trebaju li rodtelji priznati i kad?

Moj sinko je prosle godine na badnjak nasao kovertu sa pismom od Djeda Mraza u sanducicu.
Uz pismo i par sitnica bio je i ovaj video
VIDEO

9 godina navrsio je u 1. mjesecu.
Sto mislite vjeruje li u Djeda Mraza? :mrgreen:

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

Isto kao što MM i ja nekad pričamo kao da zbilja postoji Doctor Who.

---

Uh dobro je, znaci nismo jedini :mrgreen: :*

tangerina prvotno napisa

Citiraj:

---

Isto kao što MM i ja nekad pričamo kao da zbilja postoji Doctor Who.

---

Suncica je neki dan pitala postoji li doktor House. Rekli smo joj da je to isto kao i djed mraz :mrgreen:

Često poželim da DR. House postoji ali eto .... :)

Ja kažem kako j ne postoji DM, ni vile ni nitko... Prvo zato što mi je glupo da žive u nekom svom svijeti i na kraju desetljeća dožive razočaranje, drugo je to što moj sin od skoro 6 godina nema šanse da to prožvaće... Neki dan mu je ispao zub i stavio ga pod jastuk... ujuto našao kunice.... komentat mu je bio: mama ti si super zubić vila. Moji od mene zahtijevaju da u svakom trenutku budem iskrena prema njima, ako nisam jao si ga meni....

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Ali patuljci postoje :-)
ima ljudi koji su patuljasti rastom, ali to nisu oni patuljci iz priča. U pričama patuljci žive u šumama i imaju nadnaravne moći, znaju čarolije, skupljaju ljekovito bilje, ili u rudnicima iskopavaju zlato i čuvaju blago. To su samo priče, a ovi pravi patuljci su ljudi koji su se rodili s poremećajem rasta, inače su isti kao i ostali ljudi. Tako sam ja objasnila svom djetetu - jer me pitalo. Ona već od navršene 4 godine redovito pita što je stvarno a što nije. Može biti da nisu ni sva djeca ista...

---

Ma moj skroz razlikuje ljude patuljastog rasta i patuljke (one šumske, pa patuljke seoskih domaćinstava, vrtne patuljke...oni koji su u svijetu patuljaka razumjet će o kojima je riječ)
Na ovoj temi nisam mislila na ljude patuljastog rasta

Citiraj:

---

SikaPika prvotno napisa

ma meni je to super
Makita, možda je tvoj mali baš nafuran na tu mitologiju o patuljcima, to mu znači nešto, zna puno o njima pa jednostavno s tim i uspoređuje
pretpostavljam da ostale životinje ne upsoređuje s visinom uskrsnog zeke ili Djeda Mraza, ne?
ima ljudi koji obožavaju Star Trek pa u svakodnevnom životu uspoređuju nešto s likovima/pojmovima iz tog diskursa i nitko ih ne smatra, ono, djetinjastima

ja sam dugo vjerovala, odnosno pravila se da vjerujem i to mi je baš bilo lijepo
ta čarolija djetinjstva
nikada mi nije palo na pamet reći svojima da su mi lagali
dapače, gnijezdo sam pravila još u srendjoj školi iz čiste fore, to mi je bilo lijepo
sad se kao malo dijete radujem i Uskrsu i Božiću, umotavanju poklona za svoje dijete, pripremama... meni je to predivno

nego, M. je za Uskrs od zeke (bake i dede) dobila bicikl kojega ne vozi jer joj se neda
i onda je neki dan rekla da je bolje da su joj "baka i deda" kupili romobil (stalno žica djecu na igralištu za romobil) nego bicikl
par dana poslije je konstatirala s upitnikom iznad glavice da joj je bicikl donio zeko
zar ne, mama?
bojim se da njezina čarolija neće dugo trajati

---

pretpostavka je na mjestu, patuljci su se istakli valjda jer ima jednu knjigu koja kao enciklopedijski objašnjava sve o patuljcima

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Da li ste vi sigurne da oni to vjeruju? Ja bih rekla da oni jednostavno učestvuju u igri sa vama. Kao kad radimo čajanku i pijemo zamišljeni čaj ili mnoge druge igre sa maštom. Moji znaju oduvijek da ne postoje i da mama i tata nose poklone, ali tobož je to donio Djed Mraz.
I kad su gledali predstave ili film, znali su da je to gluma i trebaju znati da je.
Protiv sam laganja djeci, a laž je da postoji Zubić vila ili tko već.

Samo iznosim svoje gledanje na to, ne kažem da tako trebaju svi raditi. No, zamislite razočaranje kad shvate da su im roditelji lagali.

---

veliki potpis
ja ponekad imam osjećaj kao da neka djeca ne mogu naći način da kažu svojim roditeljima da ne postoji djed mraz LOL
ali isto tako ima maštovite djece koja uživaju u izmišljenim prijateljima, zubić vilama i to mi je isto super slatko, ali djeca uvijek znaju da je to igra, ako ih roditleji ne uvjere u suprotno.

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

I baš si mislim, zašto je to toliko bitno da dijete vjeruje baš u Djeda mraza? Mislite da tu prestaje sva čarolija? A što je s povjerenjem, što je s iskrenošću u koje se kunemo na svakoj drugoj temi, osim na onima o djedu mrazu? :-/

---

lijepo si ovo rekla. zato mi nikad nismo nešto pretjerano ni furali tu priču oko djeda mraza, a ostale uopće nismo spominjali. s pet je ionako izjavila da joj je radije da poklone donose mama&tata nego neki potpuno nepoznati didica. a bome i meni je draže, da se međusobno poklanjamo (i mimo blagdana :mrgreen:) nego da to lafo donosi netko "tko od gore vidi sve".

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

Moja desetogodišnjakinja je negdje tijekom ove godine samoj sebi priznala da neka bića ne postoje i nije bila oduševljena.
Kad je doista, al' ovaj put doista, shvatila da božićne darove kupuju mama i tata bila je vidno razočarana.
Godinama joj je razum (i druga djeca) dovorio da je to to, ali se ona čas pravila da vjeruje kako ne postoje, a srcem je vjerovala u ta bića. Ovaj put je našla u ormaru nešto prije Božića papučice koje su bile dar za seku i konačno je sve palo.
Znala je da je tako, ali se vidjelo da joj je ipak žao.
No, istina nije došla uz moju pomoć.
Ja i dalje pričam da sve lijepe stvari postoje onoliko dugo koliko u njih vjerujemo i da nikome ne valja unaprijed rušiti snove.
Nikad neću izlijetati s priznanjem djeci jer vidim koliko ih čini sretnim pomisao da sve te bajke i sva ta bićla žive u nekoj dalekoj, dalekoj zemlji i potrudit ću se da pstanu u svom djetinjstvu i svojim snovima što dulje.
E, to je shvatila i moja 10- godišnjakinja i ne radi ono što često rade "osviještena" djeca - tumače mlađima što je zapravo istina.
Ne, ona sad obavlja ulogu kao i ja, glumi da je seki donijela dar Zubić Vila, mene šapatom upozori -Mama, ne zaboravi večeras na Zubić vilu, ali vrlo tiho, da seka ne čuje...

---

ovo je tako lijepo! Prava seka!
Da na žalost moji su ti "osvješteni" koji kvare drugima takvu zabavu, ali u moju obranu, oni su oduvijek takvi, zahtjevaju 100% isitnu oduvijek, maleni je s dvije godine tražio potpuno objašnjenje sv.Nikole i njegovog sumnjivog ulaženja u tuđe kuće po noći. Lakše mu je bilo shvatiti poklon u čast sveca nego da netko ulazi kroz dimnjak u kuću. Znam da me mnogi roditelji doživljavaju zbog toga kao partibrejkerea, ali nije tu bilo pomoći.

A to što se tiče patuljaka- da postojali su čitava naselja patuljaka u prošlosti jer su ljudi kao djeca odlazili kopati u rudnike soli npr u Poljskoj pa ne bi izlazili na sunce godinama i ostali bi mali zbog manjka d-vitamina. U poljskoj su toliko boravili pod zemljom da postoji mini naselje i mini crkva u kamenoj soli u rudniku koji se dan danas može razgledati. ALi meni je to više tužno nego "čarobno" da su ljudi kroz povijest iz raznih razloga ostajali generacijama patuljasti rastom u čitavim naseljima

Citiraj:

---

makita prvotno napisa

pretpostavka je na mjestu, patuljci su se istakli valjda jer ima jednu knjigu koja kao enciklopedijski objašnjava sve o patuljcima

---

Znala sam da ima neki razlog zašto ne volim te "enciklopedije" o patuljcima, zmajevima, čudovištima, i sl. (mahom Planetopijina izdanja) :mrgreen:

Citiraj:

---

makita prvotno napisa

Ma moj skroz razlikuje ljude patuljastog rasta i patuljke (one šumske, pa patuljke seoskih domaćinstava, vrtne patuljke...oni koji su u svijetu patuljaka razumjet će o kojima je riječ)
Na ovoj temi nisam mislila na ljude patuljastog rasta

---

naravno, moja je manja i još upoznaje svijet, a obe volimo ovakva komplicirana objašnjenja.
Ona registrira kad se netko s njom šali, ispituje često jesmo li nešto rekli u zbilji ili se zezamo. Tako je bilo i sa svim tim donosiocima darova, pitala je za sve redom. Za svetog Nikolu rekli smo da je to bio čovjek, koji je živio jako davno i koji je bio vrlo dobar te ga smatraju svecem, i priča se kako je darivao siromašne i djecu. Djed mraz je samo u pričama. Zubić vila je izmišljena (još nisu ispali zubi nego više služi za poticanje na pranje zubića), a gric i grec postoje ali ne baš takvi kako ih mi interpretiramo - to su bakterije karijesa koje zaista grickaju zube, ali ne mogu govoriti (kod nas se svađaju sa Zubić vilom i dok se peru zubi ciče i viču "nemoj, nemoj, stani" :mrgreen: ).
Ona voli čuti ta objašnjenja i nakon toga se igra nastavlja, puna mašte i čarolije, a svima su nam srca na mjestu.

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

a bome i meni je draže, da se međusobno poklanjamo (i mimo blagdana :mrgreen:) nego da to lafo donosi netko "tko od gore vidi sve".

---

Jel'da? meni to dođe kao neka polureligijska konotacija. Taj imperativ da djeca trebaju vjerovati u djeda mraza. Kad prestanu vjerovati, sve je gotovo, djetinjstvo, nevinost, čarolija... U onim božićnim američkim filmovima reći djetetu da ne postoji Djedica gore je nego pokazati mu pornić, valjda. Ne znam baš.

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

U onim božićnim američkim filmovima reći djetetu da ne postoji Djedica gore je nego pokazati mu pornić, valjda. Ne znam baš.

---

:lol:

ajde, ajde... pa nema tu neke crte kojom sve to prerežeš
kao što je većina rekla, postoji to neko prijelazno razdoblje gdje dijete kuži, ali ne želi priznati ni sebi ni roditeljima
onda prihvati (prešutno ili ne) da ti svi likovi ne postoje
onda se nastavi igrati dokle mu volja, do viših razreda, srednje, faksa...
s pornićima ili bez ;-)

Ma baš si nešto mislim, vrtim si u glavi sve one filmove gdje dječica velikih očiju dokazuju da djed mraz postoji, a roditelji užurbani poslovni ljudi, ozbiljni, nemaju vremena za dijete, bla bla bla. Pa vi recite da DM ne postoji! Niste valjda takvi?
Sve mi se čini da nam nameću tog djedicu da bi nam uvaljali potrebu da kupujemo u to doba još više. Jer ako poklone dajem ja, jasno je i mom petogodišnjem djetetu da sam kupila ono što sam mogla u datoj situaciji kad nemam love jer sve ide na kredit. Zadovoljni smo i s malim. Ali da taj poklon treba odražavati koliko je ona bila dobra te godine po djedu mrazu, morala bih dići namjenski kredit :škartoc:

Kako je bilo u doba mračnog socijalizma? Znam da je dolazio Djed mraz i u škole, ali ne znam da je bilo baš toliko nužno i bitno vjerovanje u njega. Imam osjećaj da je djedica dobio krila s dolaskom supermarketa u tranzicijske zemlje.

I sve nešto govorimo o mašti i čaroliji - a svima se prodaje ista priča. Unificirana mašta. Pa što ne bi to malo promjenili? Ajmo, od iduće godine, da ne slijedimo slijepo uvijek iste trendove, vjerujemo svi u Miki Mausa i Paju Patka. Ili u Pokemone :-P

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Kako je bilo u doba mračnog socijalizma? Znam da je dolazio Djed mraz i u škole, ali ne znam da je bilo baš toliko nužno i bitno vjerovanje u njega. Imam osjećaj da je djedica dobio krila s dolaskom supermarketa u tranzicijske zemlje.

I

---

Pa naravno da je!
Meni je u doba socijalizma poklone donosio mali Isus. To sam htjela prenijeti i na svoje dijete, ali druga strana je bila jača. Svi govore o DM pa nisam htjela inzistirati. Zapravo, ona je ove godine spominjala i malog Isusa i DM...
Ja ne dam da joj se govore te fore, ako budeš dobra ili DM/zeko/vile... gledaju... meni je to glupo. Oni donose darove pa kakav bio i to je to. Nema ucjene.

A Miki Maus i Pajo Patak... ha ha, pa šta ja znam... ovi likovi su mi dosta.

I da, koji su ti to filmovi s velikim dječjim okicama i zaposlenim roditeljima?
Kad bi moje dijete baš jako, jako inzistiralo na istini, pa ne bih ju pravila budalom. Odmah bi joj odgovorila.

Citiraj:

---

SikaPika prvotno napisa

Ja ne dam da joj se govore te fore, ako budeš dobra ili DM/zeko/vile... gledaju... meni je to glupo. Oni donose darove pa kakav bio i to je to. Nema ucjene.

---

Ja isto to ne koristim, nema mi to nikakvog smisla. Šta se djedicu briga je li moje dijete dobro, ne odgaja ga on (još ktome jednom godišnje)! :)

Kad sam bila dijete, ne sjećam se da su moji starci ikad spominjali DM u tom kontekstu. Podrazumijevalo se da on dolazi i podrazumijevalo se da sam bila (uglavnom) dobra :)

:lol: pomi

Citiraj:

---

SikaPika prvotno napisa

.

I da, koji su ti to filmovi s velikim dječjim okicama i zaposlenim roditeljima?
.

---

kako ne znaš, ima ih milijardu, svaki božić su na tv-u. ono kad na kraju ti užurbani roditelji ipak vide na nebu sanjke, i djeda mraza, zagrle svoje dijete, a dijete je sretno jer je božična čarolija i svi plaču i...blabla. i onda počne padati snijeg :mrgreen:

ima jedan Garfield o božićnim filmovima, genijalan. Na TV slijedi Specijal Zmija spasila Božić, Slijedi Slavko spasio Zmiju....:lol:

ah da, sad sam se sjetila onog blesavog filma o tipu - vilenjaku kojega su odgojili Djed Mraz i patuljci, a on se na neku foru vratio ocu
joj, bolesno
ma ne znam, ja te filmove ne doživljavam tako...
jedan od najdražih božićnih filmova mi je onaj stari Božićna priča o dva brata, stariji želi zračnu pušku za Božić...
cirkus

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Jel'da? meni to dođe kao neka polureligijska konotacija. Taj imperativ da djeca trebaju vjerovati u djeda mraza. Kad prestanu vjerovati, sve je gotovo, djetinjstvo, nevinost, čarolija... U onim božićnim američkim filmovima reći djetetu da ne postoji Djedica gore je nego pokazati mu pornić, valjda. Ne znam baš.

---

xxx
bas mi se svida ovo sto si srocila.

djeca su zaista razlicita, neka su sanjari, neka nisu, neka su izmedu, ali mislim da niti djetinstvo, niti nevinost, carolija...itd, nema previse veze se svim tim vjerovanjima.
i tek za statistiku, odnosno za one kojima se cini da su im djeca u tom segmentu "cudnovati kljunasi", rekla bih: ima nas jos.
moja cura nije ni u sto od svih tih na topiku nabrojanih bica vjerovala. nista joj nije nedostajalo.
kao sto ni nista ne nedostaje onima koji vjeruju ili su vjerovali u djeda mraza, zeku, zubic vilu i slicno.

Zašto rušimo snove našoj djeci prijevremeno? Svi mi prije ili kasnije shvatimo da su to samo bile dječje priče, ali iste su nas u trenucima djetinjstva činile sretnima, barem mene i moje djete. Ja svojem djetetu još uvijek punim glavu da to postoji. On iskreno već sumnja, ali zašto bi morao prerano početi živjeti u realnosti ovog svijeta.
Sjećam se kako smo ja i moja seka/brat jednom cijelu noć čekali Sv. Nikolu i dan danas se volim sjetiti te priče jer smo na kraju zaspali od umora i mama nam je stavila poklončiće u čizmicu.
Mislim samo da se nebi trebalo pretjerivati s svim našim i stranim pokupljenim "likovim iz bajke" ali za Djeda mraza/božićnjaka i Sv. Nikolu daje svoj glas čim je duže moguće.

realnost zna također ponuditi toliko divnih čarolija, samo treba znati gdje tražiti i ne biti uvjeren da je mašta jedina koja nam čaroliju može ponuditi.

ti se sjećaš te noći dok ste čekali sv. nikolu ne zbog sv. nikole, nego zbog toga što ste ti i seka/brat zajedno se družili kroz noć, što ste se smijali i zezali. tako i neki od nas umjesto očekivanja nekog imaginarnog prijateljia, provode vrijeme družeći se sa pravim ljudima i na taj način razmjenjujući poklone. i ja se tako sjećam večeri koje sam provela sa meni dragim ljudima, u smijehu i druženju i međusobnom poklanjaju i zezanju kad bi svatko od nas otvarao poklon da vidi što je dobio od drugog. u takvim trenucima mi netko nepostojeći ne treba, dapače, jedino mi žao može biti što je netko drag daleko od mene (u inozemstvu) ili što uopće više nije sa nama.

ma naravno, moje dijete i ja, ma zaparavo, svi troje stalno brijemo po nekim likovima, stalno smo u nekim ulogama, igramo se, glumimo...
da nema dm-a, nikole... ne bi nam ništa nedostajalo
svaki dan imamo Gitu, Hlapića (po najnovijem), kod nas je živ i mali prst na ruci, da ne pričam o svim mušicama i kamenčićima koje svakodnevno "sretnemo"
nekada bude naporno, ali svi troje smo takvi, nekome čudaci, ali baš nas briga

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

realnost zna također ponuditi toliko divnih čarolija, samo treba znati gdje tražiti i ne biti uvjeren da je mašta jedina koja nam čaroliju može ponuditi.

ti se sjećaš te noći dok ste čekali sv. nikolu ne zbog sv. nikole, nego zbog toga što ste ti i seka/brat zajedno se družili kroz noć, što ste se smijali i zezali. tako i neki od nas umjesto očekivanja nekog imaginarnog prijateljia, provode vrijeme družeći se sa pravim ljudima i na taj način razmjenjujući poklone. i ja se tako sjećam večeri koje sam provela sa meni dragim ljudima, u smijehu i druženju i međusobnom poklanjaju i zezanju kad bi svatko od nas otvarao poklon da vidi što je dobio od drugog. u takvim trenucima mi netko nepostojeći ne treba, dapače, jedino mi žao može biti što je netko drag daleko od mene (u inozemstvu) ili što uopće više nije sa nama.

---

hm, kasno mi je da se preokrenem naglo na uživanje u realnosti jeeeeer...započeli smo sa potkrepljivanjem priče o moćnim bićima.

Mislim da će do spoznaje ipak doći, i započela sam topic pitajući se/vas u kojoj dobi i na koji način sazrijeva spoznaja.

Ne mislim da je djetinjstvo obojano ovom maštom (ili laži, ako tako želite-zapravo mi to preoštro zvuči) nešto samo po sebi loše.

Mislim, guramo onako kako smo započeli. Pretpostavljam da starijoj djeci uspijevamo duže, al da mlađa prije pohvataju konce, dok oni najmanji doživljavaju spoznaju onih starijih pa ni u ranom djetinjstvu ne vjeruju potpuno.

naravno, ima i obitelji koje ne potiču spomenute priče. Oni se nemaju iz čega izvlačit. Ja imam :mrgreen: :angel:

makita, ako smijem primjetiti, moj post se referirao na nečiji tuđi, na drugoj strani ovog topica, ne direktno na tvoj prvi post s kojim si otvorila temu.

makita, nemam ništa protiv tvog uvjeravanja tvoje djece u djeda mraza - to je tvoj izbor i ja ne mislim da iz toga može izaći neko veće zlo. Samo ja jednostavno nisam za te priče. Djed mraz se pojavljivao u pričama, u vrtiću se čak pojavio glavom i bradom :mrgreen: i podijelio poklone, nisam žurila s objašnjenjem, ali iskreno sam odahnula kad je mala postavila konkretno pitanje. bilo me bar malo strah da ćemo doći u tu situaciju kad je kasno reći istinu a da se dijete ne osjeti prevareno. Moj odgovor na tvoje pitanje - trebaju li roditelji priznati i kad - je jednostavan: kao i za sve druge teme, trebaju priznati u trenutku kad dijete postavi pitanje.

S druge strane, možda druga djeca ta pitanja postave kasnije, vjerojatno im i nakon razočarenja ostaju lijepa sjećanja kao što piše maricaj - ali budimo realni, to su lijepa sjećanja na djetinjstvo, kada male stvari mogu oduševiti, nije toliko bitan ni djed mraz ni mali isusek ni pokloni, nego dječja sposobnost oduševljavanja i maštanja. I to oduševljenje prisutno je kod sve djece koja su odgojena s ljubavlju.

Sve u svemu ne smeta me cijela priča baš previše, osim pitanja kao što je ovo:

Citiraj:

---

maricaj prvotno napisa

Zašto rušimo snove našoj djeci prijevremeno?

---

što reći? mom djetetu nisu srušeni snovi. Baš pred neki dan je rekla da jedva čeka da dođe djed mraz. Sva oduševljena, sa sjajem u očima. Ona ima i mnoge druge snove. Realni ili ne, ja ih ne rušim, sudjelujem u igri kad se igramo, iskreno odgovaram na iskreno pitanje.

pomikaki, potpisujem
i naravno, i ja jedva čekam da dođe Djed Mraz
a treba mu još 7 mjeseci!
baš sam se prošlu noć sjetila jedne prekrasne božićne pjesme, uspavanke za malog Isusa... bojala sam se početi pjevati M. jer sam znala da će me svaku noć daviti da joj pjevam, a ne da mi se jer tada stvarno budem premorena

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Moj sedmogodišnjak sumnja već više od 3 godine, ali ipak "vjeruje" jer želi vjerovati.
Naime, zaključio je da budžet za darove roditeljski, i onaj baka i djedova, ima limit; a Djedu Mrazu to nije problem jer on i tako sve to izrađuje - znači, može poželjeti i skupe stvari.

---

:lol:, ovako i moj mali razmišlja, na moju žalost njima je teta u vrtiću rekla da se roditelji igraju Djeda Mraza na što sam jako ogrčena, jer smatram da je to od roditelja zadaća da priopće djeci kada žele i na koj način žele.Mada moj klinac je posumnjao i u tetu, par puta me je nakon toga pitao dal se je teta zabunila ili stvarno smo to mi.Ostavila sam ga u uvjerenju da možda postoji a možda ne, iako je on prihvatio činjenicu da postoji mislim da zapravo sumnja.Ove godine kreće u školu pa vjerovatno će čuti i od druge djece da ne postoji, ukoliko se desi ja ću mu reći da ne postoji, ukoliko ne neka čarolija još traje koliko može,ne vidim ništa loše u tome .Kod nas ne postoji Zeko koji nosi darove niti Zubić vila jedino Djed Mraz i Sv.Nikola.Kada smo se preselili u novi stan, moje djete je bilo jako zabrinuto dal će Djed Mraz znati da u ovom stanu živi dijete, molio me je da ostavim otvoren prozor i upaljenu lampicu u sobi da vidi njega hehe, naravno prozor nismo ostavili otvoreni, nego samo upaljenu lampicu.

http://www.telegraph.co.uk/news/reli...-children.html
:lol: sjetilo me ove teme

A meni dođe da otvorim temu: Na što pomislite kad pročitate trebaju li roditelji priznati?
Jer ja pomislim svašta, ali ne i na Djeda Mraza. :mrgreen: