Što misliš, zašto beba preko dana ne odspava barem malo? Je l pomaže ako se nosi? Pretpostavljam da ju uz još jednu curicu ne možeš stalno nositi stalno i uspavljivati, no bi li to pomoglo? Ili neka nosiljka?
Printable View
Što misliš, zašto beba preko dana ne odspava barem malo? Je l pomaže ako se nosi? Pretpostavljam da ju uz još jednu curicu ne možeš stalno nositi stalno i uspavljivati, no bi li to pomoglo? Ili neka nosiljka?
hvala vam puno puno na svim odgovorima i podršci.... jedva nađoh vremena da odgovorim (dok ga mama nosi, a on vrišti).... uglavnom, Nena-Jabuka, tvoja priča je zapravo moja priča... i da, moj mali jeste gladan.. jedina razlika između debelih ljudi koji su gladni a nudi im se normalan obrok je u tome da se oni za mjesec dana naviknu na tu veličinu obroka i onda ne traže više... a moj i nakon 32 dana traži još..... I nije zbog želje za bliskošću jer kada su sise pune (a to je samo noću i ujutru), odmah nakon što ih posisa i zadovolji se, skine se s njih.... a inače, ostaje na njima kako bi hvatao jednu po jednu kap svakih minut-dva.... sa jezikom nema problema, potvrđeno kod pedijatra... i refleks otpuštanja je dobar (sve dok se ne posiše svo mlijeko nakon čega mogu sisu cijediti kao spužvu rukama, ali jedva da će nešto izaći)
Nena-Jabuka, dokad je to trajalo kod tvoje djece? Nije valjda svih 6 mjeseci dok se ne uvede dohrana? Koliko su djeca dobijala na težini? Ovo mi je jako važno jer si jedini slučaj identičan mom za koji sam čula...
Oko starije mi pomognu moji. Moj tata je odvede na plazu ili do njih, međutim ni to ne moze bas svaki dan jer su moji vec presli 70 i imaju i zdravstvenih problema, a po ovim vrucinama nikome nije lako a kamoli starijima. Svekrva ima reumatoidni artritis vec 15 g. - trebam li dalje objasnjavati? Hvala na ovoj zadnjoj recenici u pretposljednjem postu. Muci me to ako ne uspijem...
Sto se tice dnevnog spavanja, pedica mi je rekla da je to vjerovatno jednostavno takvo dijete. I starija je bila takva. Ni ona nije spavala po danu osim u kolicima eventualno. Ne pomaze pretjerano nosanje. Jedino lakse zaspe jer se ne zna sama umiriti, ali se svejedno probudi nakon kratkog perioda. A probudi se zivcana jer joj je malo. Imam ja maramu ali smo obje mokre kad je tako nosim. Prevruce je za nju.
I da...da je ovo facebook sad bi tako s gustom lajkala post od Nene - Jabuke :)
Kako ste sada? Kakva je bebina stolica?
Iako mi u glavi bruji Nenin post, i to da što se petljam, kad nisam savjetnica niti me moje nekad 16-satno dojenje čini kompetenom...
...ali sam te htjela pitati kako si danas :love2:, i još jednom, da se ne brineš, i ne mučiš :-).
Jesi li primijetila ovaj post od Mimah, pomaže li opis? Misliš li da bi danas mogla nazvati SOS?
Citiraj:
Mimah prvotno napisa
nena sve je to u redu, ja bi rekla da stvarno ne mora biti da place bas od gladi. ja imam dvoje koji su bili zadovoljni izmedu sisanja i jednu koju nista nije moglo zadovoljiti (ne moze ni danas, ponekad). a cak i ovi zadovoljni su znali navecer bijesno sisati i navlaciti sisu i nervozno-izbezumljeni zaspati. tak da sam ja sklonija misljenju da bebe placu iz nekog samo njima znanog razloga, ok moze biti glad ali ne mora. isto kao sto ne znaju zaspati kad su umorni (e to recimo meni nikak ne ide u glavu). a ako mama koja sumnja pomisli da ipak nije stvar u njoj i njenim sisama nego u bebi, ipak je lakse pregrmiti taj period :mrgreen:
sto se pisanja tice po leti bebe pisaju osjetno manje, ponekad cak i nevjerojatno malo
istina, mikka, ima i takvih, imala sam jedno takvo prasence. Meni je žao ovih dobrica, vidiš kako je mirno i veselo dijete kad se najede pa ti žao kad mu fali, nije da će propasti, zabuckuju se obraščići naočigled, ali apetit nije do kraja zadovoljen, naprosto mi bude žao.
to su gladne oči :-)
važno je da je organizam zadovoljen, da dijete napreduje.
nije objavljen moj post, pa da samo ponovim dio, tj. pitanje za Nenu-Jabuku, dokad su njena djeca dojila po cijeli dan i cmizdrila sa sisom u ustima? pošto je njen slučaj (tj. slučajevi) apsolutno isti kao ovaj moj.....
Ne vjerujem da sam jedini slučaj nego volim pogledati istini u oči. Što misliš koji su ovo slučajevi tu na topicu što su žene dan-noć dojile, dojile i dojile, samo da održe laktaciju i da dijete napreduje? Da su to neke "obilne mljekarice"? Ne bih rekla.Citiraj:
stoic prvotno napisa
Imam frendice kojima to teče kao rijeka, one ne moraju bez prestanka dojiti, ali nismo sve iste sreće.
Ja imam uske mliječne kanale, to sam skontala s prvim djetetom (tko bi prije sve to znao), zato nije mogla uspvana beba sa žuticom izvući ni navući mlijeko kako treba, odvojili ga na pet dana, a s takivm kanalima nije bilo moguće izdajati (dok nisam doma usavršila tehniku). Njoj smo skoro na svaki obrok dodavali AD sve dok se omjer dojenog i AD nije počeo mijenjati u korist dojenja i s tri mjeseca sam je samo dojila i tako do kraja.
No, to je bio najkritičniji slučaj baš "nestanka" mlijeka i poovnog uspostavljanja gdje sam usavršila izdajanje i navlačenje mlijeka.
S drugom djecom je bilo bolje, ništa kritično, jer sam ja već znala da imam uske kanale, pomagala kompresijom, dojila često i primirila se s tim nezadovoljstvom i jadom, da neće vječno. Djeca su dobivala ok 1kg do kilu i 200 u mjesec dana, znači, nije do količine mlijeka, ali su naprosto takvog apetita da se ne priznaje "mali i kratki obrok", hoće se veliki i obilni.
Ne, nije trajalo 6 mjeseci, možda 2 i pol, tada već malo gledaju tamo-amo, znaju se zabaviti, pa odeš u šetnju, nije da sljepački samo sisu mirišu.
Laktacija je bila maksimalna, hoću reći, ja sam dala maksimum svoje proizvodnje (i mengu dobijem skoro s godinu dana djeteta, znači, dojilački hormoni rade ful), samo što je to djetetu bilo na neki način premalo.
Istodobno budem na moru s frendicom koja svakih 15 minuta da bebi da posiše malo, ova cugne 2-3 minute i sretna. Moji ne, mogu se slikat, još se naljute na takav pokušaj.
Dohranu sam rižinom kašicom počela ranije, s 4 i pol ili 5 mj., ne znam točno, isto da zadovoljim tu "međuglad" i to je bilo pravo olakšanje.
Tako da, preskakala obroke nisam, davala sam dojiti stalno, zato mlijeka nikad nije ni nestalo, to što pričamo da je djetetetu kao bilo "malo premalo", sad mi ga je žao, ali nisam zabrinuta.
Kaka i piški punom parom, patronažna kaže da je ok dobivati u prosjeku 25 g dnevno (ne svaki dan toliko, niti se vaga svaki dan) nego kad pogledaš unatrag 7 dana da toliko bude, recimo, po danu. Tvoje dijete dobiva toliko. I više, čini mi se po onome što si napisala.
sad ponovo citam prvi post i tocno je takva bila moja srednja. vjecno je zeljela biti na meni, sa sisom u ustima. pocela bi vristati cim bi ju odmakla od sebe da ju spustim na kauc da odem na wc. a bila sam skoro stalno sama s njom i njenim 22-mjesecnim bratom, muz je tad bio terenac i ne bi ga bilo po 2 mjeseca. mislila sam da cu ispaliti na zivce tada :mrgreen:
ovaj nocni tempo mi se cini super, 1-2 sata spavanja je mrak. ja mislim da se neke bebe rode jednostavno potrebitije nego druge. i stalno traze maminu blizinu i sisu. neke traze i da se s njima stalno hoda inace ne mogu spavati po danu :roll: :mrgreen: mene jedino cudi kak ja nisam u to doba smrsavila nego sam se uspjela jos i usvinjiti :roll: :lool:
:lol:možda si pila puno voćnih sokova? radi laktacije?:mrgreen: Ja pijem čaj od koprive i matičnjaka, pa meljem u mlincu piskavicu i to pijem s vodom (to mi savjetovala patronažna da je za laktaciju), znate, ono, utrpat ćeš i smeće samo da bude bolje,Citiraj:
mikka prvotno napisa
ali se više ne zanosim forama da će to sve doprinijeti da odjednom postanem Vindija.
Ma ne, što bi rekli naši sportašu "dajemo sve od sebe" pa kako bude.
Sjetila sam se kako je jednom na uzv dojki mojoj kolegici doktor rekao da ima "malo mliječnih žlijezda". Nisam tada znala da ih ima više ili manje (ne ovisi o veličini dojki nego netko ima veći postotak masnog, a netko žlijezdanog tkiva), ali mi je tako nešto lakše prihvatiti, uvijek je tako bilo, da su neke žene hranile i više dojenčadi, a neke jedva svoje, ali se prehranjivalo, samo neki s više frustracija, a neki lako.
To mi je lakše prihvatiti nego pričati da smo sve jednake, onda se tek osjećam ko budala.
A nisu ni djeca ista.
Sjećam se moje male, ono spomenuto prasence, kao tvoja, mikka, kad ju je vagala doc. još u rodilištu na neonatologiji prije i poslije podoja, skužila da taj mali ždero treći dan po rođenju pocucli 100 ml za obrok (iz obje) i još joj nije dosta, dreči se.
U par mjeseci se usvinjila, a uvijek je nešto nezadovoljno drečala.
To je takvo dijete. No, ova sad nije taj tip, strpljiva je dobrica, ali papati voli pa mi je žao kad joj fali.
nena, jel ja to tebi trebam cestitati? :)
btw, meni je na uzv dojki rekao da imam malo mlijecnih i uske kanalice u desnoj. ono, krzljave i to. sokirao se kad je cuo da s "takvim sisama" dojim. i to, tada, 2g ;)
za ostae savjete ti prepustam (buduce) savjetnice. ja ti saljem hug :)
ajme, ovo ima jos postova na prethodnoj strani :škartoc:
sjeme piskavice ili nekaj drugo?Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Da, sjeme, ima u ljekarni, 12 kuna.Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Istina, moj sin je takav i danas - oči su mu uvijek gladne.Citiraj:
apricot prvotno napisa
Ali prođe to prvo nasisavanje. Mislim, lako je meni sad govoriti kad nemam takvo novorođenče, ali ne traje vječno - 2 do 3 mjeseca koliko ja mogu vidjeti . I ima takvih slučajeva puno više nogo bi se reklo. Samo puno njih kaže "moje mlijeko je slabo", još im tako nešto kaže i patronažna ili pedijatar, i ishod je znamo kakav.
ova moja opisana srednja ima 4 godine i 3 mjeseca i place za sisom evo danas meni u krilu ko kad je bila beba :lool:
od jutra me zica, cendra, place, ljuti se.. sad to prenesi na bebu i dobijes bebu koja stalno hoce visiti na mami i sisi.
bili smo na prvom mjesečnom pregledu i Dundo (kako ga je nazvala sestra u Domu zdravlja) je u odnosu na porođajnu težinu nabrao 950g, tako da je sada pravi petokilaš.... oni (doktor i sestre) vele da ga ni slučajno ne dohranjujem
ne mogu još sa sigurnošću tvrditi, ali je moguće da moj mali ne podnosi vrućine (kao i njegova mama), te od nervoze traži sisu, jer je u posljednja 2 dana to sasvim druga beba i ja prosto ne mogu da se načudim, svaki tren očekujem da se agonija vrati....
:-D:-DJes' ti ona žena s početka priče?Citiraj:
stoic prvotno napisa
950g, super,:klap: sasvim dovoljan razlog da znaš kako se isplati i dosadašnju i svaku drugu "agoniju" izdržati i preživjeti.
Nije problem dojiti dijete dvije godine (tko želi), problem je 2-3 mjeseca, ostalo je mačji kašalj.
Ajde, idemo dalje:love2:
stoic, jako mi je drago da maleni tako dobro napreduje!
Odlična rečenica. Vrijedi za sve životne probleme :)Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
Nešto ti u životu ide od prve, za nešto se moraš namučiti.
stoic drago mi je da tvoj sinčić dobro napreduje :-D
:klap:
samo da prijavim da se agonija nastavila..... dakle, sve je uglavnom po starom osim što sad i noću lošije spava zbog grčeva ;)
Ja sam kupila onaj woombie u koji se djetetu stegnu ručice, da se ne trza noću, bolje spava. Možda je zbog velikog znojenja, i žedan, iako majčino mlijeko daje sve, možda koja kap vode plastičnom žličicom ne bi baš sve pokvarila. Moja se kupa u znoju, nekad mi se čini da je nervozna zbog žeđi.Citiraj:
stoic prvotno napisa
Ali to nije ništa, baš me za kojih desetak dana čeka alergija na ambroziju, pijenje antihistaminika koji smanjuju laktaciju, no i oni slabo djeluju pa mi je doc prepisao ove godine još i injekcije steroida i neke ampule. Silni problemi, bojim se bočice, idem otvoriti temu za sns- sistem za relaktaciju, moram to nabaviti, ne znam kako inače preživjeti ta dva mjeseca s ambrozijom.
:(Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
teško nama majkama..... ja sam u silnom strahu da mi je dijete gladno, a istovremeno sa željom da i dalje dojim nabavila onu DrBrowns bočicu, ona makar neće dijete odviknuti od rada i truda da dođu do hrane (još je nisam iskoristila, ali volim da je imam doma).... u svakom slučaju, želim ti puno sreće
Čestitam na bebi i na rastu! Ipak taj dečko super napreduje!
Svaka od nas reći će ti nešto o svom iskustvu, preletjela sam i vidim neke posve nove momente i iskustva, i to je super, to nam širi horizonte.
Važno je da nema jednog uzroka niti jednog rješenja. Bebe su ljudi; jedni plaču jer su gladni, drugi jer imaju vjetrove, treći jer im je dosadno, četvrti jer im je vruće, peti iz dragi Bog zna kojeg razloga.
Moj sin je s dvadeset dana bio ljut i ja sam skužila da gleda oko sebe i traži podražaje. Pa sam našla neke velike crno-bijele apstraktne slike i stavila mu u kolijevku. Patronažna se čudila, ali ja sam ga gledala - i on je to gledao i dirao i zabavljalo ga je. Onda sam rekla mužu - treba mu mobil, i mi smo kupili mobil, koji je on s 20 dana lovio, ulovio i svalio na sebe. To su anegdote, naravno da smo se dojili, nosili, masirali, ali eto - moguće je i da beba traži poticaj. Pokaži mu medu, pričaj s medom, vrti mobil, šuškaj vrećicama kraj njega - nešto od toga može zabaviti bebu.
Kćer je pred večer bila nervozna i morala sam je držati u položaju da se pokaki - sama nije mogla, nekad sam joj stiskala trbuščić nogicama, a kakica je izlazila samo dok sam ja pripomagala. Tko će ga znati... treba probati sve, pa vidjeti.
No, ja sam jedna od mama koja je dojila dugo i uspješno oba puta i mogu reći da ja ne vidim da je dobro davati cicu stalno (iako znam da ima beba s kojima ne ide drugačije...); ja sam napravila kompromis između praćenja bebinog ritma, i nekog blagog nastojanja da dojim na 3-4 sata, i oba djeteta su mi faktički od početka tako dojila, jedino je mala pred večer imala kampanju nacicavanja, al bi zato spavala po deset sati od valjda drugog mjeseca života, prije toga bi nakon recimo 7-8 tražila jedan obok, a zatim opet išla spavati.
Probaj se baviti djetetom, i nemoj na svaki plač reagirati cicom, mazi ga uljem, nosi ga, neka malo i cendra, treba djetetu da se smiri, ne može odmah... i sve će to brzo proći!
Sretno!
sve su to marketinški trikoviCitiraj:
stoic prvotno napisa
nema bočice koja možće biti slična dojci i bradavici
jednako kao šro su nedavno smislili neke plasmon kekse za bebe, s okusom pršuta
samo izmišljaju kako bi zaradili
a priroda je najjednostavnije i najjeftinija
Citiraj:
apricot prvotno napisa
a mene uvijek iznova čudi kako ljudi olako pređu preko te činjenice
i dopuste da ih drugi ubijede u suprotno
i pri tom im masno naplate...
niti je najjednostavnija niti najjefinija, barem u mom slučaju
Priroda je definitivno najbolja, ali kad ne ide glatko, ne može se reći da je najjednostavnija.Citiraj:
stoic prvotno napisa
Kad krene tečno, onda je fakat i jednostavno.
Mislim da takvu bocu kupuju samo ljudi koji žele da dijete doji, a ne ide baš dobro pa pokušavaju barem smanjiti štete od dohrane, da se dojenje ne izgubi.
(ne znam uspiju li, mislim da bočica uvijek zezne, ovako ili onako.)
Inače ne vidim svrhu kupovanja bočice kroz koju jedva curi, da se dijete samo muči. Onaj tko želi hraniti s AD kupit će i pristojnu bočicu, kroz koju lako ide.
Nisam ni znala za te novotarije, možda ih nije ni bilo, kad sam se mučila s relaktacijom s prvim djetetom. Bočica uvijek zezne stvar, djeca više ne žele dojiti i vući kad se krene koristiti bočica. Onda sam malu uvijek morala uspavati da prihvati dojku, gnjavaža užasna.
Baš sam ju maltretirala, ali morala sam.
Tada je to bila nužda, ali sad si više ne želim navaliti na vrat te komplikacije, zato sam naručila sns, ako ga baš budem morala koristiti dok sam na terapiji. Ja ću kupiti tu od jedne forumašice, a ako misliš da tebi treba, a nemaš ovdje pristup burzi, mogu ti staviti link pa kupi na Njuškalu, isto netko prodaje, ima jedan oglas.
Samo, sve me strah i to savjetovati nekome neiskusnom, ja sam ipak veteran na tom polju, mislim da savjetnice za dojenje ipak najbolje znaju dati individualan savjet svakome ponaosob.
Javljam se ponovo jer nikako ne mogu da proniknem u svoj "problem". Može li mi neko opisati kako dojenje treba da izgleda? Dakle, primjera radi - imam relativno pune dojke, dam mu jednu da sisa, ubrzo krene refleks otpuštanja, i...? Šta onda? Meni se taj refleks otpuštanja negdje zakoči i onda opet otkoči, pa opet zakoči na 10-60 minuta (kako kad), pa opet otkoči i sve ukrug. Je li do mojih hormona ili...?
aj ti nama opisi. kad krene refleks otpustanja onda beba guta, i onda pocica to kaj ide samo od sebe, onda treba jos malo vuci ako zeli jos cicati, ili prebacis na drugu cicu. u principu svaki put kad beba ide cicati nakon nekog vremena pocne taj refleks otpustanja (kao trnci kroz cicu). a sta tebe muci?
ja svaki put znam kad krene refleks otpuštanja, on tek tada kontinuirano guta i sav je sretan i opušten..... ali to kod mene traje kratko, valjda dok ne isprazni jednu alveolu, a onda se on jadničak mora dobro nasisati u prazno da bi bio idući refleks otpuštanja, pa opet sisanje u prazno, pa opet refleks.... i tako cijeli dan... dakle, on faktički ispražnjava dojku, jednu po jednu alveolu
ok, ako nakon prvog refleksa otpuštanja (koji traje oko pola minuta maksimalno) prebacim na drugu dojku, tamo je skroz ista priča....
vjerovatno je tu negdje moj problem, što se kod mene ne otpusti svo mlijeko odjedanput nego se mi moramo nasisavati da izvučemo sve iz dojke
Ali između dva refleksa otpuštanja on ne sisa u prazno. Mleko izlazi, samo on mora da povuče.
on itekako vuče, strašno je jak dječak, toliko da sumnjam da nešto nije ok s njim koliko je jak..... no, to što izlazi između dva refleksa otpuštanja su neke kapljice na svakih 20-30 sekundi (kako kad) koje njega još više nerviraju jer nisu one dovoljne muškarčini poput njega ;)
stoic, a da pokušaš razmišljati ovako: Dojenje nije znanost, ono je nešto najprimitivnije, na nivou pračovjeka.
To znači, da pokušaj ne razmišljati ni o refleksu, ni o alveolama, ni o kapljicama.
Beba ti lijepo napreduje. To ti je jasno čim ga pogledaš. Njemu je tvoje mlijeko ono najbolje što može dobiti na ovom svijetu.
Privini ga uz sebe, on će se napućenih ustašca okrenuti prema tvojoj dojci i početi jesti. Budi smirena i razmišljaj samo o čudu novog života i sreći koju imaš da ga možeš sama hraniti.
On će vući, pa će malo stati, pa će zaplakati jer mu vjerojatno smeta zrak u želučiću, pa ga podigni da se podrigne, pa nastavit na ISTOJ dojci. Dok ju ne isprazni. Tek onda ga stavi na drugu ako treba.
Neka vam dojenje bude gušt. I pokušaj raditi razmake između obroka, kako ti je i Ifigenija napisala. Možda je nemiran zbog nekog drugog razloga. Nije lako, ali otkrit ćeš razlog ako ga uporno tražiš. Kad pogodiš što mu treba, plač i negodovanje će prestati.
A i bebe na AD plaču, sigurno. Kako će inače reći da im nešto treba?
Obično je dobro da prođe bar dva sata prije nego ga opet staviš sisati. Neka se odmore mala ustašca i želučić.
Jednostavno, dojenju treba prići posve jednostavno, svako kompliciranje zna dovesti do problema.
Meni je to bilo ovako. Dijete je u meni raslo, rodila sam ga i nema ni jednog razloga zašto i dalje ne bih mogla sama hraniti to dijete. Zamisli da nema bočica, nema vode, nema mlijeka u prahu. Samo ste ti, beba i tata koji mami donosi hranu i pećina u kojoj živite. I ništa vam više ne treba. Nikakva nauka. Priroda u svom najboljem obliku.
ja sam vrlo rijetko imala vise od jednog refleksa otpustanja po podoju, a ti pricas o par komada, pa koliko to tvoje dijete jede? :)
jel tebe muci sto ne dobiva na tezini, ili sta? jer po ovom sto pises meni sto zvuci dobro, i predobro, pa ne vidim problem.
Tvoje dojenje savrseno funkcionira. :)Citiraj:
stoic prvotno napisa
Normalno je da se buni izmedju dva perioda kad mu mlijeko jace tece, ali dok on sise izmedju dva perioda u kojem je aktiviran refleks otpustanja mlijeka, on sisanjem i dalje izvlaci mlijeko, samo puno slabijim ritmom (mora se namuciti da napuni usta).
kako znas da se radi o par kapljica u pola minute?
dobe oni fajn mlijeka i bez da curi u mlazu. i ne moras svaki ld osjetiti. ne vidim problem u tvom dojenju.
U toku mog staza sam svasta prosla, i dosla do raznih zakljucaka (ah, analiticki um).
Ono sto me fasciniralo je da sam tek s trecim shvatila kako let down moze UVEK da se desi. bez obzira sto sam npr. zaboravila nekoliko sati da promenim siku u toku noci (sta ces, desava se, puno nas je u krevetu i cesto nemam pojma ni gde sam ja :D, a kamo li sise) i sto je sika delovala potpuno prazno, ako bi beba sisala i ja bila opustena, uvek bi se desio LD. Zato sam se par puta i zeznula, jer sam zbog toga mislila da sam promenila sisu.
Oksitocin je zaista mocan hormon, njegove blagodati u potpunosti sam osetila tek od trudnoce s trecim detetom...
Sreca pa priroda uglavnom radi sama :)
S tim trecim detetom sam na pocetku dojenja prosla isto sto i s prvim. Puno je sisala, mocno, pravilno, mleka je bilo mnogo, ali svejedno prvi mesec nije dobila mnogo (ne znam tacno, negde oko 600-700g), a ja sam bila ubedjena da je jela MNOGO i da je to dete koje nekako mora da bude veliko. I bila sam u pravu, samo se to nije pokazalo odmah...