Ja ne znam što da kažem o pristojnom oblačenju i pravilima vezanima uz to.
Po meni, važno je ipak ono što je u čovjeku.
Tako mi skoro zabavno zvuči Kaaein opis sudionika na fakultetskom predavanju u Americi.
Tko bi rekao, kad čovjek pogleda koji njihov film dobije dojam da su svi vječito ušminkani kao na spotu. Odnosno kao što mi pokušavamo biti.

Za mene, pristojno oblačenje je skoro trošak vremena. Novce da ne spominjem, kad se izližu traperice nije više dovoljno da ih odnesem na proštepavanje pozadine i koljena, kao u dobra stara vremena, što bi ljudi rekli da takva hodam naokolo. Meni bi više odgovarao neki opušteniji stil. Mislim da bih, po pitanju oblačenja, da živim u Americi zbilja uživala. Nakon toga što piše Kaae, mislim da ništa što sam ja u stanju staviti na sebe nikom ne bi bilo sporno.

Ono što mi može smetati su curice koje se oblače u odjeću koja aludira na seksualnost u neskladu s njihovim godinama. To mi djeluje zabrinjavajuće.
Ali što dobivamo ako ih natjeramo da se oblače pristojno?
Natjerali smo ih da se ponašaju prema našim pravilima, koje će prihvatiti samo izvana i samo zato što moraju, a nitko se nije ozbiljnije potrudio oko toga da se promjene iznutra?
Ne kažem da bi ih se trebalo pustiti da se obuku kako god žele u ime gore napisanog.
Ali mislim da bi se problemu trebalo drugačije pristupiti. Naučiti ih da se ne doživljavaju kao seksualni objekti. Jer mislim da one smatraju kako na takav način nabolje mogu iskazati svoje vrijednosti. Kao da ništa drugo ne mogu ponuditi.