Na vratima jednog restorana stoji reklama o uslugama koje pruža: catering, lounge, events..
A restoran se zove "Gladne oči".:lol: (Zašto ne Hungry Eyes?:-P)
Ne znam, možda je to nekome super..
Printable View
Na vratima jednog restorana stoji reklama o uslugama koje pruža: catering, lounge, events..
A restoran se zove "Gladne oči".:lol: (Zašto ne Hungry Eyes?:-P)
Ne znam, možda je to nekome super..
po tebi biti učiteljica znači uživati u novohrvatskim rječnim tvorevinama? ajde neka. u školi se moram služiti terminom domaći uradak, ali privatno ga ne moram obožavati, zar ne?
ja gajim ljubav prema svom jeziku. zato me i pogađaju ovakve novovalne gluposti koje sam gore navela.
i da, ne trebaš se bojati što ću prenijeti djeci jer još uvijek, 17 godina nakon položenog stručnog ispita nemam posao.
ili svi trebamo biti isprana masa sa rukom na srcu? jer ti sa rukom na srcu koji su se više posvetili komponiranju novih jezičnih tvorevina nego ekonomiji i gospodarstvu su nas i doveli tu gdje su nas doveli.
a mene apsolutno ne muči višak kilica, čak štoviše...
p.s. catering, lounge i event su grozni, ali do sada najgore što sam vidjela je hemendex (ham and eggs)
Nisi ti pisala da si ti jedna krupnija ženska, pa šta da jedeš u trudnoći da se previše ne udebljaš?
Svejedno, Hrvati većinom puno veću muku muče s debljinom, nego s mršavošću,
a kamoli da crkavaju od gladi.
jesi vidjela logo tog restorana http://www.gastroteka.net/k/view.asp?q=gladneoci
lijepo u njemu piše 'the hungry eyes' i 'die hungrigen auggen'
ja sam u frejinom taboru
ide mi na živce naguravanje hrpe engelskih riječi za ono što već imamo hrvatske riječi, ili za ono za što smo stvorili sasvim dobru hrvatsku riječ.
npr. na čemu vi tipkate? na keybordu, tastaturi ili tipkovnici? ja na tipkovnici 8-)
u nekim sferama je lakše koristiti engleske pojmove, npr. it, jer oni zapravo nisu engleski pojmovi nego međunarodni, i nema ih uvijek potrebe prevoditi. iako neki i to prevode, i zvuči čudno u početku ali se kasnije navikneš. npr. meni je vatrozid normalan, naš glavni informatičar na poslu tako piše, npr. žao mi je što se danas imali problema s odlaznom i dolaznom poštom. radilo se o problemu s poslužiteljem tim i tim. netko je probio vatrozid. nemojte proslijeđivati sumnjive poruke elektronske pošte. to ste vidjeli na elektroskupnici itd.
ja sam se već navikla :mrgreen:
Nisam prije vidjela taj logo, primjećujem da njemački prijevod nije napisan ispravno, jer se piše Augen, a ne auggen.
No logu ipak hrvatski naziv dominira, ali u ovom što sam navela, ni traga hrvatskom nema..Usred
Hrvatske...
:klap: puntica, odlično. Ima nas još nenormalnih, ha?
ajme meni, a sta je elektroskupnica?
ja radim u IT-u i kako mi govorimo na poslu je ocajno
onaj miks download-anja, 'customizacija' - koje nikad ne znam kako napisati - pa ni sad, defaulta, debagiranja, desktopa i slicno
plus jos tisucu kratica koje nama nesto znace
hrvatske rijeci se trudim koristiti u dokumentima, ali iz principa ne pisem nikad zaporka ili vatrozid, ocajne su mi te novo-stare rijeci
pa da, kao napišeš na stranom jeziku a nisi u stanju nekoga pitati jel dobro napisano, glavno da je stranjsko, da zvuči jaaaaako pametno :klap:
ja sam neko vrijeme na to totalno pi...la, onda je jednom mm rekao da će me poslati na liječenje ako ne prestanem ispravljati cjenike (ili cijenike, ovisi) restorana koji imaju dostavu pizze, pa im piše capricosa, margharita, fungi, quatro staggoni :roll:
pa ako ne znate talijanski, dragi ljudi, postoji jezik koji se zove hrvatski pa napiši: miješana (ili kapričoza, ili prgava 8-)), sa sirom, gljivama, 4 godišnja doba ili kako god ih želiš nazvati - ali to nije fensi, jel da?
bas to. lako je kad imas jednu rijec u nominativu, al kad imas recenicu u kojoj je barem 50 posto rijeci na engleskom malo je teze da sve budu u nominativu. a tek kad ih se deklinira meni to pregrozno izgleda. to je za mene nakaradno i silovanje jezika. zato sam sretna sto hrvatski izrazi postoje i sto tamo neko gore ipak pazi na to da oni postoje. u svakodnevnom govoru koristim engleske, a u neformalnoj pisanoj komunikaciji najčešće pišem po vuku.
Mrzim ubacivanje engleskog i antipatični su mi ljudi koji to rade jer mi ostavljaju loš dojam, ostavljaju mi dojam osobe koja poriče vlastiti identitet a pokušava progurati nešto što je modernije. Uglavnom baš ne volim to. . Ko što je Zdenka rekla, moramo njegovati svoj jezik.
Ja bi rekla i dijalekt. I volila bi da se od naše djece u školi ne traži isključiva upotreba književnog nego da se uči kao predmet a naša djeca da pričaju onako kako pričaju. Na taj način pojedini dijalekti vjerojatno nebi izumrli.
Zanimljivo, nisu dobre ni stare riječi ni nove, ako su hrvatske.
Još mi je zanimljivija čudna poveznica između sitosti i engleskog, odnosno gladi i hrvatskog jezika.
U svakom slučaju, postrojavam se uz nenormalne. Meni hrvatski jezik jako lijepo klizi iz usta, a pogotovo iz pera, to jest tipkovnice. :)
Pročitah na brzinu postove i slažem se sa Zdenkom.
Ne volim pretjerano kroatiziranje (i ono nije uvijek ni moguće, recimo u jednom je vrlo prodavanom medicinskom udžbeniku revni lektor šok nazvao krvotočnim urušajem, naravno da su i autori i studenti umrli od smijeha, i za očekivati je da izraz nikad nije prihvaćen).
Ono što mi smeta puno više od upotrebe tuđica je nepoznavanje pravopisa. Teško mi je vjerovati da generacija moga posinka (20 g.) zna savršeno na engleskome napisati baš svaku riječ koju znaju upotrijebiti i u govoru, a ne znaju razlikovati -č i -ć i -ije i -je u pisanju, i nemam opravdanja za to.
Kod mene je kao i kod ivarice.
U svakodnevnom govoru koristim sto mi se koristi, to u neformalnoj komunikaciji. Pismeno isto. Ako je neformalno, onda je ono sto je svakom razumljivo, pa sto god to bilo. U formalnoj govorim hrvatski, ali nisam prijateljica vatrozida. Osim ako ne pricamo o, recimo, pozaru. :mrgreen:
Informaticki izrazi na hrvatskom me uglavnom zbunjuju. Iako se izuzetno dobro sluzim kompjutorom (pardon, racunalom :mrgreen:), ako mi netko podvali Prozore (!) na hrvatskom, onda ne znam gdje mi je glava, a gdje rep.
Netko je spomenuo da je jezik živ i da se mjenja. Da, slažem se ali ja kada sam otvarala temu mislila sam isključivo na ovo grozno forsiranje stranih riječi. Pobogu zašto meeting room ako može soba za sastanke?
Nisam doduše ni pristalica hrvatskog iz ranih devedesetih - zrakomlat, dalekovidnica i sl.
Po mom mišljenu ako se izuzmu neki stručni izrazi - ovo sve drugo mi liči na pokondirenost.
pinky, tebe je teško ne primijetiti, ima te puno na forumu.
A Green Room, da malo čekiramo šta ima novoga u Green Roomu, mislim da je to čak bilo na HRT-u?
A što je s našim celebritijima, umore se puno skačuć po eventovima...(više neg ja skačuć pinky za vrat :-P)
Ili na forumu malo refrešam stranicu, apdejtam podatke, bacim pogled na kakav interesantan topić..onda
skočim malo do kakvog mola vidjet šta ima..downloadam si kakvu mjuzu..ajme koliko toga ima...
Ne znam zemlju za koju je ovo točno... Pa naše sad izvlače iz Libije, nije baš bastion demokracije, zar misliš da svi Hrvati govore jezik koji se govori u Libiji (ne znam koji je njihov materinji). Odakle ti info da bi za dolazak i poslovanje u stranoj zemlji nužno morao znati jezik te zemlje? U, recimo, internacionalnim korporacijama di se seliš svakih 4 godine s jednog dijela svijeta u drugi, ako si na direktorskom položaju - Rusija, Kina itd. - pa sad tko bi svladao sve te jezike, sve da je i lingvisitički genije, ne bi stigao ništa od upravljanja i poslovanja radit osim učit kinesko pismo. Plus, neka ostane nešto kruha i prevoditeljima, neka i oni nešto rade, iako nam je eng., de facto, postao lingua franca tj. to je današnji esperanto.
Ja sam primjer tih anglizama, mene u RL-u skontalo (nik - koji je izraz za to ispravan) po korištenju riječi "default". To i ina33 nizanje. Na poslu sam službenija, ali forum nije posao. Vatrozid itd. - kroz to bi se bilo teško probijati. Onu riječ elektronešto to uopće ne znam što je, to bi morala guglat, ili bi autor maila morao atačirat svoj neki glosar ili pitat druge kolege stila psst, što mu to znači? Anglizmi su nas zasuli kako se prevaljuje na nas svijet kapitalizma, tj. zasuli su cijelu svijet - markting, IT itd.
Doduše, definitvno je čudno kad me MM pita da li da attachirati napiše s č i ć i kako da napiše neki pojam - obično je "rješenje" ma ostavi u italicu.
Kao što je nekad bilo hoch govoriti njemački - Krležini tekstovi. Možda će ovo jednog dana biti i naša povijest?
Mislim da je (onako, čisto laički) za hrvatski jezik gora nepismenost č i ć i ije i je, i konitinuirane borbe pravopisa ne će i neće zadatci i zadaci, nego anglizmi, ono... dođe ti, valjda, da odustaneš od svega i samo stisneš F7 za kontrolu pravopisa....
Malo karikiram, ali više od anglizama (koji utječu i na mene i na MM-a zbog posla), mi bode oči, ne mogu reći baš smeta, ali ono, zapara mi oko ta neka osnovna ije i je i č i ć nepismenost na hrvatskom.
Do prodora anglizama je došlo i promjenom društvenog uređenja, pogotovo u ekonomiji, jer smo imali jednu vrstu ekonomije i ekon. teorije, a sad je krenula sva sila termina suprotnog sustava koji nije iz našeg organski izrastao, nego smo imali tsunami. Isto tako marketing, isto tako PR, a IT je pokorio sve, cijeli svijet, i nešto veći jezici se tu bolje drže (franc, njemački), nego ovi manji od par milijuna ljudi.
Ja mislim da nas engleski neće baš pokoriti, nasilno hrvaćenje mi je koji put nespretno, kao i svi ti pusti anglizmi (ruku na srce, njih ne primjećujem toliko, ja sam fakat time preplavljena), ali gore mi je od toga što se konačno u zemlji od 4 mlijuna ljudi ne mogu složiti je li ne ću ili neću, i mislim da je to jednako loše, kao i anglizmi, pa onda se samo pojačava taj cijeli kaos oko toga kako se nešto piše.
U stvari, najbitnije mi je u svemu da se ljudi razumiju, da komunikacija nije opretećena i ne moraš se probijati kroz šumu čudnih izraza, pa dok sve to shvatiš treba ti vremena.
X
Ovo potpisujem. I u tom svjetlu pitam - kad se koristite tuđicama, jeste li sigurni da vas svi razumiju? Generacija vaših roditelja? Neka starija rođakinja iz manjeg mjesta? Djedovi i bake? Nisam baš sigurna. Meni je ovakva pretjerana uporaba engleskoga kakvoj svjedočimo svakodnevno svojevrstan oblik diskriminacije dobrog dijela stanovnika Hrvatske koji ne zna engleski. I opet, jedno je kad je riječ o privatnoj komunikaciji, ali kod nas to više nije dio samo razgovornoga jezika.
Hrvatske riječi nam trebaju upravo stoga da bismo se razumjeli!
A pitanje neću ili ne ću, zadaci ili zadatci više je političko nego jezikoslovno. Ni jedno nije ni točno ni netočno. A traži se samo dosljednost u primjeni. S druge strane, topić (i slične pokondirene tuđice) je primjer čistog neznanja, opće (ne)kulture. No kad ne bismo htjeli biti tako "in", ne bismo se ni sramotili, jer bi nam dovoljna bila tema.
Kad se raspravlja o jeziku, trebalo bi gledati malo šire, ne samo iz vlastite perspektive. Hrvatski standard je mišljen da nam služi svima, bez obzira na dijalekt/narječje/sociolekt/idiolekt/žargon kojim govorimo, cilj mu je da se međusobno razumijemo. Hrvatski (pre)zasićen anglizmima baš i ne ispunjava tu svoju svrhu.
Ina33-niz.
Par primjera iz marketinga (što bi to bilo na hrv.?).
Jedan di je super nastao pohrvaćeni (ali lokalni izraz) - create buzz - napravit šušur (da se o nečemu priča). Super mi je termin i sučelje, primjerice.
Svijet marketinga ne funkcionira na standardu. Na standardu jako malo ljudi uopće govori, a marketing se obraća ljudima u njihovim svakodnevnim situacijama, nekom prosjeku ili nekakvim nišama (evo, ni to ne znam kako bi rekla, a možda je to OK i već sraslo s hrvatskim)?
Evo, meni više od anglizama, recimo, smeta taj standardni jezik koji je u brojnim (neslužbenim) situacijama neprirodan - notoran HNK-ovski stil glume "Ti ni ne znaš tko sam ja" itd. Ali, to sve više nestaje, koliko shvaćam, i probija se taj "svakodnevni govor", što god to bilo.
E, a ljude iz Dalmacije onda smeta što je "svakodnevni govor" zagrebački, pa da su samo "glavni redikuli" u crtićima Dalmatinci, i da je jedini glavni lik koji govori splitskim Popeye, a svi drugi govore u ZG slengu, tj. splitski govor je rezerviran za lika "prvu pratilju", a nikad za glavnoga.
Pa me onda nerviraju igračke za djecu koje imaju krive naglaske - avion itd.
Hoću reći da "hrvatski jezik", kao i svi drugi, je nešto živo, što se svaki dan mijenja, svakog sigurno nešto smeta u njemu ili tretmanu njega. I OK su mi stavovi da se zaštiti, ali ne po cijenu stručnog i svakodnevnog nerazumijevanja (primjer "elektronešto"). A pomoglo bi da se i dogovore oko pravopisa, smanjilo bi razinu konfuzije. Ako su se mogli Nijemci dogovoriti oko scharfes S-a, onda ni to ne bi trebalo biti takav nepremostiv izazov.
Pa neću (ne ću) baki govorit o firewallu itd. To nju niti ne zanima. Znam ja da je pravilno i jedno i drugo - ne ću i neću itd.. U jeziku brojnosti 4 milijuna plus dijaspora, smatram da postojanje dvije varijante i sva ta vitičasta kompliciranost - što spada u dosljednost skupine A, a što u dosljednost skupine B samo dodaje na vatru konfuzije i neznanja, i iako su sigorno ta dva sustava izašla iz ljubavi prema jeziku (valjda), ne rade mu dobro.
Pa kad se jezikoslovci oko toga ne mogu dogovoriti i puštaju da ih i oko ne ću i neću politika dira, onda sam i ja labavija u strogosti prema svom "defaultu" i "firewallu".
Jezikokslovci bi, prema meni, trebali biti primjer, a kad su se oni zapetljali u svoja neću i ne ću, onda mi je malo čudno da se čude nama koji ćemo napisat neču ti doč na fejs. Karikiram, naravno.
Evo, ja znam što je elektroskupnica koju je spomenula puntica (vidim da se svi osvrćete na taj primjer pa da ne ispadne da je to nešto što je tamo neki čudak smislio). I naš glavni informatičar tako piše i govori. Dakle, riječ dolazi iz struke, pa ako struci nije mrska, zašto bi bila nama "laicima". I vjerujem da će s vremenom biti sve češća u uporabi. I uručak je mnogima bio smiješan pa ga sad već posvuda ima.
elektroskupnica = mailing-lista
uručak = handout
Iskreno, oba su mi totalno smiješna, i uručak (vuče na ručak i doručak), a ovaj elektroskupnica bolje mi je da šutim. Elektroskupnica mi je stvarno razine zrakomlata i onoga... samokrijesa i brzoglasa i hitroreza.
Naravno, o ukusima se ne rasrpavlja, a konačni test će bit koliko će to zaživjeti i hoće li bit uspješno kao tipkovnica i sučelje.
Preplavljen si anglizmima onoliko koliko dopustiš da budeš preplavljen (i meni je to struka pa nisam preplavljena-jer jednostavno ne želim biti
preplavljena i više volim svoj jezik od onog kojeg sam studirala) i želim i
da moje dijete govori što više hrvatski, a što manje neku čudnu mješavinu hrvatskog i engleskog.
I draži mi je zrakomlat od npr. posearchaj si malo. Imaju i Nijemci Hubschrauber za helikopter, pa šta.
I pisanje č i ć (miješanje) me toliko ne smeta, jer ostaje u okviru
hrvatskog. Nisu svi nešto puno čitali, ili jako dobro pazili na satu
Evo, ako je glavna svrha jezika tj. komunikacije da te netko razumije, a ne jezična čistoća i ljepota, mislim da me na mom poslu sutra nitko ne bi razumio da napišem "svima u elektroskupniku šaljem uručak". Možda bi me razumjeli za par mjeseci, za koju godinu, ali sutra ne, a zvala bi me šefica i pitala što mi je, što sam to napisala. Iskreno, elektroskupnik i uručak ne bi razumjela niti generacija naših baka i djedova, niti moji mama i tata, za ovaj skupnik bi možda mislili da je to neka sklopka. Dakle, njima bi bilo svejedno je li hrvatski izraz ili eng. riječ, a na poslu me ne bi razumjeli.
Znači, propustila bih osnovnu svrhu komunikacije (po meni je to prenošenje poruke, a ne kreiranje novih riječi).
Odnosno, moj je primarni interes da me ovi kojima govorim razumiju, a ne jezik kao takav (nije mi to posao, a ne znam jesu li uručci i elektroskupnici neka sreća - fali mi tog uvjerenja da je to super).
I što je to konačan test, i gdje on počinje i gdje završava? Jezik se neprestano stvara i mijenja.
Ovo vrijeme teške korupcije u Hrvatskoj ne ide na ruku onima koji žele u Hrvatskoj više hrvatskog,
a manje engleskog jezika. Kad dođu
bolja vremena, bit će i više prostora i više sluha za hrvatski. Bit će mislim manje stava "ne bi mi smetalo
ni da propadne."
Mene taj konačan test toliko ne zanima. Meni je u fokusu da me danas i sutra razumiju. Konačnim testom i kovanjem / prevođenjem i brigom o širenju upotrebe riječi neka se bave jezikoslovci (kad razriješe ne ću i neću, tj. možda da prihvatimo obje varijante - i eng. i hrv. - šalim se, ali ono... je li normalno postojanje više standardnih varijanti pisanja? Možda je, ali meni se to ne čini normalno i dobro).
A, nota bene, nema veze korupcija i spominjanje hrvatskog jezik. Odnosno, meni se čini upravo suportno, ali to je sad već politički stav ili fakt, ne znam procijeniti. Misim na kreatora hitroreza.
Tj. jedno s drugim nema veze, niti su bolji ovi koji inzistiraju na hrv. , ili ovi koji puštaju anglizme, to nema veze s korupcijom.
Kako nema veze, korupcija je ogromna (bila, nadam se), ljudi su ogorčeni, poduzeća u kojima se
najviše kralo počinju s Hrvatski(a,o), ljudi traže izlaz iz loše situacije, zaziva se MMF, nema se
povjerenja u hrvatsko bilo što..i to uistinu nije plodno tlo niti za zadržavanje postojećeg fonda
hrvatskih riječi a kamoli za kovanice.
Jer, strani kapital trenutno rula u Hrvatskoj.
Ma daj, nemoj pretjerivat - anglizmi imaju veze s korupcijom? Tj. nije propast hrvatske ekonomije uzrokovao engleski jezik, nego će prije bit da je hrvatska ekonomija uzrokovala propast hrvatskog jezika.
Kako se očuvao onaj neki dijalekt ladin, koji se priča u sjevernim djelovima Italije? Vjerojatno je u tome udjela imalo i to što su i ekonomski opstali, imali dobro vodstvo, i, u krajnjoj liniji, možda i sreće.
Ne razumiješ me. Ne kažem ja da je engleski jezik uzrokovao propast hrv. ekonomije, već da je propast hrvatske
ekonomije bila vrlo plodno tlo za prijem anglizama.