Da ne bude zabune, ni u kom slučaju ne podržavam treniranje djeteta ostavljanjem da plače toliko i toliko minuta.
Printable View
Da ne bude zabune, ni u kom slučaju ne podržavam treniranje djeteta ostavljanjem da plače toliko i toliko minuta.
Naučit će spavati vremenom, tako da se perioda nespavanja nećete ni sjećati. Moja beba ima ružan i naporan običaj, spava jedan pravi spavanac od 2-3 sata od 12 pa do 3, i onda je oko 7 preumorna, neće da zaspi, a ne može da ostane budna. Ako pregrmi taj period, onda nas maltretira do 11 pa i kasnije(igra se, miči, puže, smije se, plače, i sve tako naizmjenično). Doduše, ona voli ujutro da spava, zna da spava do 10 sati, i sad mjenjamo taj režim. Nadam se da že uspjeti.
D. se kao manji uspavljivao "samo" na cici. Jako puno sam i ja spavala s njim i tad je, očekivano, najbolje i najdulje spavao. Pratila sam njegov ritam , a i meni je godio odmor. Sad kad je malo veći i puno je doživljaja i događaja za propustiti ako spava, cica nije dovoljna. Diže se, baulja ko mali pijanac od umora, ali spavati - nikako. Zato imamo metodu uspavljivanja na cici, ali u nosiljci. Prije je to bio sling, a sad mei tai. Kad se stisne uz mene, potpuno se smiri. I nakon nekog vremena, ili zaspi, ili traži da ga spustim pa onda zaspi samo uz cicu. Preko dana ne bi uopće spavao da ga tako ja ne uspavam. I mora biti mir i tišina. I spava isključivo doma, vani je previše zanimljivo. A budi se točno pola sata nakon što zaspi ako me ne nanjuši pored sebe.
Katastrofa mi je kad citam kako mame pustaju bebe da placu i pritom gledaju na sat, ne treba za to imat zivce nego kameno srce i pogresna shvacanja dobivenih iz nekakvih knjiga nekakvih autora koji jos i zaradju pare na temelju svojih zadrtih ideja.
Kad se djetetu spava, trlja ocice, zijeva, stavim je spavati (uz cicu), npr. ovih dana zaspi oko 21, probudi se oko ponoci, igramo se do 3 ili 4 izjutra i tek je onda spremna za nocno spavanje, budjenje oko podneva, jedno dvosatno spavanje oko 15....kod nas uspavljivanje traje par minutica s tim da kad primjetim da je umorna smanjujemo aktivnosti.
Uglavnom hoce tisinu kad se uspavljuje.
Nekih mjesec dana je bilo idealno, spavala je 2 puta tokom dana nekih sat i pol a navecer zaspala oko 9.
Inace ima 11 mjeseci i ni sekunde nisam pomislila a kamoli ostvarila da je pustim da place, a kad je imala grceve nosala sam ju od jutra do mraka, a i sad ju nosam kad ima vec 9.5 kg.
Znaci kad dijete spava,spavam i ja. ili sam na internetu hehe
Aha,da, ponekad zaspi na cici, ponekad vozeci se u kolicima po stanu, ponekad u ljuljacki, ponekad na rukama s cicom...pratim sto njoj treba i kad.
Spava samnom i kad god pozeli u toku spavanja, bilo nocnog ili dnevnog dobije cicu.
I jest naporno ali znam da me moje dijete treba i tu onda nema razmisljanja.
Bok Demi!!! I moja mrvica je bila ko tvoja ( samo nije baš do podneva spavala ), igrala bi se po noći, bilo mi je neko vrijeme ok i smiješno i slatko, al onda sam se premorila.
Al evo, već skoro tjedan dana spava cijelu noć i došla sam k sebi.
Ona ima 11 mj i 5 dana.
Mihim, znaci da je tvoja samo 4 dana mladja od moje:) i eto je, bas danas je izgleda odlucila spavicat do jutra a ja sve kao cekam da se probudi hehe...imali smo goste pa se izmorila
s ovim se zbilja slažem. ne znam gdje se griješi da su klinci toliko nemirni i u stresu jer ova silna buđenja i nemir jasno ukazuju na stres kod djeteta, ali jedno iskustvo sa mojom malenom mi je potvrdilo ovo gore napisano.. sa mojom malom sam rijetko imala takve trenutke sad je skoro 10 mjeseci. naš ritam je već mjesecima ustaljen, rijetko kada zaspe iza 21:00, i rijetko kada se budi prije 6:00 ili 7:00.da, preko noći zastenje, zajeca, čujemo je u svakom slučaju i provjeramo što je, ali nema hranjenja, nema buđenja nema nosanja, anđelak uglavnom prospava, ali da se glasa preko noći glasa se, ali ništa više od toga.Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
no, ono što sam željela reći na temu gore povjerenja. ono što primjećujem kod svoje malene da ima enormnu količinu povjerenja u mene, no ja je nikada ni sec nisam pustila da plače. ako iz bilo kojeg razloga zaplače preko dana kad se igra, nezgodno stane, lupne se negdje, nešto je zasmeta, ili kad smo imali jedno 4 tjedna fazu da je jako plakala prije spavanja istantno je dižem i ljubim, tješim i tako evo od prvog dana rođenja pa kroz sve faze ovih 10 mjeseci koje prolazimo.
samo jednom, jedan jedini puta sam je ostavila iza ogradice (za koju smo usput rečeno samo bacili novac) jer sam htjela konačno očistiti toalet na miru (to je bilo nedavno). kad je ona udarila u plač, tako palkala još nije nikada, to su bile krokodilske suze iz sveg glasa, grčenje oko ogradice iz sve snage je pokušavajuči nekako otvoriti i doći do mene. ja sam mislila isprva, ma smirit će se i okrenut će se igračkam kad skuži da je ne fermam, međutim nakon jedno mislim da je bilo 5 ili 6 minuta svatih da je vrag odnio šalu. uzmem je u naručje. njoj je trbealo nakon toga pola sata da se smiri, uzdisala je i potiho jecala punih pola sata čvrsto se držeći za mene. inače je samostalna, voli se poigrati i sama, vrzmati se oko mene dok nešto radim u kuhinji, ili jednostavno dopuzati do mene sa igračkom i sjesti u moj blizini i grati se. nakon ove (ne)zgode 2 puna dana se nije odvajala od mene, morala sam je po čitave dane nositi na rukama što nikad nisam, čak ni kad je bila tek novorođenče.
tako da možda u tom grmu negdje leži zec, možda u tom smjeru treba pokušati preispitati metode koje se koriste jer definiivno još nisam srela (a srećem ih dosta) toliko uravnoteženo dijete (bebu) kao što je moja, pa usprkos tome samo jedna greška u koracima, samo jedno ostavljanje da plače ili osjećaj napuštenosti (iako smo bile u de facto u istoj prostoriji) je bio dovoljan da naruši skoro godinu dana izgrađivano povjerenje.
Ovo pomicanje sata nama je super došlo! Bebač zaspi oko 20:30, eventualno se malo probudi oko 21h još malo pocica i spava 4h u komadu i onda se budi svaka 2,3h i papa. Meni odgovara! uveli smo nježnije aktivnosti pred spavanje, smanjili tv, smanjili svijetlo...mislim da je u tome bio problem :-)
ne bih se složila sa ovako pretencioznom izjavom.Citiraj:
moia prvotno napisa
navešću svoj primer: troje dece, svi dojeni, u početku stavljani da spavaju u krevetić, dizani na zahtev, nikada "trenirani" plačem.
prvo dvoje odlični spavači već od najranijih dana, treći, kako sam već navela, budi se i sisa n puta tokom noći. kad krećem u krevet nemam više snage da ga dižem i vraćam, već ga stavljam između nas. jednako se budi i tada.
stres, napetost? čisto sumnjam. zapravo, najmanje ap roditelj bila sam, neuka, prema najstarijoj kćerki - nju sam dojila po rasporedu, u početku ne razumevajući zašto je ponekad nezadovoljna. kod mlađe sam ovo promenila. najmlađi je i najmaženiji, ljubimac i sestara i nas. ipak, najglasniji je u izražavanju ljutnje od svo troje. njih dve su umele i po dva-tri dana da ne zaplaču - primer uravnoteženosti i bebećeg zadovoljstva.
da rezimiram: u čemu je kvaka? verujem, u karakteru deteta. jer, ja nit' sam nervoznija nego ranije, niti je malac pod ikakvim stresom. osim toga, devojčicama je dojenje bilo samo hrana, a njemu je i uteha i uspavanka. dakle, jednostavno je takav. i mogu ja imati isti pristup u negovanju i vaspitavanju, svako dete je priča za sebe. divna i čudesna. na nama roditeljima je da to čudo razumemo i negujemo, bez treniranja i sa puno ljubavi.
Vishnja hvala... Ti si lijepo napisala, ja sam se samo u sebi nasmijala i odustala od odgovaranja....
Suzdržavam se :yes:
Definitivno tvrdnja koja nema apsolutno nikakve veze s istinom. Moja Jana je prva 4 mjeseca stalno urlala a nikada nije bila ostavljena da plače mažena je i pažena tako da nam govore da smo je razmazili i da zato plače. Sada ima 6mj i ne urla više 24h dnevno ali jasno plačem i protestiranjem pokazuje što želi ili ne želi. Iako je ponekad znalo biti naporno sada je volimo baš zato što je takva što već sa 6mj jasno pokazuje svoj karakter.Citiraj:
moia prvotno napisa
Uglavnom došla sam na ovu temu pitati za tu metodu ostavljanja djece da plaču ne zato što bih ja to probala nego zato što sam neki dan posumnjala dali je to dobro što ju tješim i dojim svakih 2 sata po noći ( sada sam sigurna da radim dobro) jer sam dobila ovakav komentar doslovno:
Mama nemojte se ljutiti ali vi ste zločesta mama jer hranite dijete po noći i dozvoljavate joj da se budi svaka 2 sata. Dijete treba granice pustite da plače 3 noći i izdržite a četvrtu se više neće buditi, slušajte mene moje dijete je bilo nedonošče i budila se i onda je meni pedijatar rekao i bla, bla, bla. I djeca moraju imati granice inače postanu zločesta.
E tu mi je digla živce pa sam joj rekla da me sad uzrujala jer da ne postoje zločesta djeca.
Uglavnom sad kad sam pročitala vaše postove sretna sam što se budim noću svaka 2 sata i tješim svoje dijete i znam da to neće vječno trajati jer tako brzo odrastu i postanu samostalni i ne trebaju nas više da ih noću tješimo.
Nadam se da nitko od nas neće isprobavati te metode i znam da nam je teško i da smo neispavane i umorne jer imamo još milijon obaveza ali ako dijete plače znači da nas zove i moli da ga utješimo pa kako ga onda ostaviti.
naša pokazuje jasno svoj karakter još od 3 mjeseca na čuđenje svih uokolo (jako rano probuđena beba), ali bez urlanja i plača...Citiraj:
mitovski prvotno napisa
osim toga, kad smo već kod toga, bebe imaju savršene (pra)senzore koje nažalost gubimo kako rastemo i osjećaju i upijaju daleko više i bolje nego što to mi mislimo...
a sad nitko nikome ne brani da i dalje živi u uvjerenju kako cendravo, plačljivo i dijete koje stalno urla nije u stresu..
ne mora bitu u okolinskom stresu, može biti naprosto da se radi o djetetu takvih neuroloških predispozicija, takvog temperamenta. temperament jest nesto s čime se rađamo a onda i učenjem oblikujemo svoj karakter.
Moje prvo dijete je prva tri mjeseca plakalo bez prestanka, iskljucivo je htio biti na rukama, odgovarali smo na svaki njegov kme. Istina, po noci je oduvijek dobro spavao, ali on, naprosti ima takav san, on po noci nikada ne ide na WC, npr.
Drugo dijete je posteno zaplakalo tek oko godine dana, puno vise spava od njega ali se po noci i puno vise budi.
Ok, ja vjerujem i u to da, osim sto se razlikuju u temperamentu, razlika je bila i u prvim danima zivota. S B smo proveli 10 dana u Petrovoj, dovodjen k meni samo na dojenje (dakle, prva povezanost je bila poprilicno jadna, i sada mi se place kada pomislim da je prvih deset dana svog zivota proveo sam) i sigurno mu je trebalo tih prvih tri mjeseca ne bi li ostvarili neku sigurnu povezanost. + neuspjelo dojenje i zapravo glad u prvom mjesecu života.
S F nisam bila razdvojena duze od dva sata, dojile bez problema, spavale od pocetka zajedno - ma ne moze biti da nema utjecaja.
Mogu ti samo reć iz vlastitog iskustva da paziš čime se hvališ da ti se nebi s drugim djetetom pokazalo nešto treće pa ćeš bit smiješna samoj sebi.
Evo ti mog primjera malenog, moj M je radio prve korake sa 9 mj..., prohodao s 10... I kad bi vidjela dijete preko godinu dana da ne može korak napravit meni nije bilo normalno, a evo sad imam svoju savršenu bebicu od 11,5 mj koja ne može korak napravi bez da se drži za nešto.
Ili autosjedalica, M glasa nikad pustio.......................
O hranjenju sam isto mislila da mame griješe... jer ja nisam imala pojma kako beba odbija hranu - sad imam :mrgreen:.
Isto kaj se tiče spavanja, on oduvjek savršen red, a ona onako, evo mi više nemamo problem sa time, ide oko 21.
Bla,bla....
potpisujem.Citiraj:
Bubica prvotno napisa
i ne da mi se dalje raspravljati. ispada kao da se svi mi sa neurotičnom decom koja su pod stresom pravdamo nekom ko ne uvažave nikakve argumente, već jedino ponavlja svoju priču...