Predškolci (ne) znaju...

Ne znam, možda sam i u krivu, ali bojim se da ovdje dolazi do određenog raskoraka između realne činjenice da prosječno dijete bez teškoća u grafomotorici, bez disleksije i ostalog može sve solidno naučiti u 1.r. (a to se i savjetuje u raznim "priručnicima za uporabu" predškolaca) i realne slike 1. i 2. razreda u kojima se ipak ne ide baš tako jako postupno pa oni koji baš odmah ne uspiju savladati napr. čitanje počinju zaostajati...pa se odjednom u 2. polugodištu stvore dugački pismeni zadaci na testu iz matematike čije čitanje oduzme više vremena nego rješavanje računa....pa roditelji nakon škole i boravka s djecom vježbaju po sat-dva.
Mislim da je vrijeme kad smo mi išli u 1. r. ostalo daleko iza nas.

dupli post, sorry.

ja ću samo napisati iskustvo sa svojim malcem koji kao predškolac NIJE ZNAO:
- vezati žnirance (naučio je (ofrlje) točno na 6. rođendan - u stvari, skužio je o čemu se radi, ali nije ih znao zavezati): danas su mu žniranci izazov i voli sam probati zavezati ih u mašnu
- prepoznavao je slova (ali ih i zapboravljao) - u stvari uopće se nije s tim opterećivao: sad normalno savladava školsko gradivo i nije mu neinteresantno u školi, naprotiv!
- nije znao čitati - trenutno uči kao i svi ostali
- uopće ga nije interesiralo crtanje, slikanje i pogotovo farbanje nekih likova (tu i tamo nešo je nacrtao) - trenutno mu je slikanje i crtanje najzanimljivija slobodna aktivnosti i nevjerovatno je kreativan u tome

cjelokupna priprema za školu bila je ona koju je odrađivao u vrtiću. u gradu, u šetnji malo smo se podsjećali slova, pokušavali spojiti slova u riječi... učili rastavljali riječi u glasove i obrnuto (to mu je bila najmilija igra "u hodu")....

danas vidim gdje možda malo više treba obratiti pažnju:
- poticati dijete da postavlja "pune" rečenice (jako jako bitno)
- poticati njegovo samopouzdanje kroz bilo kakvu igru
- poticati dijete da opisuje događaje ili slike ("punim" rečenicama)
- igrati pitalica i brojalica
- igrati igrice koje potiču pamćenje
- vježbati grafomotoriku (obično crtanje i slikanje već je super)
- puno razgovarati o tome gdje živi (država, grad, mjesto, ulica, broj) i o onome što ga okružuje (npr. godišnja doba, djelovi dana, obveze i sl.)

I to je to.

I da... i ja sam kupovala slovarice i rezuckala, no on jednostavno nije bio za to zainteresiran (jedino za rezuckanje, ali i to mu je brzo dosadilo). Kupovala sam i knjige zadataka i sl... i to mu je tek sad interesantno... Crtkaranje, kreativni zadaci, to je bilo ono što ga je interesiralo i gdje je učio koncentraciju.
No, u jednom momentu dogodi se preokret.

I zato... moj savjet, polako. Uživajte sa svojim predškolarcima zadnju godinu. Omogućite im puno igranja, kretanja, uživanja u obitelji. Puno događaja, ljubavi i pričanja. Malo kreative, muzike i sporta... i što više vremena sa vama.

Citiraj:

---

Mali Mimi prvotno napisa

Samo da se nadovežem na ovo, dijete prije škole ne mora znati čitati i pisati i nije zbog toga dijete s poteškoćama u razvoju, kad sam ja krenula u 1. razred samo je 1 djevojčica znala napisati svoje ime a mi ostali nismo(bilo nas je 25), i zbog toga nismo bili ni malo zaostali, jednostavno djecu tada roditelji nisu toliko forsirali sa tim i smatram da su bili upravu mi smo svi to fino savladali u 1. razredu neki brže, neki sporije, ali nitko nije izašao iz 1. razred a da to nije naučio.
Da su djeca u 5 i 6 godini zrela za učenje čitanja i pisanja onda bi se to sustavno provodilo u vrtićima na način u kojem se provodi u školi. Što mislite koji je drugi razlog za to?
Stručnjaci koji se time bave su procjenili da je najbolje vrijeme za to oko 7. godine djetetovog života, no svatko je od nas u nečemu malo napredniji a u nečemu malo sporiji, pa ima tako i djeca koja to nauče i mnogo ranije, ali ja ne bih rekla da je dijete zaostalo ako sa 7 god. ne zna čitati i pisati.

---

Slažem se i sve je to točno. ALI kako je čokolada već rekla, ta su vremena daleko iza nas. Danas su djeca izložena slovnim i brojčanim oznakama i širokom spektru informacija puno puno ranije nego prije. Moj 10,5 godišnjak je prekjučer uredno povezao svoj prastari laptop sa našim relativno novim printerom, bez pomoći. Ali ne zna zapaliti šibicu, recimo... Nisu djeca danas ništa pametnija, ali žive u drugačijem i puno bržem okruženju. Sa slovima se ne sretnu prvi put kad sjednu u školsku klupu. Istina, dolaze s različitim stupnjem predznanja, ali i puno brže "hvataju" upravo ta znanja o kojima je ovdje riječ (čitanje, pisanje). Mirno sjedenje je druga priča.... Interval pažnje je druga priča... Tu smo mi i ranije generacije bili u prednosti (nije nas izbezumila televizija). I moj mlađi krenuo je u školu s drugačijom razinom predznanja od starijega (ovisno o interesu, jednostavno ih nisu zanimale iste stvari). Škola je okrutna što se toga tiče, silom prilika... Unatoč deklarativnoj okrenutosti potrebama pojedinog djeteta, u razredu je to jako teško postići. I nema govora o tome da se sve prepušta učiteljici. Učiteljica će dobiti novu generaciju za 4 godine, a naše dijete nosit će to znanje (i eventualne rupe u njemu) cijeli život.

