Nejasan mi je post.
Mlađeg nisam puštala da vrišti bez prestanka iako sam uz njega ipak kuhala i brinula o starijoj koja je kad se on rodio imala 2,5 godine.
A možda je samo meni nejasno :oops:
Printable View
Nejasan mi je post.
Mlađeg nisam puštala da vrišti bez prestanka iako sam uz njega ipak kuhala i brinula o starijoj koja je kad se on rodio imala 2,5 godine.
A možda je samo meni nejasno :oops:
kuhala nisam jer je toga odmah prihvatio MD koji je bio na godišnjem
ali sam nakon cca 3 tjedna spekla kolače :) stavila malog u kolica i pričala mu sve po receptu :lol:
zaspao je nakon 10 min - dakle, kuhanje mu očito nije previše zanimljivo :roll:
a ručak sam skuhala nakon recimo mjesec dana kad je MD otišao radit i zagustilo je...
Prvi put sam kuhala kojih mjesec dana nakon poroda, iako je to bila iznimna situacija (gotovo sam stalno imala pomoć prvih pola godine). U zadnja tri mjeseca sam puno češće sama s djecom. Ne radim gozbe pa (uglavnom) uspijem skuhati za maksimalno pola sata dok djeca spavaju. Otkad smo počeli s dohranom lakše je - samo napravim veću količinu, za odrasle odvojim, začinim i problem riješen. Ali da ima dana kad doslovce ne stignem ni na wc - ima. Tada se pokrijemo jogurtima, sirom, namazom od graha, voćem, bademima.
Povremeno sam morala odustati od platnenih pelena - jednostavno nisam stizala sanirati iskorištene, a opet, tu i tamo sam čak stigla ispeći kolač ili okrečiti (ok, dva kolača i jedan zid u tri mjeseca :mrgreen:)
Stan mi definitivno ne izgleda kao apoteka, a kućanske poslove smo podijelili na bitnije i manje bitne pa to nekako funkcionira. Održavanje podova, čišćenje kupaonice, suđerica i perilica - to računam pod najosnovnije. Peglanje - u hodu, hrpetina je stalno tu. Malo sam olabavila po tom pitanju. Pranje prozora i uređenje vrta čekaju "bolja" vremena.
Kod nas nikad nije palilo ovo s raznim viperima, ogradama i sličnim spravama. Izdržale bi do dvije minute, a nakon toga vrlo glasno i energično počele pokazivati nezaustavljivu potrebu da se oslobode na bilo koji način (makar i dvostrukim saltom). Jednostavno, moram loviti trenutke kad obje spavaju. Ako je jedna budna pomaže i sling.
joj ima puno, pa opet nisam sve procitala. mm cesce skuha nego ja... nije bas ot, a malo i je. moja mrvica je starija 12 dana od tvog bebaca i zadnjih tjedan dva ja nemrem ni sekundu maknut se od nje, to je deracina samo takva haha. danas sam bas bila jadna jer sam jedva mihiju uspjela skuhat ( on je gledao pepicu, a ona dozivala upomoc na podu i svaku sekundu sam ju morala malo dic )... jela sam u pol 10 navecer, pa vjesala ves, stavljala novi, pa sat vremena peglala, a jucer navecer ribala kupaonu... sve radim kad mala guza zaspi s tim da svakih sat i pol, a nekad i 45 min prikljucivanje na cicu. jel tebi on postao tak zaljepljen??? ja nju iz ruku pustit ne mogu, nece nikom drugom, kod mm a izdrzi max 3 min. bas je na rukama. vec sam mislila otvorit temu - navikavanje na ruke istina il mit hahah -. jer ona npr. nije se ko beba dala nosit, samo je papala i spavala, i bas mi je falila tak da sam ju doslovno na silu pocela nanasat sa nekih 3 mj ( kad se probudila ), i od tad se nosamo i nosaaaaaamo, al upravo mi je postala malo teska i bas mi nije ugodno dva sata u ulici nosat ju, a kolica nece vidit. a sling stoji nekoristen jer se nikak nemrem opustit i ne znam nije meni sjeo, bojim se da mi ne padne. uh. a dobro, evo je opet..
Prvo dijete (sin) je bio, kako je gore rečeno: "zahtjevno dijete", do kraja (usta i oči nije zatvarao gotovo nikad...), nikad zadovoljan, vječito cendrav, uvijek u pokretu, ma koma... Uz njega sam počela kuhati nakon 2-3 mj. (tu mislim na redovito, "pravo" kuhanje).
