Printable View
Ja svoju (sveki) više uopće ne posjećujem a i telefonska konverzacija je samo službenjaka baš iz razloga petljanja oko malog i prisiljavanja na čuvanje (umjesto u vrtić) i prespavljivanje kod nje.
Kada sam joj nakon višemjesečnog kvocanja konačno rekla da je ona "samo" baka smrtno se uvrijedila i danima opsjedala mm-a kako sam ja bezobrazna.
A to što si mnoge bake dozvoljavaju prelazi svaku granicu dobrog ukusa.
Sad ste me malo zbunili s tim bakama :? . Naša je stvarno super i Ana je obožava. Kako nam je psihologica savjetovala da A. ne ide u jaslice ni vrtić do 4. godine, nego da ako imamo baku sredimo čuvanje s njom. Kako ja počinjem raditi negdje iza Nove godine (radim dva jutra 7.30-14 i dva popodneva 14-20, a MM svaki dan 7-15) kad će A. imati skoro 2 godine, najbolje rješenje za ta dva jutra činilo nam se odvesti A. večer prije autom direktno na spavanje baki (totalno drugi kraj grada, ja ne vozim, MM ide zorom na posao autom u kontra predgrađe), a da MM pokupi poslije posla sutradan i nju i mene. Alternativa je ustajanje u 5.30, kolica u tramvaj i vožnja 45 min. do tamo.
Naravno da je besmislica da je dijete preko tjedna s bakom, a samo vikendom s roditeljima, ali bi li bila takva katastrofa da dijete spava kod bake kao u ovoj našoj mogućoj kombinaciji?
čoksa, to ti ovisi o baki. ;) i andrejčeka čuva moja mama jer imam u nju povjerenja i mislim da je to za njega neusporedivo bolje od jaslica.
a što se tiče spavanja, koliko bi to za ančicu bilo pametno? odlično je da imate baku da je čuva, ali da je ostaviš tamo preko noći - misliš li da bi je to zbunilo? postoji li mogućnost da i ti ostaneš tamo s njom, morala bi se taljigati na posao ali barem nju ne bi vukla? jeste to uzeli u obzir kao opciju?
prve dvije rečenice se odnose na dnevno čuvanje, spavanje priznajem tek kad sami znaju reći da hoće baki/kući. :)
Mi smo prvi puta ostavili Jana na spavanju kod mojih kada je imao godinu i pol - išli smo na proslavu mature i cijelo veče sam imala uključen mobitel na stolu i čekala kada će nas zvati. Bio je naviknut na njih jer su ga i inače čuvali po potrebi (žive 10ak km od nas). Jan ne ide u jaslice jer smo MM i ja u različitim smjenama i taman se stignemo izmijeniti. U to vrijeme je sisao svaka dva sata i nisam mogla vjerovati da bi mogao izdržati cijelu noć kod njih. Ali on je spavao do jutra, probudio se samo jednom, vidio baku pored sebe, okrenuo se i zaspao. Od onda ga povremeno ostavimo na spavanju - skužili smo da on obožava tu i tamo prespavati kod bake, cijeli dan je vani, puno djece, životinje, promjena... sve mu paše. Kada vidi naše slike šalje nam puse, priča sa nama ali nikada nija plakao za nama. Sviđa mi se takav odnos - da znam da ga imam gdje ostaviti i da će on biti zadovoljan.
Ja sam takoreći odrasla bez bake i djeda i nekako mi je to nedostajalo - mada se to nikako ne može usporediti sa roditeljima. Nikada ne bih voljela biti vikend-roditelj, ali bih isto tako bila jako tužna i kada ne bi imao nekakav normalan odnos sa bakom i djedom. Normalan u smislu da se pronađe nekakav kompromis u kojemu će svi biti zadovoljni.
Mislim da je jako teško dati odgovor - ovisi o baki, o djetetu, o vama... Pa i meni bude tužno kada smo sami, ali mi je opet sebično da ga vučem doma kada on obožava tamo biti...
čokolada, ako imaš povjerenja u baku, ako je baka sposobna brinuti se i baviti djetetom i uz to se još pridržava vaših "pravila igre" ne vidim razloga za brigu. Ali kod nas je sa svekrvom totalno obrnuta situacija, primitivna žena još primitivnijeg razmišljanja i pogleda na odgoj a uz to sve misli da je najpametnija. A još dodatno mene ne voli (obostrano :hihi:) i namjerno radi sve kontra. U takvoj situaciji bi dijete ostavila NIKAD pa čak ni onda.
