zato kazem - ovisi kad ih pocnemo brojati :mrgreen:Citiraj:
Mima prvotno napisa
ja nekako racunam na rvatski prosjek kao minimum
samo da me sad ne stigne forumsko prokletstvo, ko s topikom o cipelama i mnogima drugima :mrgreen:
Printable View
zato kazem - ovisi kad ih pocnemo brojati :mrgreen:Citiraj:
Mima prvotno napisa
ja nekako racunam na rvatski prosjek kao minimum
samo da me sad ne stigne forumsko prokletstvo, ko s topikom o cipelama i mnogima drugima :mrgreen:
Jooj curke, i ja sam pomislila da se radi o starijoj gospođi kad ono - žena od mene starija samo godinu dana (a možda niti toliko; ja sam berba 04/73) i rodila sam bebu lani i ove godine treću. Istinabog, imamo i sina u pubertetu od 15 kojeg smo MM i ja uspješno našpotali malo prije.
A osjećam se (osim kaj sam premorena od dvije bebe i dvije uzastopne trudnoće i svega kaj ide uz to) inače o.k., polako mi popuštaju križa, tj. bole me često, duhom ne klonem (to mislim da je br. 1 u cijeloj priči) i ne interesiraju me puno neke stvari za mlade već sve više neki klasici ali to ne smatram znakom starenja nego osobnog odrastanja tj. zrelosti.
40ete su nove 20ete :mrgreen:
ja sam još daleko od toga (:mlada i zgodna:) ali se veselim 'krizi' i trenutku kad ću moć lijepo navečer izaći bez da tjednima unaprijed dogovaram čuvanje djeteta koje se onda za peh (ili iz inata) uvijek razboli baš kad moram negdje ići (npr. jedan neprežaljeni koncert-ali čuvam kartu, s kojom ću joj mahati kad bude u pubertetu i kad me bude optuživala da je zbog mene propustila neki koncert :lol:)
puuntica, e sad me zivo interesuje ciji koncert je u pitanju? :)
Ma nisam ni mislila da sam stara zato što sam rođena tad kad jesam.Citiraj:
winnerica prvotno napisa
Godište sam upravo i navela zato što vidim da ovdje ima puno cura koje tek sad prolaze ono što je sad nekako iza mene.
Poanta je baš u ovom osobnom odrastanju, odnosno zrelosti kako si ti to nazvala. Meni se nekako čini da sam u zadnje vrijeme ponovno podjetinjila, kao da me uhvatio kasni pubertet. Nije valjda da su to već znakovi klimakterija?:mrgreen:
Naime, godinama sam živjela tako da su mi djeca bila na prvom mjestu. Kad bih trebala nešto sebi kupiti, obično bih na kraju došla iz dućana sa nečim za njih. Svo naše slobodno vrijeme je uključivalo njih. Nismo imali nažalost baš veliku pomoć u čuvanju, ali ako bi uspjeli negdje i izaći nakratko bez djece, imala sam grižnju savjesti što nisu s nama. Ne smatram da sam u svemu tome izuzetak, valjda skoro svi roditelji prolaze nešto slično.
E sada, došlo je vrijeme kad odem u shoping i kupim sebi što mi se u tom trenutku svidi (naravno, ako imam love:-)), a da pri tome uopće ne pomislim da njih za nešto zakidam. Odem vani i skoro cijelu večer ne pomislim što je s njima. Povremeno ne skuham ručak, već odlepršam negdje i uopće nemam grižnju savjesti što su taj dan jeli pizzu iz dostave. Kao što sam već prije rekla, tetovaže, otkačena frizura i ostale sitne "ludosti" su naprosto nešto što me u zadnje vrijeme silno zabavlja.
O da, i mene zaboli kičma, rame osjećam već neko dulje vrijeme, pa ni tlak mi nije baš školski, ali ja sam bila Jeremija otkad znam za sebe. Naravno, imam i ja dana kad bih se mogla javiti na onaj topic "Ružni, debeli i stari" (ili tako nekako).
Da zaključim, nije stvar u godinama niti brojkama. One su tu potpuno irelevantne. Poanta je u tome da sam ja sad u razdoblju kad sam nakon dugo vremena ponovno sebi bitna, mogu slobodno reći da sam sama sebi često na prvom mjestu. Nisam namjerno upotrijebila riječ najbitnija, jer ipak, dok god sam živa moja djeca će mi biti najvažnija.
Kao vjerujem i vama vaša.:yes:
Ajme...ja nemrem podjetinjiti...jer imam osjećaj da nikada nje ilo drugačije.
Sjećam se kad sam bila djevočjica uvijek sam govorila (kad bi mi mama rekla da sam prevelika za ovo ili ono) da ću se ja uvijek igrati s barbikama i bebama. D nikad neću prestati biti dijete...Sad se već 6 godina intenzivno igram s bebama...:mrgreen:
Ali recimo, totalno su zguđtam kad kupujem igračke za Ivu, te barbike, bebe...I onda skužim da zapravo kupujem ono s čim bih se ja igrala. Sva sreća da se i njoj sviđa.
I baš sam si ko neko veliko dijete..
Neki dan sam se baš pitala kak će mi stajati traperice kad budem imala 70!!! Davnih sa si dana obečala da se NIKADA neću i ne želim oblačiti u skladu s godinama...Oliti bapski!
p.s. trenutno mi je navjeća želja Ivi kupiti onu skuuupu Barbie '80!! Ima u mulleru Predobra je...A zašto...pa takve su bile kad sam ja bila klinka. Eh....
E vidiš, i meni je to bio neviđeni gušt kupovati Barbike, Kenove, i sav pripadajući asortiman jer je to bilo nešto do čega se u vrijeme mog djetinjstva nije moglo lako doći.
S puno više sam žara kupovala stvari za kćer i baš mi je iz tih razloga bilo drago da sam rodila curicu. Sin je uglavnom dobivao ono što je mm-u u tom trenutku bilo napeto.
Odnosno mm-u su te stvari još uvijek napete, ali ih je sin prerastao:lol:.
Imam doma primjerak 40-ogodišnjeg "vječnog dječaka" kojemu su crtani filmovi još uvijek najdraži sadržaj na tv-u.
Čovjek bi pomislio da je u djetinjstvu bio uskraćen za nešto, ali naprotiv, imao je valjda sve moguće igračke koje su tada bile in, jer je moj pok. svekar bio strašno slab na djecu.
Dovoljno je reći da je mm među prvima imao onaj famozni Comodore 64 (ili tako nešto) koji mu je služio uglavnom za igranje igrica i nije mu baš pomogao da razvije ljubav prema informatici:mrgreen:.
Tako je nekako i logično da je naš sin među prvima dobio PS3, ali je prava istina ta, da taj meni omraženi uređaj, više koristi otac nego sin:yes:.
I navijam za to da svojoj curi kupiš tu famoznu Barbie 80 ;-).
Citiraj:
puntica prvotno napisa
loooool za koncert
:lol:
Evo malo o mom doživljaju godina.
Pričam danas s frendicom o sanjkama. Kao, nećemo kupiti Maši odmah nove sanjke, nego ćemo donijeti moje pa ćemo vidjeti hoće li se htjeti sanjkati ili neće... Niti ne razmišljam o tome da su te sanjke stare barem 20 godina. NO, to nije sve. Kaže ona kako je i njezin muž rekao da bi dobavio svoje za sina i onda si ja mislim, pa daj, te su prestare, tko zna u kakvom su stanju. No, sjetim se da je njezin muž možda moje godište. Dakle, ja druge ljude koji su mojih godina doživljavam kao starije (jer svi su kao nešto ozbiljni, rade ozbiljne poslove...). Jučer smo sreli nekog bivšeg kolegu MM i ispadne da je tip mlađi od njega 5 godina, a od mene godinu, a izgleda mi puno starije, ozbiljnije.
A igračke? O da! MM je htio Maši za Božić kupiti vlak s tračnicama.
Sori OT Jedni naši frendovi imaju sličnu situaciju, sami su radili pregradni zid i stvarno se čuje svkai šušanj. Uglavnom stavili su lliniju na taj zid i navečer kad spremaju djecu na spavanje emitiraju muziku dok i sami ne odu spavati LOL I kaže frendica da zapravo nije trebalo dugo da se klinci naviknu zaspati uz muziku. Čak kaže da i njima paše jer su prije stišavali tv, pa pričali tiho i tako su navečer bili stalno pod terorom. Sad su ih navikli na određenu razinu buke i sve 5. Eto kreativnih riješenja iz male sobe tri sa tri u Novom ZgCitiraj:
BODULICA prvotno napisa
A što se tiče krize meni je došla kad sam natukla ekstra 25kg u svakoj trudnoći i mislim da će s istim kgovima i otići inače se osjećam mladom vitalnom i veselom dok se ne vidim u izlogu :p
A što se tiče igračaka, MM i ja jutros poharali algoritam za božićne poklone ko djeca smo trčali po dućanu, on zapeo za igre, ja little tiger press slikovnice.Ja bi ovo, ja bio ono! Skoro su nas tete morale razdvajati
Dobra tema :yes:
Ne znam jel se to zove kriza srednjih godina ili samo samosvjesna žena :)
Što je dobro kad ti klinci malo poodrastu.. ajmeeeee... baš je to krasno. Samo što nikako ne djeluje inspirirajuće za drugo dijete (barem što se mene tiče :lol:)
Btw..zna li netko smijem li se tetovirati dok dojim? ...Mene to isto uhvatiloooo!
Moraš ovak ko ja, da se ni ne snađeš...hehe!Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
mašala :) panika me vidjela kad sam vidjela tvoj potpis :o Al sam uvidjela da ste ovo 78 i 75 ti i TM pa mi lakše došlo, al svejedno napeto :mrgreen:
Ja bih rekla da mene puca drugi pubertet. Sa 17 sam pročitala cijeli opus Dostojevskog i Krleže, slušala Doorse,a sada čitam fantasy i slušam Lady Gagu. Ne znam šta se to sa mnom događa.
Meni će taj novi pubertet valjda doći (i jedva čekam) kad ova dječurlija malo poraste pa mi da trunku slobode jer ovo sada mi je najbolje oslikala apri s izjavom "dok se oslobodim njihovih pelena, doći će moje na red":lol:.
Što su djeca samostalnija, to čovjek primjećuje više osobnog prostora i želi ga iskoristiti, logično.
Samo se bojim da mi ta sloboda ne dođe zbilja prekasno, ono, kad me na nekim mjestima i u nekim stilskim izdanjima bude baš tragikomično vidjeti.:mrgreen: