Nadam se da ju misliš upisat u školu kad dođe vrijeme :)Citiraj:
nicola prvotno napisa
Printable View
Nadam se da ju misliš upisat u školu kad dođe vrijeme :)Citiraj:
nicola prvotno napisa
ja nisam isla u vrtic i nista mi ne fali :lol: a bolja sam u socijalnim kontaktima od mm koji je isao...
djece nemam, pa ne mogu dalje ni komentirati....
Da nam se nije otvorila solucija ostanka kod kuće, ne bih ju vjerojatno ispisivala iz vrtića. Obzirom da je situacija drugačija, to sam napravila.Citiraj:
Val prvotno napisa
Što se tiče gušenja i kočenja.
Recimo, taj tzv. red koji je u vrtiću, smatram da je u prvom planu zbog nemogućnosti drugačijeg vođenja jedne takve ustanove. Nisam anarhist, niti nikako protiv reda i ne odgajam divljaka. Jasno mi je da bez toga vrtić ne može funkcionirati. Ali zar vam nije prirodnije da djeca sama, bez nekog institucionaliziranja budu slobodna i kreativna koliko god duže je to moguće? Da jednostavno budu svoji.
Ne kužim što je toliko čudno u tome.
Još nešto, što se tiče teta. One su ok, za moj ukus bezveze. Nisu loše, nit su dobre, baš to, premlake su. Nisu prirodne (ove s kojima imam iskustvo koliko god bilo kratko).
Mi sa svojim djetetom komuniciramo kao s normalnom osobom, nema nekih fiktivnih priča tipa:ne smiješ se beljiti jer će ti maca popapati jezik i sl. Za tako malo dijete meni je to koma, jer ona ne kuži da joj maca neće popapati jezik. Nije sad problem samo u tetama, već i u ljudima koji joj znaju ispričati takve gluposti. Ali s takvim ljudima ne želim da mi se dijete druži ili joj uvijek utanane objašnjavam da su to čiste gluposti. E pa sad ako te priče koristi i odgojitelj, koliko god one bile nebitne, meni su itekako bitne.
Ne znam da li ste svjesne/i koliko doslovno djeca shvaćaju u toj dobi. Vjerojatno jeste. I da je vrlo bitan utjecaj pod kojim su djeca u toj dobi, pogotovo, ali i kasnije. Stoga, ne prihvaćam, ako su roditelji zdravog razuma te u financijskoj i vremenskoj mogućnosti, da je bolje upisati dijete u vrtić, nego biti i baviti se njime kod kuće. I to sve zbog famozne socijalizacije, koju je opet netko nametnuo kao termin koji je sada vrlo popularan i moderan.
Raspisah se...
:)
U djetetovom životu ne postojimo samo mi. Tu su bake, dide, rodbina, susjedi, prijatelji veliki i mali..ne možeš krojiti dijete po svojoj mjeri.
Slažem se s Bubuicom i L. Ellen iako bih i onda razmislila kako i gdje u vrtić, igraonicu, neko druženje par puta tjedno i sl.
Haha, škola..... to mi je još daleko, imam i u nju svoje sumnje, valjda će ići. Do onda ću coprati da se sustav promijeni i da bude više izbora za školovanje, a ne ovo po špranci. Ali to je druga tema. :)
Ovo druženje, mislim na neko organizirano druženje gdje bi trebala vidjeti kako se snaći u većim grupama, razviti toleranciju i sl. Naravno, da mi se dijete druži s drugom djecom - da me ne bi netko napao.Citiraj:
nicola prvotno napisa
Jeste se raspisale dok sam vas tražila po filozofskom kutku :)
Nisam sve pažljivo čitala (jer imam formirano mišljenje o vrtiću), ali slažem se sa svime što je napisala Bubica.
Mi smo imali sreće i ostavili malenu doma, iako je uspjela upasti u jedine privatne jaslice u našem gradu o kojima sam iz prve ruke čula samo najbolje (a prijavila se čim sam zatrudnila da osiguram mjesto).
Nastojali smo i da nije po cijele dane kod naših roditelja pa smo kombinirali smjene i snalazili se. Nije uvijek lako, ali mislim da se isplati ako se ikako može.
Sad dolazi nova beba i ja se iskreno veselim boravku doma s mojom dječicom. Znam da će biti i napornih dana, ali ne brine me to. Bit će više lijepih.
A što se socijalizacije tiče - M. ima prijatelja u ulici, u parku, ima nas, ima rodice i rođake, a uskoro će imati i malu bebu doma. Tako da me taj dio ni malo ne brine.
Ja nisam išla u vrtić, bila sam doma s bakom, išla sam samo u onaj (valjda) obavezni predškolski. I mrzila sam ga. Sjećam se da sam često plakala i molila da ne idem. Sjećam se da su se moji doma brinuli i pokušavali mi objasniti da u životu postoje obaveze i da ću u školu morati ići svaki dan. Eto, vrtić sam mrzila, a sa školom nikad nikakvih problema. I dan danas se školujem (a već su mi 33).
I nisam asocijalna. Dapače :mrgreen:
ni ja nisam voljela vrtic.
a i ova prica da trogodisnjacima treba druzenje s vrsnjacima mi ne pije vodu. moj f. bas bude nekako... sta ja znam, istraumatiziran ponekad kad se druzimo s drugom djecom. on jednostavno nije navikao na nekakvo otimanje igracaka itd, i uvijek burno reagira--dok se s odraslima slaze fenomenalno. upisala sam ga u vrtic da mu pruzim to druzenje i da radi neke kreativne stvari koje ne radimo doma, ali--njemu je vrtic fora dok sam ja tamo. fora mu je gledati djecu sastrane. tako da tocno kuzim da jos nije spreman da se samostalno igra s drugom djecom, jednostavno nije orijentiran na njih na takav nacin.
i ja inace mislim slicno o vrticima i skolama kao pokretacica teme :), citala sam i par knjiga o tome pa mi teorija ukalupljivanja i prilagodavanja gomili drzi vodu.
iako, svako je dijete drugacije. vjerojatno je nekoj djeci u dobi u kojoj je moj f. ili cak ranije bas potrebno drustvo vrsnjaka.
mislim da treba pratiti dijete i, ako postoje mogucnosti, prilagoditi se njihovim potrebama.
Ja se potpuno slažem s Bubicom po ovom pitanju. I zapravo se moje mišljenje o vrtiću i potrebi djeteta za njim nije promijenilo u ovih 7 godina. Jan je išao u vrtić (jaslice) s godinu dana, nužno zlo, nismo imali nikakve druge mogućnostu, ali sam ga izvadila iz njega kad sam išla na porodiljni s Nolom. Nola je do tri godine bila s mojom bakom i dedom doma (baka nije zbog zdravlja mogla čuvati jana dvije godine ranije) i ja još uvijek mislim da su te dvije godine druženja s njima (i brojnim starijim susjedima :mrgreen: ) najljepši poklon koji je Nola mogla dobiti iako je nekakve razvojne stimulacije bilo znatno manje nego u vrtiću. Tri godine je meni neki goli minimum za vrtić, dakle, ako se drukčije ne može, ali da imam izbor dijete bi tek negdje s 4,5 počela slati u takvu neku vrstu organiirane socijalizacije, ali ne svaki dan, i ne po cijeli dan. Zapravo, radila bi kako vidim da im paše, Janu bi trebalo više predaha i više vremena ne samo jedan na jedan nego i njegovog vremena samog sa sobom, a Nola je sada, kao predškolka tek, u fazi da je luda za vrtićem i društvom i da želi ići svaki dan.
Ništa od ovoga ne proizlazi iz neke moje frustracije vrtićem jer smo od početka u istom, državnom vrtiću koji nismo mijenjali niti u brojnim promjenama mjesta stanovanja, i kojim sam, uz sitne zamjerke, prezadovoljna. Isto tako, djeca su išla zadnjih par godina u istu grupu, s divnim tetama koje će ove godine i nolu ispratiti u školu i koje ne mogu dosta nahvaliti i koje su se zbilja fantastično brinule o njima. A svejedno, da imam izbor socijalizacija bi došla kasnije i spontanije.
Slazem se ovim 100 posto.Citiraj:
Tri godine je meni neki goli minimum za vrtić, dakle, ako se drukčije ne može, ali da imam izbor dijete bi tek negdje s 4,5 počela slati u takvu neku vrstu organiirane socijalizacije, ali ne svaki dan, i ne po cijeli dan.
ova tema mi je dosla ko narucena...
imam curicu od 4.5god,ja sam doma ne radim...
moja curka je isla vec par mj.u vrtic ali nije se nikako priviknula na okolinu nije se bas ni igrala sa drugom dijecom,pa cak niti nije htjela jesti,svaki dan sam ju vodila sa placom i sa tugom,nikad nam nije htjela pricati sta je radila u vrticu...onda je jednom bila priredba a ona je bila presretna zbog toga pjevali su plesala odusevljena je bila...pa sam si mislila nije joj tako lose...ali tete opet kazu da se ne druzi sa drugom ijecom a ni dalje ne jede...evo sada preko ljeta nije isla kaze da bi voljela ici a ja se opet sijetim kako cu ju iz plac voditi...
da se mene pita nebi ju stavljala neka ostane samnom doma...a opet se bojim da ce joj faliti dijecje drustvo...
neznam sta da radim?
neka bude samnom i dalje doma ili da ju stavim u vrtic?
Lidać, teško pitanje...
Možda možeš kombinirati npr. skraćeni boravak u vrtiću, do dolazi kasnije, odlazi ranije. Ili odlazak samo pojedinim danima?
Ne znam, vjerojatno bubam gluposti, valjda ćeš dobiti i boljih savjeta.
Znam što bi ja učinila - mala ne bi išla u vrtić :mrgreen:
A ovo potpisujem.Citiraj:
Tri godine je meni neki goli minimum za vrtić, dakle, ako se drukčije ne može, ali da imam izbor dijete bi tek negdje s 4,5 počela slati u takvu neku vrstu organiirane socijalizacije, ali ne svaki dan, i ne po cijeli dan.
Iako, kad malo bolje razmislim ne bi je nikad nikud poslala samu, najradije bi je pratila i bila stalno uz nju i kad krene u srednju školu... valjda će me to proći :roll:
glasam za NE vrtićima (ako postoji mogućnost).kada čitam o higijeni,ponašanju teta,druge djece itd.itd.jednostavno me jeza ulovi.i svakako sindrom tora me užasava možda i najviše.
"Malo sam se splašila jer sam vidjela da su ostalu djecu tete hranile tako da su im držale glavu, a mlađa teta je čak i vikala "dosta" na onu koja su plakala.
Da li je to normalno??? Kužim da moraju uspostaviti red, ali ako ima koja teta na forumu da li zna da li se to tako radi??? Veli MM da je čuo mlađu da se dere na djecu, ali mi nije htio reć da se ne uzrujavam, ali veli da ni njemu nije baš bilo svejedno...:ne zna:"
evo ovo je friško sa topica "prvi dan u vrtiću".a takvih *** ima non stop po forumima.i zato sam protiv!
Raspisale ste se, a sad nemam vremena sve čitati, ali odgovoriti ću baš na postavljeno pitanje.Citiraj:
nicola prvotno napisa
Inače bezveze mi je da je sad tu rasprava krenula u stilu što sad postavljačica teme izmišlja i slično, ...
Dakle, dok imam mogućnost da moje dijete čuvam ja, tata ili baka nemam ga namjeru slati u vrtić (dakle, ne pričam o situaciji kad čovjek nema izbora).
Razloga je više:
- meni je vrtić neprirodna okolina (ne pitajte me zašto - to je samo moj stav i nema nikakve veze s drugima)
- vrtić koji imamo nije adekvatan
- vrtićke bolesti
- moje dijete trenutno nije spremno za takav oblik čuvanja, tu opet ostavljam mogućnost da će jednom biti spreman. Kad to ocijenim, ići će i u vrtić.
Dakle, što se tiče socijalizacije, mislim da vrtić nikako tu nije neophodan, priznajem da se djeca u vrtiću puno ranije nauče samostalnosti na nekim poljima, ali s druge strane nije mi to neophodno.
Nije mi neophodno niti iz razloga što u kući i u bliskom susjedstvu moje dijete ima svakodnevno društvo vršnjaka, tako da i tu nije zakinut.
E sad, da svi ti vršnjaci krenu u vrtić, onda bih i ja vjerojatno svojeg u jednom trenutku upisala.
Isto tako opet bih u nekoj dobi vjerojatno upisala dijete u vrtić, ali nikako ne prije 4 - 5 godina.
Zaključak:
- ne smatram vrtić presudnim za socijalizaciju, niti ga smatram svim zlom svijeta, ali ga pokušavam izbječi dokle mogu.
prvo da pohvalim Nicolu da se dobro drži sa svima nama 8)
ima, naravno mali broj djece kojima nikada ne sjedne vrtić.
drago mi je što je netko spomenuo predškolu. oni koji rade s takvom djecom (ja sam iz druge branše, ali imam puno kontakta s različitim vrtićima) znaju kako maleni dođu poplašeni i kako se u globalu dosta razlikuju od vrtičke djece te dobi. tu leži prava razlika.
na kraju u školi sve to dođe na isto s vremenom
Nicola, tebi savjetujem Waldorfsku školu kao nastavak, mislim da bi se mogla naći u tome
samo bih htjela na ovo nadodati da je poznata stvar da dijete koje nije išlo u vrtić kad krene u školu, prođe svu silu bolesti, kao neku vrstu adaptacije. ima netko drugačija iskustva?Citiraj:
Anemona prvotno napisa
baš sam ovo htjela napisati. kad tad dijete ovo mora proći-to dođe kao normalni tijek odrastanja. ima izuzetaka, ali su jako rijetki.Citiraj:
ivy prvotno napisa
U vrtiću bar nema nadoknađivanja gradiva nakon bolesti :)
Meni je žao što su moji morali i u jaslice, ali vrtić im definitivno treba. Stariji ga baš voli.
A ne znam ni s kim bi se igrao da ne ide u vrtić, čini mi se da baš svi njegovi vršnjaci idu.
Iako sam teta u vrtiću i trebala bi braniti vrtić kao instituciju u kojoj radim, sa svim njenim dobrim stranama ( ili možda baš zbog toga šta sam radila u jasllicama) jaslice nisu moj izbor za djecu. Ne radi se toliko o vrtiću koliko podržavam obiteljski odgoj i sve što ide uz to. Do treće godine je po mom mišljenju djeci važniji emociomalni razvoj, emocionalna sigurnost i tako stvoriti dobru bazu za daljnji razvoj.
Na žalost, nama kao roditeljima to nije omogućeno jer u naše društvo drugačije uređeno. Tada se pred vrtić i tete stavlja izazov da pokušamo iz te situacije izvući najbolje.
Već sam pisala o tome koliko mi je težak rad u jaslicama i koliko se razlikuje od vrtića. Jaslice me iscrpe kao spužvu. NIsu bitne ni pjesmice, niti naučiti djecu jesti žlicom, već pružiti djeci emocionalno ono za čim žude.
Bebačima treba ljubavi, sigurnosti, nježnosti, treba im odrasla osoba samo za njih.
