To je kulturni kod i kao takav vizualno govori o ozbiljnosti određene situacije.
Printable View
ja, recimo, s ovim imam problem - kako znamo da curica u tajicama, gospodin u bermudama ili turist u bretelama, koji po paklenoj vrucini ima potrebu razgledavati kulturne znamenitosti, nema postivanja prema tim institucijama. ja se nikako ne mogu uklopiti u taj film.Citiraj:
Možda sam primitivna seljanka, al poštovanje prema instituciji i malo pristojnosti i diferenciranje rada od zabave-za mene nikako nije loš smjer.
S obzirom da ih gledam svaki dan, na poslu, na faksu, u ducanu, a i gdje god da se okrenem, moram priznati da me malcice smeta stav 'vazno je da se meni svidja'. Moguce da sam i licemjerna, ali ruzno mi je kad mi se obraca profesor, doktor mikroekonomije, u cargo hlacama do iznad koljena, razvucenoj izguzvanoj polo majici s flekama, u bijelim carapama (reket-stil) i izuzetno izgazenim i zaprljanim bijelim koznim tenisicama. Profesor doktor ima oko 35 godina, 200 kilograma i majicu dovoljno kratku koja, zato sto je profesor izuzetno velik, ne pokriva trbuh do kraja. Sjedim i gledam njegove dlake. I nije mi ni lijepo, ni ugodno. Ovo se dogadja na predavanju, na fakultetu.
U isto vrijeme pored mene sjedi cura od dvadeset i kusur godina u sportskim hlacicama (tipa sorc), dovoljno sirokim da joj kroz nogavicu proviruju gace. Neki sjede u papucama i donjem dijelu pidzame.
I super je to sto ovdje postoje minice velicine 30 (14 je nas 44, 16 je 46), koje jedva pokrivaju guzicu. I valjda je super sto zene (a i muskarci) tih velicina, a i vecih, ne osjecaju sram i nose sto zele.
Ali onaj otkriveni trbuh profesora doktora svakako prelazi granice dobrog ukusa.
Isto kao sto su te granice pregazene kad me posluzuje konobar u majici na kojoj su tragovi rucka, njegovog vlastitog, od prije trideset dana. Ili kad je tako obucena prodavacica u restoranu, ili cak moji kolege. A jesu. Jer nikoga nije briga i jer ne postoje ama bas nikakva pravila i ogranicenja.
Jedino sto sam do sad vidjela je natpis da se trazi barem majica u lokalu na jezeru, ali samo unutra. Na terasi smijes sjediti u badicu.
Vec rekoh da sam vjerojatno licemjerna, ali eto, smeta me. Smeta me i odjeca za djevojcice od 5 godina, gdje na guzici pise 'Sexy', a takva se prodaje svugdje oko mene (trazila sam poklone, s obzirom da uskoro idem u Zagreb).
Ne svidjaju mi se niti propisi da muskarci ne smiju nositi kratke hlace tj. nekakve kulturne bermude, dok zene normalno hodaju u kratkim suknjama.
Sad mi je lakse, istresla sam se malo. :mrgreen:
Usput - drago mi je da imam jako pametnog muza, a ne tupana, jer posjeduje samo jedne jedine tenisice koje nikad nije obukao. Kupila sam mu prosle godine, a on ih je zagurao u ormar. Eto. Drago mi je da sam se udala za pametnog.
Ovo za muske bermude - mi na faksu nismo imali ogranicenja, i dobro, ionako nitko nije pretjerivao ni u cemu. Na predavanjima nisam primjecivala jesu li decki u dugim ili kracim hlacama, ali kada bi isti ti decki u bermudama dosli u labos, bome se kuzilo. Obukli bi kutu do ispod koljena, obicno (po pravilima) zakopcanu. To je bio super prizor :mrgreen:
Mislim da nisi licemjerna. U jednoj studentskoj anketi (koje su sada ovdje popularne), profa se neugodno iznenadio kad su mu studoši upravo to prigovorili (uz nonšalantno ponašanje, anketa je anonimna, naravno). Rekao je zbunjen čovjek da će se potruditi ubuduće oko izbora odjeće, ali je njemu razmišljanje o tome što će staviti na sebe užasna gnjavaža.
Slažem se da treba i odjećom poštovati instituciju, i da javni nastup i rad sa strankama zahtijevaju neki dress code (ako već nema uniforme), ali mi je i nebuloza da čovjek mora vozit kamoin bez klime u dugim hlačama.
Uh, na mojem faksu, je bilo i ljudi u ronilačkim odjelima, ali to je umjetnički faks i maškare su dres kod :), ali mene više smeta ovo kad ti ljudi dođu na kavu na moru obučeni kao striptizeta i lučki radnik pa ne znaš kud bi gledo. Izgleda da ljude ljeto asocira na koješta.
jedno je obuci se lezerno, a drugo neuredno.
ove zabrane za bermude u skolama i inim vrlim institucijama su mi cista glupost, barem za posjetitelje i korisnike, za zaposlene vec da, al to pretpostavljam nije ni sporno.
eh, da...bilo je pitanje trenutka kad cemo doc na trenirke...dugo nismo :mrgreen::roll:
Ajme meni nađem ja jučer svoje slike sa maturalca u srednjoj školi (Prag) a kad tamo - ja u razgledavanju grada u trenirci :-o:lol:
Ja se sjećam kad sam prije petnaestak godina išla u Francusku sa svojima. Bili slobodni za šetati i nakon toga imamo organizirano razgledavanje grada. I navre tako nas 40ak, svi redom u kratkim hlačicama i potkušuljama, neki ližu sladolede, svi mahnito škljocaju fotićima, šljapkamo u japankama, jedna teta zamotana u pareo. Uletimo u crkvu takvi, ljudi se okreću, gledaju odakle su ovi ispali.
Eto, meni je to grozno, pa sve da si turist i sto puta. Ako nisi "prigodno" obučen, ne možeš uletiti u katedralu/muzej...ako ne radi poštovanja prema instituciji onda radi poštovanja prema ljudima kojima ta institucija nešto znači.
Inače potpisujem ovo o odjevanju u skladu s mjestom i godinama. I dodajem da ljudi (referiram se na poslovne krugove) osobu procjenjuju i prema odjeći. Tako da mrežaste čarape, japanke, kratke hlače i sl u poslovnoj sredini u najmanju ruku odaju "ležeran" odnos prema poslu.
meni je gore vidjet sluzbenika na +40 kako je cijeli mokar i kosulja mu natopljena znojem nego sluzbenika koji je u kratkim hlacama i pritom suh. duzina do koljena mi je sasvim okej i za muske i za zene. a narocito za klince u osnovnoj skoli.
a generalno, mozda je konfuzno, ali mene uzasno iritiraju zabrane i propisi jer u krajnjoj liniji odjeca pokazuje i neciju kreativnost, osobnost. a s druge strane prva ne bi kupila npr. auto- osiguranje od zene u prekratkoj suknji s tonom nakita ili tipa u trenirci.
Fora je u tome da danas više nigdje nije +40.
Za posao se oblačim u skladu sa svojom plaćom .Pristojno, pokriveno , povoljno kupljeno.
No i za takvo oblačenje sam dobila obrisanac, da se "prejeftino " oblačim, no dotična kritičarka je dobila odgovor da ona na sebi ima potrošene najmanje 3 profesorke plaće u HR i da bi to bilo "issue " u nekoj civiliziranoj zemlji- otkud joj to , a ne moja košulja iz Mane i hlače iz H&M-a.
Kritičarka naime radi za iste novce kao i ja.
Ja ne znam što da kažem o pristojnom oblačenju i pravilima vezanima uz to.
Po meni, važno je ipak ono što je u čovjeku.
Tako mi skoro zabavno zvuči Kaaein opis sudionika na fakultetskom predavanju u Americi.
Tko bi rekao, kad čovjek pogleda koji njihov film dobije dojam da su svi vječito ušminkani kao na spotu. Odnosno kao što mi pokušavamo biti.
Za mene, pristojno oblačenje je skoro trošak vremena. Novce da ne spominjem, kad se izližu traperice nije više dovoljno da ih odnesem na proštepavanje pozadine i koljena, kao u dobra stara vremena, što bi ljudi rekli da takva hodam naokolo. Meni bi više odgovarao neki opušteniji stil. Mislim da bih, po pitanju oblačenja, da živim u Americi zbilja uživala. Nakon toga što piše Kaae, mislim da ništa što sam ja u stanju staviti na sebe nikom ne bi bilo sporno.