Zaboravih još jednu praktičnu knjigu koja je dugo bila omiljena u našoj kući i dobra priprema za školu, a i danas je se ponekad sjetimo:

Steve & RUth Bennett: 365 dana bez televizije

http://www.izloog.com/365-dana-bez-t...an-112589.aspx

Mi smo je uzeli iz knjižnice, ali kad smo vidjeli koliko nam vrijedi, nabavili smo svoj primjerak.

Slažem se da djeca danas nisu ništa pametnija u odnosu na neke prošle generacije, imaju puno bolja znanja recimo o kompjuterima npr. sa 6 god. znaju instalirati igricu na kompjuteru, a ne znaju prepoznati kako izgleda krumpir u kori. Vjerujem da su prvenstveno roditelji ti koji dosta "forsiraju" čitanje i pisanje jer se boje da će njihovo dijete biti zaostalo ako to ne nauči prije škole i to je s vremenom prešlo u nešto normalno. Sjećam se jedne mame koja je bila sva oduševljena kako njezino dijete zna napisati svoje ime sa 5 godina, a crtala je recimo daleko ispod prosjeka za svoju dob no to nije zamjećivala, bila je sva ponosna kako je njezino dijete napredno jer je naučila preslikati slova.
Definitivno treba puno raditi sa djecom, ne samo u školi, nego i mnogo ranije - u predškolskoj dobi definitvno treba učiti kroz igru, puno pričati s djetetom, čitati im slikovnice jer bogate riječnik i maštu- a to se jako izgubilo tijekom godina i da sve ovo što ste vi nabrojale da ne ponavljam.
Ako dijete pokaže interes za slovima onda bih mu to pokazala s tim da se proširi na gl. osjetljivost, ovo o čemu je Peterlin govorila rastavljanje na glasove M-A-M-A.
Hoću reći ima mnogo drugih stvari koje se mogu raditi s djetetom prije škole, koje su itekako važne kasnije u životu, a ne uključuju recimo učenje slova, a te se stvari nekako zanemaruju

Evo napamet mi padaju riječi R. Fulghuma:

SVE ŠTO TREBAM ZNATI NAUČIO SAM U VRTIĆU

Sve trebam znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću.
Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.


A evo što sam tamo naučio:

• Sve podijeli s dugima.

• Igraj pošteno

• Ne tuci ljude

• Svaku stvar vrati gdje si je našao

• Počisti za sobom

• Ne uzimaj što nije tvoje

• Kad nekoga povrijediš, ispričaj se

• Peri ruke prije jela

• Pusti vodu u zahodu

• Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi

• Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo

• Svakog poslijepodneva odspavaj

• Kad iziđeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svoga prijatelja

• Ne zaboravi da čudo postoji.

Iz knjige ''SVE ŠTO TREBA DA ZNAM NAUČIO SAM JOŠ U VRTIĆU'' Robert Fulghum

Više je pitanje za servisni kutak, ali ovdje se spominju sa razlogom, pa ćete vi prije znati :
Gdje mogu kupiti TROKUTASTE olovke i bojice?

Draga Peterlin, puno hvala na sugestijama, linkovima i preporukama knjiga. Na jednoj drugoj temi sam te čitala, poslušala tvoju preporuku za knjigu PRVO DJECA i drago mi je zbog toga.
Rado te pratim na ovakvim temama.

Trokutastih olovaka bilo je u Mulleru, mi smo ih tamo kupovali.

Ja u Splitu u, mislim privatnoj knjižari (kod kavane Semafor preko puta gl. pošte), trobridne drvene bojice marke Maped. A negdje sam našla i olovke marke Staedler, one sive s točkicama koje su ko gumirane za bolji grip. Mislim da njih ima u brojnim knjižarama

Ja se samo predbilježavam na temu, i zahvaljujem se prvenstveno Peterlin, a i ostalim mamama na savjetima i iskustvima.
Kod nas u BiH je prije 7 godina uvedeno 9-godišnje obrazovanje, što znači da se u prvi razred primaju djeca od 5,5 do 6,5 godina. Prvo polugodište tog prvog razreda je kao neko pripremanje, nije klasična nastava, najviše se crta, za početak nema ni zadaća, tek nešto kasnije. Problem je što im od drugog polugodišta krene žrvanj učenja slova i brojeva, učenja pjesmica na pamet i svakodnevnih zadaća. Roditelji već više godina maksimalno moguće odgađaju taj polazak, i teško se odlučuju dati 5-godišnjake ako baš ne moraju, ili je djete iznimno spremno i zainteresirano. Ja sam odlučila ne upisati ovog septembra kad je moja kči imala 5,5 godine, i odgodili smo za slijedeću godinu, kad će imati 6,5. Bit će vjerovatno među najstarijima u razredu. Nije bilo govora o tome da je nespremna ni psihički, ni fizički, ali je meni jednostavno bilo prerano baciti dijete u nekakav okvir obaveza. Vrijeme će pokazati jesam li dobro odlučila (mada su svi sa kojima sam razgovarala, uključujući i tete iz vrtića podržali moju odluku).

Dobre trokutaste bojice umjerene cijene su Herlitzove cca 12 kn/12 kom (Narodne novine, Školska knjiga) i po toj istoj cijeni Koh-i-Noor Hardtmuth (na njima piše TRIOCOLOR) - te su naime još masnije i ljepše bojaju, bilo ih je u svim knjižarama, Superkonzumu,...Trokutaste olovke kupujem u Školskoj knjizi (Campus University- Triangular) - oko 1.60kn komad.
Ništa od navedenog ne puca, lako se šilji i jako je kvalitetno.
Staedler je (nepotrebno) skup.

trokutaste bojice maped smo kupili u Profilu

Trokutaste bojice

Giotto pyramid znaju imati u Mercatoru (velikom, na Vukovarskoj). Imaju i Faber Castel Grip 2000, koje sam ja uzimala svom sinu. Jesu skupe, ali imaju one gumene točkice protiv klizanja, a to je izvrsno za djecu s lošom motorikom (moj stariji) i ljevake (moj mlađi).

Giotto olovke trokutaste raznih tvrdoća nalazila sam u jednoj maloj knjižari kod remize (Ljubljanica). Zove se Sinus d.o.o. Dobro sam je zapamtila jer tamo drže ljevački pribor (škare, nalivpera) ali mi je dosta izvan ruke pa dugo nisam bila.

Nedavno sam u Masarykovoj u jednoj maloj knjižari naletjela na komplet od 4 trokutaste olovke Carioca (2xHB, 1x2B, 1X2H) + pripadajuće šiljilo za neku smiješnu lovu, cca 12 kn ako sam dobro zapamtila.

Ostajemo pri Faber Castelovom trokutastom pisaćem priboru jer su to jedine olovke koje (neke) dolaze s kvalitetnom gumicom na drugom kraju, a i može se kupiti šuplja gumica koja se navuče na trokutastu olovku (isto Mercator). To je zgodno djeci u početnim razredima jer ne moraju tražiti gdje im je gumica. Moji dečki i dan danas priznaju samo takve... Inače, tih olovaka zna biti u Getrou pred početak škg, pa se znamo opskrbiti za cijelu godinu. Tam su bile dosta povoljne, a isto tako i u Billi (doduše koprivničkoj). Takav pribor drže i Narodne novine.

Eto, to su moja iskustva.

Citiraj:

---

sne prvotno napisa

Draga Peterlin, puno hvala na sugestijama, linkovima i preporukama knjiga. Na jednoj drugoj temi sam te čitala, poslušala tvoju preporuku za knjigu PRVO DJECA i drago mi je zbog toga.
Rado te pratim na ovakvim temama.

---

Ovo mi je drago pročitati... Hvala!

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Trokutastih olovaka bilo je u Mulleru, mi smo ih tamo kupovali.

---

i mi ;)

Citiraj:

---

Strobery Shortcake prvotno napisa

Ja se samo predbilježavam na temu, i zahvaljujem se prvenstveno Peterlin, a i ostalim mamama na savjetima i iskustvima.
Kod nas u BiH je prije 7 godina uvedeno 9-godišnje obrazovanje, što znači da se u prvi razred primaju djeca od 5,5 do 6,5 godina. Prvo polugodište tog prvog razreda je kao neko pripremanje, nije klasična nastava, najviše se crta, za početak nema ni zadaća, tek nešto kasnije. Problem je što im od drugog polugodišta krene žrvanj učenja slova i brojeva, učenja pjesmica na pamet i svakodnevnih zadaća. Roditelji već više godina maksimalno moguće odgađaju taj polazak, i teško se odlučuju dati 5-godišnjake ako baš ne moraju, ili je djete iznimno spremno i zainteresirano. Ja sam odlučila ne upisati ovog septembra kad je moja kči imala 5,5 godine, i odgodili smo za slijedeću godinu, kad će imati 6,5. Bit će vjerovatno među najstarijima u razredu. Nije bilo govora o tome da je nespremna ni psihički, ni fizički, ali je meni jednostavno bilo prerano baciti dijete u nekakav okvir obaveza. Vrijeme će pokazati jesam li dobro odlučila (mada su svi sa kojima sam razgovarala, uključujući i tete iz vrtića podržali moju odluku).

---

Moja vrlo draga izreka je : "Bolje godina više u vrtiću , nego u mirovini."

Ja sad vidim da sam debelo pogriješila što sam dala Marka sa 6 i pol godina.

On je normalan , prosječan dečko svoje dobi, ali sjedi u razredu sa 8 godišnjacima i naravno da su oni brži ,spretniji ,mirniji i koncentriraniji od njega.

s..... mi se od sustava koji je omogućava takvu diskriminaciju mog :evil:

trebala sam i ja tražit odgodu samo ne znam na osnovu čega

strobery, ja isto potpisujem sirius i mariu. mene su nagovarali da J dam ranije u školu, fala bogu nisam to napravila. on je među najstarijima u razredu, malo mu je bilo dosadno zadnju godinu u vrtiću, ali sad vidim da uopće nisam pogriješila. nit najmanje. taman mu je ta godina puno značila baš što se tiče ovog -

Citiraj:

---

brži ,spretniji ,mirniji i koncentriraniji

---

Jučer kupili u Muelleru trokutaste olovke, 12 kom za 9,90, maped.

Hvala svima na informacijama za trokutaste olovke.

U svezi njih, recite mi, koliko je dosta važno da dijete pravilno drži olovku? Mislim, sa tri prsta, odnosno sa palcem i kažiprstom ih drži, a na srednji prst oslanja.
Nama su u vrtiću, još na samom početku, rekli da obratimo pažnju i ispravljamo dijete, te da treba držati olovku sa tri prsta.
Koliko se na to u školi obraća pažnja? Znam puno ljudi koji drugačije drži olovku, pa opet pišu i sve je ok.
Pitam stoga jer moja cura primi olovku sa tri, nekada četiri prsta, ili je drži sa tri, a oslanja na četvri, domali prst. Čini mi se glupim da je ispravljam, jer onda kao da joj je neugodno i da joj olovka ne "leži" prirodno u ruci.

Drugo pitanje za mame školaraca : koliko je važno od početka naučiti pravilno pisati slova, mislim na pravilno povlačenje linija, npr: slovo A se piše tako da se povuku dvije kose crte od gore ka dolje. Ili E - prvo uspravna crta, od gore na dolje, pa zatim horizontalne. ILi slovo T, prvo uspravna crta, od gore ka dolje, pa horizontalna, sa lijeva na desno.
Pitam naravno zato što moje dijete piše u svim smjerovima, pravcima i kutovima. U redu, još je mala, znam to, ali da li joj uopće trebam pokazivati i usmjeravati je na pravilno pisanje?
Da li se to u školi sada radi? U moje vrijeme, koje davno bejaše, znam da smo učili PRAVILNO pisanje i da se na tome insistiralo dok smo učili slova. Nakon što su svi "propisali" nitko više nije provjeravao da li se pravilno piše.

