strana pomisaoCitiraj:
apricot prvotno napisa
Printable View
strana pomisaoCitiraj:
apricot prvotno napisa
ovako smo i mi uredili nedavno, dobila je svoj krevet, ali ja stanem u njega i više sam nego dobrodošla.Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
Za mene definitivno vrijedi da se bolje naspavam ako spavamo skupa, mogu čak reći da sam otkad sam rodila većinom jako dobro naspavana i da je bilo možda svega par situacija da sam se morala baš ustati iz kreveta. Čak ne znam uopće kako bih preživjela da se moram noću dizati, trčati u drugu sobu, smirivati dijete, ne zaspati tamo i nakon toga se vratiti natrag u svoj krevet i nastaviti spavati - mišn imposibl
ali pitanje seksa nisam riješila :mrgreen: i bojim se da ni neću tako skoro
ja to mogu, a imam jako male cice. Pitanje tehnike a ne veličine :mrgreen: Taj položaj samo ponekad prakticiram, onako za promjenu. A imamo još par ležećih položaja :)Citiraj:
Sirius Black prvotno napisa
Da, treba se odmah poceti natjecati :mrgreen:
DOKAZANO je da je za djecu zdravije i bolje da spavaju s roditeljima. Isto tako je dokazano da je TV stetan za djecu. Ako jedan roditelj spava s djecom a tjekom dana su mu djeca cijeli dan pred TV-om mislim da ipak to ne znaci da je to slucaj kod svih roditelja cija djeca spavaju s njima. Tako da ne vidim poantu u povezivanju to dvoje.
Na roditeljima je imaju dobru informaciju, i zatim da nakon te informacije odluce sto je za njih i njihovo dijete najbolje te da preuzmu odgovornost za tu odluku. I to je to.
Dokazano je da je bolje zajedničko spavanje u krevetu u odnosu na puštanje djeteta da plače samo u krevetiću dok ne zaspi. Između te dvije varijante ima ih još jako puno koje nisu ništa lošije od zajedničkog spavanja u istom krevetu, a često ispadaju bolje. Zato ne treba stalno naglašavati co-sleeping kao najbolji izbor, samo zato jer je to bolje od nekih staromodnih cry-out metoda i ostavljanja djeteta samog u sobi. Ima puno drugih dobrih načina spavanja.
L spava s nama u krevetu iako ja nisam zadovoljna tom kombinacijom (ni MM koji po novom spava u dn. boravku jer ga L neće u krevetu).
Mislim da bi mi puno bolje bilo da sam ga ranije počela učiti na njegov kinderbet - osim što bi se svi bolje naspavali, imam dojam da bi se i on naviknuo biti malkice odvojen od nas. Jer ovako vrijeme samo prolazi, on je sve veći, a nikako da prijeđe u svoj krevet.
Ne znam kako ćemo dogodine kad dođe druga beba - onda ga tek neću moći preseliti da se ne osjeti "ugroženo", a bome se ne usudim (niti želim) tiskati s MM, novorođenčetom i njim u jednom krevetu.
Potpisujem icy do zadnjeg pasusa :mrgreen:
Ustvari sam došla reći da ja ne bih više spavala s njim, sad mi je dosta nakon 2 godine, ali on se ne slaže :)
Pa tražim način kako ga uvjeriti da je to baš super-kinderbet nam je odvojen od našeg kreveta samo noćnim ormarićem, tako da bi i dalje bili blizu, ali on neće i neće...
Icy, po mom iskustvu, ova druga djeca budu puna razumijevanja :mrgreen:
Prije otprilike tri godine sam mozgala kao i ti. I ispalo je prilično ok. Moje mlađe dijete je "surađivalo" i voljelo svoj krevetić, nikako nije spavala kad bi bila pored nas.
Co-slipale smo poslije kad krevetić više nije bio prihvatljiv.
Sad imaju svoju sobu i svoje krevete i mislim da im je baš dobro.
To preseljenje sma inicirala ja. Nisam sad čekala da mi one kažu: Mama, zovi stolara da napravi sobu :mrgreen:
Prvo nisu htjele preseljenje pa smo to pomakli. Za 6 mjeseci :mrgreen:
Kad smo sljedeći put predložili, zapljeskale su rukama od sreće :roll: i sad su tamo.
Kuc kuc :mrgreen:
Odgovor na pitanje: s 5 i skoro 3 godine.
Još nešto... po meni je velika razlika spavanje u posebnoj sobi između dvogodišnjeg, trogodišnjeg djeteta i novorođenčeta.
Co-slipanje nisam prakticirala s novorođenčetom jer me, ubijte me :mrgreen: , to bilo strah.
Ko što rekoh, sva sreća da djeca surađuju :mrgreen:
Nisam se pokušavala natjecati za medalju iz roditeljstva.Citiraj:
apricot prvotno napisa
Htjedoh reći da i dijete koje ne spava sa roditeljima ima šansu za dobro zdravlje, pristojan IQ, samostalnost...... To je moj odgovor na navedeni članak.
Nisu sva djeca ista. Evo moja T prespavala prvu noć (od 22-06 h) s 3 tjedna. I dalje jako dobro spava. Po danu vrlo efektno i brzo siše. Par sati prije spavanja ne prestaje sisati i onda se gospođica odmara. A članak naglašava potrebu za noćnim sisanjem. Pa zar da ju budim!? Dobro napreduje. Pokakene i popiškene pelene su na broju. Puno ju nosim i mazim po danu i to joj je očito dovoljno. Da je pokazala da joj smeta kinderbed, spavala bi s nama.
Molim savjete, iz vaših iskustava, za odluku o mjestu spavanja 23mjesečnoga djeteta tijekom ljetnih praznika kod djede i bake.
Naša mrvica sada spava u kinderbetiću, dok ne zaplače tijekom noći i dok ga ne premjestimo u naš krevet. Prije nego što ga ostavimo kod bake i djede samoga, bit ćemo tamo 2 tjedna zajedno, pa bih ga već tada stavila u pravi krevet s ogradicom, a ja bih spavala na drugome u istoj sobi.
Imam sljedeće dileme:
1. da li je uz odvajanje tijekom radnih dana (jer bi ga posjećivali vikendom) to prevelika promjena za njega
2. da li je premal da ga stavimo u krevet (iz vaših postova mi se čini da nije)
3. koju ogradicu savjetujete
4. ako ne savjetujete krevet, da li mislite da je OK da ga stavim u putni krevetić (ne znam koja mi je druga solucija, osim kupiti još jedan kinderbetić), jer mi je bezveze da spava s djedom i bakom u krevetu, a niti bi oni to htjeli.
Moja kći će za mjesec dana navršiti 2 godine. Uskoro dolazi još jedna bebica. Zato ćemo kćer prebaciti u njenu sobu gdje je već spavala preko dana pa je navikla na okružje. Kupit ćemo onaj veći kinderbet koji se može nakon nekog vremena pretvoriti u onaj za veću djecu ( skidaju se stranice ). Od prvog dana spava u svom kinderbetu i nijednom nije spavala s nama. Moje dijete nije ni emocionalno nestabilno ni nesamostalno. Izuzetno je napredna. U našem se krevetu navečer svi pomazimo, ispričamo priče, otpjevamo pjesmice i onda sama traži da ide svom medi u krevet. Promjenu ćemo izvršiti preko ljeta kad ju više ne moram pokrivati zbog zime. Tako će se naučiti i priviknuti prije dolaska nove bebe. Moja nećakinja ima 5 godina i tek je nedavno počela spavati u svom krevetu u svojoj sobi. Isto je pametna curica, samostalna. Teže se odvajala od mame i bilo im je objema ponekad teško ali se ne primjećuje velika razlika između nje i moje kćeri.
sto se tice spavanja kod bake moje iskustvo je slijedece: kod jedne bake uspavaju se i spavaju sami a kod druge baka legne s njima, prica pricu i s njima spava.doduse radi se o dnevnom spavanju, ali hocu reci obje "procedure" funkcioniraju.
kad smo isli na more 2 tjedna dvogodisnjak je spavao u prenosnom kinderbetu ali ako bi ostao cijelo ljeto to mi se bas ne cini prihvatljivo.mozdda bi bilo dobro investirati u kinderbet 70x140 koji moze koristiti svako ljeto jos dugo.
Moj sin spava sa nama u krevetu... prilično mirno spava ali ima dana kad je katastrofa.
Svako dijete je individua pa neki više vole sami spavat, neki vole sa mamom i tatom, neki nemirno spavaju, neki mirno. Ja prekjučer prvi put da nisam spavala noć odkad se je moj sin rodio, a on je upravo napunio 20mj. Inače spavamo cijelu noć odkad je prestao cicat sa 10mj.
Treba slušat svoje dijete!
Ja uvijek kažem da je svako djete kad se rodi savršeno! I onda rastući u ovom nesavršenom svijetu postanu i oni nesavršene osobe kao i mi.
(iako će meni moje dijete uvijek biti savršeno :heart: )
Mi smo prije tri dana izbacili kinderbet iz naše spavaće sobe (bio je spojen s krevetom) i ubacili djetetu veliki krevet.
Meni je tako puuuno bolje. Mali je kraj mene u svojem krevetu, dođe do mene kad želi, dakle sve isto kao i do sad, jedino kad me naguraju on i MM sad se ja lijepo prebacim u njegov krevet i naspavam se ko čovjek, što u kinderbetu nisam mogla.
xCitiraj:
Anemona prvotno napisa
Kao što netko reče, roditelj dobije informacije i nakon toga raspolaže s njima kako želi. A meni, iskreno, ni u ludilu ne pada na pamet co-sleeping. Spavala sam nekoliko puta sa svojom bebačicom u krevetu i bilo je loše i meni i njoj. Budila se svako malo, cuckala sisu, a da ne govorim kako sam se ja ukočila i kako nisam mogla normalno ni zaspati.
Dakle, ona od rođenja spava u svom krevetiću, a uskoro će napuniti godinu dana, mi selimo konačno u svoje gnijezdo i tada će dobiti svoju sobu sa velikim madracem na podu na kojem će spavati.
Lijepo babyphone uključiti i ako bude potrebe, mogu uskočiti do nje u sobu. A ne znam da će biti te potrebe jer ona već odavno spava po noći 12 sati u komadu i eventualno se probudi jer zatreba dudu ili rukicu i to traje minut - pocucla i pomazi se i nastavi dalje. A za takvo što mi ni najmanje nije teško ustati.
Podržavam i prakticirala sam dojenje, dohranu po pravilima, platnene pelene, nošenje, zadovoljavanje svih potreba, maženje i beskrajno izražavanje ljubavi, nevikanje i neudaranje.... Ali u co-sleeping kao nešto zdravo i normalno za mene i moje dijete ni najmanje ne vjerujem.
Spavamo svi zajedno u jednoj sobi, imamo na podu podnice i na njima dva veelika madraca kroz cijelu sobu tako da mjesta imaa puuno!
MM, starija, ja i mlađi, samo na kraju ispada da svi spavamo na hrpi dok je ostatak madraca prazno. :-)
I ja dajem obje cice na jednom boku da mi se djeca ne isprepletu. Kad jedan plače, drugi spava i obratno.
Jako nam je lijepo spavati zajedno, mazimo se, grlimo se, baš se smotamo onak :heart:
Kod mene je prednost da kad zaspim spavam do jutra, mali se sam poslužuje, a ja sve već automatski radim.
JE ukočena sam ujutro, ma utrnuta, boli me sve živo, ali nebude tako zauvjek.
Rastu ko vrganji poslije kiše, začas će se osamostaliti tako da
iskoristim svaku minutu dana i noći da se pomazimo.
A još sad koliko je to zdravo i potrebno samo mi daje snagu da izdržim i dalje samo zbog njih. :heart:
Ne mogu si pomoći, takva sam, da radim drugačije ne bih nikako mogla živjeti s tim, a ni spavati zbog grižnje savjesti.
Stariji je prešao u krevet s 3g. ali smo ga privukli našem krevetu. S 4.g. spava sam u svojoj sobi.
ivan je prešao u dječju sobu u veliki krevet sa dvije i pol, soba je na tri koraka od naše
a lu mu se pridružila kad je imala godinu i pol
njen krevet je isto veliki, s jedne strane je prislonjen uz zid a s druge ima ogradicu
ivanov se izvlači ispod njenog (flexa)
niti jedno niti drugo se nisu bunili
kad požele k nama u krevet dođu ali u biti to su djeca koja vole svoju komociju i moram ih moliti da dođu k nama
Moj sin od 6 mjeseci spava u svojoj sobi u kinderbetu, sad ima 16 mj. Mene više zanima kako znaš da je dijete spremno za pravi krevet, da neće pasti? Ovaj kinderbet mu lagano postaje premali pa sad razmišljam kada i kako na idući korak...čini mi se da bi za početak bilo super da stavim madrac na pod? Ako padne, da ne padne daleko?
p.s. nemojte me sad napast da ga prerano stavljam u veliki krevet jer to ne radim, samo razmišljam unaprijed :)
Ja sam procijenila da našoj H. treba veliki krevet kad je počela prerastati krevetić, doslovno je bila 15ak cm kraća od madraca i dijete je koje se jaaako znoji pa je spavanje njoj bilo mučenje: krevetić tijesan, kratak, gdje god se okrene rešetka/ogradica, tisuću puta sam je znala naći s nogama kroz rešetke, budila se svako malo.....otkad je u svom velikom krevetu bolje spava i komotnije joj je, ima dijete i zraka i prostora. Preselili smo je prije 20ak dana, sad ima 23 mjeseca. A što se tiče padanja, stavljala sam joj u početku dvije stolice uz krevet ako se slučajno krene prizemljiti i upozorila sam je dokle smije ići. Nekako oni brzo usvoje taj osjećaj za prostor i dokle se smiju širiti dok spavaju, ugl. eto do sad nikakvih problema, sve pet (kuc kuc o drvo)Citiraj:
misliteljica prvotno napisa
evo da ne otvaram novu temu pitat ću ovdje.
planiram svoje curke od 3 i 5 god prebaciti u dječju sobu, pa sam u dilemi da li krevet na kat ili onaj krevet koji ima ispod ladicu pa se izvuče.
sobica je mala, ne znam dal ti kreveti ladičari stoje otvoreni cijelo vrijeme ili ih treba svaku večer sklapati i spremati.
sunnyday, puno hvala!!!
filip je dobio svoj flexa krevet s toboganom kad je imao 4,5 godine (do tad je bio u kinderbetu kraj našeg kreveta, a kao jednogodišnjak i u našem krevetu, a kao beba u kindaću), taman kad sam ja zatrudnila (slučajnost jer se taj krevet dugo čekao) pa je meni krevet užasno smrdio. tako da je on spavao u svom tobogancu, muž na bračnom u njegovoj sobi a ja na kauču u dnevnoj. pa sam ja došla k njima, pa smo sredili našu sobu i onda smo spavali u kombinacijama svaku večer dvoje u bračnom u bračnoj sobi a jedan u filipovom krevetu u filipovoj sobi dok se nije rodila beba.
sad uglavnom spavamo muž i beba u bračnom, a filip i ja u njegovoj sobi svako u svom krevetu. kad ćemo elu preseliti k filipu? vjerojatno kad prestane cicati.
znači nije premalo za kat s 5 godina, iako me u svemu tome to i najmanje muči
Evo, kako sam rekla preselili smo Janu u njenu sobu ali smo umjesto većeg kindića kupili normalan krevet. Okrenut je jednom stranicom prema zidu i to onom koja nema ogradicu, a ona stranica s ogradicom je slobodna i služi da ne ispadne. Zato smo tražili krevet s tri stranice. Super ga je prihvatila. Ima 2 godine. Za moj mir smo kupili i malo bolji luftić kojeg preko dana samo gurnem ispod kreveta, a ponekad ga i zaboravim izvući pa spava ovak. Rekli smo joj da pokuša sama sići i kad je vidjela da ne može onda smo joj rekli da niti ne smije sama ići dolje jer bi pala pa bi ju bubala noga. Ona je to tako prihvatila i zove iz sobe kad se probudi. Još je preko ljeta dva puta spavala u kindiću ali ona sad već zna da je to kindić od seke (koja bi trebala stići evo svaki dan) i da joj je premali i da je ona već velika cura s pravim velikim krevetom... Nekako smo to bezbolno riješili. Još smo i pelene maknuli u međuvremenu. Pa , sad me zanima da mi majke napišu gdje mogu za krevet kupiti onaj nepropusni prekrivač i koja im je otprilike cijena kako bismo se polako rješavali i noćne pelene.
nakon prvog rođendana sam ju stavila u njezin krevet naravno sa ogradicom. ali sad će tri godine još malo, a stalno nam po noči dolazi u krevet
N31, nepropusnih plahtica imaš u yjisku...50kn...nedavno se otovirlo 3 trgovine u zgu..ima ih i u vžu...
evo mi smo sad z 2. rođendan preselili Mo iz krevetića u "pravi krevet" od 160 cm. Nemamo nikave ograde jer je to Mammut od Ikee koji je jako nizak i ima široke drvene rubove sa strane pa ona skuži granicu. PRvih par dana ju je smetalo, ali vidim da se već naučila. Na pod smo ipak za svaki slučaj stavili puzzle.pres
dok je još bila u krevetiću smo spustili maksimalno stranicu i napravilo joj od kutija za pelene skalu da može sama izaći jer je u par navrata pokušala izaći sama dok je ogradica bila dignuta.
ili
- da spava u svom krevetiću par metara od našeg kreveta, ali u drugoj sobi, s otvorenim vratima gdje se probudi 2 x noću, ja joj uskočim u krevet, ona malo pocica
Citiraj:
Sirius Black prvotno napisa
POTPISUJEM, uzasno mi je tesko sto mali smpava s mm i samnom u krevetu i jedva cekam kad ce i on u svoju sobu,uf.
Mozda se sad malo manje budi ali ima 12mj i 2 tjedna, a jos uvijek je to i do 10 puta (vecinom oko 5-6), zapravo od umora i neznam tocan broj, ali budi se i trazi cicu, a i ako se ja pomaknem u krevetu odmah i on skace na noge i opet oce cicu tako da spavam ukoceno i bole me ledja cijeli dan, a on je sa 12mj na pregledu imao 11,2kg tako da nije ni lagan.
Nadam se da ce i nas tako do 2g moci sam spavati u svojoj sobi.
I mislim da je to bolje za dijete nego spavat s mamom i tatom, sigurno mu to spavanje ne znaci da je samostalan, nego mamina maza, (kao i moj uostalom).
MM i ja jedva cekamo da pocne spavat sam, da imamo i malo privatnosti, a joj strah me kad cujem da neka djeca s 4g (mislim da su tad vec dosta velika i sve razumiju) ne spavaju sama, bojim se da i moj tako nece.
Mislim ako koji put dodje do nas u redu ali u principu da spava sam, a hm vidjet cemo.
To ne znaci da mi manje volimo naseg sincica, jednostavno preumorni smo.
prije mjesec dana otprilike makla sam krevetic i kupili smo dječji krevet duzine 165 cm sa bocnom ogradicom u ikei i od onda stavljam malog svaku vecer tamo spavati. njemu super, ustaje kad želi, na podu sam za svaki slučaj stavila jedan veliki jastuk. s obzirom da će uskoro dobiti brata mislila sam da je bolje da se navikne ovako spavati i stvarno mi nemamo problema.