Sa druge strane u vrtiću trebaju prijatelje i više su orjentirani na njih.
Tada u vrtiću nema govora o uništavanju individualnosti. Kvalitetni odgajatelji itekako izvlače najbolje iz svakog djeteta. Više u vrtiću ne postoje režimi, tipa posjedni svu djecu u krug i čitaj ima priču, već se putem poticaja potiče djecu na izražavanje, stvaranje, učenje.
Vrtić je prekrasno mjesto na kojem djeca ne uče pjesmice već uče pamtiti, uče ritam, metar, uče slušati glazbu i stvarati je, uče gledati svojim očima i likovno se izražavati, rade pokuse, uče reciklirati, ma rade se tolike aktivnosti koje iskreno niti ja sa svojom djecom ne radim kod kuće. A još je sve skupa zabavnije to raditi u društvu prijatelja.
Malo sam se raspisala, svak pozna svoje dijete i zna što je za njjega najbolje.
Neko dijete sa godinu dana se ponaša kao da je rođeno u vrtiću i uživa u vremenu provedenom u vrtiću, a neko dijete i sa pet godina osjeća kako ne pripada tom okruženju. To je jako individualno i ovisi i o djetetu i o okruženju.
Socijalizacija se događa isključivo među djecom bez nadzora, što je na jednom drugom topicu flower imenovala "nestrukturirana igra djece" i naglasila da to ne treba to brkati s vrticem.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Na drugom mjestu sam od kompetentne osobe čuo da je krajnji domet vrtića čuvanje djece.
Da, to je istina. Međutim, zar je to sve nemoguće napraviti kod kuće: ritam, slušanje glazbe, stvaranje, gledanje svojim očima....?Citiraj:
Kvalitetni odgajatelji itekako izvlače najbolje iz svakog djeteta. Više u vrtiću ne postoje režimi, tipa posjedni svu djecu u krug i čitaj ima priču, već se putem poticaja potiče djecu na izražavanje, stvaranje, učenje.
Vrtić je prekrasno mjesto na kojem djeca ne uče pjesmice već uče pamtiti, uče ritam, metar, uče slušati glazbu i stvarati je, uče gledati svojim očima i likovno se izražavati, rade pokuse, uče reciklirati, ma rade se tolike aktivnosti koje iskreno niti ja sa svojom djecom ne radim kod kuće. A još je sve skupa zabavnije to raditi u društvu prijatelja.
Ne čini li vam se da djeca iako idu u vrtić, takve aktivnosti kod kuće ne rade, jer većina lakše prebacuje odgovornost na institucije? Vrtić ispada kao glavni faktor razvoja u djetetovom životu, što potpuna besmislica. Sve što dijete zna, nauči itd., dolazi uglavnom iz vrtića.
Ivy, bila sam i u Waldorfu pa čula neke priče koje mi se nisu svidjele te smo odustali. Vidjet ću kako će biti za godinu-dvije-tri :)
Iako mi se Waldorf čini ok, iako je bitno tko ga provodi.
N ima 3 godine. Do sada ju je čuvala teta koju je jako dobro prihvatila i sa kojom sam ja u suštini bila zadovoljna. Prvu godinu je bila sa mnom.Citiraj:
Da li zaista podržavate tu, kako svi uvijek spominju, neophodnu socijalizaciju? Ako da u kojoj dobi?
U mogućnosti smo i dalje plaćati tetu ali, mišljenja sam kako je N spremna i željna kolektiva - a pod tim mislim -igre sa vršnjacima svoje dobi, pjevanja, plesanja .znalo se dogoditi da kad su njih 2 u parkiću da nema nikoga ili samo manji...ili da neke stvari koje pokupi od tete meni ne pašu ..
Ide već 2.tjedan u vrtić - kako sama kaže u vrtiću joj je super/kuc-kuc da tako i ostane/..vrtić u koji idemo je suterenski prostor i taj dio mi je odvratan..nakon puno razgledanja privatnih ostali smo u ovome jer su mi tete stvarno legle na prvu - a i njoj .
dakle, nazovimo to socijalizacijom /a bili smo socijalizirani i do tada :mrgreen: / izabrali smo vrtić jer joj neke stvari može pružiti samo kolektiv / i pozitivne i negativne/...ne bih vezala odlazak u vrtić sa godinama /striktno/, recimo da smatram kako su jaslice /dakle, do 3 godine/ stvarno nužno zlo ..a od 3. biram vrtić
Pa ja imam svoje iskustvo i bratovo, nismo išli u vrtić, samo u malu školu, niti smo bili bolesni za vrijeme male škole, niti za vrijeme osnovne škole, jedini izostanak su bile vodene kozice u 1. razredu - dakle to bih vjerojatno "odradila" u vrtiću, da sam išla.Citiraj:
ivy prvotno napisa
Naravno i to ovisi o djeteta do djeteta, ali več sam negdje napisala da ako več mora proči tu silu bolesti koju uzrokuje sredina s "puno djece na jednom mjestu", onda bih radije da je to čim kasnije. Moje mišljenje je da djeca u starijoj dobi (5-6 godina) lakše podnose bolesti, nego mlađi. Barem smatram da će to mojem djetetu bilti lakše. Prvo zato jer njemu svaka i najmanja bolest rezultira ogromnim smanjenjem apetita i jer je pijenje lijeka nemoguća misija, iliti povraća od antibiotika. Tako da, ako sve te "divote" mogu odgoditi za kasnije, odmah potpisujem.
naravno, tamo je 8 satiCitiraj:
Sve što dijete zna, nauči itd., dolazi uglavnom iz vrtića.
kasnije će tu ulogu preuzeti škola
roditelj daje temelje, daje glavne smjernice, ali utjecaj društva će biti tu
Što to točno znači?Citiraj:
Davor prvotno napisa
Da li je to što moje dijete živi u istoj kući s još jednim dječakom njegove dobi i djevojčicom starom skoro 5 godina i stalno se igraju, a ne visi non stop netko nad njima - dovoljna "socijalizacija"?
Isto tako barem 4 dana od 7 igra se s još jednom djevojčicom iste dobi, a isto tako svaki dan smo u parku gdje se s drugom djecom (svih dobi) "bori" za mjesto na toboganu, pijesku,.... Da li je to dovoljno???
nicola,
možeš ti puno toga dijete naučiti i doma, ali, vjeruj mi, ako nisi pedagog, odgajatelj, učitelj, puno manje.
polazim od sebe-čuvala sam djecu tijekom studiranja, znači moja djeca mi nisu prvo iskustvo, ali ja ne znam toliko koliko znaju tete u vrtiću. moja mama je odgajatelj i većinu pjesmica/brojalica koje moji znaju (u vrtić su išli minimalno-cca 2 mjeseca) znaju od nje. ne zato što ih ja ne bih naučila, već zato što ih ja ne znam. i ovo što ja znam (a znam više od prosječne mame) naučila sam od moje mame.
da ne bi ispalo da zagovaram vrtić, moje je mišljenje da bi djeca u njega trebala krenuti s, najranije, 3 godine. ali, eto, tako je kako je, pa ne možemo baš puno birati.
to vjerojatno ovisi i o tome što ti živiš u jednoj zdravoj srediniCitiraj:
Anemona prvotno napisa
sad ozbiljno-di se vaša djeca velikih gradova, koja ne idu u vrtić-slobodno igraju?
mi smo na periferiji pa ajde nekako-dogodine ga možda i samog pustim van
igranje s mamom i tatom "na glavi"-meni to nije isto kao igranje s vršnjacima.
Moju curu je čuvala baka. Sada, sa 4 i pol godine je prvi puta krenula u vrtić.
Ne radi socijalizacije, nego radi društva. Jednostavno, imali smo dojam da joj je sa bakom doma postalo dosadno. Išle su one u park, ali opet, to nije dovoljno.
Inače, smatram da je bolje da dijete krene u vrtić što kasnije. Kod nas je to bilo moguće, baka je može čuvati i na tome sam joj neizmjerno zahvalna.
I obožava vrtić :D Doživljava ga kao igraonicu.
A šta se tiče socijalizacije: mislim da vrtić nije nužan za socijalizaciju. Ako se dijete uključi u društvo kroz neke druge oblike, tipa: igraonice, igra sa djecom u parku i sl., to je sasvim dovoljno.
No, ne slažem se da je loše da vrtić sputava individualnost - odnosno, ne sputava ga u tolikoj mjeri da bi to bio problem. Jedan od razloga zašto smo je upisali u vrtić je baš taj da se nauči nekom rasporedu grupe i da se nauči prilagoditi drugima. Jer, ljudi žive u zajednici sa drugim ljudima i treba naći granicu između individualnosti i socijalizacije sa drugima. Za 2g ionako kreće škola - bolje da se do tada polako navikne na neki raspored i suživot sa drugom djecom, nego da doživi šok pri polasku u 1 razred.
Evo ovo je tijek događaja kojem ja težim.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Vrtić da, ali čim kasnije čisto radi upoznavanja s funkcioniranjem u grupi.
moj je slobodno nije igrao gotovo do škole, tako bi bilo isao u vrtic ili ne.Citiraj:
sad ozbiljno-di se vaša djeca velikih gradova, koja ne idu u vrtić-slobodno igraju?
mi smo na periferiji pa ajde nekako-dogodine ga možda i samog pustim van
igranje s mamom i tatom "na glavi"-meni to nije isto kao igranje s vršnjacima.
Što se socijalizacije tiče DA. Točno takve scenarije mi je opisala zaistač psihologica specijalizirana za razvoj male djece.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Vezano uz vrtićke bolesti - baš mi i ne drži vodu argument da je bolje dijete slati u vrtić jer će inače stalno biti bolesno kad krene u školu. Ni ja nisam išla u vrtić, bila sam sasvim normalno bolesna, jedino sam varićele preboljela u 20-tima.
M. ne šmrče, nije stalno prehlađena, bila je do sada bolesna samo jednom. Meni osobno je tako draže, čak i ako će biti više prehlada i sl. kad krene u školu. Bit će veća, imunitet će joj biti jači, a za zaostatke u školi se ne brinem, uvijek mogu ja s njom učiti.
Nažalost, mislim da mnogo zaposlenih u vrtićima (a i u školstvu) nisu pedagozi unatoč činjenici da su tijekom studija položili pedagošku grupu predmeta :/Citiraj:
možeš ti puno toga dijete naučiti i doma, ali, vjeruj mi, ako nisi pedagog, odgajatelj, učitelj, puno manje
I da, krumpirić - mi živimo u malom mjestu 10-tak km od Dubrovnika, imamo prekrasan park s dva igrališta (za manju i za veću djecu - radili su ih Njemci u sklopu nekog projekta, diplomskog ili tako nešto, u svakom slučaju - za 5). Uz to, imamo i veliki vrt, šumu iza kuće, potok uz kuću, dosta susjeda i prijatelja s djecom, dvije none u mirovini - ustvari, ama baš nikakve potrebe za vrtićem. Što je odlično s obzirom na moj, još u djetinjstvu izgrađeni, stav o vrtićima :mrgreen:
Ovaj put ću te uzeti kao "mjerodavnog" i biti zadovoljna odgovorom. :mrgreen:Citiraj:
Davor prvotno napisa
Glavni faktor razvoje sigurno nije, zna se tko ima najveću ulogu u životu djeteta, ali je mjesto učenja i dobivanja novih spoznaja. A kada je dijete večinu dana u vrtiću, onda postaje jako važna stavka.Citiraj:
nicola prvotno napisa
Ako se uistinu tome posvetiš nije, možeš.Citiraj:
nicola prvotno napisa
Pošto sam i jedno i drugo, jako odvajam biti roditelj i biti odgajatelj.
Ja sam ponosna na svoju profesiju i znam koliko sam učila, studirala i svake godine u ovih 15 godina se konstantno educiram, čitam literaturu i idem na seminare kako bi radila svoj posao što bolje.
Odgajatelj ima drukčiju funkciju od roditelja. Što je dijete starije potrebniji mu je utjecaj drugih ljudi i društva.
mene iskreno već nerviraju te silne rasprave o vrtićima, odnosno ta
stalna "opravdanja" zašto moje dijete ne ide, ili ide itd.
Vjerojatno svatko ima svoje razloge zašto ide ili ne ide, ali stalno o tome iznova diskutirati mi nema smisla.
Svatko radi najbolje kako zna i može ili kakve su mogućnosti i milijun drugih stvari.
I potpsujem Deaedi
Citiraj:
A šta se tiče socijalizacije: mislim da vrtić nije nužan za socijalizaciju. Ako se dijete uključi u društvo kroz neke druge oblike, tipa: igraonice, igra sa djecom u parku i sl., to je sasvim dovoljno.
No, ne slažem se da je loše da vrtić sputava individualnost - odnosno, ne sputava ga u tolikoj mjeri da bi to bio problem. Jedan od razloga zašto smo je upisali u vrtić je baš taj da se nauči nekom rasporedu grupe i da se nauči prilagoditi drugima. Jer, ljudi žive u zajednici sa drugim ljudima i treba naći granicu između individualnosti i socijalizacije sa drugima. Za 2g ionako kreće škola - bolje da se do tada polako navikne na neki raspored i suživot sa drugom djecom, nego da doživi šok pri polasku u 1 razred.
Veki, unaprijed - nemoj se molim te uvrijediti radi mog posta iznad. To što ti nabrajaš je pohvalno, ali i neophodno. Ipak, sumnjam da većina odgajatelja toliko ulaže u svoju profesiju. Uz to, mislim da za takvo zanimanje treba imati i prirodnog dara.Citiraj:
Veki prvotno napisa
Iz razgovora s roditeljima čija djeca idu ili su išla u vrtić mogu samo zaključiti da dosta odgajatelja uopće nije svjesno odgovornosti i ogromne važnosti svoga posla.
A meni je npr. to preveliki rizik - hoće li moje dijete dobiti dobro educiranu tetu ili neku koja je završila neki polu-dopisni dvogodišnji studij pedagoškog smjera (da, postoji, nažalost, i jako je popularan) :/
lijepo je kad dijete hoće socijalizaciju , tj. družiti se sa vršnjacima
moja to odbija, i mene to polako brine
jest da je možda genetski asocijalna , eto ja sam do puberteta bila totalno nezainteresirana za društvo, MM je povučen inače ...
ali ima 3,5.g. i ja ne znam kako da se postavim
ona je oprezne naravi, ne srlja, i pašu joj isključiva tiha i povučena djeca , kao i ona sama
od otvorene, pričljive, glasne djece se sklanja
u vrtić ne ide, jer MM ne radi pa ju čuva
Da, to je rizik jer ne možeš birati.Citiraj:
Pcelica Mara prvotno napisa
Ja sam ti rođeni idealist i iz moje percepcije, a znam puno odgajtelja, jako je puno kvalitetnih odgajatelja i ljudi kojima bih odmah povjerila svoje dijete. Ja uopće ne sumnjam da večina odgajatelja ulaže u svoju profesiju. Svak ima svoju istinu ;) .
A sada se mičem i sa ove teme jer kad god pišem kao teta stvara se ozračje odgajatelj protiv roditelja, vrtići za i protiv itd
Idem dalje pisati kao ponosna mama...