Moja prva curica dojila je do druge godine, onda sam bila u prvom tromjesečju trudnoće i prestala. I prestanak je bio lakši njoj nego meni. Ona je naprosto u tom dobu samo cuckala da se uspava, a mene su prali hormoni i osjećala sam ogromnu grižnju savjest što sam tako umorna da ne mogu više.
Ali ovo sam htjela reći, koliko se sjećam, tek nakon godine dana počinje pravo iscrpljujuće noćno nacicavanje. Kod nas je to bilo sigurno i zbog vrtića, i zbog zubića, i zbog odrastanja i nekada vjerojatno bez razloga - sporta radi. Ali sjećam se tog ljeta, kada je imala godinu i pol, bilo je neizdrživo ..... A opet sam izdržala, jer sam neprestano imala u glavi pomisao da je to najbolje za nju.

Htjela sam reći ovo (ja uvijek raširim temu, pa poslije pišem zaključak) : budi spremna na to da može biti još teže, ali posloži sebi u glavi što zaista misliš o tome i guraj po svom. Vjerojatno će te i TM podržati, ako ga posjedneš i lijepo objasniš.
A tko zna, možda bude lakše, vjerojatno ima i takve djece koja smanje nacicavanje. Voljela bih da ti se jave i te mame.