Printable View
Citiraj:
Majuška prvotno napisa
Ma to sam tako dok jos nije ni govorio nit je kaj kuzio, da sarkazam bude bolji
;) :D
Sad I mene zivcira kad se njemu obracaju, al se I ja ko makita pravim advokat pa se hoce-nece moraju meni obratit. Ja uvijek tada pitam doriana jel si ti veliki I obavezno kaze nisam : 8)
Citiraj:
Majuška prvotno napisa
dvogodisnjaci su toliko egoisticna mala bica :heart: da ne postoji nista sta oni nece okrenuti u svoju korist. i to sta oni "muce mamu", "mami je tesko" i slicno njih ni najmanje ne dira dok god je njima dobro (jos pogotovo ako im mama objasni da njoj nista nije tesko kao neke :mrgreen:). tako da se ne trebas brinuti da ce ga takve izjave imalo pokolebati
;)
I meni dosta smeta to zgražanje okoline... ovo ljeto sam imala 2 :shock: reakcije i to od vlastite sestrične (pa kaj će joj to, pa dojit bebu dulje od godinu dana je bezveze), i jedna prijateljica kojoj je vilica pala do poda kad sam rekla da još dojim malenu s 18 mj... ona me tak preneraženo gleda a ja samo velim: razumijem te da ne razumiješ, nisam ni ja razumjela dok nisam rodila... to ti je način života koji imaš s bebom - dođe joj 1. rođendan i šta bi joj onda trebala reći: evo sad si napunila godinu dana i moramo cici reći pa-pa :cry: :cry: :( ???? i uvijek napomenem preporuke WHO-a i da mi je to dovoljno.
A evo krenuli smo u jaslice ovaj ponedjeljak - i koliko sam imala prilike upoznati druge mame: jedna je dojila 9 dana, druga 7 mjeseci, oboma je 'nestalo mlijeka'. Obje bebe dudaju dudu od rođenja i meni je totalni bed reći im da im je duda vjerojatno značajno utjecala na to. A najgore mi je to što se zbog produženog dojenja i nekorištenja bočica/duda osjećam kao totalni autsajder/alternativa, a na drugom forumu dobivam komentare da nisam normalna tj da sam bolesna u glavi. A ljudima nikako utuvit u glavu da je dojenje nešto naj-naj-najnormalnije. I koliko god znam da sam u pravu, osjećam se outsider jer iskačem iz 'ustaljenog' obrasca... :roll:
Jako osjećam da je dojenje dulje od godine dana još teški tabu :(
I moram reći da bi mi sada još više (nego poslije poroda) trebala potpora u stilu grupa za potporu PRODUŽENOM dojenju :lol:
Raffaella, reci kratko da je doktor rekao da tako treba...
njokica razumijem te, isto kao i raffaelu, nedavno mi prijateljica bila u posjeti i kada je vidjela moje dijete kako doji rekla je "U ovoj dobi to izgleda bolesno", a ja :shock: , ubrzo nakon toga moja reakcija :evil: . Isto takno mnogo poznanika se čudi kad kažem kako M nikada nije prihvatio dudu, ni bočicu (iako bi mi ponekad bilo lakše da je), imam osjećaj kako misle da izmišljam i pretjerujem.
Što se tiče "...to izgleda bolesno...", ne znam kako nekome padne na pamet bolesna ideja da dojenje djeteta u dobi od 15mj uopće poveže s pojmom bolest :?
Ma ovo je zapravo najbolje reći, čini mi se. Jer stvarno ni ja nisam razumjela dok nisam rodila.Citiraj:
njokica prvotno napisa
što više razmišljam, ovo je definitivno najbolji odgovor. debeli potpis na to!Citiraj:
mikka prvotno napisa
naime, šta druge to briga! zašto se svi moraju petljati u to dojenje! ljudima izgleda bolesno i ružno i ne znam kakvo, zato što su im te sise ko nešto vezano za seks, a u stvari su prvenstveno vezane za dojenje, pa goddamit zato ih imamo!
evo nas dobrano u produženom i baš me briga za druge! :P 8)
Premda bi neki mogli reći da ja (još) nisam majka, neću se s time složit pa ću odgovoriti na ovu temu... Da nije u pitanju dojenje, bilo bi nešto drugo-zašto ima dudu, zašto ima pelene, zašto mu ne daješ graha, zašto zašto zašto... Nije mi jasna potreba drugih da se petljaju u nečiji odgoj, ali jedno je prilično jasno-da nije ovo, bilo bi ono... pa eto, kad vas drugi put pitaju, sjetite se toga... (iako, obzirom na moj temperament, ja neću imati prijateljica u parku :mrgreen: )
'bolesno' se u ovome koristi umjesto težeg izraza: perverznoCitiraj:
CEBELKA86 prvotno napisa
razlog je jednostavan: sise = sex
ko u pjesmi od TBF-a : sise i guzice
svuda oko nas, gledaju nas sa naslovnica svih časopisa
očeš čitati o najnovijim motorima : eto ups još malo sisa
i svugdi je ista poveznica sise = sex
to se ljudima usjeće u podsvjest i onda je gotovo, teško se to mjenja, najbolje to mjenja osobno iskustvo kad prijeđeš granicu od 365.-tog dana
tocno tako...ja komentare uopce ne fermam ni 5%Citiraj:
Scandalous prvotno napisa
bas sam bila s malenim u bolnici, i naravno normalno i bez zadrske dojila dijete kad god je htio ( a htio je!!! :-))
doktorice su pitale ali se nisu zgrazale...ostali su imali svi svoje komentare - jedna sestra je doslovno zapiljila i rekla "on jos sisa. boze, ovo jos nikad nisam vidjela!" bila je toliko sokirana da se nije mogla obuzdati a ja sam ju samo pogledala tako kao da je ona meni zapravo jako cudna i nastavila po svom
Meni se zgražaju svi osim moje familije i najbližih. Narošito sad kad N ima više od dve godine, to im je stvarno tu mač. Ja sam sebe zatekla masu puta da se kao nešto pravdam, ali sad mi je svega preko glave i odgovaram kratko i odbojno.
Inače čak i naša pedijatrica je zgrožena (bukvalno) i govori kako ja malu trujem svojim hormonima, kako to hitno moramo da prekinemo, da je odvedem negde na par dana (u dom valjda???), da uzmem tablete za prekid laktacije, da ako je mala alergična na kravlje mleko da joj dam sojino :? .... Srećom promenili smo je, sad imamo najbolju dr po tom pitanju, ali njen stav je: pa dobro ako vi mislite da tako treba, ali samo da znate u vašem mleku nema više ničega, to je samo voda, ali eto, neke majke ne žele da to preseku nego polako prestaju... To je "najpozitivniji" stav na koji smo naišli...
Uglavnom, baš pre neki dan mi je jedan poznanik najozbiljnije predložio stručnu pomoć (on je pedijatar u penziji) jer to nije normalno, ja sam kao muzara, nasilno održavam laktaciju, moram da portažim pomoć psihologa i za sebe i za dete.... Pa kad je video da ga ne fermam, onda napao MMa: ona vezuje dete za sebe patološki, potreba deteta za dojenjem prestaje sa 11-12 meseci, pa šta je sledeće, pa dokle to tako treba da traje.... MM mu je dosta bezobrazno okrenuo leđa i izašli smo napolje (taj lik je bio kod mojih u poseti), a on je nastavio pros.... mojoj mami koja je isto bila :evil:
Od tada sam toliko besna da ujedam kad me neko samo pogleda dok "bolesno i patološki vadim sisu na sred ulice da podojim dete koje već jede pasulj!!!!!" :evil:
:lol:Citiraj:
vissnja prvotno napisa
Ja sam isto bila u filmu objašnjavanja zašto i do kada, ali sad jednostano tjeram svoje i nije me briga.
kad je Leona još cicala, a cicala je do četri i trifrtalj :D :heart: još me tu i tamo znalo uhvatit opravdavanje :mrgreen: ali sad s Jurkićem sam totalni zen :saint:
On sad ima skoro godinu dana i već su počeli s izbacivanjem vilica do poda: kaj on joooooooš dojiiiiiiiiiiii?
A ja rastegnem najblaženiji cer od uha do uha i od srca veselo kažem: Daaaaaaaaa, zar to nije prekrasno? :heart:
I to je to :)
S Jurkićem mi se još nije dogodilo da bi netko nastavio pilat kak je to bolesno, ali ako se dogodi, budem ih ko tratinčice pogledala pogledom: "ajd ne bulaznite gluposti" i nastavila po svom poslu :)
Svi su oko mene "ZA" to što dojim ALI otkako mi je prije nekih 2-3 tjedna Lara progrizla bradavicu ta je patnja i bol isključivo moja trajala ukupno 8 dana. Bilo pa prošlo, puj,puj, neponovilo se nikad.
Sada ti isti oko mene govore pa kad već pomalo grize daj ti to pomalo odvikavaj :( ma dajte ljudi kad ona to bude htjela i pređem tako na drugu temu i samo prokomentiram: ostavite nas na miru a u mojim mislima :evil: nemaju pojma.
MM mi je najveća podrška sa njim nema rasprave kad ćemo prestat nas dvije :saint: već samo podrška :D
ja zapravo one majke koje naprave :shock: jer još dojimo(a tek nam je 10 mj!) žalim jer ne znaju što propuštaju, što to znači za zdravlje bebe, majke a tek ta posebna veza koju imamo samo on i ja i te oke koje me pogledaju kada čopi svoju cici i onako se, samo nasmije :heart:
za druge me nije briga al me najviše živcira kad dođe od svekrve koja je rekla odlučno da bumo prestali kad prohoda(Što će biti jaaako brzo jer već hoda uz pridržavanje za namještaj), kao da bu ona o tome odlučila. imala je priliku svoje dojit i nije pa se čudi kak su svakih 3 tjedna bili bolesni :evil:
ja joj rekla da nismo još ni na pola puta
uglavnom, samo naprijed, ma nema boljeg od toga!!! :lol:
meni je to prebolesno - doslovce BOLESNO! pa zaista mi nije jasno - što koga briga da li doji i koliko doji???? Mene tak zanima kolko suseda doji malog i dal ga doji isto kak me i zanima jel on redovito kaka?
Pa trebalo bi pokrenuti znanstveno istraživanje - Zašto ljude - posebno žene zanima koliko druge doje i zašto su sklone osuđivanju dojenja?
Pa mislim da danas već svatko (i ko doji i ko ne doji) zna da je to zdravo (ok - većina smatra da je nakon godine odjednom - preko noći valjda - nepotrebno i nezdravo) ali zna se itekako da su hrenovke nezdrave-štetne (navodim samo primjer - može umjesto hrenovka biti i pašteta, salama........ štogod) al da ta neka mama sklona osuđivanju dojilja vidi kako hranim dijete hrenovkama - osmijeh bi joj bio na licu.
Ja sam nekako sklona mislit da se radi o mamama koje same nisu zadovoljne svojim majčinstvom i onda gledaju kak da ponize/smanje vrijednost onoj mami koja se trudi radit dobro.
Jako me to žalosti.
I vječno mi je pitanje - PA KAJ IH BRIGA?????????
Mene iskreno nikad ne zanima kak drugi handlaju s djecom - ak nema masnica, nonstop tužnu facu (dakle ak ne vidim neke moguće tragove zlostavljanja) - baš me briga, imamo u obitelji i curicu koju non stop šopaju samo gotovom hranom i brdom slatkiša, čipsa, smokija - dijete ne zna za voće i povrće - baš me briga, nikad ne pitam niti ne savjetujem, al mama se uredno javi kad je o dojenju riječ kak je njoj to degutantno :cry:
jako tužno
mislim da tu nema pomoći osim jedne - dojilje moraju ponosno i odvažno dojiti znajući da rade najbolje, a kad zlobnici pitaju - Dokle? - odgovor može glasiti - A zašto te to zanima?
I ja nikako ne osuđujem ni one mame koje doslovce ne žele dojiti - njen izbor - al nek svatko gleda svoje posla i svoje dijete, a ak nekoga baš brinu tuđa djeca nek idei u Etiopiju pa nek se brine malo gdje treba. Sve ostalo je zloća.
Pričam s prijateljicom na mob, a A. me povlači i govori: Ja ću papati ciku. i ponavlja stalno.
A njena reakcija kad je uspjela razumijeti što govori: Jel on to još cica?! Kažem ja da da.
Ona: Ajmeee "Candy", još mu daješ?!! Ajmeee, ccc. (pola sablažnjeno, pola podrugljivo)
Kažem ja njoj: Haha, ti ćeš drugo prestati dojiti (trudna je), a ja ću njega i dalje, hehe. 8) Stvarno više ne znam kako reagirati na takve komentare, kao da sam natrana i poremećena jer mi dijete od 2 godine još sisa.
Meni moja najbolja prijateljica svako malo spocita onako- sta jos duda, a joj, pa kak to... Neka joj se ne zalim da mi je onda tesko (npr. nakon lude noci i sl.) Sada je V. 18 mjeseci...i ja sam trudna 6 tjedana, i to joj pogotovo nije jasno. Ali najvise me boli taj ton, kao da ja stetim svome djetetu, a ne obrnuto. Nepotrebno reci, ona je dojila do 6 mjeseci, jer joj se vise nije dalo, njenim rijecima receno...
I grozno mi je to od najblizih tako cuti...Stranci me ne tangiraju...A moj svekar mi je bio danas super, culi smo se Skypom, ne zive u RH, pitali su kako je s dudanjem, mm veli, jos duda, a svekar ce: Cini se meni da ce malac i V. se izmjenjivati za koji mjesec :lol:
Da puno ovisi i o tonu - na poslu npr imam isto čuđenja ali nekak osjetim da su pozitivna i onak.... niš posebno, al kad osjetim ton podrugljiv ili kak im se to gadi - e to je ružno. Al to je do njih, tu zlobu u srcu nose oni, bitno je maknut se od takvih i prepoznati i one koji se pozitivno čude ili čak ono - malo se čude ali zapravo ih baš briga - i to mi je ok.
Trenutno se nalazim u vrlo tolerantnoj citaj nezainteresovanoj sredini, gde me niko nista ne pita niti komentarise previse. No uskoro se selimo nazad za Beograd, i bojim se da cu ispaliti na zivcima posto planiram dojiti tandem :D a S. je nedavno napunio 3. Naravno sad razmisljam ma briga me sta ce ko da prica ali ja se tesko suzdrzim da ne prsnem :roll:
E pa javi se pa da zajedno negde izazivamo opšte zgražanje.Citiraj:
kole prvotno napisa
sin je dojio do 2 godine - onda sam ja rekla da mi je dosta (seka je imala tri mjeseca) i on je to dobro prihvatio, ali kad se sjetim sto sam ja sve cula, i jos vise, kojih sam se pogledala nagledala. ma strasno i zalosno. ali, sad s drugom bebom je puno bolje. nitko me nista vise ne pita :mrgreen: ...barem jos!
ali kad dode rodendan, bit ce vjerojatno opet vise komentara, pa se vec pitam: dali da budem direktna i drska, kao sto su oni, ili da se samo nasmijem i idem dalje? sta mislite?
hocu rado :*Citiraj:
vissnja prvotno napisa
pa možda bi trebalo (ovo govorim i sebi!) reći nešto u stilu: "Da li ja mogu biti nepristojna i zabadati nos pa priupitati tebe- zašto te to smeta/ zanima?" Sve to sa blagim tonom i ljubaznom i nasmješenom facom!Citiraj:
Ivana B-G prvotno napisa
mislim da je super odgovor - idem ga uvježbati!
zašto ljudi uvijek zabadaju nos di ne treba? moje vječno pitanje.
mislim da je ovaj drugi dio sasvim dovoljan, provjereno djeluje 8)Citiraj:
DiLala prvotno napisa
Meni se sve više čini da ljudima i nije dojenje kao takvo problem, nego neki ljudi jednostavno vole komentirati jer znaju što je za djecu dobro, a to je uvijek drukčije od onog što roditelj radi. Već sam više puta čula kako mom nećaku koji ima 2,5 kažu 'tak si veliki, a još imaš dudu, a vidi njega manji je pa nema' (ovaj manji je moj B). Kad mama tako nešto čuje sigurno je isto smeta, razlika je samo u tome što kad nam netko dira u dojenje to primamo jako osobno. Dobro, ovi ekstremni slučajevi sa nuđenjem psihološke pomoći i sl. su van svake kategorije.
podizem temu, da ne otvaram novu. moj problem nije sira okolina, nego MM. mala ce tek sad godinu dana, starijeg sam, na moju zalost, dojila samo 10mj zbog trudnoce. i tako MM, poucen iskustvom starijeg, skoro svaki dan me pita kad mislim prestati dojiti, da se samo zalim da mi je naporno (malo se zalim kad sam umorna jer se svaku noc budi X puta, al kome cu se zaliti ako ne svom dragom), da jos nista ne jede osim cice, kak ce u jaslicama...jer se i uspavljuje na cici. ok, cinjenica je da ostalu hranu jako malo jede, da zivi od dojenja i da su mi naporna cesta nocna budjenja, al bih htjela nastaviti dojitii preko godine dana.
jos 1 problem je taj sto po noci, kad se MM legne pored nje, ona se smiri nakon kraceg vremena i dalje nastavi spavati, a cim sam ja u krevetu, odmah me skida i trazi cicu, tako da nam noci izgledaju kao 1 poduzi maraton u dojenju.
kako ste vi rijesile nocna budjenja kad ste pocele raditi? jer misli, da ako to uspijem rijesiti, da me nikakvi komentaqri nece moci pokolebati u nastavku. ali, ako cu biti preiscrpljena, mislim da mi nece nista drugo preostati nego prestati :(
Ma neka te ne zbune takvi komentari. Takve komentare u zadnje vrijeme često čujem o svekrve i svekra, a čudno da im nije zabrinjavajuće što im drugi unuk od 9 godina još uvijek jede čokilino na flašicu.
Moja prva curica dojila je do druge godine, onda sam bila u prvom tromjesečju trudnoće i prestala. I prestanak je bio lakši njoj nego meni. Ona je naprosto u tom dobu samo cuckala da se uspava, a mene su prali hormoni i osjećala sam ogromnu grižnju savjest što sam tako umorna da ne mogu više.
Ali ovo sam htjela reći, koliko se sjećam, tek nakon godine dana počinje pravo iscrpljujuće noćno nacicavanje. Kod nas je to bilo sigurno i zbog vrtića, i zbog zubića, i zbog odrastanja i nekada vjerojatno bez razloga - sporta radi. Ali sjećam se tog ljeta, kada je imala godinu i pol, bilo je neizdrživo ..... A opet sam izdržala, jer sam neprestano imala u glavi pomisao da je to najbolje za nju.
Htjela sam reći ovo (ja uvijek raširim temu, pa poslije pišem zaključak) : budi spremna na to da može biti još teže, ali posloži sebi u glavi što zaista misliš o tome i guraj po svom. Vjerojatno će te i TM podržati, ako ga posjedneš i lijepo objasniš.
A tko zna, možda bude lakše, vjerojatno ima i takve djece koja smanje nacicavanje. Voljela bih da ti se jave i te mame.
a joj, iskreno se nadam da teze ne moze biti. kad ih oboje uspavam, oko 9, onda slijedi pospremanje stana do cca ponoci, uz djecja budjenja svakih 15min (i ponovna uspavljivanja od 15min-pola sata svako). tako da mi samo da operem sudje poslije vecere treba oko 2 sata sve ukupno.
ma, bilo bi mi lakse kad bi MM imao bar malo razumijevanja, kad ga zamolim da on ode smiriti i ponovno uspavati Lorenu (sto se pocelo dogadjati unatrag mjesec dana i desilo se do sad mozda 5 puta), ode uz prigovaranje i cim izadje iz sobe kaze da moram prestat dojit, jer cijelo vrijeme samo prigovaram da mi je sve tesko.
i kako uskladiti povratak na posao i nespavanje? i ovako sam sva nikakva, a ne moram nista raditi, na poslu ipak postoji odredjena odgovornost koju ne mogu zanemariti jer, eto, nisam spavala vec skoro 3 godine.
gle, flasica je druga stvar, bar kod MM. flasicu djetetu svatko moze dati, a dojiti mogu samo ja, i time dijete previse vezem na sebe, i sebi stvaram "nepotreban" pritisak jer dijete ovisi samo o meni.Citiraj:
CEBELKA86 prvotno napisa
Moja je do cca 4. mj. dojila non stop. Razmak od cca 20-30 min je bio najduži. Osim po noći. Prespavala je noć sa 17 dana. i spavala je bez buđenja do tih nekih 4 mj. Po danu je spavala samo kad smo bili vani u marami. Kretanje i hladan zrak su joj pasali. A znala je i vani cicati pa sam jednom rukom nju držala na sisi, a drugom ljuljala sina isl. Stalno je tražila na ruke i urlala čim ju se spusti.Citiraj:
sne prvotno napisa
Onda je otkrila svijet oko sebe i počeo ju je braco zanimati. On je inače jako glasan i ne ide u jaslice. Bilo joj je zanimljivo gledati što on radi. Vozao ju je po stanu u ligeštulu, smijala se kad je bacao lopticu i sl. Tad smo mogli izdržati bez sise i po sat-sat i pol.
Onda je stigla dohrana. Oduševila se novim okusima i jako voli i vodu piti i sad imam rat da održim dojenje. Nema još punih 9 mj i traži sisati 2x po noći. Brzinski podoj. Ja ju "natjeram"da doji još ujutro i kad se vratim sa posla (vratila sam se na posao kad je imala 7,5 mj.) i pred spavanje. Nutkam ju i popodne, ali najčešće se odmiče i prstima šarafi bradavicu ili me ugrize, odguruje se i pokušava vidjeti što se događa oko nje. Moramo biti u sobi same i bez ikakvih zanimljivih zvukova da pristane.
I meni je mm prigovarao da sam "kriva" za to non stop nacicavanje. Ja tu stvarno nisam ništa mogla. Nije htjela dudicu, samo sisa i nosaj. Sve to prođe, nekom prije, nekom poslije, ali meni je ostao gorak okus u ustima od tog prigovaranja i žalosna sam kad se toga sjetim. MM-u je sad žao... sad mu je jasno da stvarno ništa drugo nisam niti mogla. Ako se tvoja smiri uz tm, ond se probaj dogovoriti da se više uključi pa da mala uhvati bolji ritam spavanja.
Neke mame koje poznajem su nakon određenog vremena prestale dojiti dijete na zahtjev, već su to bili utvrđeni termini, recimo ujutro nakon buđenja, pa poslije ručka, pa nakon večere - zatim kupanje i uspavljivanje bez sike.Citiraj:
L&L0809 prvotno napisa
Kažu da kada se dijete uspava bez sike, da po noći ne traži niti se nacicava. Nemam pojma, nisam bila u stanju tako postaviti stvari, a ne sumnjam da mama koju sam navela kao primjer voli svoje dijete kao i ja, koja sam mu dopustila da se prišteka kada god mu šćune.
Možda samo treba malo drugačije organizirati stvari. Mada će i za to trebati puno snage, koliko sam shvatila iz nekih drugih tema tvoja mala bucka baš voli sikiti.
A za tvoj odgovor na moj post nemam što reći osim razumijem. Samo ti kažem posloži prioritete. U našoj obiteljskoj anamnezi su alergije, hronični bronhitis i neurodermitis i meni je svaki dodatni dan dojenja bio jako važan, zato sam izdržala sva nespavanja i krivljenja kičme. Bitno je da ti odlučiš o tome hoćeš li dojiti dalje ili ne, jer će ti inače biti krivo.
Najbolje mi je kad me pitaju kaj se ne osjećam kao krava. Mislim stvarno.
A pitaj ti njih kaj se ne osjećaju ko budale kad bubnu takvu glupost!!!Citiraj:
annie84 prvotno napisa
Ja sam im samo rekla-dobro, kakav je to komentar? A doživjela sam i da jedna cura kaže da ona neće dojit jer ne želi da je dijete percipira kao tanjur. Svašta si ljudi umišljaju, samo ne znam kako im nije neugodno sve to glasno reći.
Gdje si to doživjela? Tu, u lijepoj nam našoj ili gore?
U lijepoj našoj. Ovdje mi nikad nitko ništa nije rekao. Uz to, dijete će mi sutra imati 8 mjeseci, a iščuđavaju se kao da ima 8 godina.
Ja sam si uvijek mislila kako ću ja to s tim dojenjem, pa što ako će htjeti "vani", ako će cicati stalno.Sto pitanja a bez suvislog odgovora, i onda sam napravila klik i riješila to sama sa sobom, na princezino zadovoljstvo.
Danas sa 40 mjeseci cica ne "prečesto":lol:, i uglavnom to dojenje je za mene bio svojevrsni odmor, kao neki getaway od uobičajene brige, ovako samo izvadiš cicu i to je to, a što su drugi rekli na to?
Nemam pojma, nisam ih slušala:mrgreen:
L&L0809, komentirala sam prvi post, ne tvoj, tek sada vidim da si se i ti svojim problemom nadovezala na temu. Oprosti zbog površnosti. Znam da ti je poprilično teško razdoblje kroz koje prolaziš tim više što nemaš 100% podršku svog supruga. Zato je možda bitno odrediti prioritete i biti im dosljedan bez obzira na težinu provođenja odluke i naravno porazgovarati s suprugom o pomoći u kući i oko djece, ako će ti prioritet biti i dalje dojenje.