Ovisi gdje radim, al ima ih ajme bzvznih
insinuacije tipa jel bilo čega riješim protupitanjem, ja sam dobre volje, hvala na pitanju, kako je kod tebe :)
Printable View
Ovisi gdje radim, al ima ih ajme bzvznih
insinuacije tipa jel bilo čega riješim protupitanjem, ja sam dobre volje, hvala na pitanju, kako je kod tebe :)
nema više uleta :cry:
sad mi i fale, jbg tko bi se okretao za debelim i nadrkanim 40 -to godišnjakinjama :mrgreen:
Ja moram priznati da mi je jedan od najdražih komplimenata kad ljudi ne shvate koliko imam godina i misle da sam neka balavica. I kad čuju da imam troje djece, vilica do poda. A onda me gledaju kao da sam prvo rodila s 15 valjda....
To mi je onak nekako najdraži kompliment.
Meni nije. Meni stalno govore nešto takvog tipa a meni je dopi.zdilo biti balavica i curica, čekam kad ću izrasti u ženu više. A i nije baš ugodno kad ljeti npr dobivam razne komentare od turista i ljudi koji me ne poznaju i poglede koji puno govore a sve nešto tipa ciganka koja je rodila sa 13 i sad se ne zna kontrolirati. Tako ja to osjećam. Ko me zna druga je priča ali kod nepoznatih najčešće ide tako nešto
X
Točno to sam ja pomislila jučer, čak mi je prva ideja naslova topica bila u tom stilu.
Ali svjesna sam da moj doživljaj tih neprimjerenih uleta dosta ovisi o tome kako sam raspoložena. Ovaj dečko koji me iziritirao došao je direktno nakon jednog drugog creepy tipa, za kojeg sam već znala da je totalni psiho, pa njegove primjedbe nisam shvaćala osobno. Ali kad je on krenuo sa "srećo" i "maco" pitala sam se zašto se osjećam ko da mi je 16, and not in a good way :)
Na neki ulet, vulgaran i seksistički, većinom od radnika na skeli ili u skladištu; gdje sam radila kao student.. lijepo se zavrtim na peti i k 'frajerima' da utvrdimo gradivo. Uvijek se priberu, na kraju i ispričaju.. Na poslu to sada ne doživljavam, ali da je grdi upad, rado bih ga prokomentirala s dotičnim..
Ja se inače dobro nosim s takvim stvarima. Ako mi smetaju, znam im stati na kraj. Ali trenutno imam jednog lika s kojim ne znam kako bih. Radim kod kupca već mjesecima, dovoljno dugo da zaposlenike i s kojima nisam u izravnom kontaktu pozdravljam jer se svakodnevno srećemo. E ima jedan koji me pozdravlja s "bok dušo" a nikada nismo ni jednu riječ prozborili. Ja ignoriram jer ne želim ulazit u ikakve razgovore a opet ako prolazim s kolegom, a on tako pozdravi onda mi je neugodno. Ja pitam kolegu jeli čuo, on kaže, jesam ali mi neugodno pitat. Onda se objasnim. ;) Na početku mi je lako bilo ignorirati a sad mi sve teže i teže pada.
PikiViki, inače ima puno ljudi (oba spola) kojima je to "dušo" poštapalica. Mene osobno jako nervira, ali njima je to kao dobar dan.
Dobra tema. Ja sam inače magnet za razne seljačine i ulete tipa "moja tajna simpatijo"....ili kad ja rečem "a šta ćete" a oni meni "e da ti je znat"...grozno...i možda bi mi sve to i bilo simpatično da ne dolazi od čovjeka dovoljno starog da mi bude otac...Ponekad se pitam jesam li možda dala povoda za takvo ponašanje čisto zato što na svome radnom mjestu moram biti ljubazna ???
hehehe, nasmijala sam se vasim raznim anegdotam...
moje dugogodisnje iskustvo izlazenja i putovanja mi je pokazalo da na seksisticke ulete ja udarim istom mjerom i tada se muskarci prepadnu :) vise nisu frajeri!! u stilu: "idemo negdje..." ja njemu " da vidimo kakav si.. idemo" , razgovor se jos malo nastavi na tu temu, ali dovoljno da se izvuku iz situacije :P
Ja sam jedna kojoj je drago da su uleti prošlost. Ne volim biti u centru pažnje općenito, a posebno ne volim da me zapažaju nepoznati muškarci.
Kao mlađa sam bila često meta jer sam izlazila na mjesta di su ljudi opušteniji i slobodniji, i uvijek sam se mučila kako odbiti nekog, a da ne ispadnem uobražena ili snob.
Ako mi se u današnje vrijeme desi, samo ignoriram.
duso, srce i stajaznam moze biti i od milja, ne mora biti neke skrivene konotacije. a ako je bas neprimjereno, trebale bi reci da vam se to ne svida.
jedna ženska u firmi nas sve ostale oslovljava s "koka"
Bok koka!
Sad ću ti doć pomoć - koka!
i sl.
prvo nam je bilo čudno, sad namje simpatično
i ja sam ovako prepadala gnjavatore kad sam bila mlada frajerica, sad mi se ne da. Pokušala sam vrtićku foru i s njom sam najsretnija. Ako mi ulazi u kinezosferu spravim dlan na dužinu ruke prema čovjeku u stilu Talk to the hand i kažem totalno smireno odstupi, oladi, makni se, a ako je samo verbalno nemoj mi se tako obraćati ili ne želim to više čuti. Izgleda čudno na prvu, ali pali neviđeno. Najmanje truda ikad za mir Božji.
Naravno na komplimente kažem samo hvala. ako su dvosmisleni malo mrkije hvala. Ovo gore se odnosi na kretenizme i nabacivanja.
Sviđa mi se ovo :)
Kod mene osobno mislim da je najvažnije da pređem preko onog imperativa "moraš uvijek i prema svima biti pristojna i ljubazna", skužila sam da čak i kad mi netko digne živce, ja i dalje mislim da ne daj bože da ta osoba pomisli da sam bila bezobrazna.
Kako smo samo različite. A ja sam skužila da u loše dane znam biti prava odvratna kučka. Prema prijateljima, rodbini..ko da imam dvije, tri osobnosti u sebi. Pa mi za vrijeme dobrih dana bude žao. Pa valjda ne moram ni reći da mi se hebe živo za nekakve tamo seljačke ulete. Ali kad je dobar tip u pitanju, nije problem odigrati igru, onako benignu.
Baš smo različite.
Ja recimo ne igram ni benigne igrice, da je tip neznamkak dobar. Nije mi to duševna hrana, ne ide mi uz moj imidž žene i majke. Da sam slobodna vjerovatno bih se igrala, ovak... :nono:.
uh, i ja ovako, i bas mrzim tu svoju osobinu :roll:
inace, ako nije bezobrazno, i meni ovakvi upadi znaju osvjeziti dan i malo razveseliti korak
i 'zanimljivo' kako su mi simpaticni od mladih i/ili zgodnih frajera, a odbojni od starijih ili jelte, manje zgodnih
ima jedan kolega skoro trideset godina stariji, koji skoro svim kolegicama tako pristupa, malo komplimenti, malo te zagrli, potapsa, sve onako neduzno, a meni dize zivce
jednom me isao masirati za racunalom, kao, napeta sam :-o
pa sam uspjela samo reci - nemojte, nema potrebe, ima mene doma ko masirat
a kasnije bila ljuta na sebe jer je zasluzio puuno konkretniji odgovor
a ima jedan zgodan madjar koji je tijekom prezentacije komentirao kako cudno kako ostanem trudna svaki put kad je on kod nas poslovno
to mi je bilo simpa
al sam ga zamolila da ne svraca opet skoro :mrgreen:
Ma ja mislim da to jako ovisi od mota. Kod nas isto ima jedan kolega, po godinama mi skoro može bit otac, al on to više onako kroz zezanciju (vidiš, i on mi kaže mišu, i nikad me to nije živciralo). Opet nekako ne osjećam ko da mi patronizira kad tako priča, nego ko da bih ga mogla poslat i u materinu ako situacija nalaže, sve bi prošlo.
A drugi, a taj mi može i dida bit, samo što me pogleda prođe me jeza.
Na temu defaultne ljubaznosti, kolega je lani bio svjedok u jednoj pljački Fine. Lopov je bio malo zbunjen, ispao mu je pištolj, spotakao se o stepenicu... U jednom trenu ga je neka gospođa ljubazno upozorila "gospodine, ispalo Vam je 50kn". Kolega se kune da je baš to rekla.
ne odgovaram nikako
pravim se da nisam čula, ignoriram...
inače me užasno nerviraju ti stari jarci koji pate na neke kakti zagrljaje i usputne dodire
to mi je strašno gadljivo
i u takvoj sam situaciji nemilosrdna, otpilim bez beda
Evo baš kao i Flopica samo izignoriram.
Imam jednog prijatelja-kuma koji se svim ženama obraća s tim nekim slatkim komplimentima da ti se srce rastopi i nikom ne smeta.Dok s druge strane kad idemo van i vidim likove koji pokušavaju curama i ženama uletiti dođe ti da pozoveš policiju zbog maltretiranja.Jednom je neki lik kojeg svi površno znamo nudio mojoj prijateljici 50 eurića da ju poljubi u obraz.U društvu s nama je bio i njen dečko i moj muz i još nas par ali on nikako da odstupi i shvati dok mu ona govori da ohladi.Sve je završilo tako da je njen momak i mm uzeli tipa pod ruke i izbacili van ,zaprijetili mu da će ga prebiti u mraku ako još jednom pogleda u nju.
Znam da moj više nikom ne uleće na ovaj način:facepalm:
Ja ne znam kaj su neprimjereni uleti.
Svi su do sada bili baš primjereni. :-)
sve je to primjereno.
Ja se zbunim.
Starim prdonjama ne dozvolim blizu. Zapravo, nikome ne dozvolim fizički kontakt. To mi stvarno smeta. Dok ostaje sve na priči, mogu to pristojno isfurati na šalu, a ako netko baš pretjeruje, onda se uozbiljim i dam do znanja da mi se ne sviđa takav razgovor.
Primjerice, imamo dva frenda (prvo su bili frendovi MM, a kasnije i moji) koji su si prije par godina dopuštali uhvatiti me za koljeno ili dobaciti nešto čudno. Nekada nisam uspjela odmah izreagirati, ono, iznenadi te. Ali kada se par puta ponovilo, direktno sam rekla da mi se ne sviđa takvo ponašanje niti način na koji razgovaraju. MM je to isto isprva bilo smiješno, kao, sve je to zezancija, ali je poslije bilo glupo pa se i on uključio kada sam s frendovima prigovorila da mi se takav način komunikacije ne sviđa. Sve je ostalo po starom, nitko nikome ništa nije zamjerao, ali rukama i jeziku nisam dala blizu. Osim toga, jedan se u međuvremenu oženio, a drugi zraučio i mislim da im više nikada ne bi palo na pamet učiniti takvo nešto.
I na bivšem poslu sam imala kolegu koji je u prolazu znao, onako, kao, pljesnuti po guzici. Odmah sam mu rekla da mi se to ne sviđa i da meni to ne radi.
Općenito ne volim te dvosmislene upadice, to dušo... baš mi bude bezveze. No, ako je netko nepoznat, ako ga vidim prvi i zadnji put, ignoriram. No, da mi netko to stalno radi, stala bih i ozbiljno razgovarala. Bez drame. Onako, k'o čovjek s čovjekom ;-)
kak izgledaju neprimjereni uleti nemam pojma, nikad mi se to u životu nije desilo. tipovi ili imaju ozbiljne namjere pa tako i pristupe ili smo od prvog kontakta očima na noževima. trećih nema.
mm je naravno bio u ovoj prvoj grupi :mrgreen: