šora :D

Pikula, evo zadnje vrijeme se kroz par tema i od par forumašica provlači teza da će roditelji koji smatraju da s djecom treba razgovarati a izbjegavati kažnjavanje odgojiti delinkvente. Ja se definitivno ubrajam u spomenutu skupinu. Za sad mi se čini da imam vrlo odgojeno i pristojno dijete, premda, slažem se da se rezultati odgoja vide za pravo tek od puberteta na dalje. Ali moje mišljenje je baš obratno: roditelji koji žele priču pojednostaviti koriste kazne, dok razgovor zahtjeva nešto više vremena i korištenja vijuga.

Naravno da je i jedan i drugi post generalizacija, od velike je važnosti kako se s djecom razgovara kao i na koji ih se način i za što kažnjava. Ali dok se govorimo ovako općenito...

Slažem se pomikaki, prije su pojednostavljivali šibom, ravnalom i klečanjem na kukuruzu, a sad pojednostavljuju trabunjanjem u prazno. A svako dijete treba odraslu osoobu koja je preuzela odgovornost (doma i u školi)da ga vodi, pruža poticaje i podršku i postavlja granice, brine za sigurnost. Niti šiba niti prazne fraze o tome kako se sve treba riješiti razgovorom ne pokrivaju to što djeci treba. Trenutno nemamo problema sa prestrogim učiteljima iz 19st. zato se ova druga teza više provlači kroz teme.

Samo da naglasim uopće ne mislim da bilo koji roditelji kojima su obitelj i djeca stvarno na prvom mjestu uopće može jako fulati. Dokle god ti je stvarno važno, učiš, mjenjaš i ne možeš zaglibiti ni u kakvoj šupljoj teoriji, radiš ono što treba i s vremenom se odmakneš od svih teorija, tako da uopće nije bitno da li si krenuo od nekog krutog autoritarnog ili hipi permisivnog, ako ti je stalo naći ćeš pravu mjeru, a ako nije, nije ni bitno kako ti se zove pravan. Samo mi se čini da je ovaj permisivni danas više u modi, to je sve.

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Pikula, evo zadnje vrijeme se kroz par tema i od par forumašica provlači teza da će roditelji koji smatraju da s djecom treba razgovarati a izbjegavati kažnjavanje odgojiti delinkvente. Ja se definitivno ubrajam u spomenutu skupinu. Za sad mi se čini da imam vrlo odgojeno i pristojno dijete, premda, slažem se da se rezultati odgoja vide za pravo tek od puberteta na dalje. Ali moje mišljenje je baš obratno: roditelji koji žele priču pojednostaviti koriste kazne, dok razgovor zahtjeva nešto više vremena i korištenja vijuga.

Naravno da je i jedan i drugi post generalizacija, od velike je važnosti kako se s djecom razgovara kao i na koji ih se način i za što kažnjava. Ali dok se govorimo ovako općenito...

---

Potpisujem ovo, ali i ovo:

Citiraj:

---

Dokle god ti je stvarno važno, učiš, mjenjaš i ne možeš zaglibiti ni u kakvoj šupljoj teoriji, radiš ono što treba i s vremenom se odmakneš od svih teorija, tako da uopće nije bitno da li si krenuo od nekog krutog autoritarnog ili hipi permisivnog, ako ti je stalo naći ćeš pravu mjeru, a ako nije, nije ni bitno kako ti se zove pravan.

---

Dječje šore u vrtiću i školi su za moj pojam bezazlene, no treba paziti da se ne razbukta, dijete učiti da se kloni svađe, naguravanja i općenito takvih osoba.
Organizirane tučnjave su za mene horor horora jer osobno poznajem djecu koja su školu (osnovnu!) nosila pištolje, noževe (i roditelji im posjeduju oružje).

Baš danas MM i ja pričamo o ovoj temi. On je inače tip osobe koji će pustiti sve ispred sebe da uđu u bus, u trgovini se neće gurati s kolicima i općenito je jedna nevjerojatno nenametljica i tolerantna osoba. No, na pitanje, što bi učinio da netko na ulici... napadne Mašu ili mene, rekao je da ne bi ni trenutka dvojio nego bi ga "zgromio". Nije me nikakva toplina oko srca obavila nego tek tjeskoba s molitvom da se takvo nešto nikada ne dogodi.
I ja bih isto to napravila. Ne bih goloruka krenula, nego odmah zubima.
No, kada bih imala provalnike u kući, mslim da bih prestala disati, isto zapovijedila i MM samo da odu jer nikada ne znaš, imaju li pištolj, nož, bombu. Neka sve nose, ništa se ne može mjeriti zdravljem i životom najmilijih.
MM mi je spomenuo dva filma. Prvo Amelie gdje ona na početku govori kako je jedna od stvari koje mrzi ta kada roditelj osramoti svoje dijete, a drugi Savršeni svijet gdje Kevin Costner objašnjava malom kojega je oteo kako je čovjek čiji su auto uzeli ispravno postupio i da je tako pokazao roditeljsku hrabrost. Naime, da se na bilo koji način suprotstavio, ugrozio bi živote svoje djece i supruge koji su bili u tom automobilu.
Ono što me brine je nasilje u školi. Ono konstantno kada tvoje dijete maltretira neki klinac, bilo fizički ili psihički. Svoje ću dijete učiti da se prvo i osnovno kloni takvih idiota, da ako dođe u sukob s njima svojim stavom pokaže da se s njom ne treba za*ebavati (ne tim riječima), a ako baš dođe do toga da ju netko udari - ne znam, zamišljam da moje dijete udara neko drugo, da se tuča razbuktava i ne sviđa mi se, moram priznati. RAdije bih da ga prijavi učiteljici i da nama kod kuće iskreno kaže što se dogodilo.
No, ako bude na mene, itekako će se mlatiti jer sam se ja mlatila s jednim dečkom još u 7., 8. razredu osnovne. I to onako, za bez veze (nismo bili zaljubljeni), nitko mi nije smio nešto ružno reći, odmah bih zauzela stav da vidi da ga se ne bojim i da mi ne može ništa. I MM kaže da je i on bio takav. E pa valjda će nam i dijete znati pokazati zube.

Kad smo mi bili u situaciji da je jedan dječak često udarao mojeg Do pa čak i jako, razgovarala sam s tetom i onda smo poradili na tome da se sprijatelje, oni su bili još mali i ponašanje je bilo posljedica neke momentalne situacije tako da su na kraju bili sasvim ok frendovi. Jednostavno se maleni nije mogao nositi s nekim stvarima, a moj sinek, baš i nije neki maher s društvenim situacijama,pa su obojica sve tumačila kao napad, samo je ovaj drugi bio nesigurniji i veći pa bi ga pošteno žvajznuo. Zapravo sam se iznenadila kako su tete brzo riješile tu situaciju. Ja sam mislila da će to biti problem duže vrijeme. Pričale su s roditeljima, razdvajale ih čim su se narogušili, i trudile se kroz igre da se sprijatelje i upoznaju, naviknu na svoje međusobne nemušte reakcije i stvarno je to bilo vro efikasno. Uz naravno neke pauze i oduzimanje nekih privilegija koordinirano i kod kuće i u vrtiću kad bi se prekardašilo. Trebalo je neko vrijeme kad je maleni prestao udarati da se moj do prestane bojati, ali sve je glatko prošlo. Mislim dan iej tolika razlika između petogodišnjaka i sedmogodišnjaka koliko je ogromna razlika u pedagoškom angažmanu između vrtića i škole, odnosno između samih teta, odnosno učitelja, tko zna i hoće, uspije sigurno u dovoljnom broju slučajeva da atmosfera u grupi i rz ne bude kaotična, a pojedine iznimke su uvijek bile prisutne, to je normalno, ali i za te čiji rodtileji ne žele surađivati ili stvarno ne mogu, trebao bi sustav imati neke opcije.Tako ostaviti djecu na cjedilu je tužno

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

Samo da naglasim uopće ne mislim da bilo koji roditelji kojima su obitelj i djeca stvarno na prvom mjestu uopće može jako fulati. Dokle god ti je stvarno važno, učiš, mjenjaš i ne možeš zaglibiti ni u kakvoj šupljoj teoriji, radiš ono što treba i s vremenom se odmakneš od svih teorija, tako da uopće nije bitno da li si krenuo od nekog krutog autoritarnog ili hipi permisivnog, ako ti je stalo naći ćeš pravu mjeru, a ako nije, nije ni bitno kako ti se zove pravan. Samo mi se čini da je ovaj permisivni danas više u modi, to je sve.

---

E ovdje se već mogu složiti.
Upala sam samo da zamolim da malo pripazite s tim poveznicama razgovor umjesto kazne => odgoj budućeg delinkventa :) jer se bojim da bi mnogi koji su skloni fizičkim kaznama (pa čak i nasilju) mogli takve rasprave interpretirati u opravdanje svojih postupaka.

Razumijem, ali ja pišem zato što mislim da je zbog straha od spomena kazne, mnogo ljudi odustalo od postavljanja granica svojoj djeci.

naravno, treba postaviti granice.
Ali bolje bi bilo da umjesto da generaliziramo i u isti koš trpamo izbjegavanje kazne i nepostavljanje granica, uz ekstremne primjere koji spadaju u crnu kroniku, da se posvetimo prihvatljivim i konstruktivnim načinima postavljanja granica - bile to kazne koje se mogu smatrati prihvatljivima, razgovor, vlastiti primjer itd.
Ovako, jedino što roditelj nakon čitanja teme može u panici zaključiti je da svoje dijete mora a) redovito kažnjavati (a o karakteru roditelja ovisit će kako) i b) po mogućnosti držati ga pod staklenim zvonom zbog podivljalih vršnjaka :-/