Ja sam optimista pa vjerujem da svaka mama pokušava biti najbolja, supermama. Nekome to ide bolje, nekome lošije, netko je malo sebičan, netko daje i zadnje od sebe. Savršene mame nema, ako se varam htjela bih je upoznati. Ja na komentare samo klimam glavom i radim po svom. Ponekad bi rado "zašpotala" druge mame, ali nekako mi se ne da natezati jer znam da onda slijedi dugi razgovor i prepucavanje. Nisam ni ja perfekcionista, popustim kod mnogih stvari, radim kompromise (jedino sam kod AS-a militantni frik!). Da, smetaju me mame koje šopaju klince slatkišima (evo danas jedna nahranila svoju bebicu od nepunih godinu dana čokoladicom iz automata!), živcira me kad bebače potežu po parku za ruku jer oni "kao hodaju", ali i ja sam ponekad pojela "zabranjeno" dok sam dojila i ne mislim da sam zato nemajka. Da mu je smetalo, plakala bi s njim i ne bi više ponovila.
Ja sebe smatram nekom normalnom mamom, u nekim sam stvarima možda super, drugdje opet popustim. Nažalost, u svojoj okolini uglavnom nemam supermama, već onih pametnih koje nude glupe savjete, tipa zakaj mu ne dam jesti ono kaj mi jedemo, kaj još nije jeo čokoladu (koja sam ja nemajka a ima već skoro 11. mjeseci :-o), kaj ga ne stavljam na noge jer ovak ne bu nikad prohodal isl. Rado bi se ja branila od supermama, teže se braniti od ovih s drugog kraja "normale".

