Ne stizem sad procitati sve (ali budem :mrgreen:) ali - varaju (i muskarci i zene) zato sto nemaju, daprostite, muda reci da im se - ne da. Da zele nesto novo. Ili samo drugacije. Opcenito im, jelte, ne funkcionira komunikacija.
Printable View
Ne stizem sad procitati sve (ali budem :mrgreen:) ali - varaju (i muskarci i zene) zato sto nemaju, daprostite, muda reci da im se - ne da. Da zele nesto novo. Ili samo drugacije. Opcenito im, jelte, ne funkcionira komunikacija.
MM kaže da prilika čini lopova, i da treba izbjegavat prilike. Ja se nekako slažem, jer nije da ne bih i ja mogla prevarit, al nisam, evo već 15 god. Kaže on da nije niti on.
asa, nakon rođenja prvog djeteta i meni je nekako slično bilo, što se tiće libida, a moram priznati da je i sada tako, samo što sada znam da je sada faza i da će proći, što prvi put nisam znala pa sam bila van sebe.
Treba se malo nekad i posvađat, pomirba je onda "čarobna" :-)
Treba malog znat držat u gaćama, a ne se izvlačit na poligamiju!
I ja sam prošla kojekakve faze, umorna, ljuta, rezignirana, pa bi ovo ono...
Konačno mi je sve to isparilo iz glave.
Shvatila sam da je seks jedno od najvažnijih ljepila naše veze.
I skužila sam koliko nam to nedostaje, posebno i na poseban način muškarcima. Kad mi mm kaže da u suhim periodima svake dvije minute pomisli na seks, meni ga stvarno dođe žao. Ne dolazi u obzir da fantaziramo oko toga.
Jednostavno nisam u poziciji da prvo plešem, jedem, smijem se pod svijećama, pa čuda izvodim... mi smo bračni par s djecom i kućom, i uživamo onako kako stignemo, možemo, i to nam je prioritet. Svaki dan gledam da ostanem normalna i odmorna za njega. Pa za njega sam se udala, njega odabrala, naša je veza temelj i ovog dvorca i ovih dvorjana i cijele parade.
On za mene, hvala na pitanju, ima snage i noću i danju i umoran i svakakv - jer je muško...
POnekad se moram podsjećati koliko je to važno - jer mi pobjegne ispod svih dnevnih obaveza. Pa čitam npr. ovakve knjige
http://www.amazon.com/Honey-Dont-Hav.../dp/0825426936
I uživam, i razumijem kako je njemu, i meni, i nama.
Svaka cast Ifigenija!
Kod nas je najveci problem njegov terenski posao, ja sam navikla na sex vikendom ako je doma. Pa kad dode na godisnji ja se jednostavno ne sjetim. Eto, iskreno, nakon 9 godina takvog zivota to je tako. I sigurno da on ima prilika, ipak odlazi van grada, van zemlje, sanse da ja saznam su ravne nuli. Ja neidem nikud, kucanica sam, ne radim, sad sam i trudna, nemam volje... Potrudim se tu i tamo ali jednostavno nisam tip koji ce ispunjavat bracne obaveze zato sto mi je to duznost. Ja to moram zeljeti.
I zato me uzasno zivcira Zuzi Jelinek sa svojim "muskarcu se uvijek mora dati" forama. :mrgreen:
Koksy, ko žena ženi ću ti reć, jer mi se priča večeras :) - nama se neće htjet kao nekad, jer jednostavno nemamo vremena za osjetit te stvari kao nekad. I onda lišimo i sebe i njih tog užitka, ... a u biti - kako kaže ona žena iz knjige - mi si moramo složiti to u glavi, i kad počnemo sa seksom, i željet ćemo ga, i što se više naviknemo, i uđemo u tu foru, bit će nam i ljepše i bogatije i bolje. Govorim iz vlastitog iskustva, i by the book.
Ifigenija super si to napisala.upravo je to i bit problema-uvijek neki razlog.
Svaki dan gledam da ostanem normalna i odmorna za njega. Pa za njega sam se udala, njega odabrala, naša je veza temelj i ovog dvorca i ovih dvorjana i cijele parade.
..da ali ponekad nemam snage..
moram početi čitati knjige
Slazem se s tobom Ifi ali ja sam teska emotivka i ovisnica o paznji tako da meni ipak treba usputni zagrljaj, spontano kupljeni Kinder pingui, telefonski poziv koji nije po rasporedu...nesto, sitnica, to mi treba da osjetim zelju za njim, za njegovim dodirom, sexom...Ako to ne dobijem mjesec-dva -tri jednostavno nelimam ni ja potrebu da se on osjeti zeljenim. Ne iz inata, nego eto, takav sam tip, mogu davat od sebe beskrajno puno ali ako ne osjetim da mi se vraca jednostavno gubim volju. ponekad pricamo o tome pa se trudimo oboje, ponekad opet upadnemo u kolotecinu zivota... I ako ce on zbog toga nac ljubavnicu ja cu njega smatrati ljencinom koja je izabrala liniju manjeg otpora...
zaključak: muškarci su po prirodi promiskuitetni
muškarci samo čekaju di će pogledom okačit neku i potrošit ju
muškarci u nekim godinama osjete leptiriće u trbuhu i odlete
muškarcima se uvijek da i naravno da žene moraju nakon cijelog radnog dana (bilo u uredu i doma, ili samo doma) biti normalne i odmorne za Njega, uvaženog gospodina pimpeka
Negdje sam pročitala da muževi koji ravnopravni sudjeluju u kućanskim poslovima imaju puno bolji seks nego oni koji to ne rade. Jer su im žene naravno odmornije i spremne za akciju.
Naravno, ponekad smo oboje umorni, želja je tu, ali umor prevlada. Pa se probudimo noću, nađemo se u krevetu...Poslje je tako lijepo spavati...
Mene recimo nikada nije bolila glava :mrgreen:
I jedna sam od onih koje misle da je seks u braku puno bolji, nakon poroda još i bolji...:-P
Nije tako čest kao prije (mada je i to što bi ja sad tu napisala nekome često), ali vjerujem da je više toga u kvaliteti.
Nego, nakon duže apstinencije...kaj niste nervozne, razdražljive?
I kakve večere, pripreme, svijeće...Sretan si kaj djeca spavaju i kaj nitko u sobu ne uletava. Tko za svijeće ima vremena?
A ja dobim volju čim ga vidim pored sebe. slobodnog, a djeca spavaju...I potpisujem ifi
Treba, ne samo u izgužvanoj košulji, nego nekad i bez ručka, a zgrabiti dragog u onih 12 minuta prije nego što djeca dođu iz škole, vrtića, ustanu....Citiraj:
koliko god se trudili dobar dio kucnih poslova i dalje je na zeni. sad je pitanje da li treba ostaviti partnera da recimo hoda u zguzvanim kosuljama pa stediti energiju za sex ?
Vjerujte, bolje oni to cijene. Pogotovo samoinicijativnost.
Sve ovo potpisujem(vidi se anice da imaš troje djece :) )
I da to je sitina, sex je kao čokolada, što ga češće imaš sve više ti se traži. Zar vi cure, ne osjetite u plodne dane kako divno mirišete, i kako vam se luči pljuvačka, i imate poseban dah, te kako se javi želja da se baš sredite pa neka i po kući, pa kako hodate na neki drugačiji način, da ne kažem o plodnoj sluzi.....
Pa ako vi ne osjetite, druge, odmornije osjete, i to iskoriste, a muški vam na to idu ko muhe na med. Stvarno ih ne branim, gadi mi se taj njihov način može šta ima na raspolaganju, ali treba djelovati isključivo preventivno, kasno je reagovati.
ne stignem sve čitat, budem, ali evo nešto na temu...
http://metro-portal.hr/zauzeti-muska...rivlacne/53841
Hehe, dobro si rekla, preventiva...
Joj, gdje me nadje ova tema :lol: I meni se cini da necu nikada vise biti kao prije. Bas danas sam rekla muzu-kad bi barem netko jedan dan uzeo malu i odveo ju ujutro i vratio navecer...da se mozemo totalno opustiti, lezati u krevetu do kada nam se zeli, biti cijeli dan u pidjami...Ja sam toga bas zeljna...
A opet ovo sto kaze Ifigenija mi ima smisla. Treba naci nove nacine da se opustimo (citaj:brze nacine), jer jednostavno ne zivimo vise stari zivot. I hvala Bogu da je tako, da me ne shvatite krivo.
Ostaje jos i ona - Zadovoljan roditelj=zadovoljno dijete. Koliko vi radite na tome. Da li imate nekakvu rutinu, tipa: jednom tjedno vrijeme za vas dvoje, ili rjedje? Ili nesto drugo?
Meni je problem sto nemam baka servis i za sve moram placati tetu. Pa onda cesto kalkuliramo jel si mozemo priustiti nekakvo opustanje i koliko ce nas to kostati.
Imam susjede s kojima redovno pijem kavice, u braku su 15 god. imaju dvoje djece od 7 i 14 god. Njih dvoje su tipicni bracni par, vode besmislene rasprave, ponekad jedno drugom idu na zivce...ma ono, bas klasika. Ali...svaki dan se sexaju! I na njima se vidi ta neka povezanost na kojoj im, iskreno, zavidim. Ja s njom pijem kavu, on ju zove s posla, ona se rastopi na njegov glas! Nakon toliko godina! I tako ju gledam skoro svaki dan. Bas se vidi da su bliski i ja vjerujem da je sex tu veliki faktor. Pitala sam je kako joj se da, jer i ona radi i vodi kucanstvo i jos dvoje skolaraca... Kaze da je njoj to nacin opustanja, vrijeme kad zaboravlja na posao, djecu, obaveze. Poslje spava ko beba! :mrgreen:
Nazalost, oni su jedini takav par koji poznajem... Ja bi stvarno voljela da je meni tako ali ja protiv sebe ne mogu! Ako mi se neda-neda mi se!
A ovo sto kaze eris o plodnim danima stoji. Kad smo radili na ovoj bebici, taj tjedan je bilo ludilo! Svaki dan! Hvatali smo se di smo stigli i kak smo stigli. Cak je i on jednom odbio jer je bio iscrpljen :lol:
Al cim sam zatrudnila kao da mi vise ne treba :mrgreen: Volim ja njega i zelim ga ali ponekad mi je dosta samo da se zagrlimo, pomazimo...Pa zar svaki put to bas mora vodit do sexa?? Nije li i to nacin povezivanja, osjecaj bliskosti?
Evo da ja odgovorim Anchie zašto ja mislim da je varanje kulturološka stvar, a ne biološka... Prije toga - klanjam se Cvijeti i njenim komentarima o lopovima, Sevki itd. :klap:, popravili su mi dan.... :lol:
Daklem, ovako.... Sam naziv "varanje" uopće ne bi bio takav kad bi kulturno okruženje toleriralo promjenu partnera. A to se ne tolerira.
Osim toga, to nema veze s brakom - stray_cat nije napisala zašto bračni partneri varaju, nego samo partneri...
E, pa, ja mislim da ljudi varaju i šaraju samo zato jer to nije odobreno. Najslađe je zabranjeno voće.
Drugi razlog - ljudi su nezadovoljni, ne nužno seksom (tj. najmanje je tu seks u pitanju) nego životom, a nemaju petlje i kojiput ni mogućnosti nešto promijeniti, pa nalaze "ventil" u takvim izletima.
Treći razlog, koji vrijedi pretežno za mlade, a možda i nezrele osobe - nesigurnost, potreba za dokazivanjem (odabir mlađih partnera koji nemaju iskustva ni mogućnosti za usporedbu, da se ego ne bi ugrozio)
Četvrti razlog, koji vrijedi za ljude srednjih godina. To je strah od starenja i smrti - dokazuješ se da si još poželjan i izvan kolotečine bračnog života.
Peti razlog - ma ne znam.... našlo bi ih se sigurno još.
Ja sam imala "veselu" mladost u kojoj sam se ispucala koliko se moglo (bogme i više nego što je današnjim generacijama prešutno odobreno) i kad sam NAPOKON našla partnera s kojim se moglo i živjeti, a ne samo voditi ljubav (i koji je to isto mislio za mene) tada smo se vjenčali i da prostite, nikad mi kasnije nije palo na pamet šarati okolo, a vjerujem da nije ni mm-u. Ne da nismo smjeli - nemamo mi tih ograda, nego jednostavno se trudimo da nam doma sve klapa (klopa, spolni život, odgoj djece, financije, zdravlje, briga za druge članove obitelji...). Ne ide uvijek lagano, ali ide.
Sad gledam što sam napisala, pa ispada da sam (slučajno) poredala stvari po prioritetima.
S druge strane, bila sam ja prije braka u kojekakvim vezama, nekim vrlo dugačkim ali bez potpisa, pa mogu reći da mi monogamija nije bila prioritet, ali se nisam osjećala dobro u vezama koje nisu bile monogamne. Doduše, to sam samo ja... a mene roditelji nisu odgajali u katoličkom duhu nego su me pustili da sama sastavim svoj sustav vrijednosti (što sam i uspjela, ali nije bilo ni brzo ni lagano). Mijenjanje partnera (ni privremeno ni trajno) nije rješavalo moje nezadovoljstvo i sve dok nisam našla uzrok nezadovoljstva, ništa se nije mijenjalo, dapače, čovjek se obično osjeti "fuj". To je ponekad značilo da treba promijeniti posao, stan, okruženje... a ponekad partnera. Lakše je osjetiti privremeno olakšanje nego skupiti hrabrost i suočiti se sa samim sobom, s društvom, sa odbacivanjem obitelji, s osjećajem dužnosti (bla bla... younameit) i potražiti nešto što NAS zadovoljava. Tek kad smo zadovoljni sami sa sobom, možemo se skrasiti i s nekim drugim. Nažalost, malo je ljudi to spremno učiniti, pa pribjegavaju "varanju".... Ne osuđujem (zapravo, baš me briga za druge) ali bajka koja bi bila jasna uputa što činiti da pronađeš sam sebe još nije napisana. Svatko ju mora pisati sam.
Peti razlog...kad ti žena ili muž (najčešće žena) neda. Znam jedan takav malo stariji bračni par...
On mu više nije dala (imaju preko 50 što meni nije nikakve opravdanje za ne seks), a on si je našao neku da se troši.
Ne opravdam ga naravno ali donekle razumijem. Samo ne znam zašto o tome ipak nije popričao prvo sa ženom, reko joj kaj hoće.
A možda i je pa mu je ona rekla da nema šanse...Ne znam!
Ponavljam ne opravdavam ga nikako...
Meni je prestrašno zamišljati odnos gdje "žena daje" ili "ne daje", kao da je muž psić, a seks kost za nagradu.
I mi imamo malo dijete koje spava s nama u krevetu. I prošli smo porod, zabranjen nam seks u trudnoći itd., ali ja sam svog muža uvijek željela i uvijek sam mu to davala do znanja. Pa i onda kad nam seks fizički nije bio izvediv. I onda kad smo imali samo 5 minuta za sebe. I onda kad pričamo, a oči nam se sklapaju od umora. Mislim da je to jako važno. Komunikacija. Laumi ju je već spomenula. Mislim da je seks savršena preslika komunikacije u braku.
Što se libida tiče, zabrinula bi se da tu dođe do nekih velikih i dugotrajnih promjena, bilo s moje ili MM-ove strane. I on bi mi bio prva adresa za razgovor o tome. Jedno je nemati želju za seksom mjesec-dva nakon poroda, ali ako govorimo o npr. godinu dana, ne treba to isključivo pripisivati obavezama oko djece.
A ako ima tko povremeno pričuvati djecu, zašto ne? Vrijeme koje bračni par posveti isključivo sebi na dobro je cijeloj obitelji. U to iskreno vjerujem i da parafraziram Ifigeniju taj odnos između supružnika zaista jest žila kucavica svake obitelji, ono na čemu sve počiva. Zašto ne i platiti čuvanje djece ako je to jedini način da budete sami? Stvarno je lako izgubiti se u sitnicama, kućanskim poslovima i svakodnevnim problemima i može biti pogubno za brak.
XCitiraj:
Meni je prestrašno zamišljati odnos gdje "žena daje" ili "ne daje", kao da je muž psić, a seks kost za nagradu.
Nama je seks često neizvediv iz xy razloga (dijete ne može dugo zaspati, rano ujutro se uvijek netko od njih troje probudi, netko od nas je preumoran, ...), ali ono što mi pomaže je kad znam da me on želi (npr. stisne se uz mene u prolazu, pošalje mi neki zaljubljeni sms, ...) i obratno.
Između ostaloga, i zato je komunikacija jako bitna.
Pa naravno da je bitna i komunikacija i želja i sve to što govorite stoji.
I to "ona mu nije dala" a hebi ga, kak da najkraće to napišem? Nisu se seksali+ što je on nju lagao sve to vrijeme, a do toga je dovelo nedostatak seksa godinama, tj. odbijanje s njene strane zbog godina (nećemo u to uvlačiti brigu oko djeca jer su odavno odrasla) i naravno manjak komunikacije što se i vidi iz posta koji sam napisala...
Ali evo recimo, to je jedan razlog iliti odgovor na pitanje "zašto partneri varaju". U ovom slučaju je bio muž taj koji vara, ali daleko od toga da nema i obrnutih situacija.
A ruku na srce, mislim da je u velikoj većini onih parova kojima je komunikacija slabija strana, a da ne govorimo o toleranciji muža za ženu, podjeli kućanskih poslova itd.
Sex, prije svega, moraš voljeti i cijeniti. To je nagon, znači, niti smo ga mi izmislili, niti će na nama završiti. Ljudi su jedini(molim vas, ispravite me ako griješim) koji mogu imati sex i osim dana za parenje(plodnih dana). Pošto obično ženke privlače mužjake tokom tih dana za parenje, a mi kao vrsta imamo sreću/nesreću da sve ženke/žene neamju u isto vrijeme svoje plodne dane, te u isto vrijeme uskaćujemo i ono malo mogučnostida sezadovolje nagoni kod oba partnera, šta onda za očekivati od njih, da budu vjerni?!
Pa i ja bih varala, da nemam, iz prostog bezobrazluka samo, sexa jednom, dva puta sedmično bar. Mislim, možda bih došla u napast. Pošto nama romantika tako znači, ja ponekad sebi to priuštim bez partnera, znači lijepo si napravim kupku, budem malo sam, razmišljam o našem prilično finom odnosu, sjetim se nekih posebnih trenutaka, obučem nešto u čemu se osjeća, dobro, i onda kad on s posla na vrata, samo ga zgrabim, baš kako to oni i vole.
Hoću reći, da mislim da ljubavnice našim muževima pružaju ono što mi znamo da im treba, ali nam je iz nekog razloga dobro palo na listi prioriteta. I ne mora to uvijek biti sex, npr. MM voli dotjeranu ženu, ugodnu atmosferu uveče i slično. Zato pogledajte, sjetite se , šta su vaši muževi posebno cijenili kod vas na početku vezu, i lijepo to uvedite u vaš život ponovo.
Sinoć u nekoj seriji razgovaraju dva tipa, i jedan drugome kaže (možda ne baš tim riječima):
...Nitko se na prijevaru ne odluči. Barem ne svjesno. Ali kad se nađeš u prilici i kreneš u to, onda ide lako... Moja žena bi me ubila da sazna za prijevaru, ali smiješno je to što je naš odnos postao bolji. Ja sam postao bolji. Gotovo sam siguran da je to razlog zašto se nismo razveli...
I ja da se nađem u prilici, ne u bilo kakvoj, ali da mi dođe npr. Ezel (:mrgreen:) učinila bih to bez razmišljanja...
Žalim za danima zaljubljenosti. MM i ja otkad smo prije par godina počeli raditi na bebi, prestali smo raditi na sebi. Beba je stigla, ali stanje se nije promijenilo...
Ja sam tip žene kojoj treba pažnja, da se osjeća lijepom, seksi, trebaju mi usputni dodiri i poljupci - sve to mi treba da bih i ja uzvraćala istom mjerom. MM više ništa od toga ne radi a ja jednostavno ne mogu sama od sebe skočiti na njega i uzeti što želim kad mi (na taj način) ni ne treba. Seksa NEMA već jaaaaaako dugo...
I znam da je MM pod ogromnim stresom zbog posla, ali muško je brate mili, pa zar nema "potrebe"??? To mi nikako ne ide u glavu. A sto posto sam uvjerena da me ne vara!
Kad malo bolje razmislim, ovi što stray uz pivo / kavu pričaju o svojim (pusto)lovinama nisu mi baš uvjerljivi. :-)
Kaže se da pas koji laje, ne grize.
A onaj tko je zadovoljan svojim seksualnim životom nema baš preveliku potrebu o tome pričati. :mrgreen:
Bit će ipak da oni samo žele (doduše, na svoj način) "impresionirati" stray cat. ;-)
potpis koksy i ifi i eris, sve je to točno. A ponekad ok, jednom u sto godina uz malu djecu, ali treba i ispeglat stolnjak i košulju i napravit neki koktelčić i neke kerefeke i obuć se i čagat po tom dnevnom boravku makar imo 2 kvadrata, da ako već ne možeomo otić nekamo taj prostor postane nešto drugo. I ne treba uvijek očekivati da nas oni trgnu iz tog veša i svega trebamo si nekad i same napravit taj switch uglavi. moram posebno potpisat koksy za ovaj slučajni kinderpingui, i meni te sitnice život znače. Ali kao i u svemu džaba čekanja na tuđi prvi korak, kad čovjek krene onak od srca u nešto, bez računice, pa i kad mu se neda od prve, najčešće te uzvrat obori s nogu.
Pikula ponekad stvarno je tako, napravis prvi korak i ostanes paf od kolicine uzvracenog. Ali, nazalost, kod mene je najcesce situacija; ja prvi, ja drugi, ja treci korak...on trazi jos... Jer je, eto, sebicnjakovic, i ja sam mu to 100 puta rekla. A i nije on jedini, znam ja takvih poprilicno, das mu prst, hoce obje ruke. A ja ovakva kakva jesam, emotivna i tvrdoglava Riba, odmah to dozivim kao uvredu, zasto njemu nije dovoljno to? Pa mi se odmah poljulja samopouzdanje koje ionako nije stabilno i povlacim se u sebe tj. okrecem se samo djetetu i to mi bude dovoljno. Iako to nie zdravo.
A ako ce se on okrenut k drugim zenama....zna posljedice, zna da za to nema oprosta i da odlazimo i dijete i ja pa nek bira sta mu je bitnije.
Komunikacija je definitivno kljuc uspjeha! Jos samo da MM to shvati...
Moj muž nije baš neki od riječi i pretjeranog mackanja i kad treba i kad ne treba, ali me često iznenadi nekim sitnicama.
Npr. u bolnicu mi donese kompletan ručak, tako divno posložen, sa dodacima i juhom u termosici da se ne ohladi, da jednostavno ne mogu pomisliti da ne misli na mene i na to kako je meni.
Recimo to su za mene neki mali znaci pažnje koji život znače. I dovoljno da kad dođem doma skočim na njega. Hehe!
ana pa kud iz bolnice odmah na muža, kod mene je prvo stradao frižider :mrgreen:
koksy, nisu svi ljudi jednaki, naravno. Netko je senzibilniji, netko nježniji, netko kompliciraniji, netko treba milion uputa, samo je ponekad teško to neko drugačije ponašanje prokužiti iprepoznati autentične znake pažnje. Uostalom kad se čvojek pobrine da napuni svoj vrč i da je stvarno samopouzdan, a to je osobna odgovornost, onda ih je puno lakše pronaći i cijeniti. Ako ovaj drugi i nije baš najsigurniji u sebe, prije će se povesti za pozitivnim primjerom nego za prigovaranjem. Kad ja zapadnem u to stanje da si nisam fora, često počnem nabrajati ko mi je sve kriv i naravno da je MM na prvo mjestu, ali kad se zbrojim i krenem od sebe od početka sve ide, nekako.
Uostalom to što zove i pita za upute, pa to je znak volje itekakve. Znaš da bi oni radije obišli planet u potrazi za nekom adresom nego nekog nešto pitali LOL
Mene je isto prije izluđivalo zašto mi ne nosi stalno neke poklone, i to baš ono što ja hoću, i zašto ne izvodi to što meni pada na pamet, i povremeno me to još zanima, i bolje bi mu bilo da radi po mom. Ali shvatila sam kako je brak dvoje ljudi samo po sebi dar, i ta posvećenost, trud, ulaganje u cijeli taj život, tu osobu i kako mi se ne isplati ustrajati na tim materijalnim, vanjskim stvarima, i ogoliti stvar na odnos, zabavu, ljubav... i onda, paradoksalno, sve dolazi,i ti darovi, i pažnje i sve je bolje. A i nema valjda zakompliciranije stvari od tog seksa - i što smo bliži u tom braku mi žene smo spremnije raditi tisuću prepreka i debilana i cirkusa. Na početku je sve bilo lagano, oni se poveselili, a onda mi uvele pravila kompliciranija od bridgea. Ja pokušavam ukinuti to (nije lako, ipak sam žena), ali si ponavljam - disanje, voda, hrana, seks, tim redom, i jednako "lako" i bez debilane... Svaki put mi bude žao kad sagledam stvar iz perspektive mm. Nije njima lako s nama....
Ifi jel mogu ja k tebi na jedno savjetovanje? Ja bi bas tako rado rijesila svoje proritete na taj nacin al nikako, uvijek se svadam sama sa sobom.
dok sam još izlazila solo na one after work party-e, iznenadio me broj oženjenih muškaraca koji su također izlazili, skidali svoje vere i upucavali se curama. split je malen grad, vrlo se brzo sazna tko je oženjen, tako da je to stvarno glupo što su radili. a tek na internetu - uglavnom oženjeni traže "nešto sa strane, nešto za sebe".
prevara ima stvarno puno. žene se prave, ili stvarno ne znaju za njih. ali dosta žena ne odustaje od braka "samo" zbog prevare, makar su serijske, makar traju. bar je tako u splitu, gdje sam dugo živila.
i to je moj dojam na ovu temu - da se žene hoće razvesti iz ovog razloga, stopa razvoda bila bi puno viša nego sada.
i ja bi jedno savjetovanje
često puta nemam volje za ništa a kamoli za sex.možda najlakše nađem neki izgovor,a možda stvarno nemam volje.
sa nama je uvijek netko u kući,a navečer zaspemo na kauču ili ja ili on.naravno tu su predbacivanja obavezna.
šta u takvim situacijama
Ja se ne zamaram s time dal mene muz vara il ne.Mi smo to cim smo se upoznali odmah raspravili kod nas nema ljubomore niti on mene radi ljubomornom niti ja njega.Nas brak cvijeta,a nismo se bas u lijepim uvjetima upoznali i stalno nas neke financijske nedace gaze,al mi se jos vise volimo i zajedno smo.MM radi cijeli dan i stalno kaze da jedva ceka da mi dojde,legne si kraj mene kunja i veli da mu je to najsladje kad smo skupa zajedno.Svaki dan si podarimo 100 pusa i zagrljaja i svaki dan si po nekoliko puta kazemo volim te mislim da sad kad cekamo bebu jos vise zeli da budemo skupa,al ja isto neke stvari toleriram znam da neki put želi otic s frendovima na pice navecer i meni to ne smeta