Ne znam koliko se to u skoli radi, ali sam ja diskretno popravljala otpocetka-i drzanje olovke i pisanje slova (sve je islo "naopako"). Ionako se jos muci s lijevom-desnom stranom i s povremenim zrcaljenjem, pa da jos i crte naopako vuce...

Ja isto apsolutno nemam pojma treba li to ispravljati i kako.
Lea je ljevoruka i piše na sve strane, zrcalno, sve u krivom smjeru i tako.
Ja ne znam što se sa tim radi a planiram se ubrzo savjetovati sa našom logopedicom, pa i krenuti sa nekakvim vježbama od proljeća.
Dosta me i ona zbunila jer se negativno izrazila o vježbama pred-pisanja kakve se rade u vrtiću (valjda).

Kad je počinjao pisati, Andrej je isto vukao crte kojekako (ajde, bar sa zrcaljenjem nikad nije imao problema), ali s vremenom je nekako sam usvojio način kojim se - manje-više - piše i u školi. Sad su mu štampana slova uglavnom čitka i relativno uredna. Hoće li to "proći" i u školi, ne znam...
U vrtiću ne rade nikakve predvježbe pisanja jer ih je ove godine previše u starijoj grupi (zbog brojnih odgoda polaska u školu prošle godine, starija grupa u vrtiću ove je godine narasla do razmjera da se s njima jedva išta može raditi :-| ).

Citiraj:

---

sne prvotno napisa

Hvala svima na informacijama za trokutaste olovke.

U svezi njih, recite mi, koliko je dosta važno da dijete pravilno drži olovku? Mislim, sa tri prsta, odnosno sa palcem i kažiprstom ih drži, a na srednji prst oslanja.
Nama su u vrtiću, još na samom početku, rekli da obratimo pažnju i ispravljamo dijete, te da treba držati olovku sa tri prsta.
Koliko se na to u školi obraća pažnja? Znam puno ljudi koji drugačije drži olovku, pa opet pišu i sve je ok.
Pitam stoga jer moja cura primi olovku sa tri, nekada četiri prsta, ili je drži sa tri, a oslanja na četvri, domali prst. Čini mi se glupim da je ispravljam, jer onda kao da joj je neugodno i da joj olovka ne "leži" prirodno u ruci.

Drugo pitanje za mame školaraca : koliko je važno od početka naučiti pravilno pisati slova, mislim na pravilno povlačenje linija, npr: slovo A se piše tako da se povuku dvije kose crte od gore ka dolje. Ili E - prvo uspravna crta, od gore na dolje, pa zatim horizontalne. ILi slovo T, prvo uspravna crta, od gore ka dolje, pa horizontalna, sa lijeva na desno.
Pitam naravno zato što moje dijete piše u svim smjerovima, pravcima i kutovima. U redu, još je mala, znam to, ali da li joj uopće trebam pokazivati i usmjeravati je na pravilno pisanje?
Da li se to u školi sada radi? U moje vrijeme, koje davno bejaše, znam da smo učili PRAVILNO pisanje i da se na tome insistiralo dok smo učili slova. Nakon što su svi "propisali" nitko više nije provjeravao da li se pravilno piše.

---

Ovako - što se tiče ispravljanja hvata olovke, treba ispravljati. Razlog - ako dijete nauči na krivi način držati olovku, to je jako teško ispraviti i cijeli život će opterećivati zglob više nego je potrebno. A trokutasta olovka smanjuje rizik od pogrešnog hvata gotovo na nulu. Šesterobridne olovke su recimo ok, a olovke okruglog presjeka nisu za djecu. Ni za odrasle. Baš sam se uhvatila da ne mogu pisati okruglom olovkom (dobila neku s nečijim logotipom).

Inače, za sasvim malu djecu postoje krejoni (voštane bojice) u obliku piramide tj. tetraedra, koje omogućuju i sasvim maloj ruci pravilan hvat. Nisam ih vidjela u Hrvatskoj. Evo kako izgledaju: http://www.drawyourworld.com/Catalog...crayontri.html

Kasnije treba koristiti DEBELE trokutaste olovke (3-6 godina) pa tek nakon toga trokutaste olovke standardnog promjera.

Moj stariji sin je imao smetnje motorike (ima još uvijek, ali naučio je kako to prevladati), a mlađi je ljevak - kod njih je još važnije osigurati pravilan hvat, da ne savijaju zglob u obliku kuke jer stradavaju zglobovi. Trokutasti pisaći pribor je najprije razvijan upravo za ljevake, a tek kasnije su shvatili da i sva druga djeca jako lagano i brzo nauče pravilan hvat.

Inače, sa žaljenjem moram ustanoviti da se u vrtiću posvećuje 100 puta više pažnje tome (zapravo, vrtić i jest pravo mjesto gdje se s tim počinje) nego u školi - pola učitelja pojma nema, a ako i čuju štogod o tome, ne pridaju pažnju ni važnost. Oni koji žele, educiraju se uz nas... Ja sam za te olovke čula od stručne službe u našem vrtiću, pa sam se prisjetila gdje sam ih još viđala (prije puno godina, kad sam kao djevojka čuvala djecu u Londonu).

Danas ima i drugih pomagala za pravilan hvat - razni nastavci koji se navuku na olovku i omogućuju zapravo korekciju pogrešnog hvata (npr. ako dijete nauči držati olovku tako da mu palac prelazi preko nje). Većina logopeda upućeni su u problematiku i znaju više o tome.

Ja i dalje mislim "bolje spriječiti..." pa su moja djeca od prvog dana imala (i još imaju) cijelu zbirku pribora. Teško je reći što je najbolje - treba probati. Neka djeca od najranije dobi ne trpe debele olovke i tu im se može popustiti, pogotovo ako imaju dobar hvat. Bitno je samo da roditelj vodi računa o tome (kao, recimo, i o spuštenim stopalima - sitan nedostatak koji kasnije može izazvati velike probleme...)

Što se tiče predvježbi za pisanje, mi smo silom prilika s našom djecom isprobali puno toga:
- bojanke - NULA bodova (mrzili su ih obojica, a s tim su se slagali i SUvagovi logopedi)
- labirinti - puno puuuno bolje, pogotovo kod starijega koji se rodio s organiziranim umom tehničara
- zagonetke (veće-manje i drugi prostorni odnosi, što ne pripada, pronađi razlike) - to je puno bolje prolazilo
- obojati su htjeli samo vlastite crteže
- osim drvenih bojica jako jako dobro su prolazile vodene i tempere
- flomasteri, koje obožava većina djece - NULA bodova u našoj kući, osim signira (njih obožavaju i dan danas)
- šablone za crtanje (koje ja smatram smećem, netko nam ih je poklonio) - NULA bodova; moji nisu ni prepoznavali što je to
- naljepnice (ja to isto smatram smećem) - OBOŽAVALI su, lijena djeca 21. stoljeća koja misle da sve treba biti odmah gotovo... Morala sam potiho izbaciti iz kuće.
- škare + papir + ljepilo (kolaži vrsta raznih) - to je dobro prolazilo i voljeli su
- slano tijesto - OBOŽAVALI su, kao i plastelin, glinu, glinamol itd...
- izrada igračaka od kestena, krumpira, mrkvi i drugog (sa čačkalicama i štapićima za roštilj) - OBOŽAVALI su
- vune, konci, špage - SAVRŠENSTVO za vezanje čvorova, a mlađi je jako rano naučio i šivati (prišiti gumb) čak znaju i naheklati lančić i prstima i heknadlom...
- nož, ribež, nož za krumpir - SAVRŠENSTVO za mlađega, nula bodova za starijega
- kabeli, vijci, razni ručni alati - SAVRŠENSTVO za starijega, ne pretjerano za mlađega
- origami - više su voljeli gledati mene, ali savladali su neke jednostavne stvari tipa avion, raketa, čaša, kapa... (tu još ima prostora, nismo gotovi)
- glazbeni instrumenti - savršenstvo
- gibanje uz glazbu u svrhu poboljšavanja koordinacije (v. knjigu Ples pisanja) - genijalno
- brain gym i joga (neke osnovne vježbe) - to su voljeli, i dan danas ponešto od toga radimo, naročito istezanje i masažu (mlađi je rođeni davatelj, stariji primatelj)
- glasovna analiza i sinteza - GENIJALNO
- igre za produljivanje intervala pažnje ("nastavi rečenicu") - super je prolazilo
- igre tipa Kalodont i dan danas dobro prolaze, iako smo se preselili na Država-grad-rijeka-planina...

Ufff, bilo bi još toga (da ne napadam temu računalo) ali dosta. Ne bih htjela preplašiti roditelje predškolaca. Za prosječno dijete ovo je debelo previše. Ja sam bila u situaciji da osposobim za školu dijete koje do pete godine nije moglo skočiti sunožno i za koje su mi predlagali Suvagovu školu, tako da je i 20% ovdje navedenog u vrh glave... Moji dečki sve su to smatrali igrom. Dobrim dijelom i mi smo na to tako gledali, ali svrhu nismo gubili iz vida. Priprema za školu = igra sa svrhom. Tako radimo i danas.

Peterlin, ova knjiga "Ples pisanja" da li u njoj ima dio o slaganju rečenica? Njemu pisanje riječi ide dobro, bez većih problema, čak niti pravopis niije problem, ali...
M. ima poremećaj pažnje i koncentracije , najgora stvar trenutno u drugom razredu mu je smišljanje radnje na zadanu temu i pisanje istog sastavka smislenim rečenicama. Raspored riječi u rečenici mu je totalno nepoznata kategorija , jednostavno to ne razumije. Isto tako kada treba smisliti priču koja nema veze sa životom i opisivanjem realne situacije nastaje totalna blokada. Da li se netko slučajno sreo sa literaturom koja bi ponudila neki pristup koji bi moža upalio?

Nemam sličnog iskustva i ne znam za adekvatnu literaturu, ali onako sasvim instiktivno - ja bih poticala prepričavanje.
Pričanje i prepričavanje stalno i u svakoj prilici :
Kako si spavao, što si sanjao? Ja sam sanjala ....
Gdje si bio, što si vidio, što si radio, sa kim si radio, što su ti rekli, kako si ti odgovorio ....
Nakon pročitane priče - prepričati je ukratko, nakon odgledane prestave u kazalištu pitanje - što si gledao, što se dešavalo ....

Naravno, svako je dijete unikati i ne mogu se svi savjeti jednako primijeniti na svakoga. Ali kod moga je navedeno "palilo", i za duljinu rečenice, i za duljinu misli koju želi prenijeti, i za vokabular.

Za ono prethodno što sam pitala, ispravljanje hvata olovke i načina pisanja, sjećam se svojih početaka u osnovnoj školi, davnih sedamdesetih godina prošlog vijeka (kako to prepotopski zvuči), nismo smjeli pisati kemijskom olovkom već samo običnom i naliv perom, jer kemijska olovka "kvari rukopis". U stvati, kada sada o tome razmišljem, razumijem, kemijska olovka piše u svim smjerovima, a za naliv pero si se morao potruditi i pisati prema pravilima.

Odgovor za Sirius:

Ako se dobro sjećam, Ples pisanja se više bavi motoričkim razvoje, vezom oko-ruka i koordinacijom pokreta.

Knjiga u kojoj ima ovaj dio o slaganju rečenica bila bi Igrom do čitanja (Mira Čudina-Obradović).

Ima još jedna knjiga, iste autorice (nažalost, nije mi pala šaka). Zove se Kad kraljevna piše kraljeviću... Možda netko zna više. Na internetu sam našla da su unutra obrađeni PSIHOLOŠKI TEMELJI učenja čitanja i pisanja, pa vjerujem da bi se našlo nešto korisno.

Inače, moj stariji (dijete koje je u šestoj godini dedi samostalno priključilo dvd na televizor) imao je sličan problem - slaganje rečenica bilo mu je 0 bodova. I dan danas mu mlađi brat pomaže s idejama oko sastavaka :mrgreen: ....

Što smo radili? Ono što se i inače u drugom razredu radi - pripovijedanje po nizu slika. Djeca često ne mogu vizualizirati neki slijed događaja bez slika, to nauče tek kasnije.

Raspored riječi u rečenici - nisam stručnjak, ali to je pitanje za logopeda. Moj stariji je imao početnu dijagnozu usporenog razvoja govora, i logopedi su uredno radili s njim i taj dio - ne samo izgovor pojedinih glasova, nego i slijed riječi.

Ako si mislila na zadatke iz hrvatskog jezika, kada treba poredati ispremiješane riječi u smislenu rečenicu, to su predvježbe za analizu rečenice. Nama je pomagalo to što smo printali rečenicu, izrezali je, pa nanovo slagali (bilo je bitno da dijete vidi kakva je rečenica bila, a onda smo je razrezali, pa slagali nanovo). Slijedeći korak je slaganje rečenica do 3 riječi bez gledanja itd... Imaš puno učiteljskih materijala dostupnih ovdje: http://www.razredna-nastava.net/

I moje dijete ima (zapravo, imalo je) poremećaj pažnje i manjak koncentracije, pa smo tome doskočili tako da smo za vježbanje birali teme koje je volio - kako radi računalo i slično, a ne teme iz čitanke. Upalilo je! Iako i danas ima papir za individualizirani pristup, dijete je uredno intervalom pažnje i savladavanjem gradiva dostiglo i najbolje vršnjake.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Moja vrlo draga izreka je : "Bolje godina više u vrtiću , nego u mirovini."

---

Baš vam hvala mame sirius, maria71 i cvijeto. Mada ne sumnjam u svoju odluku, ipak se ponekad pitam, jer ona stalno govori kako želi u školu ( tu se borim sa njenom kompetencijom :))

Ja sam krenula godinu dana ranije, i bilo mi je jako dobro, nikad se nisam osjećala najmlađom, a bila sam među najmlađim, ali kad sam sve sabrala nisam dobila ništa korisno, pa inuitivno osjećajući ovu siriusinu izreku odlučih da kčeri dam još malo djetinjeg vremena.

Evo nešto što bi nekome možda moglo biti od koristi kod usvajanja pravilnog držanja olovke

http://www.trgovina-lotus-woody.hr/i...38ca30ef6022b8

Hvala, cure.:heart:
Sad imam materijala za proučavanje.
Teško mi to pada sa lošim slaganjem rečenicem , i lošim pisanjem sastavka. Ja sam bila odlična u tome, pa ne razumijem kako da priđem problemu.
Ali zato pojma nemam o pravopisu , tako da me sin već sad sa lakoćom šiša u tome. :)

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Hvala, cure.:heart:
Sad imam materijala za proučavanje.
Teško mi to pada sa lošim slaganjem rečenicem , i lošim pisanjem sastavka. Ja sam bila odlična u tome, pa ne razumijem kako da priđem problemu.
Ali zato pojma nemam o pravopisu , tako da me sin već sad sa lakoćom šiša u tome. :)

---

He he he, ovo je tipično i tako prepoznatljivo: moj stariji organizirani tehničar ima metodičan pristup i pravopis mu nije problem, a mlađi kreativac je potpuno nepismen, pa u drugom razredu piše MEDVIJED i slično, a meni (kojoj je taj dio dobro išao) lasi rastu ...

Djeca samo uče i usvajaju gradivo različitim redom. S vremenom će sve savladati. Zato se nastavne cjeline i ponavljaju - imenice se uče u drugom, pa opet u trećem razredu, pa tko zna koliko puta još... Bez brige! Sve će to doći na mjesto.

Ne želim izazvati polemike,ali ne slažem se s nekim stvarima koje ovdje pišu.Učiteljica sam i mislim da sad dijete koje kreće u prvi razred mora znati puno više nego prije 15-ak godina.Ali ne zato što se u školi nešto promijenilo ili zato što su današnja djeca pametnija.Učimo tempom kojim ste učile i Vi kada ste imale 7 god. .... slovo po slovo ,broj po broj.Međutim sve više djece ide uvrtić,a sve manje je onih koji ne idu.U vrtićima preuzimaju sve više gradiva prvog razreda,a to isto gradivo mi i dalje učimo u školi,jer u manjim sredinam još uvijek velik broj djece ne ide u vrtić.Relacije viši-niži,manji - veći,duži-kraći,brojanje glasov u riječi,pjesmice iz glazbenoga i sl.U prvom razredu sada dolazi veći broj gotovih čitača,onih koji prepoznaju slova i sl.,nego što je to bilo prije.I sada su razlike između djece puno veće,jer mnogi roditelji znajući to vježbaju s djecom prije polaska u školu.Naravno posljedica toga je da djeca sa slabijim znanjem u startu su jako loša,a to nebi trebalo tako biti.Treba im dugo da stignu one koji to već znaju,a to je velika većina razreda i stvore o sebi sliku lošeg učenika,a to je onda veliki problem.Prije nitko nije znao čitati,nitko nije znao pisati i nitko nije računao do 20,a sve to smo učili u prvom razredu škole.U svakoj generaciji bio je jedan do dva učenika koja su zaista bila nadarena za nešto i s njima se radilo posebno.Danas i dalje javlja se tako mali broj nadarenih učenika,ali se javlja velik broj učenika sa već savladanim gradivom prvog razreda.
Nije problem djeci prići individualno i to radimo,ali je veći problem što vi,a i vaša djeca se neminovno međusobno uspoređujete i uočavate razlike.

Btw. mislim da smo se malo udaljili od teme, pa da se probam vratiti na tračnice:

Za predškolce je ključno čitanje priča (kod nas je to bio ritual za laku noć). Zajedničkim snagama smo se udubljivali u slikovnice. A razlika u percepciji pokazivala se kod mojih sinova već od treće godine - stariji je "priznavao" samo slikovnice gdje je mogao prepoznati nešto iz stvarnog svijeta: Vatrogasac Marko, Lovro na gradilištu, benzinska crpka, farma... pa kasnije knjigu o zanatima Vrijedne ruke (Božidar Prosenjak) i slično. Čitanje je išlo relativno loše dok nije otkrio namjenske knjige i priručnike o računalima - to je definitivno dovršilo njegov razvoj čitanja.

Izmišljene priče tipa Priče iz davnine, bajke vrsta raznih, vile i vještice bile su raj za moga mlađeg sina, a tako je i danas. Njegovoj bujnoj mašti to odgovara i može si zamisliti svašta. Njemu sam za laku noć čitala Tolkiena jer (ne Hobbita, nego "Pripovijesti iz opasnih predjela" ga je zanimalo. Hobbita si sad čita sam, kad ga ne tjeram da čita lektiru.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ovako - što se tiče ispravljanja hvata olovke, treba ispravljati. Razlog - ako dijete nauči na krivi način držati olovku, to je jako teško ispraviti i cijeli život će opterećivati zglob više nego je potrebno. A trokutasta olovka smanjuje rizik od pogrešnog hvata gotovo na nulu. Šesterobridne olovke su recimo ok, a olovke okruglog presjeka nisu za djecu. Ni za odrasle. Baš sam se uhvatila da ne mogu pisati okruglom olovkom (dobila neku s nečijim logotipom).

Inače, za sasvim malu djecu postoje krejoni (voštane bojice) u obliku piramide tj. tetraedra, koje omogućuju i sasvim maloj ruci pravilan hvat. Nisam ih vidjela u Hrvatskoj. Evo kako izgledaju: http://www.drawyourworld.com/Catalog...crayontri.html

Kasnije treba koristiti DEBELE trokutaste olovke (3-6 godina) pa tek nakon toga trokutaste olovke standardnog promjera.

Moj stariji sin je imao smetnje motorike (ima još uvijek, ali naučio je kako to prevladati), a mlađi je ljevak - kod njih je još važnije osigurati pravilan hvat, da ne savijaju zglob u obliku kuke jer stradavaju zglobovi. Trokutasti pisaći pribor je najprije razvijan upravo za ljevake, a tek kasnije su shvatili da i sva druga djeca jako lagano i brzo nauče pravilan hvat.

Inače, sa žaljenjem moram ustanoviti da se u vrtiću posvećuje 100 puta više pažnje tome (zapravo, vrtić i jest pravo mjesto gdje se s tim počinje) nego u školi - pola učitelja pojma nema, a ako i čuju štogod o tome, ne pridaju pažnju ni važnost. Oni koji žele, educiraju se uz nas... Ja sam za te olovke čula od stručne službe u našem vrtiću, pa sam se prisjetila gdje sam ih još viđala (prije puno godina, kad sam kao djevojka čuvala djecu u Londonu).

Danas ima i drugih pomagala za pravilan hvat - razni nastavci koji se navuku na olovku i omogućuju zapravo korekciju pogrešnog hvata (npr. ako dijete nauči držati olovku tako da mu palac prelazi preko nje). Većina logopeda upućeni su u problematiku i znaju više o tome.

Ja i dalje mislim "bolje spriječiti..." pa su moja djeca od prvog dana imala (i još imaju) cijelu zbirku pribora. Teško je reći što je najbolje - treba probati. Neka djeca od najranije dobi ne trpe debele olovke i tu im se može popustiti, pogotovo ako imaju dobar hvat. Bitno je samo da roditelj vodi računa o tome (kao, recimo, i o spuštenim stopalima - sitan nedostatak koji kasnije može izazvati velike probleme...)

Što se tiče predvježbi za pisanje, mi smo silom prilika s našom djecom isprobali puno toga:
- bojanke - NULA bodova (mrzili su ih obojica, a s tim su se slagali i SUvagovi logopedi)
- labirinti - puno puuuno bolje, pogotovo kod starijega koji se rodio s organiziranim umom tehničara
- zagonetke (veće-manje i drugi prostorni odnosi, što ne pripada, pronađi razlike) - to je puno bolje prolazilo
- obojati su htjeli samo vlastite crteže
- osim drvenih bojica jako jako dobro su prolazile vodene i tempere
- flomasteri, koje obožava većina djece - NULA bodova u našoj kući, osim signira (njih obožavaju i dan danas)
- šablone za crtanje (koje ja smatram smećem, netko nam ih je poklonio) - NULA bodova; moji nisu ni prepoznavali što je to
- naljepnice (ja to isto smatram smećem) - OBOŽAVALI su, lijena djeca 21. stoljeća koja misle da sve treba biti odmah gotovo... Morala sam potiho izbaciti iz kuće.
- škare + papir + ljepilo (kolaži vrsta raznih) - to je dobro prolazilo i voljeli su
- slano tijesto - OBOŽAVALI su, kao i plastelin, glinu, glinamol itd...
- izrada igračaka od kestena, krumpira, mrkvi i drugog (sa čačkalicama i štapićima za roštilj) - OBOŽAVALI su
- vune, konci, špage - SAVRŠENSTVO za vezanje čvorova, a mlađi je jako rano naučio i šivati (prišiti gumb) čak znaju i naheklati lančić i prstima i heknadlom...
- nož, ribež, nož za krumpir - SAVRŠENSTVO za mlađega, nula bodova za starijega
- kabeli, vijci, razni ručni alati - SAVRŠENSTVO za starijega, ne pretjerano za mlađega
- origami - više su voljeli gledati mene, ali savladali su neke jednostavne stvari tipa avion, raketa, čaša, kapa... (tu još ima prostora, nismo gotovi)
- glazbeni instrumenti - savršenstvo
- gibanje uz glazbu u svrhu poboljšavanja koordinacije (v. knjigu Ples pisanja) - genijalno
- brain gym i joga (neke osnovne vježbe) - to su voljeli, i dan danas ponešto od toga radimo, naročito istezanje i masažu (mlađi je rođeni davatelj, stariji primatelj)
- glasovna analiza i sinteza - GENIJALNO
- igre za produljivanje intervala pažnje ("nastavi rečenicu") - super je prolazilo
- igre tipa Kalodont i dan danas dobro prolaze, iako smo se preselili na Država-grad-rijeka-planina...

Ufff, bilo bi još toga (da ne napadam temu računalo) ali dosta. Ne bih htjela preplašiti roditelje predškolaca. Za prosječno dijete ovo je debelo previše. Ja sam bila u situaciji da osposobim za školu dijete koje do pete godine nije moglo skočiti sunožno i za koje su mi predlagali Suvagovu školu, tako da je i 20% ovdje navedenog u vrh glave... Moji dečki sve su to smatrali igrom. Dobrim dijelom i mi smo na to tako gledali, ali svrhu nismo gubili iz vida. Priprema za školu = igra sa svrhom. Tako radimo i danas.

---

u praksi, boldano izgleda.... (nadopuni rečenicu :) )

Glasovna analiza je sposobnost rastavljanja riječi na glasove. Na primjer, riječ MIŠ ima M na prvom mjestu, Š na zadnjem mjestu, a I je u sredini. Tako izgledaju i zadaci u radnoj bilježnici hj u prvom razredu. Dobro je s djetetom rastavljati riječi na slogove, pa na glasove. Prepoznati glas kao jedinicu koja tvori (napisanu) riječ ključna je stvar za pisanje. Može se nastaviti s duljim riječima, a dobro je to povezati i sa sličicom.

Glasovna sinteza je sposobnost da se od odvojenih glasova prepozna i sastavi riječ. To je obrnuti proces. Ako djetetu kažemo da sastavi riječ od glasova V-U-K, ono će brzo prepoznati da je to VUK. Ovo je ključna stvar za čitanje. Ne znam da li je to pravilo, ali oba moja sina su pisanje savladala prije čitanja. Tečno čitanje došlo je puno kasnije.

Treba započeti sa jednostavnijim riječima, pa ići na složenije. Većina djece to voli, u vrtićima se često to radi kroz igru - rastavljanje riječi na slogove i glasove. Kod pisanja - moji klinci su prvo naučili pisati svoje ime (najprije kao logotip tj. sliku, pa tek nakon toga dolazi povezivanje slova s pojedinim glasovima).

Mi smo glasovnu analizu/sintezu radili usput, kroz igru, u šetnji... Nije to bilo u obliku "e, sad sjedni za stol, pa ćemo učiti" ali često klinci sami traže da im se pokaže kako se nešto PIŠE nakon što savladaju kako se to izgovori.

Citiraj:

---

jumbina prvotno napisa

Nije problem djeci prići individualno i to radimo,ali je veći problem što vi,a i vaša djeca se neminovno međusobno uspoređujete i uočavate razlike.

---

Zašto bi, zaboga, to bio problem?

Pa djeca su različita, kao i ljudi. Problem je u tome što ima učitelja koji s tom činjenicom teško izlaze na kraj. Vjerujem da su danas velike razlike u pripremljenosti djece ZA ČITANJE (što je po mom mišljenju manje bitno nego socijalne vještine i briga o sebi) jer je dostupnost informacija različita. Dovoljno je samo reći kolika je razlika u pripremljenosti djece čiji se roditelji sustavno bave njima i onih koje odgaja televizija i susjedstvo, a ima ih više nego prije... To je pravi problem, a ne poznavanje slova. Iz tih se redova regrutiraju nasilnici. Možda su njihove frustracije izazvane time što ne znaju slova, ali ja bih rekla da je to prije nedostatak roditljske brige i pažnje.

Citiraj:

---

sne prvotno napisa

Drugo pitanje za mame školaraca : koliko je važno od početka naučiti pravilno pisati slova, mislim na pravilno povlačenje linija, npr: slovo A se piše tako da se povuku dvije kose crte od gore ka dolje. Ili E - prvo uspravna crta, od gore na dolje, pa zatim horizontalne. ILi slovo T, prvo uspravna crta, od gore ka dolje, pa horizontalna, sa lijeva na desno.
Pitam naravno zato što moje dijete piše u svim smjerovima, pravcima i kutovima. U redu, još je mala, znam to, ali da li joj uopće trebam pokazivati i usmjeravati je na pravilno pisanje?
Da li se to u školi sada radi? U moje vrijeme, koje davno bejaše, znam da smo učili PRAVILNO pisanje i da se na tome insistiralo dok smo učili slova. Nakon što su svi "propisali" nitko više nije provjeravao da li se pravilno piše.

---

Nama su u vrtiću na jednoj radionici za roditelje predškolaca rekli da djecu ne učimo pisati na način "Gle ovako se piše A: jedna crta, druga crta...". Djeci (vrtićke dobi) uopće ne treba pokazivati pisanje slova. No kad dijete pita kako se piše slovo A, ono ustvari pita kako izgleda slovo A. Tada mu treba pokazati gotovu sliku slova A, dakle naći A već štampano na papiru ili u okolini, ili napisati tako da dijete ne prati pisanje. Bude li dijete samo htjelo pisali, precrtavat će sliku slova. Pravilno povlačenje crta uči se u školi.
Iznenadila sam se kad su to rekli. U moje vrijeme nije se obraćalo pozornost na redoslijed povlačenja crta, bar ja toga nikad nisam bila svjesna ni za sebe ni za druge u razredu. U ovim današnjim početnicama i slovaricama pak vidjela sam sliku pisanog slova sa strelicama. Valjda je to onda bitno... :-/

I ja mislim da se o nekoj djeci roditelji ne brinu dovoljno.Zbog velikih razlika u predznanju,ti,nazovimo ih loši učenici,dobivaju etiketu,a različiti su uzroci njihovog ne znanja i lošeg ponašanja.
Kada su razlike u predznanju bile manje,bilo je i manje te,loše djece,a samim tim i manje djece koja sve to znaju i kojima dobar učitelj mora pronaći dodatne zadatke kako ne bi umirali od dosade u školi.
A te strelice oko slova,ja osobno ne pridajem im preveliku pažnju.Naravno da pišem metodički točno slova,ali mislim da djeci to ne znači previše.Svatko od njih slova piše na svoj način.