Vishnja hvala... Ti si lijepo napisala, ja sam se samo u sebi nasmijala i odustala od odgovaranja....
Suzdržavam se![]()
Vishnja hvala... Ti si lijepo napisala, ja sam se samo u sebi nasmijala i odustala od odgovaranja....
Suzdržavam se![]()
Definitivno tvrdnja koja nema apsolutno nikakve veze s istinom. Moja Jana je prva 4 mjeseca stalno urlala a nikada nije bila ostavljena da plače mažena je i pažena tako da nam govore da smo je razmazili i da zato plače. Sada ima 6mj i ne urla više 24h dnevno ali jasno plačem i protestiranjem pokazuje što želi ili ne želi. Iako je ponekad znalo biti naporno sada je volimo baš zato što je takva što već sa 6mj jasno pokazuje svoj karakter.
Uglavnom došla sam na ovu temu pitati za tu metodu ostavljanja djece da plaču ne zato što bih ja to probala nego zato što sam neki dan posumnjala dali je to dobro što ju tješim i dojim svakih 2 sata po noći ( sada sam sigurna da radim dobro) jer sam dobila ovakav komentar doslovno:
Mama nemojte se ljutiti ali vi ste zločesta mama jer hranite dijete po noći i dozvoljavate joj da se budi svaka 2 sata. Dijete treba granice pustite da plače 3 noći i izdržite a četvrtu se više neće buditi, slušajte mene moje dijete je bilo nedonošče i budila se i onda je meni pedijatar rekao i bla, bla, bla. I djeca moraju imati granice inače postanu zločesta.
E tu mi je digla živce pa sam joj rekla da me sad uzrujala jer da ne postoje zločesta djeca.
Uglavnom sad kad sam pročitala vaše postove sretna sam što se budim noću svaka 2 sata i tješim svoje dijete i znam da to neće vječno trajati jer tako brzo odrastu i postanu samostalni i ne trebaju nas više da ih noću tješimo.
Nadam se da nitko od nas neće isprobavati te metode i znam da nam je teško i da smo neispavane i umorne jer imamo još milijon obaveza ali ako dijete plače znači da nas zove i moli da ga utješimo pa kako ga onda ostaviti.
osim toga, kad smo već kod toga, bebe imaju savršene (pra)senzore koje nažalost gubimo kako rastemo i osjećaju i upijaju daleko više i bolje nego što to mi mislimo...
a sad nitko nikome ne brani da i dalje živi u uvjerenju kako cendravo, plačljivo i dijete koje stalno urla nije u stresu..
ne mora bitu u okolinskom stresu, može biti naprosto da se radi o djetetu takvih neuroloških predispozicija, takvog temperamenta. temperament jest nesto s čime se rađamo a onda i učenjem oblikujemo svoj karakter.
Moje prvo dijete je prva tri mjeseca plakalo bez prestanka, iskljucivo je htio biti na rukama, odgovarali smo na svaki njegov kme. Istina, po noci je oduvijek dobro spavao, ali on, naprosti ima takav san, on po noci nikada ne ide na WC, npr.
Drugo dijete je posteno zaplakalo tek oko godine dana, puno vise spava od njega ali se po noci i puno vise budi.
Ok, ja vjerujem i u to da, osim sto se razlikuju u temperamentu, razlika je bila i u prvim danima zivota. S B smo proveli 10 dana u Petrovoj, dovodjen k meni samo na dojenje (dakle, prva povezanost je bila poprilicno jadna, i sada mi se place kada pomislim da je prvih deset dana svog zivota proveo sam) i sigurno mu je trebalo tih prvih tri mjeseca ne bi li ostvarili neku sigurnu povezanost. + neuspjelo dojenje i zapravo glad u prvom mjesecu života.
S F nisam bila razdvojena duze od dva sata, dojile bez problema, spavale od pocetka zajedno - ma ne moze biti da nema utjecaja.
Mogu ti samo reć iz vlastitog iskustva da paziš čime se hvališ da ti se nebi s drugim djetetom pokazalo nešto treće pa ćeš bit smiješna samoj sebi.
Evo ti mog primjera malenog, moj M je radio prve korake sa 9 mj..., prohodao s 10... I kad bi vidjela dijete preko godinu dana da ne može korak napravit meni nije bilo normalno, a evo sad imam svoju savršenu bebicu od 11,5 mj koja ne može korak napravi bez da se drži za nešto.
Ili autosjedalica, M glasa nikad pustio.......................
O hranjenju sam isto mislila da mame griješe... jer ja nisam imala pojma kako beba odbija hranu - sad imam.
Isto kaj se tiče spavanja, on oduvjek savršen red, a ona onako, evo mi više nemamo problem sa time, ide oko 21.
Bla,bla....