Drugo dijete (curka) sad ima 18 mj. i ona je od rođenja vrlo jednostavno dijete, nije ju trebalo nosakati niti posebno uspavljivati, veliki je cicoljubac i lako odgojiva, puno surađuje u svemu, uz nju kuham i sve po kući radim od njenog 3. dana života (od dolaska iz rodilišta) budući da MM mora raditi (privatnik) i nemože si priuštiti ostajanje doma.
Treće dijete (curka) sutra puni mj. dana, voli se nosakati i ne voli biti na mjestu, kuham i sve radim po kući od njenog 3. dana života, jer nemogu si "priuštiti" da ostatak obitelji bude bez kuhanog, opranog, ispeglanog, a financije mi ne dopuštaju ono idealno - da platim pomoć u kući npr. za čišćenje i peglanje...
Dakle: može se svašta napraviti kad se mora!
ma i ja radim tako da njega malo nosikam, malo ga stavim u sjedalicu, malo u kolica, pa se malo dere ili kad spava...naravno nekako se mora, ali moje pitanje je bilo kada ste mogle u miru (bez stresa) skuhati. dakle, dijete se igra na podu, a vi ne brinete da će opaliti glavom o pod već možete 10 minuta brinuti o nekom kućanskom poslu pa onda nastaviti s njim igru. znate da neće opaliti glavom o pod jer je dovoljno spretno ili mu možete reći ajde slaži puzzle dok mama napravi zapršku pa ćemo dalje skupa, a ono se ne ubija od plača, ne penje po vama, ne prima vas grčevito za nogu kao da odlazite na sjeverni pol i slično :-)
da odgovorim na prvo pitanje - kad smo uspjele skuhati - odmah nakon poroda...a moja definitivno nije mirna djevojcica, naprotiv, mozda je tajna uspjeha u tome sto nisam cekala da skuham bez stresa- naprotiv, odmah sam bila pripravna za zongliranje...odnosno kako spojiti dva zadatka - brigu o njoj i kuhanje, npr. kuhanje s njom u marami (ako je trazila fizicki kontakt, a to je bilo jako cesto), koristila sam i lezajku koju bi stavila na kuhinjski ormaric pa bi joj pricala sto radim, cim je mogla ona se igrala uz mene (u onoj sjedalici sto se montira), npr. ja sjeckam ona to premece, pretrazuje, razbacuje, uvijek je moja paznja bila na njoj ali sam imala cilj skuhati obrok za nas...i dan danas obozava zajednicko kuhanje i to nam je stvarno kvalitetno zajednicko vrijeme.
skuvala sam mozda 3 puta do sada i to nesto brzo i lako,
cistim kada ga moj muz izvede u setnju pa se bacim i odradim sve sto mogu u okviru tih 2 sata.
prvi put se istusirala kad smo bili sami sa njegovih 10 meseci. jednom sa njim u kadi, ali to nece da istrpi jer nemam vremena da se obrisem vec bi da sisa.. drugi put je bio zadovoljan i igrao se ispred kade.
wc je bio kad zaspi pa trk a sada vec moze..
kako raste sve ce biti lakse, sudeci po mom iskustvu
Neki dan, a dijete je preko 3 godine staro. :lol:Citiraj:
anamix prvotno napisa
Naravno, šalim se, nije baš tako. Imala sam veliku sreću što je kuhala moja mama (živimo u istoj kući) i sad bome puno puta skuha dok sam na poslu, to mi je ogromno olakšanje.
Kad sam morala sam skuhala, ali da je to u prvo vrijeme bilo bez stresa i bez grča, meni nije.
Nakon što je dijete navršilo dvije godine, onda s njim kuham bez grča, ali i radim sve drugo. Od tad je meni sve neopisivo lakše, jer on u svemu sudjeluje.
Što se tiče dvoje djece, kad ću imati drugo, nema šanse da ću si moči priuštiti luksuz odmora s bebom kad beba spava i slične stvari, što sam mogla s prvim, nego ću jednostavno raditi što treba.
Nema šanse da će prvo dijete biti na sendvičima ili cijeli dan u piđami, jer mama "ne stigne".
Nekako sam mišljenja da svatko napravi onoliko koliko "mora" bez obzira na "zahtjevno" dijete, "nezahtjevno", broj djece, veličinu kuće,...
