Ovo je divno! Koje je to blago! Drago mi je zbog vas. Jednom sam vidjela tako ekipicu na Jarunu s puno djece, puno ljudi, ma baš slatko. Kod mene se to može okupiti samo ako se netko jako potrudi. Nemam to. Uživaj!Citiraj:
kina prvotno napisa
Printable View
Ovo je divno! Koje je to blago! Drago mi je zbog vas. Jednom sam vidjela tako ekipicu na Jarunu s puno djece, puno ljudi, ma baš slatko. Kod mene se to može okupiti samo ako se netko jako potrudi. Nemam to. Uživaj!Citiraj:
kina prvotno napisa
Blago mi počinje ići na živce to idealiziranje prošlih zlatnih vremena kad je sve bilo tako peachy, za razliku od sad kad, avaj, živimo u zločestom kapitalizmu.
Moji roditelji nisu živjeli ništa bolje ni bitno drukčije nego što mi živimo sada. Tata je vječito bio na terenima i dolazio je kući svaki treći ili četvrti vikend. Mama je dolazila kući s posla u 4 i ostatak popodneva provodila rastrgana između kućanskih poslova koje je zahtijevala ogromna kućerina i zahtjevima za pažnju svoje troje djece.
Ne sjećam se da nam je itko ikad dolazio u goste niti da smo mi išli ikome u goste, osim za rođendane, a i tad nam je to bila više tlaka nego neki neznam kakav gušt. Ako je bilo lijepo vrijeme, mama nas je vodila u park/ šetnju/ na kupanje po ljeti itd. U suprotnom smo se zabavljali sami doma, kad smo bili malo veći, znali su nam navratiti prijatelji (ili mi k njima), ali nikad roditelja nije bilo u tom paketu. Nikakvih kafenisanja, gostiju na večeri, ni ne znam čega.
Možda smo mi neka čudačka nedruštvena obitelj :?
Vidiš, ja recimo uopće nemam potrebu za takvom vrstom druženja, a niti MM. :/Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Super!Citiraj:
sofke prvotno napisa
Posebno mi je guba kako lunjate po gradu da nekoga sretnete! To je kao u srednjoj školi, jelda! Super!
ja volim kad mi neko dodje i volim doc kod nekoga
ak taj dan kad mi neko uleti zbog toga ne bum oprala djecu big dil, isli buju spat neoprani ili ak ne bum oprala sudje ili stavila ves prat, pa mogu to napravit i sutra, nece svijet propast
nema sanse da cu ja "otjerat" goste doma ili im rec da ne dodju zato kaj moram nekaj drugo radit
Cookie - ti si očito uvijek u kapitalizmu :mrgreen:
pa nije stvar kapitalizma/komunizma/ bilo kojeg izma - ne zagovaram nijedno i meni to sve ide na živce ali to je činjenica - ljudi su se prije više bezbrižno družili i možda i imali manje novaca..... sad trče, žure za poslom i novcem, žure ga potrošiti pa opet žure na posao (pa žure u banku po minus do 4 plaće)...... ljudi su se udaljili od sebe samih. Čast izuzecima kojih je bilo u svakom sistemu.
htjela bi još reći, ne fale mi gosti.
Sad imamo djecu, posao, i za goste ili takva neka druženja nemamo vremena. Vjerujem kad budu djeca veća (čitaj tinejđeri, ili stariji), neke stvari će se sigurno promijeniti i imat ćemo više vremena i volje za druženja.
ako znaš da ćeš imati goste i već ti sad ide na živce cijela gungula oko njih, skakanje djece... onda ti ni ne može biti dobro.
ja o dolasku prijatelja ne razmišljam na taj način, jednostavno zato jer su mi prijatelji pa ako i vide trunku prašine ili razbacanu dječju sobu meni to nije big dil.
možda je to do toga što je negdje nakon 30-e godine došlo do prirodne selekcije onih s kojima se družimo tako da smo se jednostavno prestali družiti s onima koji su nas opterećivali, koji su nam zavirivali u svaki kut i gledali što će biti na stolu.
oni koj su ostali su prijatelji u pravom smislu te riječi i oko njih ne moram igrati.
Možda zvuči negostoljubivo, ali nisam za goste svaki dan u kući, želim ponekad svoj mir.
Moraju li druženja biti samo u kući, zašto je bitno da kuća bude puna ljudi?
