a B baku jedno vrijeme - punice :mrgreen:Citiraj:
mene je kcer jedno vrijeme zvala "zenice", a svog brata "sine"
Printable View
a B baku jedno vrijeme - punice :mrgreen:Citiraj:
mene je kcer jedno vrijeme zvala "zenice", a svog brata "sine"
:lol: :lol: :lol:Citiraj:
Bubica prvotno napisa
Do te faze (govora) još nismo došli :mrgreen:
Ja svoje roditelje zovem imenom, to mi je nekako normalno za nas.
I moja starija djevojčica ih zove po imenu ( mlađa još nije došla u tu fazu ). Kad nekome drugome objašnjavam tko su ti ljudi koje spominjem uvijek upotrebljavam riječ majka, ne mama, ne znam zašto.
Moja djeca mene i MM-a zovu mama i tata i to mi je normalno za nas.
Starija me dva-tri puta pokušala zazvati po imenu ali mi se ne sviđa :/
Zato u vrtiću crta silne crteže i piše po njima Ana, ona to crta za Anu, teta mislila da joj je to neka prijateljica kad ono mama ( cura prepoznaje mnoga slova ali smisleno zna napisati samo ANA ).
Ivar od ivarice zove roditelje samo imenima, oboje, otkad ga ja znam, dakle, mislim otkad govori, ali ona će vjerojatno više o tome.
Meni je to skroz fora. A opet, moji su me oduvijek zvali mama i to mi je ipak nekako drago, tko će me drugi zvati mama :)
Opet, da me zovu imenom ne bih branila, ali nekako mi se čini da je to prije iznimka nego pravilo.
Nego, kad sam odrastala, onda sam znala neke roditelje koji su, obratno od nekih ovdje, inzistirali da ih djeca zovu po imenu, a ne mama i tata.
Generalno, slažem se s mariom, mislim da je ok da se jasno izjasnimo ako nam se ne sviđa kako nas zovu. Ja se npr. već godinama borim s vokativom. :mrgreen:
Kad smo već kod članova šire obitelji, poznajete li i vi bake koje se smatraju još jako mladima pa ne daju unucima da ih zovu bakom? Pa si izmišljaju različite nadimke, samo da ih ne bi zvali "baka", što je valjda dokaz starosti :roll:
(ne, nisu naše bake u pitanju, ali u široj obitelji smo imali takvih slučajeva :mrgreen: )
Meni recimo to nije nimalo simpatično, ali tko voli nek izvoli. To mi nekako nije prisno, slično kao da me oslovljava sa Vi. Pa otkad sam je poželjela sanjala sam i jedva čekala kada će mi reći tu čarobnu riječ "mama"!
da, ja poznajem takve, i totalno ne kužim taj mentalni sklop :?Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
:lol:Citiraj:
Maja prvotno napisa
Jel preferiraš književni ili "zagrebački" vokativ? :mrgreen:
Preferiram da me se zove onako kako se zovem :mrgreen:
Oh da! Pa sam ih onda i ja namjerno zvala bakama, na šta su još i više šizile :mrgreen:Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
:lol: Sad ni ja više ne znam kako je to :mrgreen:Citiraj:
Maja prvotno napisa
A probaj mi se u nekom topicu obratiti pa ćeš vidjeti hoću li izgubit živce :)
Majo, dogovoreno! :mrgreen:
:evil:
ajme, majo, šta se ljutiš? :mrgreen:
:lol: Ne možeš od Slavonke očekivati da koristi vokativ neknjiževno :mrgreen: :*
Ubit će nas osoblje ovog pdf-a
OT Evo navedena si kao primjer za vokativ :lol:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Vokativ
Mene i muža D. ponekad zove po imenu. Ako nas doziva kad nismo u neposrednoj blizini, ili onako iz fore. A najdraže mu je kad mu tata dođe kući, pa me obavijesti: " (moje ime), doša ti je muž, ajde poljubi ga!"
Jako mi je simpatično kada neka djeca svoje roditelje zovu imenom, ali mi je srce prepuno kada čujem "mama". :heart:
Zapravo mi je svejedno, ali sa ovim sam potpuno sretna.
Zove me mama, ali ako se ne odazivam onda bude: mama, mama, mamaaaaaa, IVANAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!
Slatko mi je kad čuje od MMa, pa me zove Ivo :heart:
A tatu zove "taturoše" - jedna reč :mrgreen:
xCitiraj:
anima prvotno napisa
mene zove mama ili mama+nadimak, tatu zove tata osim kad ga ugleda nakon sta se vrati s pola. onda kaze eno mog Ime!
a jedno vrijeme je mene zvala nadimkom a moju mamu mama.
većinom me zove mama, ali je negdje s 20-tak mjeseci počela koristiti i osobna imena za mene i mm-a, pogotovo ako je ne "čujemo" odmah. Ne vidim u tome ništa loše, simpatično mi je.
Svejedno mi je jel me zove mama ili po imenu. Trenutno je u fazi mama, oko 2. roćkasa je bila u fazi ime.
E je bila u todlerskoj fazi kad mi je dala nadimak (njena verzija mog imena) i onda me je tako zvala. Bilo je preslatko, no nije potrajalo, sad sam "mama" i raznorazne verzije "mame" - mamcica, mamicka, mamice i slicno. :heart:
Ja sam pak mamu zvala "mama+njeno ime" jako, jako dugo. :mrgreen:
Onda je postala "mam" ili "mami" - "mami" je jos i sad. :heart:
Pazim na to da ju uvijek tako zovem i da joj se ne obracam sa "bako".
Mislim, OK ako pricam sa E dok je ona prisutna, pa kazem "Baka ce ti...".
Ali u direktnom razgovoru s njom, ispred E, uvijek joj se obracam sa "Mami" ili "mama".
Moja baka je postala svim ukucanima baka trenutkom moga rodjenja, i to mi je, kad sam bila dovoljno velika da shvatim, bilo krivo, cinilo mi se da je time izgubila svoj identitet u obitelji.
Zbog toga pazim da moja mama meni ostane "mama". :)
Priča mi kolegica da je bila mjesecima luda zbog tog "ma" kad je sin bio preko ljeta kod prijatelja u Dalmaciji pa je to pokupio.Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
ivar nas zove imenom, mi njega isto
ali kunem se da je on krenuo prvi :lol:
ustvari nemam pojma
moja sestra je cijeli zivot sve ljude, roditelje, rodbinu, babe i striceve, prijatelje nasih roditelja - zvala po imenu, ne mama, tata, teta i baba
meni je to bilo super, ali kad sam to skuzila vise nisam bila dovoljno hrabra presaltat se od pristojne curice, svaka baka bi je za unuku, u taj mod
a ivar je poceo po imenu nas nazivat otkad govori
nismo ga forsirali, ali ni ispravljali jer ne da nam ne smeta nego nam je to bas ok
ispravljali su ga redovito ljudi sa strane, od "suseda" iz konzuma pa do nedjeljnih ruckova s rodbinom, tipa: pa jel ti to mama ili neka sa ceste :roll: ali njega ne dira i oduvijek slozi neki tako logican odgovor da me ostavi bez teksta i da mislim da ni ne treba drukcije
Mi imamo još čudniji obiteljski običaj, tj. kad sam rodila svi su me počeli zvati mama ( najviše MM ), a naše mame su prešle u status bake ( tako da znamo ko o kome priča ), tate su postali dede, pa nas tako i djeca zovu, imena Neven govori jedino ako ga izričito pitaš.
Mamu i tatu tako zovem, ali sam sve tetke, striceve i ostalu rodbinu zvala po imenu. I brat i svi ostali bratici i sestricne. I sad uopce ne trzam na strina. Do prije koju godinu uopce nisam razlikovala sto je strina, ujna, tetka.
A klinci me zovu mama. Tako to rade od pocetka samoinicijativno. Nitko drugi me ne zove mama, niti bih to dozvolila. I da me zovu imanom, opet dobro.
ovako i kod mene. s J. što mi je i logično jer kad je on učio govoriti :mrgreen: nitko me nije zvao mama. eventualno moja mama s onim svojim trećim licem - mama će ti promijeniti pelenu (a ja do nje) i sl. :roll: :mrgreen:Citiraj:
ivarica prvotno napisa
sad miješa, malo mama, malo ime, češće mama.
tako da me M uglavnom zove mama, rijetko kad imenom.
a znate onaj dječji biser (ja mislim iz one emisije bijela vrana ili sl).
pitali curicu, cca 2-3 godine:
kako se ti zoveš?
ja se ne zovem, mene dugi zovu.
a kako te zovu?
dođi simo.
:lol:
Kćer je mene jedno vrijeme zvala "mama M..." ili tatu "Tata K...", to mi je baš bilo simpa. To je bila ta neka faza dok je bila trogodišnjakinja.
Nikad nas nije samo imenom zvala.
A sin me u zadnje vrijeme zove "Mameeeek".
Ja sam oduvijek Ma. I moja mater je meni Ma. Ćaća je Ta a baba Ba. Kod nas je to sve pojednostavljeno i maksimalno skraćeno :mrgreen: . A nisam ni skužila da me djeca tako zovu do prije par godina kad je sinu slučajno izletilo "Mama" i to nam je zazvučalo toliko čudno da smo oboje u taj tren prasnuli u smijeh.
Baš mi je fora ovo sa skraćenicama Ma, Ta...
Inače T. me zove imenom kad privlači pažnju.
Recimo kad sam u nekom poslu pa ne reagiram na par njezinih poziva, onda me zovne strogo imenom.
Moji ni ne znaju kak se zovem, a kamoli da me zovu imenom. :lol:
Ma šalim se, znaju ali i kada ja npr. kaženm svojoj Ivi da se ja zovem Ana, ona kaže meni "Ne, ti nisi Ana, ti si mama!"
Pa evo, moja curka danas napunila 19 mj. i već par tjedana mene zove 'mama S...', a MM-a 'tata T...'. Prvo smo od iznenađenja pali na guzicu jer ne pamtimo da smo joj uopće ikad rekli kako se zovemo - al pametna je to curica pa je valjda pohvatala putem, slušajući kako nam se drugi obraćaju.
Meni i MM-u je to preslatko totalno se rastopimo kad to čujemo, tim više što je moje ime malo kompliciranije za izgovoriti tako malom djetetu pa ona ima svoju verziju (na koju otkidamo od smijeha). Naše oduševljenje je tim veće jer smo do pred par mjeseci strahovali jer je kao jako malo pričala, al otkad je probrbljala, svaki dan nas iznenadi nekom novom forom.
mališa nas zove mama i tata, ponekad iz fore po imenu, ali obavezno vikendom kad se zavuče meni u krevet zaurla tati muuuž
zove nas većinom mama i tata (iako tati govori tatek a meni nekad mamica) al zna zvati i po imenu....to većinom kad nas netko drugi zazove imenom pa i njemu fora..:)
meni svejedno..slatko mi i jedno i drugo kad kaže
ptičice nas zovu mama/tata
ponekad ako baš ne reagiram u sekundi ona viču mija :lol:
meni isto svejedno
Prije nego sto sam rodila sam pitala muza kako zeli da mu se kcer kasnije obraca i odmah je rekao 'tata'. Sada je tata u glavnome tata ali ga zna zvati i imenom (kada carica kaze tahticaaaah ja tebe toliko volim - rasiri rukica - doticni je naravno na koljenima ;) ) Carica mene zove mama (bez iznimke).
osobno mi to nije ni simpatično ni smiješno, nekako mi je to :/
Voljela bih da me moja L. zove mama a tatu tata jer ako neće ona, neće nitko a tako dugo sam htjela čuti te riječi, usotalom iako znam da to niej tako, kad čujem da dijete zove roditelje imenom meni to izgleda kao da nisu bliski. To je samo moj dojam.