NA vertexine ideje, naravno :oops:
Printable View
NA vertexine ideje, naravno :oops:
upravo sam ovo htjela napisati (osim sto ja nemam cetvoro djece :mrgreen: ). Bas si mislim, kakva sam ja to majka kad mene te stvari (radionice, konferencije i sl.) uopce ne interesiraju. Imam premalo vremena da ga gubim na to.Citiraj:
majoslava prvotno napisa
I ja imam filing da puno znam i da nemam baš vremena za takve stvari. Pogotovo ne za nešto što se zove konferencija (konferencija mi zvuči kao da je namijenjena političarima i stručnjacima). :/Citiraj:
iridana2666 prvotno napisa
Ali za radionice sam uvijek za! :) I kad bi na toj konferenciji bilo radionica za roditelje, bila bih jako zainteresirana!
Jedan dan, odnosno par sati za izdvojiti stvarno nije puno ako ću tamo imati prilike steći neke nove vještine!
Jer neke vještine jednostavno ne mogu steći iskustvom ili čitajući literaturu, a mislim da bi svakom roditelju itekako koristile. Mislim na konkretne radionice tipa:
pametni pokreti (brain gym); fitnes za bebe; kreativne tehnike u radu s djecom (npr kako koristiti dramu/igrokaz, odnosno igranje uloga s djetetom kod prevladavanja nekih kriznih situacija......................................... .................................i sl.
Ja sam prije nekih 5-6 godina odgulila Školu djelotvornog roditeljstva (ili uspješnog? nemam pojma kako se to zvalo) u DV Cvrčak u Zagrebu. :heart: Moji dečki tada su bili starija jaslička i mlađa vrtićka grupa.
Organizatorice su bile Branka Starc (psiholog u navedenom vrtiću) i Alka Požnjak-Malobabić (pedagog u vrtiću, u to vrijeme... u međuvremenu je promijenila posao).
Mogu reći da je to bilo najbolje utrošeno vrijeme (a trajalo je 2 mjeseca 2xtjedno po nekih 90 minuta) i nije mi žao što sam ga našla.
Ne znam koliko se može napraviti na vikend-radionicama, ali meni je ovo imalo smisla. Koliko mi je poznato, radionice se održavaju i dalje (barem svake druge godine).
Na takvom mjestu čovjek uskoro shvati
- da nije jedini koji ima dileme
- da nije nepogrešiv, ALI da su greške popravljive
- da nije potrebno otkrivati toplu vodu (drugi ljudi imaju više iskustva, drugačijih iskustava, voditelji imaju stručnu podlogu i također puno iskustva)
- da se mogu postavljati pitanja i na njih dobiti primjenjiv odgovor
- da čovjek ne može odgajati djecu ako prije toga ne odgoji sebe
- da nema jedinstvenih recepata koji djeluju za svako dijete u svakoj situaciji
- da je to naš život i da za brojne stvari imamo drugu priliku, ali za neke i nemamo
- da treba na vrijeme ocijeniti koji su nam prioriteti
- da djecu odgajamo SVOJIM NAČINOM ŽIVOTA I PRISTUPOM STVARIMA i da je odgoj zapravo cijela naša životna filozofija
I zato se i sad premišljam kako bih našla vremena za još koju edukaciju ove vrste, za stariju djecu...
OT. Alka Požnjak Malobabić je jedna divna osoba i pedagog.
XCitiraj:
Smajlić prvotno napisa
I zato mi je bilo drago kad je otišla na mjesto s s kojeg (nadam se) to dopire dalje.
Mogu samo potvrditi da je tako. :klap:Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Peterlin, ovo si stvarno prekrasno sažela :love:Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
I ja sam bila na sličnoj radionici, u istom vrtiću, isto kod Branke... ove godine.
Jako korisno utrošenih 11 utoraka, po 120 minuta.
još jednu stvar bih dodala na ovaj tvoj "popis":
- da možemo biti autentični
peterlin - mozemoli ovo tvoje iskoristiti u materijalima? lijepo molimo :)
...jer je pubertet jako stresno doba - i za djecu i za roditelje.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
pretpostavljam da je manje stresan ako se na vrijeme shvate one stavke što ih peterlin navodi.
to je vrijeme kada djeci više nismo mi, roditelji, u centru svemira već se okreću vršnjacima. odjednom smo u drugom planu, a teško nam je pomiriti se s time.
Naravno! Pa napisano je javno, na forumu, kao mali doprinos. Hvala! :love: I dodajte sve što treba dodati...Citiraj:
flower prvotno napisa
Daleko sam još od dječjeg puberteta, ali upravo tako se i meni čini...Citiraj:
fegusti prvotno napisa
Tek sam dočekala da I pokazuje da sam mu najvažnija, teško mi je uopće razmišljati o trenutku kad to više neće biti tako-iako sam naravno svjesna da je to normalni dio odrastanja.
Ako ti ovo boldano bude najveći problem za vrijeme pubertetu tvoje djece - svaka čast.Citiraj:
fegusti prvotno napisa
Hoću reći. U pubertetu djeca počinjuz eksperimentirati sa:
sexom,
alkoholom,
drogama.
Počinju izlasci na mjesta koja nisu pod nadzorom odrasle odgovorne osobe. Kući se uopće ne bi vratili. Spavat bi išli u 7 ujutro.
Počinju kašnjenja i markiranja u školi...
Roditelji koji se sjete da djecu treba odgajati kad ona krenu prema pubertetu debelo su zakasnili i tu je teško pomoći... Vidim ovo već sada na sitnim stvarima - ako zanemarim djecu "upregnuti" da sudjeluju u kućanskim poslovima, oni će se ponašati kao da su u hotelu i očekivati da ih roditelji dvore. Ako ih ne podsjećam da uče, oni će donositi trojke i govoriti da je taj-i-taj dobio i manje... Treba im stalno pokazivati što je to prihvatljivo, a što ne. Vjerujem da ima djece kojima je prihvaćanje obveza u školi i doma prirodno, ali takvih je puno manje nego djece koju treba "kondicionirati". I vjerujem da je lakše ako se počne na vrijeme (da ne velim od rođenja... ne s obvezama nego s odgojem i vlastitim ponašanjem u skladu s tim.). Jedino što sam do sada shvatila je da tu nema odmora. Nikada... ili bar ne u doglednoj budućnosti... ;)
Daklem, i ja bih na radionicu / školicu što činiti i kako razgovarati s djecom na pragu puberteta i dalje, jer usprkos fazama odrastanja odgoj djece je ipak kontinuiran posao. Nastojim to uvijek imati na umu. Nekad mi ide bolje, nekad popustim (ljeto me zaštihalo... :roll: ) pa poslije krpam rupe i ispravljam krive Drine... ali svejedno bih rado čula (a) nekoga tko ima profesionalnog iskustva s takvom djecom i (b) nekoga tko ima osobno iskustvo...
Slažem se sa svima onima koji misle da su radionice za roditelje potrebne i važne. Za sve nam je potrebna edukacija, ali za najteži zadatak koji imamo u životu dovoljna je intuicija i pojedinačno i ograničeno iskustvo? Mama zna sve i najbolje? Nije tako - važno je čuti spoznaje i mišljenja stručnjaka, razgovarati o svojim iskustvima i dilemama. I ja sam prošla posebnu vrstu roditeljske edukacije u Školi za posvojitelje, koja je, uz specifične probleme posvojenja, bila škola za roditelje. Sada već 4 godine idem na roditeljske radionice u PCM. I na jednom i na drugom mjestu sam puno naučila, promijenila neke svoje stavove i razmišljanja i mislim da sam kroz taj rad postala bolji roditelj i bolji čovjek. Išla bih na kvalitetne radionice za roditelje kad god bi mi se pružila prilika, ali ciljano. Npr. mene trenutno zanima problematika odnosa u školi i pubertet koji polako kuca na vrata. Htjela bih unaprijed, od strane stručnjaka i roditelja starije djece biti upozorena na detalje onoga što nas čeka u sljedećim godinama. Roditeljske radionice smatram preventivnim i proaktivnim djelovanjem - kroz to možemo učiniti mnogo na poboljšanju našeg odnosa s djetetom, komunikacije, odgojnih metoda, sve s ciljem da naša djeca izrastu u zrele i dobre odrasle ljude i da pri tom izbjegnu neke loše stvari.
Kako je glavna tema odgovornost roditelja, pada mi na pamet, kako bi mr. sc. Hal Edward Runkel mogao lijepo pričati o tome kako su roditelji zapravo odgovorni prema svojoj djeci, a ne za svoju djecu.
Tema koju bih ja npr. voljela slušati je nasilje, odnosno kako nenasilno odgajti dijete (o tome što je sve nasilje i o kvalitetnim alternativama) te kako prekinuti nasilje među vršnjacima. Iznenadilo me kako velik broj roditelja (bila je baš i tema tu na forumu) smatra kako je uzvraćanje udarca najbolji način za prekid nasilja. Mislim da većini roditelja treba konkretnih savjeta u vezi toga. Osim toga nasilje bi mogla biti tema koja je u svakoj dobi aktualna. Počevši od rođenja. Pada mi na pamet nasilan / nenasilan dolazak na svijet, odvajanje dijeteta od majke, malo kasnije ostavljanje djeteta da plače, pa još malo kasnije nasilno posjedanje u stolicu za hranjenje, guranje još jedne žlice kad dijete ne želi jesti (koliko nas to nije nikad napravilo?), pa odbijanje od dojke... puno prilika za napraviti nešto nasilno ili nenasilno. Naravno i vječni problem kako dijete učiti samodisciplini bez nasilja i kako se nositi sa vlastitim porivima da se poslužimo nasiljem (s kojima se malo koji roditelj nikad ne sretne). A tu je i taj problem nasilja među vršnjacima, s kojim se srećemo relativno rano, a koji što je dijete starije postaje sve veći i ozbiljniji.
Na tu temu bih rado slušala Barbaru Coloroso.
Scott Noelle je netko kog bih stvarno uživala slušati, a sigurna sam da bi svakom prisutnom otvorio srce.
I naravno, uživala bih u predavanju Jespera Juula (što mi je na RMK, nažalost bilo ometeno njegovim neprigodnim poznavanjem teme).[/i]