Svakako stoji da smo se prije više družili i posjećivali, što po dogovoru, što spontano. Sad je više po dogovoru (jer su ljudi raštrkani, posao, obaveze izvan kuće, djeca, aktivnosti).
Slažem se i da su naši roditelji imali više vremena za druženja, ali nije isto moj tata koji je u 3 bio doma i MM koji dolazi u 7 navečer.
I ne možemo od ljudi, prijatelja očekivati da nam dođu navečer u goste kad rade do 6 i jedva čekaju vidjeti svoju obitelj i krevet.
Za bogat socijalni život nije porebno da nam netko dolazi doma i da dva sata sjedimo uz kavu ili čašu vina.
Za svoj socijalni život bih se zabrinula kad bih cijeli dan sjedila doma i ne vidjela poznate žive duše (ne računam djecu, muža, bake i sl.).
I zašto bi uvijek za druženja bila klopa. Ako se mučite s dugotrajnim pripremama hrane, pospremanjem kuće jer vam dolaze gosti, pa kad dođu, jedva čekate da odu, stvarno ne vidim smisao takvog druženja.
Citiraj:
Ovo pišem jer sam dva dana zaredom imala goste. jednog gosta u nedjelju od pol devet, drugi dan goste od sedam... uglavnom, bila sam zgažena.
Tako je i kod nas.Citiraj:
Tashunica prvotno napisa
j i Mm se često nalazimo s društvom u kućnoj atmosferi. neko vrijeme je to bilo svaku subotu pa mi više to nij bilo to ali već duuugo nismo, sad se nešto dogovaramo i baš se veselim. Nađemo se nas 7,8, staro društvo, ljudi s kojima sam odrasla, bez djece, svatko donese ono što pije, svako da po 20, 30 kn i pravimo večeru :mrgreen: U početku smo bili fini pa bi jedan financirao ali smo shvatili da se ne isplati biti fin pa smo mi to onako po srednjoškolski :mrgreen: . Bude nam super.
Inače, često se nalazimo sa djecom ali to najčešće budu rođendani ili spontana druženja. Ja uživam u svemu tome. Kad mi se neda onda ne idem i gotovo.
Ifigenija, ne očekuješ previše od života nego ne želiš postati isfrustrirana babuskara sa knedlama u grlu i posranim životom di ćeš izgubiti samu sebe i svoj duh. Ne obaziri se na ove komentare gore jer koji put ljudi znaju biti otrovni iz vlastite nesposobnosti da budu normalni i opušteni, pored ovog nenormalnog današnjeg ritma života.
Ja ne razumijem ljude koji apsolutno nikada nemaju potrebu za druzenjem s drugim ljudima. Znam da su nam svima dani pretrpani, ali cisto sumnjam da se bar jednom mjesecno ne moze odvojiti dva sata za nekakvo druzenje, pa makar naustrb nepospremljene kuce ili jednog neskuhanog rucka.
Npr. prije par godina, u vrticu smo organizirali druzenje roditelja i djece na jednoj livadi, da se malo bolje upoznamo, da djeca dobiju priliku druziti se na otvorenom. Od dvadesetak obitelji, njih par je odmah odbilo tu mogucnost iz razloga sto je njima subota dan za obitelj, oni se vole (a mi ostali ne?!), zele biti skupa i sl. Neke mame su dosle same s djecom, tate su se pridruzile nakon posla, cak su i neke bake bile, rodjaci iz Zg...
Dok su jedni pricali, drugi su se bavili djecom, treci setali, cetvrti pripremali rostilj... Klinci su bili odusevljeni jer s mamama ne igraju svaki dan nogomet, jer mogu prijateljima pokazati malu seku od sest mjeseci. Taj dan smo proveli tako lijepo, da smo nakon tri tjedna imali reprizu. Uz malo troskova i maksimalno posveceni djeci.
pa zar ima na ovom topicu ijedan post otrovniji od tvog?!Citiraj:
Trina prvotno napisa
Evo, Trina je to tako lijepo sazela, meni to nikad ne bi uspjelo tako dobro izreci iako mi se ne svidja rijec babuskara, jer ne zelim nikoga uvrijediti. Mozda da dodam da treba u svoj ovoj zivotnoj guzvi naci nacin kako izbjeci, tj. ne pristati na to da zivis u ritmu koji se namece.Citiraj:
Tashunica prvotno napisa
Citiraj:
Trina prvotno napisa
Ima. Pročitaj sve Ifigenije teme i komentare ljudi na nju, njen karakter, njen stil života, njeno razmišljanje.. Uključujući i tvoje postove.Citiraj:
Tashunica prvotno napisa
Jos jednom cu te potpisati. Taman sam htjela nesto slicno napisati.Citiraj:
Trina prvotno napisa
ja sam od ovog topica poludela i izjavila mm da želim ići van za vikend - pa smo ustanovili da svi naši poznanici kašlju. šmrću, kiše i da bi bilo bolje ostati doma s djecom.....
al čim prođu ove boleštine...... IDEMO svukuda - svaki vikend!