Ono što mi može smetati su curice koje se oblače u odjeću koja aludira na seksualnost u neskladu s njihovim godinama. To mi djeluje zabrinjavajuće.
Ali što dobivamo ako ih natjeramo da se oblače pristojno?
Natjerali smo ih da se ponašaju prema našim pravilima, koje će prihvatiti samo izvana i samo zato što moraju, a nitko se nije ozbiljnije potrudio oko toga da se promjene iznutra?
Ne kažem da bi ih se trebalo pustiti da se obuku kako god žele u ime gore napisanog.
Ali mislim da bi se problemu trebalo drugačije pristupiti. Naučiti ih da se ne doživljavaju kao seksualni objekti. Jer mislim da one smatraju kako na takav način nabolje mogu iskazati svoje vrijednosti. Kao da ništa drugo ne mogu ponuditi.
Pa ipak je to maturalac, i imala si 17, to mi je O.K.
Nisam pratila temu o trenirci, i nevažno je je li to trenirka, korzet ili top, polaganje ispita je nekakva službena rabota, ko da ideš na posao, zato mi je nevjerojatna ležernost u odijevanju koju ponekad vidim kod studoša.
A takvih kritičarki ima posvuda, ja sam dobila kritiku dase oblačim babasto je ne nosim natpise "surprise" na stražnjici i trudim se imati majcu iz koje mi neće sve ispasti ako se sagnem po neš.
Sad sam došla doma iz šetnje s psom i vidjela dijete od 5, 6 kojem na majci piše - grils love XXX 69 - skoro sam fotkala jer sam pomislila da mi neće nitko vjerovat, ali nisam hjtela dijete uplašiti, malena nema pojma što joj je mama kupila. Jel to ljudi ne čitaju ili to znači nešto uvezi gumi gumija a ja ne znam. Tko odabere stavit taj natpis na dječju majcu?!
I meni nije nikakav išju da li je čovjek u preuskom ili golom debeo ili nije, nije mi niš puno pristojnije ako gaće vire fit gospodični ili baki koja se opustila, odnosno da li je gol do pasa za ručkom neki nabildani čiča ili mu visi škemba. Zapravo me manje smeta ako je čovjek slučajno šlampav nego kad se upicani u vidljivi donji veš s nedvosmislenim natpisom za svaki slučaj i to proglasi ljetnom odjećom
Ajd, samo da ne bi netko krivo shvatio, onaj moj spomenuti doktor ekonomije - nemam nikakvih problema s njegovom kilazom vec me najvise smetao goli, dlakavi trbuh usred predavaone.
Da se osvrnem na boldano. Ja i MM smo bili ne davno na jednoj svadbi na kojoj je mala djeveruša od cca 7 god. nosila prstenje u maloj havajskoj suknjici, a gore topić ala trokutići na kupaćem. Em je bila malo bucasta (što mi zaista nema veze), ali dolazilo je do izražaja. Meni je to bilo zgraž, tako je bila gola, kao neka mala lolitica. Neki su stalno govorili...jao kako je slatka...ali većini je bilo jako ružno. Njena mama je bila sva ponosna...a svećenik je zamolio da pokriju tu curicu sa nekom pašminom dok nosi prstenje.
To mi je bilo stvarno grozno.
I neki dan ja i mama idemo u grad, a do nas proparadiraju tri curice 12 godina...našminkane kao za kazalište, od pudera tuša i šminke...ofarbane kose...minjaci da se skoro vide stidne dlačice...koje još možda niti nemaju...
Pa se pitam koliko se i kojom brzinom mjenjaju te neke granice na koje smo naišle mi starije sa ne znam...cca 16-17.
Da, mislim da do te granice ja nisam nikad došla :)
pa nekako, s jedne strane nije bilo ni jednog razdoblja u kojem se ljudi u godinama nisu čudili raskalašenom ponašanju mladih,
a opet, s druge strane ja ovako u godinama :) imam dojam da su djeca danas bombardirana porukama iz medija koje ih guraju u takvo ponašanje, a čak i neki roditelji svoju djecu oblače neprimjereno. Pa i oni se povode za tim trendom, valjda.
Kako to promijeniti, zabranom i dress codom ili isticanjem pravih vrijednosti?
Prvo ne vodi ničemu, a drugo je teško i nema nade za velik uspjeh.
Zapravo, mislim da je ovo što opisuje Kaae, nemar prema pravilima ponašanja i nepostojanje istih, sasvim suprotan primjer od prenašminkanih i preizazovno odjevenih curica. Mogu se dovesti u vezu jedino kao dva ekstrema: jedan koji vanjskom izgledu ne daje baš nikakve važnosti, i drugi koji polaže pažnju samo na to.
kao mali prilog temi, evo kako su problemu doskočili u jednoj riječkoj školi
http://www.24sata.hr/news/ravnatelj-...ma-xxl/144875/
ja osobno dress code ne volim niti podržavam- tj. uopće ne vidim zašto bi bilo kome trebalo smetati što netko drugi na posao dolazi u kratkim trapericama ili premladenačkoj suknjici ili sa dreadlocksima i pirsingom u jeziku. doista, ali doista ne azumijem kako to točno vrijeđa nekog drugog. ja bih radije da moje dijete ima priliku u svojoj školi upoznati učiteljicu u kostimu i punđi i učiteljicu sa tetovažom na vratu i crno nalakiranim noktima- voljela bih da ih upozna obje i još 500 drugih nijansi da nauči da nije važno što čovjek nosi, kakvu glazbu sluša i da li voli predekoltirane košulje- nego da je važno da savjesno, odgovorno i s ljubavlju obavlja svoj posao. ja naime smatram da navedeno može i ispirsana i do grla zatvorena, a bogme i dekoltirana ublajhana učiteljica.
Da se ja pitam, kod oblacenja bi prestao da postoji. Ko zeli da bude zakopcan do grla - samo napred! Ko bi setao kompletno nag - isto samo napred!
na svoju zalost, znam da sam u teskoj manjini sa tim misljenjem :)
ok, ajde recimo i da si u pravu...ne vezano uz temu...onako iskreno iz dubine srca i duše, ali zaista iskreno mi odgovori ako ti nije bed što te uopće pitam. Da tvoje dijete dođe sa 16 god. jer tad smije bez tebe, sa 10-tak piercinga na licu, oblajhane glave na pola i pola ćelavo, i pun tetovaža po prsima i leđima i rukama, i gol do pasa u trapericama ti kaže "mama ti se sviđa, ovakav ću danas prvi dan u (cca) treći razred"- molim te probaj mi opisati tvoju reakciju.
Išla sam u krajnosti jer si ih i sama navela, pa me zanima kako bi se sa njom nosila da se i sama sretneš.
I da ne misliš da sam konzerva, imala sam i dark i punk fazu, piercing u nosu, na jeziku, i imam ga u pupku još uvijek. Tetovažu na bedru, muž isto tri tetovaže, ali sori da vidim učiteljicu nekog ludog out fita prvi dan škole sigurno bih se upitala nešto. Ja sam tip koji ne prosvjeduje, ma čak ni ne bih komentirala, ali bi me zateklo na prvu i ostavilo bez teksta. Osobno me ne vrijeđa ničije odijevanje, zabrana burke mi je recimo najveća glupost naše "navodne" zapadne civilizacije, ali da moje dijete meni dođe ovakvo kakvo sam ti opisala na početku, nalemala bih ga ko vola:lol:.
Mislim da se samo radi poruke mladima ako o ničemu onda o zdravlju, treba paziti malo na dres code. Goli bubrezi-opasno, tetovaže-opasno, piercing-opasno, ima toga još.
ja sam na faksu imala profesoricu amerikanku - svi smo se zgrazali jeziim haljinicama, cijenici da bi na te haljinice nosila tenisice ili pak, usred zime, sandale. No, vjerujem da bi vecinna nas iz geeracije rekla da smo od te zene najvise naucili i da nas je ona sve nekako usmjerila u nasem profesionalom razvoju, bez obzira na njene ruze tenesice.
ja opet ne razumijem, ja jednako postujem muzej zimi i ljeti, u kaputu ili u haljiniciCitiraj:
Ja se sjećam kad sam prije petnaestak godina išla u Francusku sa svojima. Bili slobodni za šetati i nakon toga imamo organizirano razgledavanje grada. I navre tako nas 40ak, svi redom u kratkim hlačicama i potkušuljama, neki ližu sladolede, svi mahnito škljocaju fotićima, šljapkamo u japankama, jedna teta zamotana u pareo. Uletimo u crkvu takvi, ljudi se okreću, gledaju odakle su ovi ispali.
Eto, meni je to grozno, pa sve da si turist i sto puta. Ako nisi "prigodno" obučen, ne možeš uletiti u katedralu/muzej...ako ne radi poštovanja prema instituciji onda radi poštovanja prema ljudima kojima ta institucija nešto znači.
znaci, cinjenica da ja na posao ljeti idem u japankama (jel se gleda i koliko kostaju, moje su relativno skupe), govori o tome kako se ja nemarno odnosim prema svojem poslu? Niti jedan od mojih kolega ili korisnika to ne bi rekao, valjda je onda ipak bitiji sadržaj od forme, valjda...Citiraj:
Tako da mrežaste čarape, japanke, kratke hlače i sl u poslovnoj sredini u najmanju ruku odaju "ležeran" odnos prema poslu.
Naravno da svi mi na osnovu odjece donosimo sudove o drugim ljudima, ja se ipak nadam da se velika vecina nas trudi osvijestiti da je rijec samo o dojmu. Moje je iskustvo, isto tako, da nije samo vazno sto neka osoba ima na sebi nego i kako to nosi, tj. opet dolazimo do osobnosti a ne zaustavljamo se na formi...
Pa ok, nekome ništa ne smeta i ne boli ga i to je divno, mene smeta, ponešto i vrijeđa i molim da se i to i takvi moji i tuđi osjećaji poštuju i da nas se ne stavlja na stup srama jer kao nismo dovoljno liberalni. Što je sramota bit konzervativan i osjećati se loše zato što eto grudnjak kupaćeg turistice u marketu cijedi po šljivama koje ja čekam birati iza nje. Stvarno ako je sramota što me neke stvari smetaju.....ne znam.
ja isto osobno nemam problem s oblacenjem, vaznije mi je nesto drugo. uglavnom, potpisujem pomikaki, sasu, YellowSky i Bubicu..
postoje određena mjesta i određeni poslovi i struke gdje ležerniji stav prema odijevanju jednostavno ne prolazi i ja ga smatram čak i nekom vrstom nepoštivanja mjesta gdje se nalaziš i drugih. ja sam pravnica i meni je čist normalno i dapače poželjno da na sudu ne viđam ljude koji kao da su na plažu krenuli pa eto da samo skoče i tu prije. određena mjesta i određene situacije podrazumijevaju i određeni dress code. ja sam birajući svoju struku bila svjesna da ću većini vremena provesti u kostimićima i sakoima i ne mogu si dopustiti da na poslu hodam kao po doma ili s malim u parku.
s druge strane to ne znači da sam konzerva(imam i tetovažu ali koju za posao ne ističem).
o ukusima oblačenja uopće ne volim raspravljati jer nemamo svi jednake pojmove ljepote,novaca za garderobu ili sl.no da mora postojati određena kultura oblačenja za određene situacije-to da.
A smeta li vam očita razlika u dres kodu muškaraca i žena? Mislim smeta- onako filozofski.
I da je kod muškaraca normalno i očekivano brijati noge bi li službena odjela mogli zamisliti kao kostimiće- samo umjesto suknje bermude. (jesam zapela za bermude)
I nije li nelogično da žena može imati majicu, košulju kratkih rukava, a muškarac ispod sakoa mora imati i košulju dugih rukava?
Kao sto rekoh, ne volim strogi dress code, ali, opet, je li lijepo u predavaonici gledati dlakavu trbusinu?
Odjela- odijela
Zašto bi pristojno odijevanje u nekim ustanovama i branšama automatski uključivalo konzervativizam? Nikad nisam obukla kostim ni odijelo, ali niti u japankama došla na posao (bez obzira na to koje su marke i cijene), jer mi nije primjereno radnom mjestu, ni dok sam predavala u školi ni sada. Ne smeta mi i ne vrijeđa me razgolićenost na mjestima gdje nije poželjna, uopće, niti me smeta nonšalantno oblačenje kolegica, njihova stvar. I sama ljeto provodim u ful kratkim hlačama, ali mi ne pada na pamet u njima doći raditi.