A ovo "mora" je definirano stvarnim potrebama i karakterom osobe. Netko npr. "mora" svaki dan usisati, ja ne moram.
da, to je istina. ma stigne se sve ak se hoce. jucer u vrijeme kad su oboje bili budni mm skuho rucak, a ja ispekla kolac. meni osobno je samo malo naporno najcesce između 4 - 6 popodne kad smo sami jer malenoj se spava, a on tad bas hoce svasta pa ju tesko uspijem uspavat. i onda se borim s njom umornom i njim nervoznim.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Svaki dan, ali to ima svoju cijenu - premorenost, rijetki trenuci odmora i uživanja... Ali tješim se da će brzo proći :)
s nekih 6-7 mjeseci, kad je poceo puzati i sjediti i nije trazio konstantno nosenje nego se znao zabaviti i sam. istina, od rodenja do 2.mjeseca sam mogla kuhati, prati kosu i slicno kad je spavao na krevetu jer je dugo i cvrsto spavao, onda se s navrsenih 2 mjeseca to promijenilo, vise nije htio spavati sam, a ako bi i zaspao probudio bi se za 5 minuta. sjediti u viperu, lezati ispod baby gym-a nije htio ni minute, ni sa mnom pored ni bez mene. mm je ili dlazio doma oko 8, ili bi bio po tjedan, dva na putu. pa sam prezivljavala na kruhu u putru. hranu iz dostave ne mogu jesti svaki dan, pa sam nakon mjesec dana ludila uzela zenu 3 sata dnevno da skuha, pospremi i pridrzi dijete dok ja rucam (dodijalo mi rucanje s njim na rukama).
iz danasnje perspektive naravno da imam dojam da sam mogla i drugacije, da sam mogla dijete naviknut na to da 3 minute dok stavim nesto kuhat bude u sjedalici ili lezi na podu. al moje dijete nije kenjkalo, nije plakalo, ono je vristalo iz sve snage ako nije na cici ili na rukama, a nekad je plakao i uz to dvoje. i obavezno kad sam ga presvlacila (tu divnu naviku nije napustio sve do kraja pelenaskog perioda s 2,5 god). nikakvo moje umirivanje, zabavljanje nije palilo. al zato kad mi je dosla svekrva u posjet, obavezno bi se smirio kad bi mu ona nesto govorila. a ne znam, valjda sam ja predosadna:-P
nisam imala problema s kuhanjem ručka jer sam pretežno kuhala ono što se može kuhati "samo" tj. s minimalnim mojim stajanjem za štednjakom (saftići i sl. što se može dugo dinstati, a i podgrijati kad muž dođe doma).
jela sam stojećki, u hodu, i danas je tako (nažalost).
brzo sam pocela kuhati, i prvi puta, a jos brze sad drugi puta (9. dan nakon cr)...
mislim da je najveca stvar u percepciji, s vremenom sam vec naucila da od kad postanes mama nista vise ne radis u komadu i bez prekida pa mislim da je situacija vise-manje slicna, ali je nase poimanje skroz razlicito.
npr. sada kavu koju pijem sa jednim mijenanjenjem pelene, dodavanjem banane pa pranjem breskve te oblacenjem papucica smatram u miru popijenom kavom jer sam uspjela salicu isprazniti do kraja.. :mrgreen:
do Mašinog trećeg mjeseca kuhala je svekrva, onda sam rekla SAD JE DOSTA, PREUZIMAM STVAR U SVOJE RUKE i požalila :lol:
moram priznati da sam ja od početka dosta toga radila s njom uz sebe, spavala je u marami dok sam peglala, na Božić smo zajedno pekle kolače... i sada je tako
istina, MM je cijelo ljeto na godišnjem (prosvjetar) pa bude s njom dok kuham, ali ako smo same, sjedi u hranilici, ja joj na tacnu trpam povrće, voće... nek mulja, reže (dam joj tupi nož za mazanje), ako baš nešto pržim, odmaknem ju i tako
naravno, nakon nekog vremena poludi i onda nema druge nego vadi van, pa ju pustim neka puže, hoda, igra se u dnevnoj, no ubrzo dođe pa bi se nosila, onda u jednoj ruci nosi, drugom radi dok ona hoće uhvatiti baš onaj poklopac meni iza leđa...
kad usisavam, bude u gajbi gdje se zaigra, ali kad završim sa sobama, onda već negoduje, ali ju pustim...
moram priznati da dok je bila skroz mala i kad se tek počela dizati ugajbi, nije mi bilo svejedno ostaviti ju jer sam se bojala da će pasti i udariti se (iako nije imala o čega...)
kad sam u bašči, ako nije jako sunce, povedem ju sa sobom, ona čeprka po zemlji, ja obavim što moram (sitnije poslove...)
prašinu brišemo isto zajedno - čitaj, ja brišem, ona razlijeva vodu po kući
zajedno vješamo veš - vadi ga iz mašine, na balkonu mi dodaje kvačice
sav taj posao na taj način jaaaako dugo traje, no bolje ikako nego nikako jer sam ju navikla na dnevno spavanje uz siku pa me ne pušta, no, tada se odmorim pa mogu noću bančit (hoćeš uz peglu, hoćeš uz net...)
ne znam, mislim da ne možeš očekivati od tako malog djeteta, a ni od sebe da će sve proći u miru
nisam pobornik onih koji kažu, mora pasti, mora se udariti, bit će toga... Maša nije puno puta u svom malom životu pala niti joj se, hvala Bogu, dogodilo nešto ružno, ali to je zato jer ja i kada radim, a ona u drugoj prostoriji, osluškujem, i kad nešto uzme što ne smije, ja čujem i opomenem ju, (uvijek znam kad drnda po MM-ovom pojačalu ili kad runi zid u spavaćoj ili kopa po kantici s kompostom u špajzi)
no, MM je totalno ustegnut po tom pitanju, kad je s njom, ni jede ni ne pije, ne ide na WC i onda ko sumanut kad ja dođem (još ako kasnim, ajme) trči sve obaviti, a meni to smiješno
eh da, kad ona doručkuje, i ja doručkujem i pijem kavu... ona brlja po mojoj šalici, ja joj trpam u usta...
samo se moraš opustiti, možda osjeti tvoju nervozu pa je zato i on nervozniji... neće mu ništa biti ako je s tobom dok ti prpriemaš namirnice za kuhanje, a baš u tom trenutku kad ih stavljaš na vrelo ulje ili ubacuješ ukipuću vodu, ostavi ga dalje...
djeca vole sudjelovati, pogotvo kad skuže da mogu nešto napraviti za tebe ili kad im daš nekakav zadatak...
sika pika - jako lijepo napisano ( rađeno ).
Kako i sama kasnije kažeš, prvo može zabavljati drugo :)Citiraj:
Cubana prvotno napisa
ja s time računam :mrgreen: inače ne znam kako bi se odlučila na drugo dijete
Dok napravim drugo ovo prvo bi moglo i samo raditi doručak :)
Osim toga računam da će drugo biti mirnije jer se neće tako šokirati na porodu, jer neću dati da rade od mene što i prvi put (nadam se), niti da mi odnose dijete preko noći. Ja ću znati što me čeka i biti ću mirnija.
S prvom nisam mogla ništa, sveki mi je kuhala tako da to nije bio problem, ali htjela sam bar sama počisititi, nekad sam vukla metlu po hodniku i istovremeno nosila dijete koje je cijelo to vrijeme urlalo zbog grčeva, ili sam vješala robu s djetetom u marami i sva se izbogaljila, i mislite da je to dijete u marami bilo veselo? Ne, cijelo vrijeme je cendralo tako da sam vješajući pod teretom i u neudobnom položaju morala i skakutati gore dolje uz sušilo. A većinu vremena sam bila previše umorna - i to više psihički, da bih uopće poželjela raditi išta. Kad bih imala malo vremena, kad bi spavala, nisam imala volje i za što i jednostavno sam najčešće i ja spavala. Da ne govorim da je prošlo dobrih mjesec i pol do dva mjeseca dok sam prestala osjećati šavove. To se isto nadam da će drugi put proći bolje.
Tako da mi uopće ne treba isprika za neobavljanje kućanskih poslova, radit ću ono što stignem i koliko stignem (za pomoć starije generacije nisam sigurna kako ću proći idući put).
kuham, perem, preglam i spremam sama od kad sam došla iz rodilišta i sve stignem - ipak mislim da je to stvar organizacije.
šefica spava do 7,30, nekad 8,00
mm i ja se budimo oko 6,30 u miru popijemo kavu a kad on ode raditi malo prošetam usisivač po stanu, pospremim i nešto prigricnem.
kad se ona probudi - presvučem ju i dam joj papati. Nakon toga jutarnja šetnja, čitaj: odlazak u pekaru i po namirnice do konzuma...:-D
dok se vratimo šefici se spava, malo se mazimo, papamo i ona zaspe :) za to vrijeme skuham ručak (u slučaju da joj se ne spava-opet je na baby gim-u i igra se a ja opet stignem kuhati, malo sam s njom-malo za štednjakom a poslije kuhanja idemo obje nanati :-P )
nakon popodnevnog spavanja mm i ja ručamo, onda i ona papa pa se nosamo, mazimo, igramo, plačemo..u biti radimo što njoj odgovara i naravno, opet u šetnju.
nakon šetnje okupam ju, nahranim i stavim ju spavati oko 21.00 (imam sreću jer ju ne uspavljujem nego sama zaspi) i onda perem suđe jer nikad ne idem spavati a a da me ujutro dočeka prljavo suđe u sudoperu (skupljam ga tijekom dana), jednom tjedno peglam, očistim kupaonu i slične stvari. stignem i gledati tv, družiti se s mm :love2:
idemo spavati oko 23.30
Ono što sam htjela reći je to da nemam pomoći sa strane
svekrva je starija i bolesna i ne živi s nama a mama mi je 200 km daleko od mene. Doslovno sam prepuštena samoj sebi i zato sam sve morala staviti pod kontrolu jer se na nikoga ne mogu osloniti. MM je privatnik i radi od jutra do sutra, a ja sam sa šeficom skoro cijeli dan sama.
Smatram da kad bi imala nečiju pomoć bila bi opuštenija jer bi uvijek imao netko umjesto mene nešto napraviti a ovako nema nitko osim mene i sve stignem!!!:-D
potpisujem.Citiraj:
martinela prvotno napisa
isto i kod mene. muž i ja sami bez ikoga. u roku 2 tjedna (i pod bolovima) nakon poroda sve je bilo po starome. svaki dan skuhano. spelgano i spremljeno kao i uvijek do sada.
jest da nekad jesam premorena i nekad doista padam s nogu na večer jer ipak je sad tu i bebačica sa kojom se treba poigrati, pomaziti, popričati, pelenice mjenjati, uspavati, nositi, nahraniti, ali sve se stigne kad se hoće. isto je bilo i kad je malena bila tek 2 tjedna stara i sada sa 7 mj. kad već puže na veliko.
osim toga još idemo 2 x tjedno na bebx grupe i 1 x plivanje i svakodnevne šetnje i zajedničke shopinge.
pa ja ne bi rekla da je stvar organizacije nego imaš puno drugačije dijete. i ne, ne mislim da sam ja svoje 'naučila' da bude takvo.Citiraj:
martinela prvotno napisa
dakle, moj se sin budi čim ja izađem iz kreveta tako da nema šanse da popijem kavu/nešto obavim dok on spavucka ujutro
kad se probudi možemo u dućan i u pekaru, ali on urla u kolicima iz petnih žila jer on baš jako mrzi kolica pa to završi da me ljudi u trgovini propuštaju preko reda i gledaju prilično sažalno . ja se šalim da je bar kupovina brza. i da, od svih dućana on najviše mrzi konzum (nemam pojma zašto)
kad se vratimo i njemu se spava, ali spava pol sata i onda 3 sata skače ko manijak iako ne zna baš ni stajati (dakle ja ga moram držati, nosati...) baby gym - to je kod nas palilo s nekih 4 mjeseca i to max 5 minuta. okej, lažem dvaput je zaspao u njemu
mogu ručati jedino tako da sjedim s njim na krevetu, a on se penje i pada po meni i pokušava izvući hranu iz mojih usta/grabi mi žlicu i baš jako želi popiti moju vodu ili oprati ruke u mojoj juhi... ili kad muž dođe s posla (oko 6). zajedno ručamo jedino kad odemo kod roditelja pa ga oni zabavljaju
nakon popodnevne šetenje koja je prilično aktivna slijedi kupanje (na stoječki naravno jer on to može pa ja pognuta iznad kade držim bebu dok stoji i šprica me svojim igračkama), zatim slijedi još par tura bacanja, skakanja i padanja i onda uspavljivanje koje traje oko pola sata. nosam i pjevam 50-ak puta zeku i potočić. i to samo ja, mm nikako ga ne smije uspavljivati jer onda od plača pucaju stakla
nakon toga sam sretna kad se od umora uspijem istuširati, a ne da perem suđe, no u mom slučaju suđa gotovo da i nema jer ili nema ručka ili je ručak tako jednostavan da postoje dvije posude za prati
a oni koji misle da je stvar organizacije pozivam ih da dođu pričuvati moje dijete
martinela, ne mislim ništa loše...samo hoću reći da postoje djeca različitih temperamenata i mislim da to nema veze s organizacijom
Slažem se da je sve to stvar organizacije, nekima to uspijeva bolje nekima lošije. Ali stvarno ima "zahtjevnijih" beba, skidam kapu mamama koje po cijeli dan nosaju bebače. Ja nekako imam sreću da je moj malac negdje u sredini, po danu ne spava puno, onak u intervalima po pola sata ali polako ga navikavam na samostalno ležanje na baby gymu ili u kolicima ili viperu, kuham dok je budan, kad postane nervozan malo ga pomazim, pjevam mu, radim face - nekad upali, nekad ne. Nekad je ručak skuhan već u 1, nekad nije ni u 5, ne brine me to puno, glavno da nas dvoje uživamo u svemu što zajedno radimo. Ovo će nam vrijeme tak brzo proći da mi nije ni najmanje važno jel obrisan pod i prašina i oprani prozori. Mojem zlatu to ne smeta :mrgreen:
potpisujemCitiraj:
anamix prvotno napisa
ali još nešto, vidim ja da si ti ista moj muž - previše se brineš
pokušaj pustiti Kostu da bude na puzlama ili dekici dok ti nešto okolo radiš... tako će se učiti biti malo sam, naravno, ako plače, uzmi ga
probaj ga nositi u marami - dolaze svježiji dani pa nije tolika tlaka kad ste si tako blizu (meni je bilo bed ovo ljeto M. stalno nosati jer znam da bi joj bilo vruće)
dok jedeš, stavi njega u hranilicu (ako samostalno sjedi) i daj mu da se nečime zabavi, pa makar to bio sadržaj tvog tanjura (većina naših obroka tako izgleda)
vjerujem da je uz takvo dijete zaista vrlo teško kuhati (neizvedivo) pa se time nemoj ni opterećivati
jednostavno imaš takvo dijete i to je to, doći će vrijeme kada ga nećeš ni čuti jer će biti zabavljen svojim stvarima pa ćeš moći kuhati i nakuhavati do mile volje
a možda i nećeš, ali baš te briga
kontam da si požalila što si uopće pokretala ovu temu jer ispada da 90 posto mama može i skuhati i opeglati i sve imati pod kontrolom, ali kao što si primjetila, većina njihove djece imaju ritam spavanja, samostalnog igranja... što tvoje dijete nema
nema ni moje, ali zato sam skužila da mi nema druge nego ju uključiti u sve svoje poslove pa makar imala duplo više posla
evo, ja sam danas kuhala i to u zadnji čas što znači da smo nervozne obje
očisitm krumpir, dam joj, ona ga gricka; očistim korabicu - gricka, očistim mrkvicu - gricka i hrani mene... dosadi joj grickanje, otvorim joj ladicu s escajgom i gomilom sitnica (gumice, čepovi, otvarači...), ona vadi, vadi, prevrće, onda jupitam što je što, ona mi pokazuje, pa na kraju poludi i sve razbaca, ali ja sam tu već sve izrezala, juhica se kuha... krenem praviti zapršku za paradajz sos, dam joj neotovreni tetrapak, prevrće ga, ispusti na pod, ja ga otvorim, nalijem u jednu malu posudicu i dam joj žličicu i zamolim ju lijepo da mi i zmješa, ona miješa, ubaci pokoju gumicu... onda umoči ruku u brašno, pa začepi ulje (ja jednom rukom držim bocu ulja, drugom miješam zapršku)...
za sve to treba puno koncentracije, ali nakon nekog vremena se navikneš
samo se opusti, to je najvažnije
meni je ova rečenica puno rekla i o tebi i o tvom djetetu i mislim da je ipak stvar organizacije i kako se čovjek postavi ne samo prema djetetu nego i u životu općenito.Citiraj:
anamix prvotno napisa
Citiraj:
SikaPika prvotno napisa
ne ispada tako i na koncu ovo nije točno što zna i poznaje svatko tko je ikad imao malu bebu.
moja mijenja ritam stalno i ritam spavanja i ritam jedenja i raspoloženja, neke dane je sretna ko leptirić, samo se smije i cikće, neke je pak dane ozbiljno nervozna, sve je nešto mući i ništa joj ne paše, baš kao pravi mali čovjek sa svim svojim mjenama.
bebe nikad nisu konstantne, stalno se mjenjaju, stalno su u nekim fazama i stalno mjenaju ritomove i to je tako kod svih beba, bebe nisu roboti već živa bića o još kako živa. međutim ja osobno sa time nemam problema, za čas svoj/naš ritam prilagodim njenom i sve je opet napravljeno kao i uvijek, samo ne u isto vrijeme, pa tako nekad jedemo (radnim danom) u 6 popodne, a nekad u 10 navečer, razlika je jedino što nekad pristavim jelo u 3 ili 4 popodne, a nekad u 7 ili 8 uvečer, na primjer.
nekad operem podove odmah ujutro, nekad popodne, a nekad i oko 11 navečer da budu čisti za sutrašnje puzanje. nekad peglam ujutro, nekad i po tri puta dnevno sa pauzama, nekad vikendom, nekad u 10 navečer itd.. itd..
prije spavanja si uvijek zapišem u moju listu obaveze za sutrašnji dan i rasporedim ih ritmom u hodu kako mi malena dozvoli, ali u konačnici uglavnom uvijek sve bude napravljeno.
Jedna je tako mislila pa se za...... :lol:Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
I meni su svi govorili "drugo će biti drugačije", pritom misleći kako će više spavati, biti manje zahtjevno, htjeti se voziti u sjedalici...
Jest, ispalo je da drugi i jest drugačije, ali... još "gore"... Sve ono što je bilo nepodnošljivo kod starije, sa mlađim sam dobila još i na entu potenciju.
apri
pusti da živim u blaženoj nadi :lol:
moia, ali pročitaj malo postove cura... neću sad citirati jer nemam vremena, ali hrpa mama ima priču, stavim je spavati i do tada radim to i to... dok ona ujutro spava, ustanem se dva sata prije i napravim to i to... mali od Anamix se budi kad i ona (poput moje curice koja se probudi 15 minuta nakon što se ja ustanem i po danu odspava samo pola sata bez mene jer moram glumiti dudu, ali znam da sam tome ja sama kriva pa se ne bunim jer po noći može spavati bez beda...)
naravno da nisu sva djeca ista niti imaju uvijek isti ritam, ali neke mame mogu nešto raditi dok im se djeca igraju sa strane, ja to, recimo ne mogu jer nju sve zanima i u sve se voli petljati pa kad se ja popnem na lojtre da uzmem nešto iz ormara, penje se i ona i što da ja sad napraivm? da sjedim pored nje dok se igra, ne mogu, nego ju pustim da sudjeluje u svemu...no, u nekim stvarima ne može sudjelovati... recimo, sad ne mogu peglati dok mi je ona budna ili kod kuće jer bi joj pegla vrlo vjerojatno završila na glavi, a teško mi je sad ju nosati i istovremeno peglati iako ima tek 9 kila
to je ono što Anamix ne radi, ali bit će joj lakše kad bude samostalnije puzao, držao se za namještaj i "hodao"...
ma ok SikaPika htjela sam samo reći da se može stići, makar istina ovisi to o puno faktora, kod svakog kod nas je doma drugačije jer smo i mi same drugačije osobe, klinci su nam različiti i tak sve to skupa igra ulogu, to je istina.
anamix kao da opisuješ mog D.! On spava, a ja da pijem kavu??? SF! Prvih 6 mjeseci isključivo marama i sling, od kada sjedi i kolica su ok pa je život malo lakši (za jedno 9 kila :mrgreen:). Isto je živahan i sve bi, a ne može. Najteže je bilo kada je počinjao sjediti/puzati/stajati. Onda se malo izvježbao (par puta je zaronio pa je naučio padati) pa ga pustim pa lunja po bespućima dnevnog boravka (totalno je njemu prilagođen). Svaki dan izvadim neku drugu zanimaciju (kalup za led, podlošci za čaše, danas je to bio set plastičnih zdjelica i žlica) i mogu u miru pojest. Danas naresci i salata, i nisu neki ručak, ali ne gladujem. Kupanje je isto nastoječki dok ga lovim po kadi i pokušavam oprat barem ruke i noge sa sapunom :roll: Uspavljivanje je isto kao kod tebe s tim da ga nosim na rukama sa sisom u ustima i njišem se na krevetu lijevo-desno (neki puta čak mogu normalno i šetat po sobi, ali mi je madrac bolji jer mi amortizira korake inače me koljeno boli za pop....).
Baš zato mislim da je rješenje u ovome što predlaže sikapika. Ja njega stvarno uključim u sve. Maltene smo ko sijamski blizanci :lol: Kriterije sam snizila maksimalno (inače sam control-freak, sada liječeni :mrgreen:) i postavila sam si stvari drugačije. Sve radim više nego duplo sporije. Možda će ovo zvučati glupa usporedba, ali samo si zamislim kako je onima koji npr. izgube jednu ruku (često uz dijete sve moramo raditi jednom rukom, od tipkanja :mrgreen: do kuhanja). Vjerojatno su u početku frustrirani jer ne mogu sve raditi dobro i brzo kao prije, ali onda prihvate situaciju i naviknu se.
A mislim da bi se i ti trebala malo opustiti i vidjeti na što je on sve spreman. Možda se iznenadiš, kao ja, sa činjenicom da on mene više ni ne treba toliko koliko ja mislim.
i ja se pridruzujem pozivu :)Citiraj:
anamix prvotno napisa
s tim da moj zakoniti dobije isti tretman ko ja pa mi je malo lakse jer on moze odhendlati dio cuvanja kad dode doma.
Citiraj:
moia prvotno napisa
ne razumijem što ovo znači. stvarno
sikapika, ključić i tajuska vidim da smo na istoj valnoj duljini :-) i da se kužimo. sikapika pokušat ću uvesti neke od tvojih ideja i vjerujem da će upaliti. ma zapravo mislim da je trenutni problem u tome što je u fazi prije prohodavanja pa nikako ne želi sjediti, a bome nije ni stabilan na nogama, niti puže...pa je zapravo u opasnoj fazi. sling i maramu nikad nije prihvatio. sjedenje u hranilici kako kad. inače, bio je super mjesec dana kad je prosjedio. toliko je bio oduševljen tom novom vještinom da sam ga samo trebala pustiti da sjedi i sve bi stigla. a za one koji objašnjavaju ovaj dio o organizaciji podsjetit ću da je moje pitanje bilo kada ste u miru, bez grča skuhale ručak?
dakle, ne kada ste skuhale ručak. to i ja radim usprkos svojoj 'neorganiziranosti' nego kada niste morale brinuti o tome hoće li dijete razbiti glavu, slušati urlanje jer ste ga spustile u hranili između pećenja dva odreska i slične nestašluke
Ja ne živim bez grča od kad imam djecu, tako da i ručak spada u istu kategoriju. :)
Sa mojim prvim (turbo zahtjevnim ) djetetom možda oko 6 godine kada je mogao odgledati crtić u komadu, sa kćeri sam već postigala zen i kompromis sa samom sobom (ali ona je lakša kategorija) pa kuham isključivo dok ona spava(srećom tada imam minimalno sat vremena na raspolaganju , ako je stariji brat dernjavom ne probudi prije).
Inaće dob od osam mjeseci ti je idealna za vježbe na podu, meni je to razdoblje bilo san snova sa mojim turbo zahtjevnim sinom. Naša kuhinja i soba je jedna velika prostorija, on je imao ograđenih (velikim jastucima od spužve) i osiguranih 8 kvadrata između kutne garniture, francuskog prozora i kuhinje , to mu je bilo vježbalište. Puzao je , dizao se, padao , imao je mjesta za sat vremena gimnastike dnevno , a sve u mom vidokrug dok sam dinstala luk.
Kćer je bila lakši slučaj , njoj sam ispraznila jednu ladicu u kuhinji i dozvolila joj da ulazi u nju 8ladicu, ne kuhinju), ili sam joj dala da vadi konzerve iz ormarića...Uglavnom upotrijebi maštu , sigurno ćeš smisliti načine da se maleni zabavi pravljenjem nereda. Meni je uvjek oduševljavala činjenica kako su mojoj djeci njihove igračke definitivno najmanje zanimljivi predmeti u stanu. :)
Anamix, u miru samo kada tata ili baka odu sa njima u šetnju, a ja kuham ručak, samo tada! :)
Ali na kraju niti to nije u miru jer onda pokušavam još i ostale kućanske poslove napraviti pa se osjećam kao hobotnica :)
A dok sam sa njima doma, teško je to komentirati jer nikad nije isto ili sam ja u nekim fazama ili su pak oni.
Trenutno smo u fazama, da svako jutro jurimo i žurimo nekud, ja pokušavam kuhati, oni se najesti i trk van, poslije opet kuhanje i poslijepodne već opet u auto i žurimo dalje, prava ludnica!
Nekad su oni teški koliko god ih animiram, zaposlim: plastelin, igre, slaganje, crtanje, pričanje.... ali stalno im je nešto jer čim se primim kuhanja već je plač ili me zovu ili nešto proliju ili bi na vc....stvarno mi sve prekipi!
Koliko god izorganiziram oni to uspiju zabrljaviti, naravno nije tako stalno, ali kad nas krene onda idee...
anamix, ako te tješi razdoblje od cca 8. do 10.mj. života mojeg djeteta je meni bilo najteže.
Nije još bio pokretan kako treba, a apsolutno ga je sve zanimalo. "Oči su mu bile brže od tijela" :lol: i to ga je jako frustriralo. Zato ga je trebalo neprestano nanašati i sve mu pokazivati.
Nakon 10. mjeseci, kad je on savršeno brzo puzao, onda je bilo ok. Našao bi si zanimaciju na podu (naravno, obično nešto nepoželjno) i mir.
ovo je super! uskoro cu ja tako dnevnu sobu "urediti" :)Citiraj:
sirius prvotno napisa
moja je trenutno u ovoj fazi "obozavam sjediti" al vec mi je jasno da kad skuzi da postoji stajanje bude sveopce veselje....
u miru baš i ne, ali bez grča da većinu vremena :-)Citiraj:
anamix prvotno napisa
prostorije, oštri rubovi, utičnice, kablovi etc. sve dobro osigurano, a po prirodi nisam zgrčena osoba što se naravno reflektira i na dijete pa nam je svima nekako lakše :-)
razbiti glavu nema gdje, a na ovo drugo ne bih znala odgovor, moje dijete ne urlaCitiraj:
anamix prvotno napisa
mislim da je ovo i nama baš takva faza. hvala na utjesi :)Citiraj:
Anemona prvotno napisa
shvatila sam ti si super i tvoje dijete je super i nikad ne plače. i vi nemate problema kao neki obični pučani poput mene. baš bih vas voljela upoznati :) pa ako ste iz zg-a imate poziv na kavuCitiraj:
moia prvotno napisa