Ja volim druženja.
trina tebe sam do sada doživljavala kao prilično direktnu i iskrenu osobu, ali očito je ok samo kad si ti direktna i iskrena.
ako je meni smiješno što kuka netko tko stvarno ima cijelu hrpu vremena za sebe, od šetnji, kina, prijateljica, druženja, hodanja po dućanima, toćanja u kadi, onda to nije ok.
ok, ja sam isfrustrirana baba sa usranim životom i ne bih ga mijenjala nizašto, jer sam barem sretna i zadovoljna.
Dakle, svi oni koji nemaju potrebu ili zelju, a nedajboze i mogucnosti, odmarati u kadi u vecernjim satima, ispijati prekonekoliko kava tijekom dana, a onda se i podruziti po noci su, zapravo, isfrustrirane babe s knedlama u grlu i posranim zivotom?
Valjda sam i ja jedna od njih jer, eto, Ifigenijin zivot mi je SF. A cak niti djece nemam, a bogami niti posao u ovom trenutku. Ne znam samo kako da objasnim cinjenicu da nisam ni najmanje isfrustrirana, a, zapravo, nisam nit' baba, nit' babuskara.
Either way, rek'o bi narod, besposlen pop i jarice krsti.
pa možda bi za početak Ifigenija trebala postati opuštena, da ne kažem normalna. ja iz njezinih postova ne vidim da je sretna i zadovoljna sa svojim životom koji je sama izabrala. kad bi njezine teme stvarno bile opuštene i normalne, možda bi i komentari bili isti takvi.Citiraj:
Trina prvotno napisa
ali neeee, zločeste, zločeste forumašice ne shvaćaju ovu radost i sreću, zadovoljstvo i mir koji proistječu iz njezinih postova. mora da ne znaju čitati :roll:
Ja zaista, ali zaista ne razumijem kako većina vas nema vremena za ništa. Jednostavno ne kužim i gotovo.
Ja sa školom, treninzima, mužem privatnikom, poslom 8-16, i bez ikakve rodbine u krugu od 400 km sve mogu i sve uspijem i s djetetom sam koliko treba.
Jesam, umorna sam...ali sam ŽIVA!!!
Ne volim previše kućna druženja, imam par ljudi kod kojih odem i koji nam dođu, ali to su isključivo oni kod kojih mogu sama uzeti što hoću, pa ako treba i prileć, a i oni kod mene isto tako.
No mi se puno družimo vani, svi zajedno ili kombniramo.
Ja imam bogat društveni život...1 tjedno u školi sam satima sa svojim školskim babama....3 puta tjedno na plesu na treningu (curka tad već spava) sa svojim dragim curama, uvijek je prije ili poslije neka kavica.
Vikendom ili odem van navečer ili muž ode van pa meni frendice dođu na "pidžama" party...
Sad se spremam na dalek put s moje 2 najbolje frendice...
Umorna sam...neispavana često jer treba sve ovo nekamo ugurat, ali ja bi bila mrtva da me neko stavi doma i oduzme mi moja druženja.
Muž je u kombinaciji kad može, radi 0-24, privatnik je.
Cura je samnom kad god nisu noćni termini pa smo sve s djecom, kad izlazimo u noćni život onda ona ionako već spava.
Jest, ja imam samo jedno dijete...ali pomoći niotkud zaista, osim moje mame koja dođe 3 puta godišnje. Za školu puno učim...3 puta tjedno s posla dođem doma (vožnje 45 min) spremam jest, poigram se s curom, stavim je pajkit i onda jurim nazad 45 min na ples, vratim se, posložim po kući i onda učim za školu...vjerujem da bi mi puno vas reko pa kako ti se da?
A ja bi vas pitala kako vam se da živit, a da život tako prolazi pokraj vas ni da vas okrzne...
Trgnite se cure, sve se može....
pa stignem i ja sve - posao, kuća čista, svaki dan kuham, sa djecom se i glupiram i igram ali nema vremena za tjedne kave i ručkove s prijateljima, a vikend je kratak i volimo se družiti međusobno i odmorit tak da nema puno odlazaka/dolazaka gostiju.
Ja jesam zadovoljna ali nekako bi voljela imat još više vremena (vjerovatno čak i mislim pritom na mm a ne sebe koji radi od 8 do ..... ne zna se kad) pa da se i preko tjedna družimo i zaletimo gdje nam se da.
Hmmmm možda u budućnosti mi se ostvari želja - promjena posla recimo koji priželjkujemo i ja i mm. :heart:
Lijepa su spontana bezbrižna druženja a upravo je toga sve manje i to fali Ifigineji, kaj bi sad bila ona nezadovoljna baba.....onda sam i ja, a nisam, em sam zadovoljna em nisam baba ni u kom smislu....
mi samo imamo još želja i to je zdravo
ria jel ti radiš?
Ifigenija, ova sjećanja kao što su radili tvoji stari - okupljanja česta, vicevi, pjesma, to je bilo drugo doba, nije se radilo od 9-17 ili dulje, možda nisu živjeli u tako napučenim gradovima itd. Većina ljudi za to nema snage (ovi "metropolitanci", r. vrijeme 8-16, 9-17 žena, muž do 19). Osim ako je netko mlađi pa ima snage. Meni je 40 i skroz te kužim (iako samo jedno dijete). Doduše, sad kad imam dijete čini mi se da mi je socijalni život bogatiji (barem me susjedi poznaju, a i ja njih, češća su popodnevna druženja s ljudima koji imaju djecu istog uzrasta, ako ništa drugo.
Iako, prošli vikend smo zaružili na jednom partyju do 5 ujutro, baš su se neki naši prijatelji pitali kako nam se da... I ja sam se to pitala dok smo se vozili u 22 h u taj stan. A ispalo fantastično! Tako da - je, ima nešto i u tome da se treba pokrenut, ali da živimo drugačije nego generacija naših roditelja i baka i djedova - živimo, totalno! Oni su imali više vremena (mislim - sjetite se samo popodnevnog odmora, sad bi to bilo kulturološko čudo da netko spava popodne (a nije dijete)). Iako, imamo i jednog takvog frenda i s ljubavlju ga njegujemo kao neki drag predmet iz antikvarijata.
Ja sam za riu zaključila da je bitno mlađa od, recimo, mene - spominje školu :).
Neda mi se citirati svakog posebno pa ću ovako. Ja cijenim iskrenost i direktnost ali vi nju vrijeđate. Iz teme u temu. Ja na pola njenih tema ne odgovaram jer su mi dosadnjikave. Pa ne pišem ništa. Ili napišem svoje mišljenje i doviđenja. Meni je isfrustrirana babetina svaka žena koja je nesretna i nezadovoljna, ima šansu promijeniti svoj nekakav stil života ali ga ne mijenja jer si je utuvio u glavu da se to ne može. Ili joj se jednostavno neda pa onda prosipa pamet drugima da živi životom princeze a toga nije ni svjestan. Nisam rekla ni tebi Tashunica ni Milki ni Zorki, pišem općenito.
Vecina ljudi, ovdje a i inace, nije rekla da nema vremena ni za sto, vec da ih ili ne zanima ovo o cemu Ifigenija pise, ili da ne razumiju kako i zasto joj jos uvijek nesto fali, ako stvarno ima to sto nabraja (i ovdje, a i drugdje).
Da ne ispadnem odvjetnik - niti meni nije jasno. A izuzetno sam ziva.
Pa recimo trenutno sam u fazi da mi više paše ušuškavanje u dekicu nego izlasci u kafić. Meni nije toliki problem nedostatka vremenaa već volje i želje za svakodnavnim izlascima i druženjima, a ne mogu reć da život prolazi kraj mene. Nemamo svi iste potrebe. Netko želi svaki dan na kavu nekom je dovoljno jednom tjedno ili mjesečno.Citiraj:
Ria prvotno napisa
Pise da radi. A radim i ja, doduse skraceno, al imam i troje djece, kad se vec sve to vaze i odredjuje vrijednost...Citiraj:
Ria prvotno napisa
Tashunica, radim, valjda ti je promaknulo gore...radim od 8-16.
Imam uskoro 31 godinu, završila sam faks, ali sam evo odlučila da je vrijeme za još malo obrazovanja u skroz suprotnim vodama od onih u kojima sam sad pa sam tako zadnjih godinu i nešto u školskim klupama i doma nosim zadaće :)
I kod nas. :mrgreen:Citiraj:
Smajlić prvotno napisa
yaya...apsolutno se slažem.
Nemamo svi iste potrebe. Ovo moje se odnosilo samo na one koje bi željele, a kažu da ne mogu.
Naravno da ima osoba kojima ovo moje ni u ludilu ne bi pasalo i ja to potpuno razumijem i podržavam.
Svako uživa u svom izboru.
I dakako, ja se ne mogu mjeriti s nekim tko ima 3 djece, ja imam jedno. No mnoge moje frendice s jednim djetetom tvrde da se nemaju kad pošteno okupat...a meni onda dođe da plačem od smijeha.
taman kad smo postali komotni s prvim djetetom, vratili se starim navikama odlazaka u kazališta i druženja bez djece, rodilo se drugo dijete.
pa sada čekamo da prođu još četiri godine.
kod nas se stalno dolazilo, barem 4 puta tjedno jer mi volimo druženja i okupljanja. i najdraže mi je da to bude kod nas jer onda ne moram paziti hoće li moje dijete nešto polupati ili pokvariti... nas nije briga ako se kakva dječja šteta dogodi.
ali, u zadnjih pola godine... ne mogu više
ni energetski ni financijski.
čekamo opet neka bolja vremena.
dotle, svaki vikend idemo s nekom grupom prijatelja - nekamo.
i to mi je sada dovoljno.
[quote="KayaR"].
Kada gosti dolaze,nastupa "licemerno" sedjivanje i zatezanje stana :lol: tek tada vidim da bi trebali cesce dolaziti,bilo bi nam urednije :mrgreen:
quote]
X
marta vidim da sam ti draga pa mi odgovaraš na svaki post, hvala ti :heart:
ne važem ja ništa. ono što sam htjela reći je odlazim od doma u 15 do 7 vraćam se u 5 i 15, čeka me dvoje djece, kuhanje, pranje, spremanje onog najnužnijeg, priprema svega za sljedeći radni dan i onda mi netko kaže da malo živnem.
da imala bih vremena živnut u 10 navečer kad se spustim ko klada u krevet.
i zaboravih napomenuti, nemam nigdje nikoga tko bi mi pomogao i muža koji ima radno vrijeme o 0-24.
Tashunica, eto kod mene je sve identično kao kod tebe osim što ti imaš jedno dijete više, što nikako nije mala razlika.
A ja u sve to uklopim još i školu, treninge i frendice, sama ili svi zajedno.
I naravno zadaću (tog se jedva čekam riješit) :roll:
Moj jedini problem je što sam umorna...looool...,a baš čudno, ha :lol:
XXXCitiraj:
yaya prvotno napisa
ria super što to sve uspijevaš, ja jednostavno nemam vremena radnim danom.
s kim ostaviš dijete kad imaš te obveze? ja recimo nemam većinom s kim ostaviti maloga iako se spremam ubaciti negdje aerobik.
oprosti, ali ifigenija u prosjeku svakih par tjedana, i to samo na ovom pdfu, otvara neku temu na isti kalup. i onda ta tema traje par stranica, neke forumašice i daju savjete, neke se snebivaju, ali na kraju se ništa ne promijeni. kao na onom topicu gdje su pisali control freakovi. sve to stoji, ALI.Citiraj:
Trina prvotno napisa
u ovome za život princeze ću te potpisati.
Hm, ako već pričamo o ifinim temama :mrgreen: , meni osobno baš ne leže. Ono, uvijek neke žalopojke, ono, kao ističe ifi djeca su najveća sreća, ali u njenim postovima ispadnu nekako teret. :/
Ni ne kužim bit tih neuhvatljivih problema: želiš društvo a ne možeš to fizički podnijeti, onda: a)sjedneš i plačeš, b)primaš goste ali ih dvoriš minimalno, i boli te briga za krš po kući, c) pomiriš se da ćeš primati goste kad klinci postanu manje zahtjevni.
Ma, meni bi u biti najbolje bilo izbjegavati ifine teme, znam, znam.. :mrgreen: