Pomozite! Ljubomorna sam!

Ja sam se isto pokušala staviti u situaciju buduće svekrve (imam dva sina) i zamisliti da moja snaha nedajBože jednog dana piše ovakav post.
Upalo mi je u oči kako si napisala da je žena u redu, da vam je puno pomagala, nosila ručkove kad si rodila, mislim da je to jako lijepo od nje, a puno žena nema takvu pomoć poslije poroda.
Probaj shvatiti da je to i njoj jako lijepi događaj, dobila je unuka. Moji roditelji su mi rekli da sa unucima puno više uživaju nego što su s nama, sada su u penziji neopterećeni egzistencijalnim brigama i svakodnevicom, žurbom...kao kad smo mi bili djeca i mogu se posvetiti unucima s punom pažnjom i ljubavlju. Osim toga unuci imaju svoje mame i tate koji se brinu za njih pa bake i djedovi mogu zaista uživati s djecom bez nekih velikih opterećenja.
Ove svekrve koje govore da one više vole unuke nego mame, u stilu : dođi baki što ti je to zločesta mama napravila, ja ću te paziti i maziti... to mi je sasvim druga priča i nikako ne odobravam takvo ponašanje.

:shock: Ej, koji horori!Kad sve ovo čitam ne mogu vjerovati!Sve mi je donekle podnošljivo, ali da baka tako govori o majci koja je njenog unuka ili unuku rodila, preko toga nikako ne bi mogla preći.
Mislim da bi s tom dotičnom svekrvom trebalo popričati i onako jednostavno prijateljski dati joj do znanja kako bi se ona osjećala da snaha tako djetetu govori protiv bake.
Odnos majka-dijete je nešto najsvetije što postoji na ovoj planeti, i nitko nema pravo ni na koji način htjeti ugroziti ga. Mislim nemam još svekrvu, ali ovo je stvarno nešto što si ne bih poželjela. :/

Pardon, kiks na pravopisu. Ne "preći" nego "prijeći". :*

Kužim te skroz. I ja sam se tako osjećala. Mislim da tu veliku ulogu igraju hormoni i majčinski instinkti.. koje su bake (nažalost) zaboravile.
Iz sadašnje perspektive se slažem s davorkom.
Ja se više i ne nadam da će prepoznati (ili pohvaliti) moj doprinost tome što je M. sretno djete, zdravo ili sl, ili da će razmišljati kako se ja osjećam..
Probaj razmišljati na način da svom djetetu želiš omogućiti da dobije svu moguću ljubav koju može dobiti.. pa i od baka. Limitiraj posjete na tebi podnošljivu razinu i dozvoli si biti sebična.

Hvala vam drage mame na odgovorima, vjerujte, pomogle ste mi da se malo smiri situacija. I ja se bolje osjecam.
Nismo bili vise kod babe, mozda je i to imalo utjecaja, ali i ja sam si poslozila neke kockice u glavi. I sa MM sam puuuno pricala. On je bio spreman vec da se selimo odavdje kako bih se ja bolje osjecala. Ali po meni to bi bilo bjezanje od problema a ne rijesavanje. Ipak, lijepo mi je bilo cuti kada je to predlozio.

Manuel je u ovih par dana jako napredovao. Poceli smo stvarno komunicirati. Vec neko vrijeme guguce, ali sada je to postalo jos izrazajnije, i sa smislom. Npr. igramo se tako da ja izgovaram njegovo ime Maaaa-nuuuu-el! i on se svaki puta na to meni nasmije, onako andeoski od uha do uha. I ta nasa igra mi uljeva puno pozitivnih emocija. zbilja mi cini da se dobro osjecam, ponosna, zadovoljna, to je nas mali zajednicki uspjeh. Zbog svega toga se odjecam i sigurnijom u sebe i svog malog andela, i na neki nacin darezljivijom prema baki.

Citiraj:

---

emy prvotno napisa

I ja se bolje osjecam.

I ta nasa igra mi uljeva puno pozitivnih emocija. zbilja mi cini da se dobro osjecam, ponosna, zadovoljna, to je nas mali zajednicki uspjeh. Zbog svega toga se odjecam i sigurnijom u sebe i svog malog andela, i na neki nacin darezljivijom prema baki.

---

s jedne strane mi se cini da sto su nam djeca manja, da smo "napetije" i sve stvari dozivljavamo jako "osobno" (netko vise, netko manje, drugaciji smo ljudi), cak kad one sa strane druge osobe nisu tako misljene.

s druge stane sto smo sretniji, ispunjeniji, "centriraniji", to smo prema drugima velikodusniji, pozitivniji. sto smo nesretniji, nezadovoljniji, neispunjniji, nesigurniji, to smo vise skloni sve te frustracije projicirati na druge, sto ljude, sto stvari.

i ono sto ninet rece, cini mi se moze pomoci.

drago mi je da se sve razvija na bolje. :)

Negdje sam pročitala da je i pretjerana posesivnost oblik PPD. Onda to još nisam znala ali kad sam rodila 1. dijete nisam ga nikome htjela dati. Kad je sestra na izlasku iz bolnice dala MM u ruke, nešto me štrecnulo. Pokušavala sam to prikriti jer mi je bilo glupo, ali nisam si mogla pomoći. Patronažnu nisam mogla podnjeti iako je inače ok, ali ga je stalno imala u rukama. Sa drugim djetetom je nisam ni zvala. Izgleda da je to zarazno jer ni MM nije dao malog nikome u ruke, sveki i moja mama samo na kratko. Nakon par mjeseci me to prošlo.
Znam da je to grozan osječaj, drži se!

Proci ce tebe ta "ljubomora". Kad a maleni poraste pozeljeti ces se naspavati, otici sa TM u kino, na veceru-SAMI VI. Tada ce ti sveki dobro doci i nece ti ici na zivce. :lol:

Citiraj:

---

Mejra's mommy prvotno napisa

Proci ce tebe ta "ljubomora". Kad a maleni poraste pozeljeti ces se naspavati, otici sa TM u kino, na veceru-SAMI VI. Tada ce ti sveki dobro doci i nece ti ici na zivce. :lol:

---

upravo tako, ja san bas zbog toga pristala bit ljubomorna jer san osjecala griznju savjesti jer ne smis bit ljubomoran na zenu koja se dobrovoljno ponudi cuvat unuce dok smo mi vani. cak nas i tjera iz kuce samo da izademo!! :lol:

OK. Ali koliko su stara ta vasa djeca kada vi to zelite SAMI izaci nekud, dakle bez njih? Ja ne nogu niti pomisliti na to da ostavim svog sina baki na pola sata, a i zasto bih, pa nema jos niti 2 puna mjeseca! A i dojim ga na zahtjev, a cesto puta mi i zaspe na cici.

Sada me muci jos jedna stvar.
Kako ste reagirale kada bi vam poznanici ili cak i stranci prliazili djetetu da ga vide, pa se onako unosili malom u lice, dirali ga po licu i rukicama kao da je to najnormalnija stvar, a sve bez vaseg pristanka, zapravo kao da vi tu i ne postojite?

Danas smo svo troje svratili kod babe na posao (radi u starackom domu) radi neke stvari. Svi njeni kolege su navalili na Manuela koji je spavao u marami, i nije da vidjeti lice. :P
Najvise me naljutila glavna sestra koju ja prvi put vidim u zivotu, a koja mi je prisla i bez da se predstavi ili da pita ili da kaze neku ljubaznu rijec, ona je odmah stala grubo otvarati maramu da bi vidjela babino unce! Mislim, ono, a mali vezan u marami na meni, osjecala sam se kao da mene skida. Fuj!
Kako bi vi reagirale? Sto bi napravile u takvoj situaciji? Jos uvijek sam nervozna zbog tog dogadaja...

Citiraj:

---

emy prvotno napisa

Sada me muci jos jedna stvar.
Kako ste reagirale kada bi vam poznanici ili cak i stranci prliazili djetetu da ga vide, pa se onako unosili malom u lice, dirali ga po licu i rukicama kao da je to najnormalnija stvar, a sve bez vaseg pristanka, zapravo kao da vi tu i ne postojite?.

---

draga emy, ja ti mogu samo reci da sam beskompromisna kad je Farisu pitanju.
Nema barkanja, diranja lica, ljubljenja, packanja i slicno.
Jedna komsinica cak nije htjela da me gleda zato vec govori Farisu koji je tad imao par mjeseci "kakva ti je ova mametina ne da da te poljubim" pa ga je samo iz daleka gledala.
Ali vjeruj da me to ne sekira ni 1%....dijete mi je najprece a svi ostali su manje bitni.

Srecom ni moj F ne da da se gnjavi pa sad kad je veci cak i da hoce da ga gnjave ne mogu :mrgreen:

Citiraj:

---

emy prvotno napisa

OK. Ali koliko su stara ta vasa djeca kada vi to zelite SAMI izaci nekud, dakle bez njih?

---

skoro dvije godine, i najčešće odustanemo jer nam ga je žao ostaviti. :roll:

za nepozvano diranje, pogotovo po ručicama i licu... ako ne želiš ništa reći, odmakni se. stavi mu svoju ruku na lice i tako ga zaštiti. ljudima su bebe slatke i žele ih dirati, to je razumljivo - i najčešće im ne padne na pamet da mama to ne želi.

kad vam netko dolazi u kuću, obavezno prvo skida cipele i pere ruke. na ruke ga uzima tek kad i ako ti želiš, mogu ga vidjeti i iz tvojeg naručja.

slobodno postavi granice, najvažnije je da se ti i beba dobro osjećate a svi ostali su manje važni.

Pa vjerojatno je žena vidjela po tvojoj reakciji da može to napraviti. Vjerujem da si ti malo zablokirala, a ona se dala u napad. Drugi put se samo odmakni i reci da ne voliš da ga nepoznati ljudi diraju. Možda zvuči grubo, ali i kuja će te ugrist ako joj ideš prčkat oko mladih, a ne pozna te.

Što se tiče izlazaka, prošli tjedan smo ja i MM išli na maškare. Prvi izlazak od kad se Lovro rodio. Tamo gdje su maškare žive svekiji,par kuća dalje, pa sam zato i pristala. Lovro je zaspao, a mi smo bili par sati vani. I danas ćemo tako.
A po spežu i do grada na max. 2 sata idem odavno. MM ga čuva.

Evo moj ima skoro 6 godina i meni ga je još uvijek žao nekome pustiti. To bude onda većinom varijanta da ide samo jedan tj. ili ja ili MM ili pak svi troje.

I najgore je to da što je veći to mi ga je teže ostavljati nekome jer znam da on to ne voli. Uvijek ga pitamo ako bi išao kod none (gdje je i moj mali brat od 7 god.) ili kod bake (gdje su nećaci) na spavanje dok mi nekamo odemo. Ako mu se ide dobro, a ako baš ne želi onda odustanemo od izlaska (ako je moguće naravno)

Kad je bio meli znala sam nekima direktno u facu reći "ne bali mi ga" pa ako se naljuti baš me briga :mrgreen:

Ja sam ionako "zloćesta i bezobrazna"

Ne smeta mi ako ga netko primi niti nisam neki pretjerani higijeničar. Na kraju krajeva uvijek sam imala vlažne maramice pa sam ga umivala poslije raznih dodira.

Citiraj:

---

Pliska prvotno napisa

Kad je bio meli znala sam nekima direktno u facu reći "ne bali mi ga" pa ako se naljuti baš me briga

---

:lol:

Citiraj:

---

Ne smeta mi ako ga netko primi niti nisam neki pretjerani higijeničar. Na kraju krajeva uvijek sam imala vlažne maramice pa sam ga umivala poslije raznih dodira.

---

ovo i ja prakticiram

Da sam se blokirala - jesam. Sve se to dogodilo jako na brzinu, guzva i zbrka, a zena se ponasala jako sigurno u sebe i kao da je sefica i meni a ne samo na poslu. Ja sam ju pogledala direktno u oci dok nam je prilazila, i ono, ocekivala sam neku verbalnu komunikaciju. Ja sam ju ljubazno pozdravila sa Dobar dan. A ona nista, samo je ponavljala "bakin unuk" i naravno petljaja po njemu.

A ovo za brisanje ruku, da i ja sam ga brisala poslije toga. Fuj, fuj!

I ja se pridružujem:
Moja sveki, inače ok žena, dobro se slažemo... međutim otkako sam zatrudnila koma: stalno je visila nadamnom, htjela samnom na preglede, bila puna "pametnih" savjeta, po njoj sam trebala ležati cijelu trudnoću, kada sam se približila terminu snebivala se kada bih rekla da sam hodala, vrhunac svega je bio kada je htjela spavati kod nas jer je m radio noćnu pa da ode samnom u rodilište! Naravno da je bila povrijeđena što ju nisam obavjestila da sam u rodilištu navečer nego tek ujutro i cijelo jutro (svakih pola sata) je zivkala u rađaonu da pita dali sam rodila!
Sada kada imamo I opet dijeli savjete, te bi ju šetala, te bi ju nosala, vrhunac je bio neki dan kada smo došli k njoj: bila joj je neka znanica, a ona je skočila sa stolca i doslovno istrgnula meni malu iz ruke! Ja sam ostala :shock:, dijete se rasplakalo, a ona je počela ljuljati i priča joj "sunce bakino, pa sta to tebi mama radi da plačeš?"
Ja nisam mogla ništa reći, sreća m nema pardona pa je on uzeo malenu i malo špotao svoju mamicu!
Neću ni spominjati ljubljenje ruku, bez obzira što stalno ponavljam da stalno gura rukice u usta...
Ja do sada ništa nisam rekla, ne bih joj se htjela zamjeriti, ipak joj je to prva unuka ali sve sam bliže rubu!
Sorry što sam odužila1

Meni sada smeta to njeno zavirivanje u maramu kada mali spava u njoj na meni, i kada ga dojim isto mi smeta da se onako jako priblizi i naginje nad nama da bi ga bolje vidjela.
Jednom mi je i sisu dotakla da bi njemu oslobodila nosic sa rijecima "sta ti to mama radi, pa imat ces krivi nos". To me jako uvrijedilo. Jeste da se ja lako vrijedam, ali necu takva dodirivanja i geste i komentare, taman mu i bio krivi nos! (a znam da nece biti).
O, znala je ona i da me gleda onako preko mog ramena da vidi kako ja presvlacim maloga. To je bilo na samom pocetku. Voljela bih stvarno da je tada pokazala vise povjerenja u mene. Mislim, ako nista drugo, mogla se sjetiti da sam med. sestra i da sam mijenjala pelene i prije nego sam rodila svog sina. Osim toga, ne treba za to velika mudrost.

A to za nocne. Na samom pocetku i MM je morao ordaditi dvije nocne smjene i onda smo se slozili da ona prespava kod nas na kaucu u slucaju da mi bude potrebna pomoc. Naume, to je bilo odmah nakon poroda jos u prvom tjednu i meni jos nije stiglo ono "pravo mlijeko" i mali je jako plakao. Drzala sam ga cijelo vrijeme na sisi, ali kao da bi se iznervirao jer bi popio sav kolostrum i onda bih plakao i ne bi se smirivao, jedino u tatinim rukama bi bio miran, pa onda na sisu. I tako je bilo 3. noc, a 4. i 5. je MM radio. Srecom, bas tada mi je doslo mlijeko, i to toliko da mali nije mogao sve niti posisati, pa sam tu imala i prvu temperaturu. Ali je zato barem spavao i budio se samo cicati, pa opet na spavanje.

Iz danasnje perspektive vidim da mi nije trebala njena pomoc, zapravo, ona je htjela silno pomagati i brinuti se o njemu (vjerojatno ju je puknuo majcinski osjecaj) pa se onda jako nudila, a mi neiskusni...
Shvatila sam da pretjeruje tek onda kada je pocela pricati o tome kako cemo ga kupati prvi puta, da mu vodica ne smije uci u usi i druge gluposti. Ona nam je htjela pokazati kako se to dijete treba kupati, jer ona zna, ona je vec imala djecu. A i MM i ja smo med. radnici pa smo valjda totalno seprtlje i glupi da ne znamo, tj. da ne bi mogli to sami obaviti. E tu sam rekla MM i inzistirala da ga sami okupamo. Cak nam je i nasa babica rekla da mi to mozemo sami napraviti, da nam ona ne treba nista pokazivati jer vjeruje u nase sposobnosti. i tako je i bilo.

Ono sto mi jos ne izlazi ig glave ja kada je jos u trudnoci pocela govoriti kako ce ona njega izvoditi u setnje kada zatopli, onako fino u kolica... Baba si zamislja scene, masta i tako to. OK, to joj ne mogu zabraniti, ali kada je pocela forsirati da nam kupi kolica za bebu, a mi to nismo htjeli jer smo uzeli maramu, i hocemo ga nositi samo u marami, onda je bila jako dosadna i nije nas slusala. Rekla je cak i to da ce si onda ona kupiti kolica za sebe, jer da ga nece ona nositi u toj marami, kaze da je seprtljava pa se boji ako se spotakne i padne.

Mislim, ona si je totalno ufurala u to da ce se jaaaako puno druziti s njime, i vjerojatno i bi da ja nisam Manuelova mama i osjecam se da je to moje. Da su te setnje moje, da su njegova kupanja moja, i sve drugo vezano uz njega. I nije mi tesko, i ne zelim se odvajati od svog sina, i na padam na fore tipa da se ja odmorim i odem nekud sama bez njega da bih uzivala. Pa da to i napravim, stalno bih mislila kako mu je i sto li radi i da li mu falim, i kako mu je bez mene, da li place... Bas bi mi to bilo neko uzivanje! A i njemu! Jedino bi njoj bilo, u to sam sigurna.
I vjerojatno joj ja ne dozvoljavam da se ona osjeti u ulozi bake kako je ona to zamisljala i zbog toga vidim da nam se odnos jako promijenio. Ne znam kako ce to sve zavrsiti, ali ja ne mislim nista popustati i onda da se poslije toga osjecam jadnom jer sam ucinila nesto sto zapravo nisam htjela, a da bih njoj ugodila. Kvragu i to ugadanje drugima.

A svi oni koji kazu da trebam popustiti jer ce mi kasnije biti drago da mi netko pricuva klinca... meni to iz ovog ugla izgleda bas na cisto koristoljublje. Znaci ja trebam biti KUS! sada jer cu kasnije imati koristi od nje, pa onda je bolje da sutim i pustim joj da mi "uzme" maloga kada i kako ona hoce. E pa nece mu se vise pribliziti! Za inat!

Bas sam se razbijesnila, ali danas je opet usla u stan samo da baci oko. Ja sam taman uspavala maloga i stavila ga u nas krevet, i bila sam na wc, obavljala veliku nuzdu sa malo odskrinutim vratima da bih cula maloga ako se pocne buditi. I eto ti nje na vratima sa "Ciaaaaaooooo". Bilo mi je za poluditi, a ja budala sto nisam zakljucala vrata od stana odmah kada je MM otisao na posao (prije 5 min). Uf! Odmah sam zatvorila vrata do kraja i kada je skuzila situaciju izasla je na prstima misleci da ju ja nisam cula, cak je i do lifta isla na prstima i kasnije presucivala da je bila u stanu.
Morala sam se ispuhati.......

Ljubljenje ruku...kao neće ga ljubiti u lice da mu nebi prenjeli bakterije, a u ruke, koje stalno trpa u usta može. :rooooll:

Ali da ja čujem kakvo špotanje na svoj račun, hm, bilo bi svačeg. To stvarno nije u redu.

Emy, tek si rodila i sasvim je normalno da ti se digne tlak kad neko svojata tvoje dijete. Lovro je došao doma nakon dva mjeseca i svi su dolazili svaki dan kod mene doma. Bila sam sama s njim i nije mi padalo na pamet da mi netko dolazi da mi pomogne. Ti svakodnevni posjeti su se nakon tjedan dana jaako prorijedili. I naslušala sam se priča da se trebam odmoriti, da ne dojim bi ga mogla ostavit kod none da tamo prespava itd.
Sve se to pomalo staloži, ljudi se smire. Vjeruj mi, isto sam ja razmišljala.

Zaboravila sam napisati to s dojenjem: ja nemam problema sa dojenjem pred bliskim i manje bliskim osobama ali NE PODNOSIM to njeno zavirivanje!
Drž' se Emy, proći će to!

Emy, Opusti se! Svi vole malu djecu, osobito stariji, čija su djeca odavno narasla. Sve je to normalno. Pa ja bih isto htjela vidjet unuče moje prijateljice jer najvjerojatnije ga neću više vidjet!

Naviknut ćeš se! A tek tete u dućanu... ali to je već druga storija.

Draga Emy, ja da sam na tvom mjestu već bi bila odavno pukla i stjerala je na kratko. Mogu shvatiti da je to njen unuk, sin njenog sina, da ga i ona kao i ti jaaaaako voli i sl. razloge. Ali to je VAŠE djete i po meni se stvarno previše petlja. Probaj neka joj TM objasni jer ćini mi se da ćeš i ti uskoro puknuti ko kokica pa ćeš joj na kraju nešto izvikati i pokvariti ćete odnose.

Za mene svi znaju da sam gruba i bezobrazna :mrgreen: kad mi netko ide na živce pa su unaprijed prilazili sa strahom.

Razgovaraj s mužem.

Emy, ovo kad kažeš da joj nećeš dati da se približi malome i to baš za inat, nemoj se ljutiti, ali mislim da zaista malo pretjeruješ.
Probaj se na trenutak staviti u njenu poziciju. I ti imaš sina i jednog dana će on vjerovatno imati ženu. Mislim da bi se loše osjećala da ti netko ne dozvoli da prošećeš sa svojim unukom.
Ne mora ona šetati s njim sada dok ima 2 mjeseca, može kasnije kad bude malo veći. Vjeruj mi ništa mu se neće dogoditi ako prošeće sa vlastitom bakom. Zašto ga lišavati nečije ljubavi zato jer je on "samo vaš". Ona je isto njemu obitelj.
Ja isto beskrajno volim svoju djecu i najsretnija sam kad su sa mnom i mužem. Moj stariji sin je prvi put prespavao kod bake sa 3,5 godine i to kod bake koja ga je čuvala dok sam ja radila znači da mu je bila super i dobro su se slagali i to zato jer smo mi išli na jedno vjenčanje izvan grada. Inače nastojim da smo uvijek skupa, da što više vremena provodimo zajedno. Ali djeca zaista uživaju s bakama. Danas vodim mlađeg sina na pregled i stariji ostaje kod bake. Kad me pitao gdje će on biti dok smo mi kod doktora rekla sam mu: kod bake a on viče: jupiiiiiiiiiiii.

Davorka, razumijem ovo sto mi pises, i necu imati nista protiv ostajanja i druzenja sa bakom kada bude imao 3 godine, ali ne SADA! A ona mi to sada forsira.

Evo jedne nove epizode koju moram izjadati ovdje.
Pliska, osjecam se bas kao da cu puknuti nakon ovoga, ne znam samo sto me jos drzi. Cekam muza da se vrati s posla pa da pricamo, inace bih vec otisla gore kod nje i svasta bih joj rekla! A to bi trajno poremetilo odnose.

Bila sam maloprije kod KUSTODE od zgrade. To je u svicarskoj osoba koja zivi u zgradi i brine se o njoj, nesto kao domar, samo sto je u nasem slucaju zenska. Tebala sam joj nesto platiti. Ona je inace jako zanimljiva zena, voli nas jako, i bila je odsevljena kada je saznala da cekamo bebu. U to vrijeme smo trazili stan i ona nam je prakticki ovaj rezervirala za nas. Obozava djecu, pa tako i Manuela. Dosla me je posjetiti odmah nakon poroda i jos jednom poslije toga, a inace se stretnemo i u zgradi. Uglavnom, imamo jako dobar odnos.

Danas mi je rekla u povjerenju kako je primijetila da je svekrva jako demoralizirana i jako tuzna i da je prije neki dan sveki bila kod nje, i kada ju je ova zena pitala kako joj unuk lijepo raste, i da vidi kako sam ja dobra sa malim, moja svekrva je samo hladno odgovorila da ona ne misli tako i onda se rasplakala pred njom. Ova zena ju pita da zar je nesto krivo rekla, a moja svekrva mene pocela optuzivati da joj ne dam da vidi maloga jer sam ljubomorna na njega (istina je samo u vezi ljubomore). A zena njoj da je to normalno da sam ljubomorna, da su to jos hormoni, i da sam ja i njoj rekla da sam ljubomorna na maloga i da se tesko odvajam od njega (i to je istina, pricala sam jednom sa njom o tome).

Prekipilo mi je sto ona istice sebe kao zrtvu, kao, jadna ona sto ne moze vidjeti svog unuka, ja sam zlocesta,....
A ja osjecam isto prema njoj, kako ona hoce odvojiti mog sina od mene, i da bi ona bila najsretnija kada mene ne bi bilo jer bi se onda ona mogla sama i potpuno brinuti za Manuela, i po meni je ona zlocesta,...

Vjerujte mi da sam plakala od muke i pomijesanih osjecaja kada sam dosla kuci. S jedne strane mi je bilo zao moje sveki, ali s druge ne meogu promijeniti svoje osjecaje i praviti se da mi je super kada ga ona drzi i sve ono sto sam opisala u prvim postovima.

E sad mi vi recite sto ja da napravim?

a da ti sve ovo što pišeš nama ispričaš i njoj?
meni se čini da bi ona to shvatila bez obzira što bi joj bilo teško.
reci joj da je poštuješ i da će te veseliti dobar Manuelov i njezin odnos, da ćeš podržavati njihova druženja, ali da još nisi spremna na to i da nije stvar tvog nepovjerenja ili netrpeljivosti prema njoj već da jednostavno sada želiš biti stalno s njim.
meni bi to bilo pošteno.

Emy čudi mešto tvoja sveki nema razumjevanja za tvoje stanje.
Tko je zapravo rodio, ti ili ona?
Tu moraju biti prisutne neke frustracije iz prošlosti???
Gledaj da se ti središ i postaneš koliko možeš objektivna u doziranju njene pažnje prema tvojoj bebi. Mislim da od nje ne možeš očekivati objektivizam i razumjevanje. Kad smogneš snage počni se time baviti, a sad se posveti sebično svom bembaču. Valjda su tvoji majčinski feromoni tako jaki da je sveki sva u bembaču.
Želim ti da nađeš svoj put sa sveki i imaš pravo na egoizam. Bolje egoizam nego suprotno.

Emy, tvoju buru osjećaja prošla sam i ja (kao i 90% friških majki).

I definitivno nisam htjela dati dijete iz svojih ruku. Nikome.
I smatram da dijete dok je ovako malo treba biti STALNO ili što je više moguće uz svoju majku i svog oca. :)

No, isto tako razumijem i tvoju svekrvu (kao što sam razumijela i svoju sveki i svoju majku, ali im nisam davala dijete u ruke). Kod mene, na svu sreću, bila je moja mama više izložena mojoj ljubomori. Pa me je bolje i podnosila.

No, ono što mislim, sjedni sa svojom sveki i bez ikakve bure emocija (koliko god možeš se uzdrži) lijepo joj (PONOVO) objasni da jednostavno u ovoj fazi TI i TVOJ muž imati ISKLJUČIVU potrebu biti sa svojim djetetom. Neka se ne ljuti, ne misliš ništa loše, ali da se prvo tvoja mala obitelj mora međusobno upoznati. Kada je pozvete, ako želi neka dođe do vas, ali da moliš da ti više bez najave ne upada u stan. Reci joj da ju poštuješ i da moliš da i ona poštuje tebe i tvoju želju. I na kraju joj objasni da joj nitko neće uskratiti unuka. Ali vašem djetetu je prvenstveno mjesto s vama.

I na kraju, imaj razumijevanja i za svog muža. On vas obožava, učiniti će sve za vas, ali tvoja sveki je i njegova mama. Vjerujem da mu je teško.

I želim ti pun svemir snage da izdržiš ovo izuzetno teško emotivno razdoblje. :heart:

Imam idealno rjesenje za sve.
Opet zatrudni. Odmah.
Sveki ce dobiti priliku da brine malo vise o Manuelu.
Manuel ce dobiti brata ili seku.
Ti ces biti manje ljubomorna.
Kucepaziteljka ce isto biti sretna.

:)

Ajme emy, daj stvarno probajte otvoreno porazgovarat što vas međusobno muči.
Mora ona razumjeti tebe, ali pokušaj i ti nju. Ne čudim se tome što je željna unuka, bilo bi tužno da je indiferentna, ali ako joj lijepo objasniš da si sada u takvom osjetljivom stanju i da ti treba razumijevanja dok je beba ovako još mala, valjda će razumjeti.
I stvarno pokušaj ne doživljavati sve tako dramatično.

ja u početku nisam imala tih problema, doduše dok je bio jako mali i nisu navaljivali na njega, valjda nisu znali što bi s njim tako malim,
ali sad kad ga svi navlače ja to podnosim sve gore, pokušavam biti racionalna jer , ako se radi o sveki-i ja "imam" njeno dijete, a ako se radi o mojoj mami-on joj dođe kao terapija pa šutim i trpim

ja sam uvjerena da ću biti grozna svekrva :mrgreen:

Emy, draga, potpuno te kuzim. :love:
Nemam ti sto drugo reci nego da pokusas bar s njom razgovarati, reci joj kako se osjecas i zahtijevaj da vam ostavi prostora koliko god je potrebno da izgradite svoj odnos i da si ti nabildas majcinsko samopouzdanje.
Moja sveki je isto izuzetno nametljiva, dan danas pokusava se petljati vise i dublje nego sto su nase granice do kojih dozvoljavamo, ali mi se i dalje borimo da ih ne prelazi. Na zalost, moja to ne moze prihvatiti pa se jako, jako rijetko vidjamo.
Dobra vijest je da je mene negdje oko cetvrte E godine ona prestala uzrujavati sa svojim ponasanjem. Dakle, tek tada!!! :lol:

Citiraj:

---

A svi oni koji kazu da trebam popustiti jer ce mi kasnije biti drago da mi netko pricuva klinca...

---

Meni je ovo totalno bez veze. Ja do danas nisam osjetila zelju da mi netko cuva klinku. A pravi roditelj, tvoj ili TMov nece vam uskratiti uslugu cuvanja za x godina samo zato jer si sada, kad ti dijete ima 2 mjeseca, overprotective.

Drzi se stara!

Ja bih, ako imate uvjeta za to, odselila. Najozbiljnije. I dalje mislim da nije dobro da niti jedni djedovi i bake žive preblizu, ma kako divni i zlatni bili. Da ne živite tako blizu, onda bi sami odlučivali kad ćete je vidjeti, a i ona se ne bi okolo mogla žaliti kako si ti zla i nepravedna majka.

Stvarno ti ne treba takav teret i opterećenje prvih mjeseci sa svojom bebicom, dok se još upoznavate.

ajme emy :(

gledaj, sto je , tu je, osjecaji koji te drmaju , normalni su....

ja bih ti svakako savjetovala razgovor s njom, reci osjecam se tako i tako, smeta mi to i to, molila bih vas da nam jedno vrijeme manje dolazite, zelim biti sama sa sinom i muzom i zamoli ju da te pokusa shvatiti...

reci da nije stvar nje osobno, da nemas nista protiv nje, nego da ti trenutno nitko ne pase, da jednostavno zelis biti sama sa svojom obitelji....

i sve je to istina...

ako ne razgovarate, kriza se moze produbiti i bit ce teze za sve i tebe i muza i nju, pa na kraju i za bebu koja osjeca tvoje rasplozenje...


eto, pokusaj je na fin nacin maknuti, za neko vrijeme , dok se ne budes osjecala da ti nece smetati....

drzi se!

Joj Emy, vjeruj i ja sam također ljubomorna.
Najpre sam se skamenila kad sam došla iz bolnice, S. je imao 6 dana. Dosli su mi u goste tata i njegova žena, koja je stvarno ok. Ali, kad sam rekla da se S. probudio i da moram ići kod njega, ona je prva odjurila u sobu i uzela ga, i počela ljubiti...srce me zaboljelo...Ne od ljubomore, već od njenog nehaja i neobzira...
A što se tiče moje sveki, moja varjanta je dosta komplikovanija. Ona je ljetos čuvala djecu od svoje ćerke, dakle sestre mm-a. I skoro svaki dan je sa njima dolazila k meni dok mi je mm na poslu. Jednom su se djeca nešto posvađala a ona je I. rekla da je hohštapler jer izaziva svađu, a D. je rekla da će ga toliko izudarati da će krv propljuvati. :cry: Toliko mi je bilo neprijatno da sam zanijemela :shock: U djecu nisam mogla pogledati, a trebalo ih je svakako zaštititi.
Drugi dan su došli opet i ovog puta je i mm bio kod kuće i kada su se počeli spremati da idu doma (sveki sa djecom) mala je negodovala, i rekla: ja neću kući. A kasnije je rekla da neće sa babom kući, na što smo mi odmah ukapirali da je baba nesto napravila. Ja je diskretno odvedem u drugu sobu (djevojčicu) i pitam je da li zbog nje neće ići a ona sve negira. Pitam je da mi kaže sto im je baba uradila, neće da kaže i samo govori: neću sa njom kući. Na kraju je ja ubedim da krenu, jer ih mama i tata čekaju, i vratimo se u sobu, kad ona počne odjednom plakati i vikati: neću sa tobom da idem, jer mi ti kažes da sam budala! I dijete plače, trese se...Ja i mm se gledamo, a sveki: nemoj da lažeš! A djevojčica joj reče: ne lažem ,i stalno biješ D. i pretiš da ne kažemo...eto zato neću sa tobom...I sveki na to počne plakati, i jadati se kako su oni nevaljali, kako ne zna kako da ih smiri, i da je to samo jednom...Bilo mi je grozno, mrak mi je pao na oči. Zvali smo njihovog tatu,da dođe po njih i otišli su doma. Ja nisam imala mira, i morali sam to reći njihovoj mami.
E, sad se ja brinem kako će se ona slagati sa našim djetetom. Nema šanse da bih je pozvali da nam ga ona čuva, ali ne možemo joj zabraniti kontakt sa njim, ipak je ona baka...Još je problem sto se sa njom jednostavno ne može razgovarati kada se radi o njenom ponašanju (kada je dolazila nepozvana). Uvjek počne plakati, kako svi hoće nju iskoristiti, kako su svi zločesti, kako je uvjek bila dobra a sad je svi šutiraju....Zato mi njena pomoć uvijek presedne. Kad dođe, ja joj ne dam raditi, ali ona se trpa, i poslije pominje šta je sve uradila.
I djeli savjete kako treba raditi sa bebom, iz sopstevenog iskustva.
Eto, Emy, ako ti možes sa tvojom sveki makar razgovarati,i ako je razumna, ti si na konju, vjeruj!

Moja svekrva se, kad je A. imala DVA mjeseca, plakala po selu kako sve druge bake vode svoje unuke u setnje i sl. a ja samo dojim, ne dam bocicu jer sam sebicna i ne dam dijete od sebe a ona bi kao samo htjela pomoci. I nije dozvoljavala da je dojenje na zahtjev situacija u kojoj ne mozes stavit dijete u kolica i odvest NA PAR SATI. Takoder se vrijedala kada bih uzela A. iz njenih ruku kada bi se rasplakala. A sto sam trebala? Pustiti da mi dijete vristi dok ona ne bi odustala i vratila mi je?
Mi smo imale sukoba i prije, tako da me ne cudi ali me zbilja ljuti ta neobzirnost s njene strane. Jasno mi je da je u promjeni, i da je "cijeli zivot nesretna sto nije imala curicu", i da bi ona s A. izzivila sve te svoje potrebe i ljubav, ali stav me izludivao. Danas, kad A. ima skoro sedam mjeseci a 9 kila nitko se bas ne trga da bi ju nosio po kuci, jer ona zeli razgledavati.
Moja mama se raspameti kad dodemo s A. kod nje, al ipak je uglavnom lucidna :lol:
Mislim da one tek s unucima shvate koliko su bitnih stvari propustile sa svojom djecom, i zato toliko uzivaju. Medutim, granice treba postaviti jer nema smisla da se lomis u sebi, treba ti sva snaga za bebu.
Moja situacija je specificna od prije bebe, da ne duljim, al budi sretna sto bar ne zivis sa svekrvom. I njenom svekrvom. Prvo razgovaraj s MM-om. Ne placi i ne sizi nego probaj razumno objasniti sto ti smeta i zasto. (biti skulirana je najvaznija stavka). Kad dobijes njegovu potporu, neka on razgovara sa svojom mamom. Pa ces znati na cemu si.
Sretno :love:

I tebe i sveki ozbiljno pucaju hormoni, a sve je to tako normalno i skoro pa prolazno.
I mene znaju izivcirat stvari kod moje sveki i njena sveki sa kojima imam odlicne odnose, kako se djeca oporave kad dodju kod njih.
Hebote, kao da mi zivimo u sred nuklearne katastrofe :mrgreen:

Citiraj:

---

pa meni to nije normalno...žena voli svoje unuče koje je, da ne bi bilo zabune, DIJETE NJEZINOG DJETETA...

---

Citiraj:

---

sandraf prvotno napisa

Citiraj:

---

sladjanaf prvotno napisa

pa meni to nije normalno...žena voli svoje unuče koje je, da ne bi bilo zabune, DIJETE NJEZINOG DJETETA...i sigurna sam da niš ne radi i ne govori tebi u inat.

---

slazem se s ovim. pusti zenu nek uziva u njemu tih par minutica, otkaci njene posjete, za to vjerujem da je tlacno, ali pusti bar svog muza da joj ga nosi i pokazuje i folira se s njim. vjerujem da ga baka obozava, to je ljubav koju treba njegovati.

---

potpisujem

i ja moram priznati da su me ponekad pucali trenuci ljubomore ali i da su svi oko mene nekako bili pazljivi sto se toga tice...

no, ja sam uglavnom bila prsretna kad bi vidjela svoju mamu ili sveki(koja je u sedam mjeseci tri puta dosla iz svice u hrv samo da vidi unuka) kako iskreno uzivaju u mom djetetu... ili pak moja baka, njena sestra, moja kuma, ujna (koja ne moze imati djece a silno ih voli)...

oblila me toplina oko srca i osjecala sam kako se stvara nova obitelj... kako ce moj luka biti okruzen ljubavlju... puno ljubavi... i to mi je prekrasno...
to je onu klicu ljubomore (definitivno je napocetku jaca nego sada) stavilo u drugi, mozda cak i treci, plan... zasjenilo ju...