kako se branite od super-majki?

Ja sam optimista pa vjerujem da svaka mama pokušava biti najbolja, supermama. Nekome to ide bolje, nekome lošije, netko je malo sebičan, netko daje i zadnje od sebe. Savršene mame nema, ako se varam htjela bih je upoznati. Ja na komentare samo klimam glavom i radim po svom. Ponekad bi rado "zašpotala" druge mame, ali nekako mi se ne da natezati jer znam da onda slijedi dugi razgovor i prepucavanje. Nisam ni ja perfekcionista, popustim kod mnogih stvari, radim kompromise (jedino sam kod AS-a militantni frik!). Da, smetaju me mame koje šopaju klince slatkišima (evo danas jedna nahranila svoju bebicu od nepunih godinu dana čokoladicom iz automata!), živcira me kad bebače potežu po parku za ruku jer oni "kao hodaju", ali i ja sam ponekad pojela "zabranjeno" dok sam dojila i ne mislim da sam zato nemajka. Da mu je smetalo, plakala bi s njim i ne bi više ponovila.
Ja sebe smatram nekom normalnom mamom, u nekim sam stvarima možda super, drugdje opet popustim. Nažalost, u svojoj okolini uglavnom nemam supermama, već onih pametnih koje nude glupe savjete, tipa zakaj mu ne dam jesti ono kaj mi jedemo, kaj još nije jeo čokoladu (koja sam ja nemajka a ima već skoro 11. mjeseci :-o), kaj ga ne stavljam na noge jer ovak ne bu nikad prohodal isl. Rado bi se ja branila od supermama, teže se braniti od ovih s drugog kraja "normale".

Ja to u principu ne slusam. Svakakvih sam saveta dobila i na razne moje postupke su neki prevrtali ocima.
A kad me neko bas dugotrajno ugnjetava, ili kad se bas nameracim na nekoga onda obicno kroz neobavezan razgovor mozes od te osobe saznati svasta sto ne ide u njenu korist. Ne da bih ikad isla da joj to natrljam na nos, nego sto meni pruzi satisfakciju.
Npr od jedne prijateljice koja pada u nesvest sto dojim dete od 3.5 godine sam u razgovoru saznala da njen skoro petogodisnjak jos pije mleko na flasicu i to se budi nekoliko puta nocu. A da stvar bude gora ona sve to krije od muza jer njen muz misli da je mali sa 3 godine ostavio flasicu. Meni je to saznanje bilo dovoljno da zauvek ogluvim za njene komentare.

stalno se preispitujem hoće li mi djeca imati traume zbog mojih postupaka, riječi...
i nekako sam okružena super mamama koje se zgražaju jer stalno nosim svoju djecu, jer spavamo skupa, jer ih ne vozim u kolicima jer ih ne nadohranjujem sa AD iako vidim da mi je dijete veeliko i treba mu nešto da ga uroka! "kak si glupa, pa vidiš da ti je gladan čim cica tolko puta po noći". zato jer idemo vani iako je minus, zato jer sam se vratila nakon 5 mj. na posao sa drugom i jer ću sad ostati doma do 3. godine, zato jer imam 3 djece-ziher se nemogu posvetiti svima i tako...i naravno-seljača sam jer su mi djeca cicala do 3, 2 i ovaj će ko zna do kad..
super mame uključuju i moju mamu i MMovu..naporno, jaaako naporno.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Perfeconizam postoji ako si ga možeš priuštiti, i on je naravno (samo ) u tvojoj glavi.
Kada ti se čini da pretjeruješ samo si postavi pitanje :"Hoće li mi to stvarno biti važno i za 15 -20 godina?"

---

hm, kako to znati??
u datom trenutku je svako naravno ubijedjen da radi najbolje za svoje dijete, ali odredjene posljedice tek kroz neko generacijsko vrijeme isplivaju na povrsinu...
samo da dam primjere iz svog zivota - rokali su me antibioticima i za najmanju prehladu, da ne pominjem hodaljku i silne vakcine, pa flasica umjesto sise jer je mama odmah morala na posao...svaka od tih stvari je ostavila neki svoj mali trag na mome tijelu i/ili psihi.

bas zbog takvih i slicnih primjera, ja danas smatram da je najvise sto mozemo da uradimo za djecu to da im omogucimo dobar bonding na pocetku zivota, full kontakt i integraciju u zivot odraslih jos od najranijih dana, full dojenje koliko je moguce i prilike dopustaju i organisku hranu kad na nju dodje vrijeme. i pregrst ljubavi, podrazumijeva se...

ali sve to nije tako lako, jer sami zivimo dosta otudjeni od prirode (od kontinuuma, kako ga jean liedloff naziva u svojoj legendarnoj knjizi 'the search of happiness lost').
i zato je (meni licno) tesko izlaziti na kraj sa zadatim idealima, i vjerovatno zato nervira kada na njih podsjeti neko ko je mozda jos revnosniji ili uspjesniji od tebe.