S mojima je pak drugačije. Poštuju naše zahtjeve čak i onda kada se možda ne slažu s njima, a u principu se slažu. Moja mama je super sa Svenom i prekrasno se s njim bavi. Takav odnos i Sven kuži i zato puno više voli ići kod mojih. U toj situaciji nikada nisam protiv da ga pričuvaju, pa čak i da prespava iako je to vrlo vrlo rijetko.
... i jedva čekali da ponovo odu, jer su im totalni stranci. Imam slučaj u obitelji...Citiraj:
hildegard prvotno napisa
Ja sam od svoje 2,5 do 4 godine živjela preko tjeda kod bake koja je bila udaljena cca 20 km od nas, u mjestu pokraj našega. Mama i tata bi dolazili po mene petkom i odvozili me tamo opet u nedjelju. Često je mama dolazila vidjeti me preko tjedna. Kad se malo zamislim, ne mogu primijetiti da ja zbog toga imam neku traumu, niti da imam možda loš odnos sa roditeljima. Dapače, možda smo i previše vezani. A o odnosu s bakom da i ne govorim. U trenu kad mi je umirala na rukama preije 6 godina, imala sam osjećaj kao da gubim mamu. Jer mi je ona u jednu ruku to i bila.
Moj Fran je dijete koje je i kad sam ga i ostavila da prespava noć kod mojih, to doživio kao vrlo traumatično, a vidim da je i mojima bilo teško jer je on plakao i oni su ga morali tješiti cijelu noć, pa sam si mislila, što ću maltretirati dijete kad on to ne voli. Kad bude spreman, sam će mi reći. Zato redovno s nama ide na sve svadbe i proslave, spava po stolicama ili u kolicima. I svi smo zadovoljni. Po danu je druga stvar. Vidim da sve češće voli ostati kod njih, pa ga ostavim na nekoliko sati jer je to i sam počeo tražiti.
Stvarno je to jako ovisno o tome kakvi su bake i djede i kako klici reagiraju na njih. Po mome ih ne treba forsirati samo da bi ugodilo nekome već uvijek staviti dijete na prvo mjesto.
Taru je do 2 godine čuvala moja mama, i to kod nas u stanu, stvarno nikada nije bilo nikakvih problema. Prvi puta je s mojima bila 9 dana na moru sa skoro pa navršene 2 godine. I evo ove godine je opet bila s njima puna dva tjedna, sada je navršila 4 godine, već je prava curica. No, nisam ljubitelj dugog odvajanja od nje, ok naravno po ljeti, uvijek biram da je s bakom i didom na moru nego u dežurstvu u vrtiću ali inače smo uvijek zajedno. Ako nije samnom onda je sa tatom, kod bake je vrlo rijetko ako moram nešto obaviti a onda njih dvije odu u park zajedno i svi su zadovoljni.
sjećam se jednog mog kolege kojem je bilo ponuđeno super radno mjesto i za 3 puta veću plaću (u vojsci). novi posao zahtjevao je i odlazak od obitelji i dolazak kući samo vikendom. dobro se sjećam kad mi je rekao: neću biti vikend tata! nije da mu nije trebalo novaca, ali je svoje prioritete stavio na pravo mjesto. tad nisam znala toliko kao sad koliko je teško biti bez djece i pomalo sam se čudila, ali sad znam. bravo kolega!!!
Mene su moj starci - gastarbajteri kao malu bebicu od 7 mjeseci dali baki i dedi načuvanje kako bi oni mogli što više raditi i što prije napraviti našu obiteljsku kuću...
Konačno su je završili i uredili kad sam ja imala osam godina, ali nisu se onda vratili jer: Od čega bi živjeli?
Još uvijek mi je tata u njemačkoj, a mama se odselila iz Zagreba.
Odnosi su nam očajni i zato pišem ovaj post tako hladno i bez ikakvih smajlića jer i sad sa 30 godina iako jako dobro znam sve razloge zbog kojih su napravili kako su napravili, ja osjećam strahovitu rupu u srcu.
Kao teenagerka sam bila strahovito biljesna na njih zbog toga, sad sam ipak odrasla, razumijem ih bolje, oprostila sam im ali jedno ne mogu: ne mogu ih voljeti :(
ne zato što ne bi htjela, već zato što jednostavo ne mogu, ne mogu glumiti bliskost jer ne možeš biti blizak s nekim koga si najveći dio života viđao 4 puta godišnje :(
A oni su tužni, jadni potrošeni starci koji nit imaju puno love kako su planirali, a i za to koliko imaju su platili strašnu cijenu: imaju dijete kojem je sad nakon tolikih godina razdvojenosti zapravo svejedno hoće li ih i kad vidjeti, dijete kojem ne predstavljaju ništa u životu jer ih nije bilo onda kad su morali biti tu za mene, dijete koje je spremno potpisati da ne želi ni jednu marku nasljedstva jer mi ništa ne znači...
Jadni jadni moji roditelji...nekad mi ih je užasno žao, prestrašno je kad te tvoje dijete ne voli, odnosno voli te onako kako se vjerojatno voli nekakava dosadna teta, simpa ti je ali ti zapravo ne treba, ne znaš kaj bi s njom pričala...
A najstrašnije je što je to bio njihov izbor kojem nisu, onako mladi, mogli sagledati posljedice dok nije bilo prekasno :(
Kloklo :(
:love:
Klo-klo :love:
ali su ti baka i djed napravili lavovski posao i podgli jednu prekrasnu, toplu osobu i svaka im cast! :heart:
Klo-kloica :love: , vjerujem da si baš zbog toga danas predivna mama Leoni. Svako zlo za neko dobro...
Klo :heart:
klo klo :love:
klo klo :heart:
...tvoj primjer nam je škola...pusa
Hvala vam, drage moje :love:
kloklo? prekrasna topla osobica?
da to kažu oni koji se nisu s njom vozili, pitajte irenu i ireninog muža...zavezanih očiju pretiče u zavoju...ccc... 8)
a što jede one milke....ma grozno
klo :love:
:lol: x 500
Sta nije tamanila Duplo? :lol: I Apricot, of kors, kraljica zdrave hrane.
Duplo, da...jadna djeca ostala kratkih rukava zbog moje proždrljivosti LOL
(Uf, ajd dosta o meni, zachatavamo ženi topic :oops:)
Ono što bi samo htjela još jednom podvući: Kud ti, tu i tvoj muž i djeca, makar travu pasli, ali budite zajedno.
Osjećaj sreće kad znaš da te mama i tata prvi poljube ujutro i zadnji poljube pred spavanje se ne može nikakvim novcem kupiti.
Djeca ništa na ovom svijetu ne trebaju više od svojih roditelja :heart:
Sad si me podsjetila na pjesmu Zagrebačkih mališana.Citiraj:
kloklo prvotno napisa
...ali čemu služi mama,
ali čemu služi tata?
Rukama kad padne tama
da te grle oko vrata...
Je grozno je sve to.I ja sam večinu djetinstva provela samo sa mamom dok je tata zarađivo lovu u bijelom svijetu i svašta smo imali samo tatu ne ,a to sam najviše htjela. Meni je jako :shock: bilo kada mi je frendica koja ima sina starog kao i moj V. rekla da zašto sam tako zatupljena i ne želim djete ostaviti kod svoje mame da se bar jedan dan naspavam do 10-11h.Veli ona to radi i super joj je!Pa nisam rodila da bi mi mama čuvala moje dijete ( iako znam da bo ona rado) a isto tako insistiram i da MM provede barem pola sata dnevno sam sa V. i da rade nešto svoje dok mi sveki stalno tupi nek si odspavamo nas dvoje a ona će čuvati maloga.Na sreču ili žalost imam živi primjer kako bake iako u najboljim namjerama mogu napraviti kaos i katastrofu i zbuniti djete tako da moje bake čuvaju samo ako Vjeko doista ne može sa nama.
brundaaaaaaaa
prestati ću čitati tvoje postove jer se obavezno rascmizdrim!!!
(kloklo, isto vrijedi i za tebe :mrgreen: )
:heart:Citiraj:
Brunda prvotno napisa
nisi rodila dijete baki,
mislim,i moja sveki ima takav bolestan um
još uvijek se čudom iščuđava šta je mm a ne ona nosio M iz rodilišta
ili šta ga ona nije prva kupala npr.
njoj bi bilo normalno da ja završavam fax a ona čuva M.24 sata.
ona misli da će kad ja prestanem dojit on ostajat s njima sam cilo lito.
to mu i priča i ona i svekar.
đizuz.u kojem ste vi svijetu mašte.
da svekiji žive kraj vrtića.ma da žive u vrtiću.mojoj je bebi mjesto sa mnom.točka.
Eto meni se jučer ponovila ista priča: s jednom mamom u parku pričam kako mi malog čuvaju bake i kako mi onda mala ide u vrtić tamo gdje bake žive, a to je na drugom kraju grada, a ta mama me onda pita tonom kao da se to podrazumijeva: i djeca su onda s bakama preko tjedna a vi ih uzmete za vikend? To me baš začudilo, ovaj puta se radilo o mladoj ženi, iz razgovora se dalo primijetiti da je obrazovana, a ja sam nekako takav stav povezivala s 'odgojem nekad' i neinformiranošću. Samo sam joj stigla reći da smatram da je najbolje da su djeca s nama (nemreš ti stajat i pričat uz ova moja dva živa srebra!), a voljela bih znati kako je ona organizirala čuvanje svog djeteta.
Priznajem, moja djeca su mi izvor i posla, i problema, i frustracija, ali ne bih se za živu glavu odrekla onih trenutaka veselja koja mi prirede, a koje jednostavno ne bih imala priliku vidjeti da nisu sa mnom. Neku večer smo slušali CD i pjesmu Nije lako bubamarcu, i moja mala je počela plesati uz to koreografiju koju je učila na ritmici. Kako sam uživala kad sam ju gledala, kako su mi bili prekrasni njeni nespretni dječji pokreti i njena predanost i ozbiljnost! A kad joj se još spontano pridružio brat i počeo ju imitirati... ma ljudi moji, to je ono što stostruko poništi svaku muku, to je ono što istinski u životu vrijedi! I ja da to propustim, da se svjesno toga odreknem, da ostavim nekom drugom da uživa u tako nečem dragocjenom?! Propuštam ionako preveliki dio njihovih života dok sam na poslu.
Dakle djevojčice potpisujem klo, od 8.g. živim bez majke danas nažalost ne osjećem ništa spram nje možda će se to činiti grozno mnogima no tako je i kad sam čitala post od kloice naježila sam se .
Svoja sam ljeta provodila kod abake kao i većinu ostalih slobodnih dana, ne želim komentirati taj period bio mi je pakao a moj sin je također pod pritiskom znao ostajati kod bake dok ga nije napao pas bakin naravno pa je sveki za sve zdušno okrivila mog četverogodišnjaka, slijedeći put mu je antibiotik za 10 dana izdavala u tri a kriva sam bila ja jer sam joj u vrećici dala više žličica pa je ona redom punila sve, mislim da mi nije jasno kako je odgojila svoju djecu , no od tada kud ja tud i moji smotuljci ,jedan u klokanicu a drugi za ruku paja znam i vidim i OSJETIM kako s u i gdje!
STOGA drži svoje djetešce kraj sebe , po svaku cijenu, što se tiče prilagodbe također potpisujem cure, kao pedagog mogu ti reći da ti djete nije prošlo prilagodbu, prilagodba traje bar tjedan dana, vodiš djete u jaslice ili vrtić, ćekaš tamo tako da ono zna da si tamo i nakon par dana ga prvi puta ostaviš ali na par sati i čvrsto se sa njom dogovoriš kada ćeš doći po nju itd...čudi me da ti to nisu rekli u jeslicama, no mogu te utješiti ssva djeca prođu fazu otpora odbijanja isuza, bolje prije nego kasnije , važno je ostati dosjedan i uporan, držati se dogovora s djetetom i sve mu objasniti i kasnije ako bude problema nikako se dugo opraštati od nje, pozrdraviti se zagrliti ju i odlučno joj reći idem i doći ću tada i tada, i onda otići to će dijetetu stvoriti sigurnost,jer roditelj je taj koji mora imati sigurnosti i za sebe i za nju,
samo hrabro draga moja možete vi dve to
Da se opet javim, jučer je moja Mrvica ostala cijela dan u jaslicama (nakon pet dana provedenih kući), i kad je tata došao po nju, nije htjela doma!! Kad sam došla s posla, bila je jaako vesela, samo je trčala po kući i pjevala. Ne mogu vam opisati koliko sam bila sretna! Je li se to možda prilagodila? (ne urekla se). Odlazak babi i didi se više ne spominje, a ako se i spomene, ja sam čvrsta da to ne dozvolim po bilo koju cijenu!
Dijana super! Jako mi je drago.
Dijana, baš mi je drago, bit će takvih dana sve više..pusa maloj slatkici :love:
Potpisujem :heart:Citiraj:
Audrey prvotno napisa
Bravo Dijana!!!
sve bu ok, može se javiti ponovo otpor al u vezi toga proćitaj moj prethodni chat, ne dajte se curice.
I zapamti, samo jedno je najvažnije da pamtiš u svakoj situaciji TI ju najbolje razumiješ, Ti ju najbolje odgajaš , ti si joj prva najznačajnija osoba u životu, ti osjetiš i kad nešto nije dobro prije nego je to vidljivo, i stani čvrsto iza nje budi joj kamen koji se ne miče kad se ona treba osloniti i dobiti ćeš jednu krasnu samopouzdanu i jaku ženu.
Što se tiče dida i baka svaka im čast i oni su bili roditelji ali nisu roditelji tvom kikaču :mrgreen:
pusa
i javi ako zapnete mi ćemo biti tvoj kamen iza leđa :lol: