Printable View
Mi smo imali nekoliko takvih slucajeva i isto tako smo reagirali kao i vi i zasad nas Vedran ne gnjavi puno s time ... no, vidjet cemo sto ce jos biti. Kod djece je kolektiv (ovdje vrticka grupa) jaka stvar tako da cemo jos stosta uz njih dobiti od tamo (a i vec je svasta do sada i stiglo - ima na Forumu vec jedna tema o tome).Citiraj:
davorka prvotno napisa
još nas ne časti pogrdnim imenima, na to ću vjerojatno biti dosta osjetljiva (iako, kada se sjetim kako smo se ja i brat "častili" i čudili se što viči na nas kada to uopće nisu "prave " psovke :shock: ). Najveću uvredu koju mi servira: "tebe je baš briga za sve..." i "dobro, onda ti više neću biti sin".
Preživim to, malo porazgovaramo i sve pet.
U stravi, sada kada razmišljam, B je dosta osjetljiv na naše emocije. Stvarno može prepoznati kada nas povrijedi i odmah se krene ispričavati, spontano. To ne znači da neće to isto ponovno ponoviti, ali već puno znači što uopće prepoznaje sam kada pretjera...
Gotovo svakodnevno, sve dok nismo nekoliko puta pogledali "Potraga za Nemom". Ona rečenica kada Nemo kaže tati "Mrzim te" joj je jako smetala i svaki put me pitala "Mama zašto je on tako ružno rekao tati?" pa smo s nestrpljenjem svaki put čekali dio kad Nemo kaže "Tata ne mrzim te" i tad je jaaakoo sretna. Čak i sad kad joj izleti "glupačo ili ne volim te" u trenu se sjeti Nema i sa smješkom i pusicom mi kaže "Mama ja ti to ne mislim" i tad sam ja jaaaakooo sretna. :love:Citiraj:
davorka prvotno napisa
I mi pokušavamo tako, ali bez obzira što on izabere i mi se toga držimo, kad dođe do toga da to treba napraviti/pojesti neće. Onda ga podsjetim na dogovor a on se samo nasmije i kaže: Jesam te zeznuo?!Citiraj:
yaya prvotno napisa
A što se tiče izjava poput: Idiotina, tenkre, ubit ću te i sl., ima ih. Mene to jako pogađa i svaki put mu skrenem pažnju na to, pitam ga zašto je to rekao i da li uopće zna šta to znači. Na kraju se složimo da je to ružno i sam mi kaže oprosti i neću to više govoriti. Ali slijedeći put u ljutnji opet ispočetka. Iako moram priznati da u zadnje vrijeme nakon što mu u afektu tako nešto izleti, štrecne se i izvlači kao da je to rekao nekoj svojoj igrački. Čak i tada mu kažem da to nije lijepo govoriti nikome, pa ni igrački jer su to ružne riječi.
Kod nas dogovori pale ako ih MZ i ja mozemo kontrolirati. Ima tu dosta otpora, ali mi ostajemo cvrsti i na kraju se dogovor ispostuje do kraja i nadam se da mu je to naputak za ubuduce da vidi da tu nema mrdanja. :mrgreen:Citiraj:
yaya prvotno napisa
Npr. kad smo kupili veliki smetlarski kamion igracku nakon 100 navaljivanja tad smo sklopili ugovor da slijedeca 3 mjeseca nema drugih igracaka (knjige, kinder jaja i sl. su izuzeti). Uskoro ce 3 tjedna isteci i vec je par puta pitao da li su prosla 3 mjeseca i zasto moramo bas tako dugo cekati.
A za rucak - ako ne pojede ono sto je rekao nema nista drugo za jesti do termina slijedeceg obroka (izuzetak voce).
Kad dogovor ne mozemo osobno kontrolirati (vrtic, bake) tad se dogovor povremeno izvrda, no moram reci da i tu pokazuje dosta svijesti. Recimo, kad su bile "in" kazne da ne smije jesti cokoladu tad je cesto pitao nas kad mu je baka ponudila cokoladu "Jel smijem sad jesti?".
A rijec "oprosti" strasno tesko prelazi njegove usne - cujemo je mozda 1-2 puta mjesecno, iako bi bilo razloga i za cescu upotrebu. Mislim da ju nije nikad upotrijebio kad smo ga podsjetili da bi se trebao nekome izvinuti (cisti otpor), zatim kad on misli da je u pravu (jaaaako cesto) ili kad je nije u pravu, ali ga je sram toga ili pak kad vidi da nije u pravu, ali ne zeli da ispadne da je nesto skrivio. Dakle, preostaju ona 2-3 slucaja kad je nesto ucinio sasvim slucajno, a ispalo je lose (npr. gurnuo sestru - za razliku od onih 72 druga slucaja kad ju je gurnuo namjerno i nije se ispricao).
Ne znam otkud to, jer u njegovoj okolini smo svi vrlo fini i ta rijec se cuje vrlo cesto.
Ahhhhhhh bolna točka...
Ne slušaju, naravno. Ponekad upali trgovina (ako-onda), ali često puta i ne. Obično ide 3 puta tiho, 3 puta glasno i 3 puta urlajući. Onda se udostoje pogledati što to mama hoće. I sve su sličniji u tome, usprkos 3 godine razlike.
Od finih metoda nekad pali "ako odmah ne obavimo to i to, nećemo stići ovo i ono "(obično se radi o kupanju i čitanju priča prije spavanja). Definitivno pali "tko će prije" ali to ne možeš primijeniti na sve. Recimo nikad to ne kažem kod jela, ali se zna da ako ne pojedu nema slatkiša.
Kad sam jako ljuta (to pali kod mlađeg) igračke idu u zatvor, tj. visoki zatvoreni ormar.
Za obračune starijeg nad mlađim sam zaprijetila da ću ja njemu napraviti to što on radi bratu. Lupala nisam, ni skakala po njemu jer ipak imam puno previše kila, ali vukla za kosu bogme jesam (veliki vuče malog i ne pušta, ja ga povučem (nakon oglušivanja na molbu) i da vidiš kako mu je jasno da mora pustiti). Sad je već mlađi prilično obrambeno sposoban, uskoro će 4. Moram priznati da su meni te bratske tučnjave totalna koma i sasvim nepojmljiva stvar, i MM i ja smo bili jedinci i s nikim tko nam je bio drag se nismo tukli (ja se bar nadam da su si dragi, iako padaju izjave "onda ti nisam više brat" ).
Pospremanje sobe je bolna točka, ali sad imaju svaki svoju pa nek uživaju u neredu. Kad nam je baš dosta, zaprijetimo bacanjem, pa se ipak prione na posao (a ponešto se hvala bogu i baci, ali dogovorno).
Kod nas ne pali "hoćeš sad ili poslije", ili bude poslije pa nikad, ili odmah neću.
Jedino nas sad zbog kabelske zagušuju crtići. Mislim da ću odprogramirati kanal, moram iskoristiti neko ljepše vrijeme. Kad smo se preselili bili smo 2 tjedna bez tv-a i nikom ništa. Video i dvd još nismo smontirali.
Kada Mejra npr. nece da obuce cipele a moramo hitno van onda je obicno zbunim nekim pitanjem. Npr. "znas li Mejra ko nas ceka vani/znas li gdje idemo?"
Danas neda bratu flasicu. On jadan sav uplakan. I naravno pricala sam Ahmedu sta je (velika) seka Mejra radila dok je on spavao. Ona sva happy sto pricam o njoj. Tako da sam brbljala (o njoj) dok je braco ruco.
MM to ide na zivce. On bi da ona poslusa i fertig... :P Muskarci i strpljenje! :x
Moja M je inače vrlo prilagodljiva, uglavnom posluša, nikad me nije zabrinjavala svojim povremenim neposlusnoštima ili ispadima cendranja.
Ali zadnjih dva tjedna ratujemo oko poslušnosti.
Inače zapamtila sam i da je prošle godine u ovo doba (baš na polovici do rođendana) imala žutu minutu.
Jednostavno je nešto lupi, postaje nemoguća i to traje kojih mjesec, mjesec i pol i onda je sve opet dobro.
Nije u ostatku godine uvijek idealno, ali je lakše nagovorim, ne doživljavam njene tantre kao stresne. Ali sada, dođe mi da pobjegnem na kraj svijeta.
Evo, njena soba je 3 dana izgledala kao da je bomba pala. Izvrnula je dvije velike kutije igračaka po cijeloj sobi i uopće nas nije poslušala kad smo joj rekli da mora pospremiti sve natrag. Ni uz pomoć, ni uz ILI/ILI, niti pali KADA/ONDA. Rekla sam joj da ću igračke uzeti jer ne vodi brigu o njima.
Vikend je provela kod bake, ja sam igračke strpala u kutiju i sakrila ih. Sad kad dođe, igrački nema (samo te koje je ostavila nepospremljene, ali s njima se najviše igra). Baš me zanima kako će reagirati.
Rekla sam si da ću svaki dan vraćati jednu po jednu bebu, ali samo ako se bude ponašala kak se spada.
Ni ja ne želim totalno poslušno dijete, i ono mora imati svoje JA, važno je da se znaju koje su granice (postavlja ih roditelj), da sve bude sporazumno i da obje strane budu zadovoljne (a za to su potrebni obostrani kompromisi).
Ovo mi se čini dobra ideja. Svakako nam javi kako je prošlo.