Hmmm, što uopće znači super majka? Po meni to nije majka koja strogo pazi na dojenje, prehranu, AS, zajedničko spavanje, itd. Zato jer nisu sve mame jednako informirane, i zaista postoje mame koje smatraju da je sigurnije voziti dijete na rukama, koje smatraju da koja čokoladica tu i tamo neće naškoditi djetetu, koje smatraju da je majčino mlijeko slabo pa daju djeci AD itd. Ne vjerujem da većina tih majki svjesno štete svome djetetu.
Za mene je super mama ona koja uistinu voli svoje dijete i daje mu do znanja da je voljeno. Prekjučer u čekaonici gledam majku sa tromjesečnom bebom. Beba cijelo vrijeme plače, a ona se ne obazire, eventualno kad malo jače zaplače da joj prst ili joj mahne zvečkom da je umiri. U jednom trenu je ipak uzela u ruke i dijete se umirilo, da bi je potom opet spustila jer joj se ne da nosati (njene riječi upućene djetetu).
Ili u frizerskom salonu žena ponosno govori kako je zabranila ikome da uzima i dira dijete bez potrebe, jer onda svi odu, a dijete njoj skoči na vrat.
Ili med. sestra u bolnici, kad je vidjela nas mame kako mazimo svoje bebe komentira da šta se mala djeca imaju maziti, grliti, na nama je samo da ih hranimo i preslačimo.
Eto, na ovakve stvari se ja užasavam. I možda će moja sljedeća teza biti malo kontroverzna, ali ja ne vjerujem da svaki roditelj istinski voli svoje dijete. Vjerujem da svaki osjeća onu iskonsku povezanost sa djetetom koja je u svakoga od nas usađena, ali ne vjerujem da roditelj koji osjeća svoje dijete kao teret zaista ljubi svoje dijete.
Svi ostali za mene su super roditelji. I ne obazirem se na tuđe savjete, jer vjerujem da većinom proizlaze iz dobre namjere.

Moja mama i svekrva su bile supermame kojima mi se bilo teško suprotstaviti, a da ostanem pristojna. Nisam se izletavala da zadržim korektan odnos (bilo je obično "da, dobro, budem..." i napravila po svome).

Za ostale me baš bilo briga.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Moja mama i svekrva su bile supermame kojima mi se bilo teško suprotstaviti, a da ostanem pristojna. Nisam se izletavala da zadržim korektan odnos (bilo je obično "da, dobro, budem..." i napravila po svome).

Za ostale me baš bilo briga.

---

Znači i ti imaš protočne uši? ;)
Velim ja to je najbolja (i jedina) odbrana

Citiraj:

---

vještičica prvotno napisa

Znači i ti imaš protočne uši? ;)
Velim ja to je najbolja (i jedina) odbrana

---

:yes: Nema drugog načina! S vremenom sve dođe na svoje mjesto...

ja sam se isto naslušala svega i svačega! od savjeta kako se Nia još ne okreće s trbuha na leđa i obratno (usput tek joj je 4 i pol mjeseca) zato što je previše na rukama, do toga da kakva sam ja to majka kad je samo dojim, jadno dijete sigurno je žedno, za platnene kako mi se samo da, za dohranu kad sam rekla da jedva čekam kad za to dođe vrijeme sjeckati, reckati i miksati pogledi su bili kao da sam poludila, zašto kad se tako lijepo može otići i kupiti gotovo... itd.

sve to meni na jedno uho unutra na drugo van! :roll: samo se nasmijem i zapamtim s kim ne treba ulaziti u rasprave za koje znam da ne mogu imati normalan tijek! pa čemu onda da se sekiram nepotrebno! poklopim i mamu i svekrvu kad mi krenu (znam da je dobronamjerno) dijeliti savjete oko kojih se ne slažemo!

i slažem se sa rehab! ovo što je napisala je jako tužno i tako često se može vidjeti!

ja uživam u svom djetetu, u svakoj minuti s njom! i pokušavam joj biti što bolja mama, kao i svaka od nas ovdje!
a na sve ostalo jednostavno se oglušim!

Dok si ti sigurna u sebe i svoje postupke, nema te 'supermajke' ili čega li već što bi te moglo pokolebati u tvojim odlukama i postupcima.
Barem je tako kod mene. Znam što radim i zašto nešto radim i izuzetno rijetko mi se dogodi da me netko uspije u nečemu 'učiniti nemajkom'.

Citiraj:

---

hanumica fata prvotno napisa

ahahaha pomikaki, pa oko mene gomila takvih!! militantni eko-frikovi, super-majke, veganeri ili u blazem slucaju vegetarijanci...sto su uglavnom krasni ljudi, i dobro je kad je lifestyle ipak izraz nekog razmisljanja i stava, ali se sa utvrdjenim stavovima nije uvijek lako boriti...
javljam se vise kasnije, jos razmisljam o postu od sirius, koliko je perfekcionizam luksuz, a koliko bolest...

---

Zapravo ti zavidim :mrgreen: ali ovo samo pokazuje da bez obzira gdje bila kad si prvi put mama netko će se naći da te pokuša prosvijetliti.
Zanimljivo je to, zbilja. Valjda treba prihvatiti kao normalno.

meni čak ni s prvim nitko nije imao preveliku potrebu savjetovanja, ili ja to nisam ni registrirala (dobar mi je ovaj izraz protočne uši :-) očito imam dobar propuh u glavi)
ja i inače u odnosima nemam problem s potrebom postizanja savršenstva, pa ako nešto u datom trenutku nije baš po špagi, prilagodim se zavoju :-)
Moje načelo je da su mi djeca uvijek na prvom mjestu, a ne neka moja fikcija o idealu... Odgoj ti iz mog dosadašnjeg iskustva izgleda ko planinarenje. Ak ćeš juriti premato m imaginarnom na vrhu, nabit ćeš tempo suplaninarima. Zato relax, uživaj u mirisu runolista, hodanju...


Sve te nazovi supermajke koje dokazuju svoju superiornost, imaju problem kompleksa manje vrijednosti, kao i većina ekipe koja se drži oberrasom u bilokojem pogledu.

Ja sam dobivala savjete više od svih ostalih nego od super-mama. Tako su mi penzići po gradu znali savjetovati da djetetu stavim kapu, da mi je dijete sigurno žedno i zašto dajem starijima piti a bebi ne (pa objašnjavam bakici da sam ga baš podojila)... Vozač ZET-ovog busa mi je prijetio da će zvati policiju, jer sam dvoja kolica (obična i dupla blizanačka) zaglavila jedna za druga i čvsto ugurala u ono središnje mjesto u busu predviđeno za kolica, tako da nisu mogla mrdnuti, svo troje djece čvrsto vezano u kolicima i odmakla se da ljudi mogu ulaziti na srednja vrata. Naime, po njemu se djeca uopće ne smiju voziti u kolicima, već bi ih trebala držati na rukama (to kažu ''oni'', rekao je, ne znam tko su ''oni''). Nije mi samo jasno kako bi muž i ja držali troje djece na rukama i držali sebe, u slučaju kočenja ili sudara djeca bi letila kroz prozore. A npr. osobno sam vidjela mamu koja u busu djevojčicu vozi nezavezanu u kolicima i mala se penje po kolicima, susjednim sjedalim, ljudima po glavama, čak je i mog malog uspjela probuditi, jer mu je htjela uskočiti u kolica. Ali, daleko ''najpametniji'' potez sam vidjela kad je tata ušao u bus sa djetetom NA RAMENIMA (2-3 godine), stao u sredinu, dijete se drži za one ručke što vise i tako se voze po zavojima uzbrdo. Ne znam stvarno gdje bi to dijete završilo u slučaju sudara. Tako, ima nas svakakvih. Savjete dobijamo, ali bi ih i sami rado dali često. Ja si par puta nisam mogla pomoći i dala mamama savjet da bebicama zafrknu rukave, tj. da im ne idu na šakice, jer mi je neonatolg rakao da im se tako nepotrebno stimulira refleks hvatanja. Malo su me čudno gledale...
A ako mi netko zlobno pokuša reći da nešto radim na štetu djeteta, spomenem da sam tom djetetu spasila život dajući mu umjetno disanje kad je imao samo 2,2 kile pa zašute.

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

ja ne vjerujem da svaki roditelj istinski voli svoje dijete. Vjerujem da svaki osjeća onu iskonsku povezanost sa djetetom koja je u svakoga od nas usađena, ali ne vjerujem da roditelj koji osjeća svoje dijete kao teret zaista ljubi svoje dijete..

---

ja sam tu drugacijeg misljenja, tj. tesko je za pocetak definisati sta znaci istinski ljubi...
da zaviris u svaciju glavu i srce, vjerovatno bi nasla da je svako jednako ubijedjen da voli svoje dijete i cini najbolje za njega, a opet kvalitet ljudske ljubavi toliko se razlikuje...
svako voli najbolje sto moze, i u tome je cini mi se caka i cesto problem.
znaci, ja mislim da ta majka u frizerskom salonu koja ne podize svoje dijete vjerovatno njega jednako voli kao i ja moje, ali nije svjesna sta time njemu, pa na neki nacin i sebi, cini. neobrazovana, otudjena, primitivna utom aspektu, zavisi...

curama koje imaju 'protocne' usi se divim - ja jako zelim da razvijem tu osobinu, ali eto i u ovim godinama cesto se zalijecem na barikade...

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

kad si prvi put mama netko će se naći da te pokuša prosvijetliti. Zanimljivo je to, zbilja. Valjda treba prihvatiti kao normalno.

---

da, stvarno zanimljivo. ocigledno je to fenomen koji nema veze sa dustvenim okolnostima, akademskim obrazovanjem, visinom godina...
prvi put mama - uticnica za savjetodavce!

Citiraj:

---

sss prvotno napisa

Ja sam dobivala savjete više od svih ostalih nego od super-mama.

---

potpisujem. "Daj joj piti" iako dojim, "Ne nosi ju u slingu previse ce se vezati za tebe" i slicno.

ja sve gluparije ignoriram. nije uvijek lako, ali trudim se...posebno mi nije lako kad to dolazi od ljudi iz obitelji. nekad sam čak i uspješno lagala. primjerice, daješ li mučaj kad je imao 2 tjedna? da, naravno (ima 13 mj. i još nije dobio čaj:)) daješ li mu čokoladu i paštetu kad je imao 7 mjeseci? aha, a sutra za ručak ću mu ispeći krvavice :)))
nekad sam razno-razne gluposti dovodila do apsurda, nekad sam se slagala, a nekad sam 'mudre' savjetnike tjerala u p.m.

ajme ovo je najbolja tema do sada :D Ako mi itko može reći da uistinu stigne kuhati,spremati,prati,peglati i baviti se cijeli dan sa bebanom pod tim mislim nunati nanati,ne dati mu nikada da plače i u isto vrijeme soliti pamet drugim majkama,moj sin je uvijek dobar,idealan u ovome,idealan u onome,moraš ga hraniti samo s ovime,neka pije samo ono.Pa mislim žene moje drage,svako dijete je drukčije neka su malo cendrava,neka mirnija,nekima ne treba ni povod za histeriju ali majka je teško biti i u jednom trenutko morate to pomisliti prije ili kasnije.A vi supermame,pa dajte recite mi s kojeg ste vi planeta došle ili kakav to čarobni napitak ste popile da stignete baš sve i znate baš sve pa da i ja budem supermama.Imam troje djece ali kraj vas čovjek bi rekao da ja onda odgajam majmunčiće a ne malu djecu.heh

Ja sam supermama, jer mi s mojim djecom skoro uvijek lijepo. I to jedino bitno. A savjete poslušam i prihvatil ili ne. Zapravo mi je mnogo teže kad me netko pita za savjet. Nekako kako ljudima reći da po meni griješe i to nježno. Ljudi su jako osjetljivi kad su im djeca u pitanju, pa izbjegavam išta govoriti drugima o njihovoj djeci, ali kad me pitaju to mi je baš nekako gadno. Znate ono, kako to da tvoji spavaju sami u sobi odmalena. Pa tako da živimo mirnim životom, da mama i tata ne histeriziraju, da idu uvijek u šetnju u kojoj oni šeću a ne sjede u kolicima dok mi pijemo kavu, tako da navečer idu spavat jer su umorni oni a ne ja od njih i tako da znaju da sam u sobi do i da ću doći rado ako e zatrebaju. Znam ja da ljudi traže da im se kaže da imam neku čarobnu večeru koju im dam ili da su oni jednostavno takvi karakterno ili da ... Uglavnom, sve vi koje imate djecu u kojoj uživate ste supermame.

ja sam super truper mama 8-)
"pametovanja" mi na jedno uho uđu na drugo izađu
ako mi netko previše pametuje (probali,obitelj) rekla sam im nek si rode djecu pa nek rade kako hoće
nedavno sam dobila pohvalu da super hranim svoju djecu (kad je krenula dohrana dosta su svi pametovali,između ostalog i dotična osoba)
na moje pitanje od kud sad to
dobila sam odgovor da je čitala preporuke nutricioniste
onda sam ju pitala jel se sjeća kak me je tlačila
samo je nešto promrmljala

ponekad se ulovim da ja pametujem:roll:

ne pametujem drugima jer mrzim kad netko pametuje meni. pa nitko ni ne pokušava. valjda mi je takva faca.
i, da, ja sam super mama. za svoju djecu. jer nemaju drugu mamu, pa ne mogu usporediti.
i sebi sam isto super.

