:*Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Printable View
:*Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Točno tako.Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Ako ćemo čekati da kupimo stan u kojem bi svako dijete imalo svoju sobu, pa onda dok se otplati ovaj ili onaj kredit, pa dok starija djeca budu u najidealnijim godinama za dobiti brata ili sestru (ili starije dijete)...puno puta u tom čekanju prođe vrijeme.
Ja sam imala djecu iza 30-te, jednostavno smo znali da je to to i da sada želimo djecu. Isto tako i za trećeg kikića, znala sam da mi vrijeme prolazi, da nije fora da budem baš prestara mama i ako želim još jedno dijete da ga onda trebamo imati što prije.
Volim se igrati s djecom, provoditi vrijeme s njima, ali slažem se, u neku ruku, s Ifigenijom da se danas sve i svašta preispituje, ostalo je premalo onog izvornog u nama, sve bi trebalo biti po nekoj špranci i ne sviđa mi se to.
Pa onda sam ja rodila iz sasvim krivih razloga... Nakon sto smo izgubili Tina zelja za djetetom je bila strasno jaka. E sad, dal je to bilo zbog zelje da nadomjestim gubitak, ne znam. Jer Tin nam se "dogodio" slucajno, Sven je definitivno bio planiran i zeljen i iscekivan. Al iskreno, nisam razmisljala ni prije ni tokom trudnoce na koji cu ga nacin odgajat, sta cu sve s njim radit, sta bi htjela da postane kad odraste. Htjela sam samo dijete koje cu bezuvjetno voljet. Sad ga i imam i da, definitvno je lakse nakon druge godine, jer iako je mala osoba otkad se rodi, nekako s dvije godine to zna i dokazat :)
I da, i sad mi bude dosta i autica i Boba graditelja i Tomice i prijatelja i beskrajnih citanja prica opet i opet i opet...
Ali u isto vrijeme u tome i uzivam jer zelim da, kad jednom odraste, ima najljepse uspomene na svoje djetinjstvo.
Potpisujem.Citiraj:
koksy prvotno napisa
roditeljstvo je kao i drugi životni izazovi nešto čemu se trebamo prilagoditi na najbolji mogući način.
teško je unaprijed sagledati situaciju.
ja sam najfunkcionalnija kada sam gurnuta u problem.
ne mogu unaprijed raditi konstrukcije i nalaziti rješenja za nešto što još niti ne postoji.
i bolje da je tako jer bi odavno bila u depresiji očekujući svakog trenutka nešto loše.
ovako iz svakog trenutka nastojim izvući najbolje moguće, a ono što će se dešavati sutra rješavat ću kada se desi.
sva sreća da trudnoća traje 9 mjeseci pa imamo vremena za prilagodbu i uživljavanje. :mrgreen:
BebaBeba :love:
naravno da je normalno biti i neraspoložen... meni su u tim trenucima terapija šetnje prirodom i prijatelji.
Evo, potpisujem... Ma, sve je dobro, sve će biti dobro, prst u uvo, i idemo dalje, kako u roditeljstvu, tako i u svemu drugome...Citiraj:
fegusti prvotno napisa
potpisujem zdenku2Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Ja sam oduvijek htjela biti mama, to je moja misija na ovom planetu, moj smisao. Jednostavno to tako osjećam.
Itekako sam društvena, volim izaći, otići na sport za svoju dušu, ali ništa ama baš ništa mi nije teško za moju malenu (7 mj.) i da jedva čekam sve te igrice da podjetinjim jer sam veliko dijete u sebi koje je zatočeno u tijelu žene :lol: i da se napokon mogu otkačit do mile volje jer nekad među odraslima to nije primjereno. ;)
i nikad mi nije bio problem "spustiti" se na dječju razinu, dapače uživam u tome, u njihovom neiskvarenom, lijepom,šarolikom svijetu koji istražuju svakim danom.
Možda je to zato što još uvijek imam to "dijete" u sebi.
a ja pak mislim da su djeca dobra sekundarna dobit nase zelje da budemo roditelji, odnosno da djecu zelimo iz razloga sto je to jedini nacin da se ostvarimo u toj ulozi. nekako mislim da su ipak sebicni a ne altruisticni razlozi u podlozi :mrgreen:
BebaBeba - ponekad je sasvim ok da se osjecamo zarobljeni u ulozi roditelja, pogotovo dok je beba mala - mislim bebe su slatke ali i naporne jer traze 100% posvecenost i pun pansion 24 sata...
no, s obzirom da si imala dg.depresiju prije i da si sad na lijekovima preporucila bi ti da ipak o svojim osjecajima razgovaras sa svojim terapeutom.
Ifigenija,potpis 8)
potpis na zdenku- ja sam jednostavno znala da zelim djete i kad mi se pojavila ta zelja pocela sam vec volejti to nase djete...nekad je jedna od fourmasica napisala kako je znala da ima jos djece zapisane u sebi i ta mi se recenica toliko urezla u pamcenje i srce- jer tako sam se nekako ja osjetila kad mi se javila zelja da budem mama. Da li je to pravi razlog ne znam ali meni je bio dovoljan.