Pitajte djecu kakve ste im majke. Sve ćete dobiti isti odgovor - SAVRŠENE, NAJBOLJE NA SVIJETU, JEDINE I NEZAMJENJIVE, ISKRENE, TOPLE, ONE KOJE SU ZA CIJELI ŽIVOT TU!!!
Najmlađi će vam to svako jutro kazati osmjehom od uha do uha i oduševljenjem kad vide vaše lice, oni veći će to znati i kazati, oni što idu u prve razrede osnovne škole će na temu "Najdraža osoba" uvijek, skoro uvijek opisivati svoju majku i to opisivati je riječima divljenja "ona ima zlatnu kosu....ona ima najljepše oči, ona ima oči velike kao more...itd".
Naša djeca žive u drugačijem svijetu nego mi, iskrenom, čistom i netakmičarskom za razliku od mnogih žena, bar što su oko mene.

Naučila sam da ne smijem kazati da moje dijete od dvije godine i da mjeseca zna šest slova imenovati i raspoznati, da zna isto tako deset boja, da zna brojati, zbrojiti i sl. Ne smijem, jer ja se hvalim, ja to govorim da bi drugima pokazala kako ja radim sa svojim djetetom i bla, bla, bla...

Nakon dugo vremena shvatim da je to moj život, moje dijete, sve to je bitno samo meni, volim čuti dobre savjete i rado ću ih primiti, a one ostale...čujem na pola, saslušam, posebno one osobe što se užive u svoje monologe.

Nekada sam znala kao popričati s ženom koja svom djetetu daje kašice od tri mjeseca, onako savjetujući da je rano. Da li je ikada netko poslušao. Naravno, ne!!!
Sada samo kažem, dobro.

Svakom djetetu je njegova majka najsavršenija i to vam treba biti bitno. Dokle vam je god dijete sretno i zadovoljno, do tada sve funkcionira kako treba. Naravno ne mislim na AS i stvari koje jednostavno moraju biti takve kakve jestu, jer se radi o sigurnosti djeteta.

Citiraj:

---

Pitajte djecu kakve ste im majke. Sve ćete dobiti isti odgovor - SAVRŠENE, NAJBOLJE NA SVIJETU, JEDINE I NEZAMJENJIVE, ISKRENE, TOPLE, ONE KOJE SU ZA CIJELI ŽIVOT TU!!!

---

ne znam baš da bi takav odgovor dobila od moje djece :lol:
a daleko su još od puberteta :mrgreen:

Moja mene hvali kako imam "sto zuba". Jel' se to računa ko pohvala? :mrgreen:

Citiraj:

---

vještičica prvotno napisa

Moja mene hvali kako imam "sto zuba". Jel' se to računa ko pohvala? :mrgreen:

---

Meni je moj rekao da sam lijepa kao krava, beat that :mrgreen:

Meni je moj sinom jednom prilikom dok sam bila trudna i pokušavala se uvuči u bilo što rekao (kad me vidio u jednom od šoseva) "Mamaaaa, kak si ljepaa...", a ja onak sva hepi, jeeee, dobitna mombinacija, idem u tome van, kad li on nastavi "...kao bakica"

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Meni je moj rekao da sam lijepa kao krava, beat that :mrgreen:

---

No way, you win! :lol:

Mene uporno pokušavaju svašta savjetovat-moj odgovor je uvijek ahaaaa(jer mi se ne da)....ili dajte vi tako(kad vidim da je očito da ne daju)...osobama koje NEMAJU djecu kažem-a tako ste vi sa svojom?...i ljupko se nasmješim:)uvijek.
Evo recimo nedavno mi je jedna osoba rekla da svojoj bebi od 8mj morama davati limun da pije za dijetu,za liniju, da se ne deblja(jer je bucmasta beba),a druga mi je rekla da perem djetetu oko sa hipermanganom(sužen suzni kanalić i oko suzi).Da pukneš od smijeha!Naljuti me samo kad je netko uporan i uporno me siluje s nekom idejom.Savjetujem kad me se pita i često prije savjetovanja pitam dal je osoba sigurna da želi moje mišljenje.

Branim se sirom i peršinom u ušima.