dojenje 14h dnevno u cugu

[Nena-Jabuka]

sad ponovo citam prvi post i tocno je takva bila moja srednja. vjecno je zeljela biti na meni, sa sisom u ustima. pocela bi vristati cim bi ju odmakla od sebe da ju spustim na kauc da odem na wc. a bila sam skoro stalno sama s njom i njenim 22-mjesecnim bratom, muz je tad bio terenac i ne bi ga bilo po 2 mjeseca. mislila sam da cu ispaliti na zivce tada

ovaj nocni tempo mi se cini super, 1-2 sata spavanja je mrak. ja mislim da se neke bebe rode jednostavno potrebitije nego druge. i stalno traze maminu blizinu i sisu. neke traze i da se s njima stalno hoda inace ne mogu spavati po danu mene jedino cudi kak ja nisam u to doba smrsavila nego sam se uspjela jos i usvinjiti

možda si pila puno voćnih sokova? radi laktacije? Ja pijem čaj od koprive i matičnjaka, pa meljem u mlincu piskavicu i to pijem s vodom (to mi savjetovala patronažna da je za laktaciju), znate, ono, utrpat ćeš i smeće samo da bude bolje,
ali se više ne zanosim forama da će to sve doprinijeti da odjednom postanem Vindija.

Ma ne, što bi rekli naši sportašu "dajemo sve od sebe" pa kako bude.

Sjetila sam se kako je jednom na uzv dojki mojoj kolegici doktor rekao da ima "malo mliječnih žlijezda". Nisam tada znala da ih ima više ili manje (ne ovisi o veličini dojki nego netko ima veći postotak masnog, a netko žlijezdanog tkiva), ali mi je tako nešto lakše prihvatiti, uvijek je tako bilo, da su neke žene hranile i više dojenčadi, a neke jedva svoje, ali se prehranjivalo, samo neki s više frustracija, a neki lako.
To mi je lakše prihvatiti nego pričati da smo sve jednake, onda se tek osjećam ko budala.
A nisu ni djeca ista.
Sjećam se moje male, ono spomenuto prasence, kao tvoja, mikka, kad ju je vagala doc. još u rodilištu na neonatologiji prije i poslije podoja, skužila da taj mali ždero treći dan po rođenju pocucli 100 ml za obrok (iz obje) i još joj nije dosta, dreči se.
U par mjeseci se usvinjila, a uvijek je nešto nezadovoljno drečala.
To je takvo dijete. No, ova sad nije taj tip, strpljiva je dobrica, ali papati voli pa mi je žao kad joj fali.

[leonisa]

nena, jel ja to tebi trebam cestitati?

btw, meni je na uzv dojki rekao da imam malo mlijecnih i uske kanalice u desnoj. ono, krzljave i to. sokirao se kad je cuo da s "takvim sisama" dojim. i to, tada, 2g

za ostae savjete ti prepustam (buduce) savjetnice. ja ti saljem hug

[leonisa]

ajme, ovo ima jos postova na prethodnoj strani

[jelena.O]

Ja pijem čaj od koprive i matičnjaka, pa meljem u mlincu piskavicu i to pijem s vodom (to mi savjetovala patronažna da je za laktaciju), znate, ono, utrpat ćeš i smeće samo da bude bolje,

sjeme piskavice ili nekaj drugo?

[Nena-Jabuka]

sjeme piskavice ili nekaj drugo?

Da, sjeme, ima u ljekarni, 12 kuna.

[martinaP]

to su gladne oči
važno je da je organizam zadovoljen, da dijete napreduje.

Istina, moj sin je takav i danas - oči su mu uvijek gladne.

Ali prođe to prvo nasisavanje. Mislim, lako je meni sad govoriti kad nemam takvo novorođenče, ali ne traje vječno - 2 do 3 mjeseca koliko ja mogu vidjeti . I ima takvih slučajeva puno više nogo bi se reklo. Samo puno njih kaže "moje mlijeko je slabo", još im tako nešto kaže i patronažna ili pedijatar, i ishod je znamo kakav.

[mikka]

ova moja opisana srednja ima 4 godine i 3 mjeseca i place za sisom evo danas meni u krilu ko kad je bila beba

od jutra me zica, cendra, place, ljuti se.. sad to prenesi na bebu i dobijes bebu koja stalno hoce visiti na mami i sisi.

[stoic]

bili smo na prvom mjesečnom pregledu i Dundo (kako ga je nazvala sestra u Domu zdravlja) je u odnosu na porođajnu težinu nabrao 950g, tako da je sada pravi petokilaš.... oni (doktor i sestre) vele da ga ni slučajno ne dohranjujem

ne mogu još sa sigurnošću tvrditi, ali je moguće da moj mali ne podnosi vrućine (kao i njegova mama), te od nervoze traži sisu, jer je u posljednja 2 dana to sasvim druga beba i ja prosto ne mogu da se načudim, svaki tren očekujem da se agonija vrati....

[Nena-Jabuka]

bili smo na prvom mjesečnom pregledu i Dundo (kako ga je nazvala sestra u Domu zdravlja) je u odnosu na porođajnu težinu nabrao 950g, tako da je sada pravi petokilaš.... oni (doktor i sestre) vele da ga ni slučajno ne dohranjujem

ne mogu još sa sigurnošću tvrditi, ali je moguće da moj mali ne podnosi vrućine (kao i njegova mama), te od nervoze traži sisu, jer je u posljednja 2 dana to sasvim druga beba i ja prosto ne mogu da se načudim, svaki tren očekujem da se agonija vrati....

Jes' ti ona žena s početka priče?

950g, super, sasvim dovoljan razlog da znaš kako se isplati i dosadašnju i svaku drugu "agoniju" izdržati i preživjeti.

Nije problem dojiti dijete dvije godine (tko želi), problem je 2-3 mjeseca, ostalo je mačji kašalj.

Ajde, idemo dalje

[apricot]

stoic, jako mi je drago da maleni tako dobro napreduje!

[klara]

Ma ne, što bi rekli naši sportašu "dajemo sve od sebe" pa kako bude.

Odlična rečenica. Vrijedi za sve životne probleme
Nešto ti u životu ide od prve, za nešto se moraš namučiti.

stoic drago mi je da tvoj sinčić dobro napreduje

[Mimah]

[stoic]

samo da prijavim da se agonija nastavila..... dakle, sve je uglavnom po starom osim što sad i noću lošije spava zbog grčeva

[Nena-Jabuka]

samo da prijavim da se agonija nastavila..... dakle, sve je uglavnom po starom osim što sad i noću lošije spava zbog grčeva

Ja sam kupila onaj woombie u koji se djetetu stegnu ručice, da se ne trza noću, bolje spava. Možda je zbog velikog znojenja, i žedan, iako majčino mlijeko daje sve, možda koja kap vode plastičnom žličicom ne bi baš sve pokvarila. Moja se kupa u znoju, nekad mi se čini da je nervozna zbog žeđi.

Ali to nije ništa, baš me za kojih desetak dana čeka alergija na ambroziju, pijenje antihistaminika koji smanjuju laktaciju, no i oni slabo djeluju pa mi je doc prepisao ove godine još i injekcije steroida i neke ampule. Silni problemi, bojim se bočice, idem otvoriti temu za sns- sistem za relaktaciju, moram to nabaviti, ne znam kako inače preživjeti ta dva mjeseca s ambrozijom.

[stoic]

Ja sam kupila onaj woombie u koji se djetetu stegnu ručice, da se ne trza noću, bolje spava. Možda je zbog velikog znojenja, i žedan, iako majčino mlijeko daje sve, možda koja kap vode plastičnom žličicom ne bi baš sve pokvarila. Moja se kupa u znoju, nekad mi se čini da je nervozna zbog žeđi.

Ali to nije ništa, baš me za kojih desetak dana čeka alergija na ambroziju, pijenje antihistaminika koji smanjuju laktaciju, no i oni slabo djeluju pa mi je doc prepisao ove godine još i injekcije steroida i neke ampule. Silni problemi, bojim se bočice, idem otvoriti temu za sns- sistem za relaktaciju, moram to nabaviti, ne znam kako inače preživjeti ta dva mjeseca s ambrozijom.

teško nama majkama..... ja sam u silnom strahu da mi je dijete gladno, a istovremeno sa željom da i dalje dojim nabavila onu DrBrowns bočicu, ona makar neće dijete odviknuti od rada i truda da dođu do hrane (još je nisam iskoristila, ali volim da je imam doma).... u svakom slučaju, želim ti puno sreće

[Ifigenija]

Čestitam na bebi i na rastu! Ipak taj dečko super napreduje!

Svaka od nas reći će ti nešto o svom iskustvu, preletjela sam i vidim neke posve nove momente i iskustva, i to je super, to nam širi horizonte.

Važno je da nema jednog uzroka niti jednog rješenja. Bebe su ljudi; jedni plaču jer su gladni, drugi jer imaju vjetrove, treći jer im je dosadno, četvrti jer im je vruće, peti iz dragi Bog zna kojeg razloga.

Moj sin je s dvadeset dana bio ljut i ja sam skužila da gleda oko sebe i traži podražaje. Pa sam našla neke velike crno-bijele apstraktne slike i stavila mu u kolijevku. Patronažna se čudila, ali ja sam ga gledala - i on je to gledao i dirao i zabavljalo ga je. Onda sam rekla mužu - treba mu mobil, i mi smo kupili mobil, koji je on s 20 dana lovio, ulovio i svalio na sebe. To su anegdote, naravno da smo se dojili, nosili, masirali, ali eto - moguće je i da beba traži poticaj. Pokaži mu medu, pričaj s medom, vrti mobil, šuškaj vrećicama kraj njega - nešto od toga može zabaviti bebu.

Kćer je pred večer bila nervozna i morala sam je držati u položaju da se pokaki - sama nije mogla, nekad sam joj stiskala trbuščić nogicama, a kakica je izlazila samo dok sam ja pripomagala. Tko će ga znati... treba probati sve, pa vidjeti.

No, ja sam jedna od mama koja je dojila dugo i uspješno oba puta i mogu reći da ja ne vidim da je dobro davati cicu stalno (iako znam da ima beba s kojima ne ide drugačije...); ja sam napravila kompromis između praćenja bebinog ritma, i nekog blagog nastojanja da dojim na 3-4 sata, i oba djeteta su mi faktički od početka tako dojila, jedino je mala pred večer imala kampanju nacicavanja, al bi zato spavala po deset sati od valjda drugog mjeseca života, prije toga bi nakon recimo 7-8 tražila jedan obok, a zatim opet išla spavati.

Probaj se baviti djetetom, i nemoj na svaki plač reagirati cicom, mazi ga uljem, nosi ga, neka malo i cendra, treba djetetu da se smiri, ne može odmah... i sve će to brzo proći!

Sretno!

[apricot]

nabavila onu DrBrowns bočicu, ona makar neće dijete odviknuti od rada i truda da dođu do hrane

sve su to marketinški trikovi
nema bočice koja možće biti slična dojci i bradavici

jednako kao šro su nedavno smislili neke plasmon kekse za bebe, s okusom pršuta
samo izmišljaju kako bi zaradili
a priroda je najjednostavnije i najjeftinija

[flopica]

sve su to marketinški trikovi
nema bočice koja možće biti slična dojci i bradavici

jednako kao šro su nedavno smislili neke plasmon kekse za bebe, s okusom pršuta
samo izmišljaju kako bi zaradili
a priroda je najjednostavnije i najjeftinija

a mene uvijek iznova čudi kako ljudi olako pređu preko te činjenice
i dopuste da ih drugi ubijede u suprotno
i pri tom im masno naplate...

[stoic]

niti je najjednostavnija niti najjefinija, barem u mom slučaju

[Nena-Jabuka]

niti je najjednostavnija niti najjefinija, barem u mom slučaju

Priroda je definitivno najbolja, ali kad ne ide glatko, ne može se reći da je najjednostavnija.
Kad krene tečno, onda je fakat i jednostavno.
Mislim da takvu bocu kupuju samo ljudi koji žele da dijete doji, a ne ide baš dobro pa pokušavaju barem smanjiti štete od dohrane, da se dojenje ne izgubi.
(ne znam uspiju li, mislim da bočica uvijek zezne, ovako ili onako.)
Inače ne vidim svrhu kupovanja bočice kroz koju jedva curi, da se dijete samo muči. Onaj tko želi hraniti s AD kupit će i pristojnu bočicu, kroz koju lako ide.
Nisam ni znala za te novotarije, možda ih nije ni bilo, kad sam se mučila s relaktacijom s prvim djetetom. Bočica uvijek zezne stvar, djeca više ne žele dojiti i vući kad se krene koristiti bočica. Onda sam malu uvijek morala uspavati da prihvati dojku, gnjavaža užasna.
Baš sam ju maltretirala, ali morala sam.
Tada je to bila nužda, ali sad si više ne želim navaliti na vrat te komplikacije, zato sam naručila sns, ako ga baš budem morala koristiti dok sam na terapiji. Ja ću kupiti tu od jedne forumašice, a ako misliš da tebi treba, a nemaš ovdje pristup burzi, mogu ti staviti link pa kupi na Njuškalu, isto netko prodaje, ima jedan oglas.
Samo, sve me strah i to savjetovati nekome neiskusnom, ja sam ipak veteran na tom polju, mislim da savjetnice za dojenje ipak najbolje znaju dati individualan savjet svakome ponaosob.

[stoic]

Javljam se ponovo jer nikako ne mogu da proniknem u svoj "problem". Može li mi neko opisati kako dojenje treba da izgleda? Dakle, primjera radi - imam relativno pune dojke, dam mu jednu da sisa, ubrzo krene refleks otpuštanja, i...? Šta onda? Meni se taj refleks otpuštanja negdje zakoči i onda opet otkoči, pa opet zakoči na 10-60 minuta (kako kad), pa opet otkoči i sve ukrug. Je li do mojih hormona ili...?

[mikka]

aj ti nama opisi. kad krene refleks otpustanja onda beba guta, i onda pocica to kaj ide samo od sebe, onda treba jos malo vuci ako zeli jos cicati, ili prebacis na drugu cicu. u principu svaki put kad beba ide cicati nakon nekog vremena pocne taj refleks otpustanja (kao trnci kroz cicu). a sta tebe muci?

[stoic]

ja svaki put znam kad krene refleks otpuštanja, on tek tada kontinuirano guta i sav je sretan i opušten..... ali to kod mene traje kratko, valjda dok ne isprazni jednu alveolu, a onda se on jadničak mora dobro nasisati u prazno da bi bio idući refleks otpuštanja, pa opet sisanje u prazno, pa opet refleks.... i tako cijeli dan... dakle, on faktički ispražnjava dojku, jednu po jednu alveolu

ok, ako nakon prvog refleksa otpuštanja (koji traje oko pola minuta maksimalno) prebacim na drugu dojku, tamo je skroz ista priča....

vjerovatno je tu negdje moj problem, što se kod mene ne otpusti svo mlijeko odjedanput nego se mi moramo nasisavati da izvučemo sve iz dojke

[vissnja]

Ali između dva refleksa otpuštanja on ne sisa u prazno. Mleko izlazi, samo on mora da povuče.

[stoic]

on itekako vuče, strašno je jak dječak, toliko da sumnjam da nešto nije ok s njim koliko je jak..... no, to što izlazi između dva refleksa otpuštanja su neke kapljice na svakih 20-30 sekundi (kako kad) koje njega još više nerviraju jer nisu one dovoljne muškarčini poput njega

[Beti3]

stoic, a da pokušaš razmišljati ovako: Dojenje nije znanost, ono je nešto najprimitivnije, na nivou pračovjeka.
To znači, da pokušaj ne razmišljati ni o refleksu, ni o alveolama, ni o kapljicama.

Beba ti lijepo napreduje. To ti je jasno čim ga pogledaš. Njemu je tvoje mlijeko ono najbolje što može dobiti na ovom svijetu.

Privini ga uz sebe, on će se napućenih ustašca okrenuti prema tvojoj dojci i početi jesti. Budi smirena i razmišljaj samo o čudu novog života i sreći koju imaš da ga možeš sama hraniti.

On će vući, pa će malo stati, pa će zaplakati jer mu vjerojatno smeta zrak u želučiću, pa ga podigni da se podrigne, pa nastavit na ISTOJ dojci. Dok ju ne isprazni. Tek onda ga stavi na drugu ako treba.

Neka vam dojenje bude gušt. I pokušaj raditi razmake između obroka, kako ti je i Ifigenija napisala. Možda je nemiran zbog nekog drugog razloga. Nije lako, ali otkrit ćeš razlog ako ga uporno tražiš. Kad pogodiš što mu treba, plač i negodovanje će prestati.

A i bebe na AD plaču, sigurno. Kako će inače reći da im nešto treba?

Obično je dobro da prođe bar dva sata prije nego ga opet staviš sisati. Neka se odmore mala ustašca i želučić.

Jednostavno, dojenju treba prići posve jednostavno, svako kompliciranje zna dovesti do problema.

Meni je to bilo ovako. Dijete je u meni raslo, rodila sam ga i nema ni jednog razloga zašto i dalje ne bih mogla sama hraniti to dijete. Zamisli da nema bočica, nema vode, nema mlijeka u prahu. Samo ste ti, beba i tata koji mami donosi hranu i pećina u kojoj živite. I ništa vam više ne treba. Nikakva nauka. Priroda u svom najboljem obliku.

[mikka]

ja sam vrlo rijetko imala vise od jednog refleksa otpustanja po podoju, a ti pricas o par komada, pa koliko to tvoje dijete jede?

jel tebe muci sto ne dobiva na tezini, ili sta? jer po ovom sto pises meni sto zvuci dobro, i predobro, pa ne vidim problem.

[BusyBee]

Javljam se ponovo jer nikako ne mogu da proniknem u svoj "problem". Može li mi neko opisati kako dojenje treba da izgleda? Dakle, primjera radi - imam relativno pune dojke, dam mu jednu da sisa, ubrzo krene refleks otpuštanja, i...? Šta onda? Meni se taj refleks otpuštanja negdje zakoči i onda opet otkoči, pa opet zakoči na 10-60 minuta (kako kad), pa opet otkoči i sve ukrug. Je li do mojih hormona ili...?

Tvoje dojenje savrseno funkcionira.
Normalno je da se buni izmedju dva perioda kad mu mlijeko jace tece, ali dok on sise izmedju dva perioda u kojem je aktiviran refleks otpustanja mlijeka, on sisanjem i dalje izvlaci mlijeko, samo puno slabijim ritmom (mora se namuciti da napuni usta).

[leonisa]

kako znas da se radi o par kapljica u pola minute?
dobe oni fajn mlijeka i bez da curi u mlazu. i ne moras svaki ld osjetiti. ne vidim problem u tvom dojenju.

[kli_kli]

U toku mog staza sam svasta prosla, i dosla do raznih zakljucaka (ah, analiticki um).
Ono sto me fasciniralo je da sam tek s trecim shvatila kako let down moze UVEK da se desi. bez obzira sto sam npr. zaboravila nekoliko sati da promenim siku u toku noci (sta ces, desava se, puno nas je u krevetu i cesto nemam pojma ni gde sam ja :D, a kamo li sise) i sto je sika delovala potpuno prazno, ako bi beba sisala i ja bila opustena, uvek bi se desio LD. Zato sam se par puta i zeznula, jer sam zbog toga mislila da sam promenila sisu.

Oksitocin je zaista mocan hormon, njegove blagodati u potpunosti sam osetila tek od trudnoce s trecim detetom...
Sreca pa priroda uglavnom radi sama

S tim trecim detetom sam na pocetku dojenja prosla isto sto i s prvim. Puno je sisala, mocno, pravilno, mleka je bilo mnogo, ali svejedno prvi mesec nije dobila mnogo (ne znam tacno, negde oko 600-700g), a ja sam bila ubedjena da je jela MNOGO i da je to dete koje nekako mora da bude veliko. I bila sam u pravu, samo se to nije pokazalo odmah...

[stoic]

da se javim čisto kako bih dala na znanje da je moj problem uglavnom prošlost... neko bi i sa ovim rekao da ima problem, ali ja sam prezadovoljna... tek sada kada su mi dojke vječito pune vidim koliko je moj mali jeo onda kada su mi te iste dojke bile UVIJEK prazne... doživjela sam i prvo curenje dojke, sad mi spavaćica bude uredno mokra.. dakle, fakat dojke JESU bile prazne i nije više bilo ni do hormona ni do bilo čega..... mi smo znali imati 20-tak otpuštanja mlijeka u sat vremena..... a njemu je to bilo premalo pa je sisao još i još i još i hvatao mrve mlijeka koje se u međuvremenu stvore..

moj mali sada više spava, jede kraće (osim 3-4 duža podoja dnevno) i pravi razmake između dojenja od 15 minuta do čak 2 sata, noću i do 4-5 sati

u drugom mjesecu je dobio 1350g, sad mu je 9 dana do puna 3 mjeseca i ima 7kg i 62cm.... mislim da bi bio daleko teži da je imao mlijeka koliko je želio... no, zdrav je i neću da se zamaram time.. jako sam ponosna na sebe da sam uspjela u dojenju do sada, zahvaljujem se i vama svima na podršci, no ipak moram napomenuti da nije svima jednako jednostavno dojiti, ima nas koje se dobrano napate (većina i ne izdrži)..

[stoic]

taman što sam se pohvalila, moj sisavac je počeo štrajkati glađu da, ima nešto gore od cjelodnevnog nasisavanja

[(maša)]

Drago mi je pročitati da tako lijepo napreduje.

Štrajka li još uvijek?
Koliko podoja dnevno ima?
Kakvo mu je opće stanje?
Kakve su pelene?

[stoic]

Tek drugi dan sam skužila da štrajka (obzirom da sam ranije čitala o tim problemima ovdje na forumu). Danas je peti dan. Jesti hoće ako je snen, tj. ako ga nakon što se probudi odmah ulovim i stavim na sisu. A moja beba od rođenja danju ne spava nikako ili ponekad zaspi od 15 minuta do 45 minuta jednom ili dva puta dnevno... Dakle, na snu ga mogu uloviti tek noću. U početku sam mislila da mu se smanjio apetit, ali kad sam vidjela koliko strašno su mi tvrde dojke, shvatila sam da ne jede. Otad slijedi bitka. Po 15 minuta on zna plakati, ja ga gurati na sisu (milom nikako nije išlo), a kad prihvati onda zna pustiti pa opet ukrug.... On trpa ruke u usta, plače, gladan je očito.... Kad mu prinesem sisu, ja vidim da se njemu "šmaga", znam taj izraz lica kad se približava klopa, ali on odmah protestvuje, dere se, okreće glavu od mene i tako.... Pelene su mokre svaki put kad ga presvlačim (nekad me usput i popiša), kaki 1-4 puta dnevno. Sutra puni 3 mjeseca, pa mislim da je dovoljno stolica za taj uzrast. Dakle, ja uspijevam da ga nahranim, ali mi je muka od toga.... Stalni plač, dreka, sila.... Mrzim što to radim. Inače, moje dojenje je jedna neuspješna priča, sama patnja od početka... Ja nigdje maknuti s njim ne mogu. Ranije je bio razlog nasisavanje. Jer kako dojiti satima u parku, na planini, u gostima, u autu, na plaži, u slastičarnici.... A sada ova nervoza, plač, štrajk.... Muka mi je od dojenja, al ozbiljno..... Čekala sam ta famozna 3 mjeseca da se stvari srede, a postalo je još gore....

On je zdrava beba, s tim što mislim da otkad štrajka malko stagnira na težini (nadam se da ne gubi grame). Vagamo se skupa na kućnoj vagi pa ne mogu biti sigurna. Nema ništa bijelo u ustima osim ponekad od mlijeka. Zube ne vidim, ali nisam stručnjak. A i prerano je? Relativno dosta prdi. Prije štrajka je puno bljucao, a sada vrlo malo, valjda zato što manje jede. Nakon podoja je veseo, smije se, razgleda, očito uživa.

Koliko podoja dnevno ima? Nemam pojma. Nikad ih nisam brojala, jer je to kod nas uvijek bilo jako jako jako puno. Ali recimo da danju ne dozvolim da duže od 2.5-3 sata štrajka, a noću duže od 4h (onaj prvi san traje malo duže, ostali su kraći). S tim što mislim da je prosjek da ga hranim na svakih 1.5h. Nekad manje pojede, nekad više (po mom osjećaju).

Ako ovo potraje, mislim da ću mu probati dati flašicu. Da vidim hoće li nju prihvatiti.... Dudu ne koristi. Radila sam SVE po vašim savjetima za dojenje, ali očito negdje nešto šteka. Barem kod mene.

[martinaP]

Možda je samo do karaktera djeteta?

(jer prirast je sasvim lijep)

[(maša)]

stoic po peleneama i njegovom općem stanju sve štima, dobiva dovoljno mlijeka.

Da li se dogodilo nešto prije nego je štrajk počeo?
Cijepljenje, prehlada, zaštopan nos, jesi li ti počela konzumirati nešto novo (piće, namirnicu, lijek, dodatak prehrani), jesi li dobila menstruaciju, da li se preplašio nečega dok je dojio....

Bitno je da ti ostaneš mirna strpljiva. Mislim da nije dobro forsirati dijete kako ne bi došlo do još jendog razloga zašto ne sisati. Djetetu treba i dalje nuditi dojku, omogućiti mirnu i tihu okolinu, mjenjati položaje djeteta na dojci, probati dojiti na pilates lopti, hodajući dok je dijete u nosiljci, u kadi, nuditi dojku u polusnu ,uglavnom treba naći što djetetu trenutno odgovara i pričekati da štrajk prođe.

Znam da ti nije lako

[stoic]

hvala na podršci.... situacija se malko popravlja, sada nekad prihvati da jede nekad ne... moguće da je razlog to što smo noć prije nego je započeo štrajk šetali po parku i on je ogladnio (mada sam ga nahranila prije izlaska, no....), te smo doslovno trčali kući da ne bih satima sjedila na nekoj klupi.... kad smo stigli kući, počela sam da ga dojim i vrlo brzo nakon toga jako kihnula... on se prepao i totalno rasplakao.. poslije toga je normalno jeo, ali već od sutradan.....

a zašto mi sve ovo tako teško pada.... naime, ja sam sebi obećala da ću da dojim svoju djecu jer moja mama nas gotovo da nije dojila... sa mnom je dobila ragade, pa je po savjetu pedijatrice 17-og dana počela bradavice mazati nevenovom kremom, u međuvremenu se izmuzavala i hranila me na bočicu poslije čega ja nisam htjela da sisam..... brata je dojila 2-3 mjeseca kad je, kako veli, htio da jede više (vjerojatno je imao skok u razvoju), pa mu je uvela dohranu nakon čega nije htio da sisa.... sestru je dojila 17 dana (opet 17) nakon čega su je vagali i imala je točno onoliko s koliko je rođena, pa je uvela dohranu, s tim što je sestra htjela još pomalo sisati još skoro 4-5 mjeseci..... meni su svi ti razlozi bili nedovoljni, pa sam mislila da ja mogu bolje.. prošla i strašan porod nakon kojeg nisam mogla sjediti 1.5 mjesec, i ravne bradavice, i užasno bolne ragade, i dvomjesečno nasisavanje (doslovce, doslovce non-stop), sad i taj štrajk... ja imam mnogo više razloga nego moja mama..

[Nena-Jabuka]

hvala na podršci.... situacija se malko popravlja, sada nekad prihvati da jede nekad ne... moguće da je razlog to što smo noć prije nego je započeo štrajk šetali po parku i on je ogladnio (mada sam ga nahranila prije izlaska, no....), te smo doslovno trčali kući da ne bih satima sjedila na nekoj klupi.... kad smo stigli kući, počela sam da ga dojim i vrlo brzo nakon toga jako kihnula... on se prepao i totalno rasplakao.. poslije toga je normalno jeo, ali već od sutradan.....

a zašto mi sve ovo tako teško pada.... naime, ja sam sebi obećala da ću da dojim svoju djecu jer moja mama nas gotovo da nije dojila... s.

Tvoje dojenje je super.
Vjeruj mi.
I moja je bumba dobila tijekom 2. mj. života 1300 g i rekla sam joj -ždereš ko prase, a tvoje razmažene filmove neću više šljiviti.
Sad ima 2 i pol mj. , prošli smo i krizu mlijeka zbog antihistaminika, i dohranu par dana po jedan ili dva obroka preko onih sns cjevčica. Sve je trajalo i kraće i bolje no što sam očekivala. Ponekad štrajka, ponekad hoće još, ali ja sam mirna u svemu tome, mala je općenito baš dobra beba i zato to sve prolazi bez velika opterećenja.
Sad smo u fazi da je sve super. (u to super ulazi i da se lijenčina buni kad ne ide curkom, pa je uspavam i onda dovrši).
Tvoj "problem" je što ti je prvo dijete i nemaš iskustva, seciraš i sebe i njega do iznemoglosti (ono s refleksom mi je vrhunac, pa jednom se mlijeko samo otpusti refleksom, eventualno dvaput, inači bi ženama stalno sve curilo, priroda je to uredila, a ostatak vremena male lijenčine trebaju vući, a ne žele),
Kod većine je tako, neiskustvo i strah opterećuju, uznemiruju.
A djecu koja doje može smetati sve živo, tvoje kihanje, kašljanje, pričanje, šmrcanje, drugi ljudi, to je sve normalno da ih smeta. neke opuštenije ne, ali ti ćeš to moći možda s drugim, sada ne, zato ne brini.
Ne ide preglatko, većini ne ide, ali ide ti dobro, u datim okolnostima najbolje što se može, rezultati su odlični, ustraj i dalje.

[stoic]

Nađoh ovo: "Ponekad beba u samo nekoliko trenutaka sisanjem dovede do refleksa otpuštanja mlijeka, a nekad je potrebno nekoliko minuta da bi mlijeko spontano poteklo. Refleks otpuštanja se može dogoditi pomoću psihološke stimulacije, npr dječjim plačem, i slično. Snimanjem ultrazvukom se došlo do podataka da 75 % majki ima više od jednog refleksa otpuštanja mlijeka prosječno žene imaju 2.2 refleksa otpuštanja po dojci što su više refleksa otpuštanja imale to je dijete primilo više mlijeka dijete prosječno primi 70 ml po podoju ili malo više od 35 ml po refleksu otpuštanja mlijeka."

Ja u prvom refleksu imam oko 40ml (nedavno sam se izmuzala da provjerim) kada su mi dojke relativno pune, a svaki naredni refleks je sigurno siromašniji mlijekom (osjećam po sisanju i gutanju bebe). I definitivno sam imala puuuuuno refleksa ispuštanja u sat vremena ujutro, kada su mi dojke bile relativno pune. I sad ih rijetko kad imam ispod 3 (osim kad štrajka).

Jesam neiskusna, ali 100% znam kad nastupi refleks otpuštanja. Moj malac jedino tada zadovoljno i proždrljivo guta, inače kad mlijeko sporo ide, on se vrti, maše rukama, nogama, negoduje, izbacuje ubacuje bradavicu....

Hvala još jedanput na podršci, ustrajaću ja sve dok on dobro napreduje. Tvoj slučaj je zbog alergija još dodatno otežan, pa ne mogu ni da zamislim.... Svaka ti čast na ustrajnosti.

[Nena-Jabuka]

Jesam neiskusna, ali 100% znam kad nastupi refleks otpuštanja. Moj malac jedino tada zadovoljno i proždrljivo guta, inače kad mlijeko sporo ide, on se vrti, maše rukama, nogama, negoduje, izbacuje ubacuje bradavicu....

Hvala još jedanput na podršci, ustrajaću ja sve dok on dobro napreduje. Tvoj slučaj je zbog alergija još dodatno otežan, pa ne mogu ni da zamislim.... Svaka ti čast na ustrajnosti.

Znam da znaš, nego mislim - ti su refleksi otpuštanja super, kod mene je samo jedan, minutu nakon početka dojenja i to je to, ostatak vremena dijete cucli malo, jače ili slabije, kako kad, jede pa se buni pa opet jede, malo spava i to je to, nema pravila, ali mlijeko se proizvodi, a beba raste.
No, meni je ova beba općenito mirna i dobra tako da smo mi to sad već sve riješili, nema više ni dodavanja ni gladi, ponekad taj štrajk, ali kratko, no ne živciram se, a to je stvar iskustva. Ono od čega sam se prije znojila, sad mi je - ah, dobro, šta ja tu mogu.

Pod neiskustvom ne mislim na neznanje nego na strah, strepnju, preispitivanje svega...to je strašno opterećujuće i mučno, onda strahuješ od svakog novog obroka, od svog djeteta praktički...
I gdje je tu ljepota dojenja?
Možda još jedan mjesec izgurati pa onda malo kašice, možda će dijete mirnije dojiti ako ne pregladni, ako prethodno nešto malo čvakne?
Jedna je starija žena znala reći da su djeca nezadovoljna kad piju "nervozno mliko", nije tu majka ništa kriva, to je jednostavno silna muka u koju si uvučena, nesigurnost, nije to lako.
Žao mi je što to prolaziš, po napredovanju djeteta očito je da mlijeka imaš dosta, a ipak problemi.

Ako ti se čini da malcu smeta što mu ne ide cugom ili misliš da mu treba još mlijeka, radije mu privremeno prištekaj taj sns sistem, ta gumena cjevčica ide tik uz bradavicu pa istovremeno beba i doji i siše dodatno mlijeko.
Krene li piti iz bočice, pozdravi se s dojenjem uskoro, znaš da mali ljenivci vole lakši put,a to je bočica.
No, s njom često idu i grčevi pa eto opet nove muke.

[Nena-Jabuka]

Kako je, stoic?
Ne javlja se, da nije boca unijela mir?Došla sam s mora, prošla alergiju, par dana s SNS-om, ali zapravo te krize i nisu bile tako velike kako sam se pribojavala. Laktacija se bila smanjila samo za možda pola obroka u danu i to kad sam pila duplu dozu lijekova.
Sad mala ima 3 mjeseca, dojenje ide kao podmazano.
Baš sam se pitala je li stoic ustrajala ili je od umora i nervoze posustala.

[stoic]

ustrajala sam tek nakon 4.5 mjeseca, to jest u posljednjih 15-tak dana su se stvari normalizirale..... noću spava u cugu 5-8h, danju jede na svakih 1,2,3h (ne gledam na sat) po 15 minuta minimalno, prosječno 40-tak minuta, često i preko sat vremena.... jedini problem je što se unervozi nekih pola sata-sat prije nego stvarno želi jesti (ako mu ponudim, naljuti se), vjerojatno čeka da pregladni..

mlijeka u dojkama uvijek ima kada on želi jesti, samo se treba potruditi.....

sve u svemu, sad je ok, no ipak je mnogo bolje kada smo doma... kada smo na putu, kod nekoga ili vani, ne može se skoncentrirati na dojenje pa samim tim ni najesti nemam pojma kako ćemo za Božić odvaliti oko 800km autom

i da.... stagnira na vagi, barem po mojoj procjeni... sa 4 mjeseca je imao 7.9kg i 68cm, a sad vjerujem da nema preko 8.2kg, no izdužio se (ima oko 70cm, opet po samoprocjeni) pa djeluje mršavo... manje klope - manje grama..... pitam se da li će pedijatrica za 5 dana (kada puni 5 mjeseci) savjetovati dohranu zbog slabog dobitka na kilaži

[stoic]

skoro 14 mjeseci, i dalje dojimo..... minimalno 2 puta dnevno, vikendom i više

od 4 mjeseca je dobivao ispod prosjeka (manje od 2kg za 8 mjeseci), ali je to za njega očito bilo prihvatljivo

od 6 mjeseci, otkako smo uveli dohranu, jede porcije kao odrastao čovjek - prosto ne biste mogli zamisliti kolike.... taj može pojesti ludo mnogo a i dalje je mršavko.... od silnog mlijeka koje je moje tijelo proizvodilo da bi ga nahranilo, oboljela sam od raznih bolesti.. prije svega - rana od epiziotomije nije mogla nikako zarasti (ni sada nije zarasla, mada je svaki mjesec bolja situacija) od manjka estrogena i hormona laktacije, teški de quervan sindrom sa totalno potrganim živcima na oba palca, hipotireoza, anemija, osteoporoza itd. itd... Sa smanjenjem dojenja, dolazim sebi, mnogo kasnije nego ostale žene nakon poroda (većini se to riješi u prvih 40 dana)

da li sam trebala isključivo dojiti, ni sada ne znam..... u nekim momentima sam ponosna na svu patnju koje je to dojenje prouzročilo.. to mi pokazuje koliko sam jaka... a s druge strane pak mislim da sam svom djetetu trebala sačuvati zdravu majku..

lijep pozdrav i hvala svima još jedanput

[kriks]

stoic želim ti čestitati! super si to izdržala!
tek sam sad vidjela ovu temu i pročitala. mi smo isto proživljavali prošle godine, stalno na siki da ne mogu nigdje mrdnuti, pa manjak mlijeka, cjelodnevno ne spavanje, ali isto smo uspjeli. bio je sisofil od prvog dana i sada s 12 mjeseci nije posustao ni najmanje, od sve hrane sika mu je najdraža :D
srećom nemam sve tvoje zdravstvene probleme, ali znam da mi je trebalo 6 mjeseci da se osjećam kao moje prijateljice nakon dva tjedna.
da je dojenje odigralo svoju ulogu vjerojatno je, iscrpila si organizam jer vjerojatno nisi dovoljno unosila hranjivih tvari u sebe, ali znam kako je to. srećom moja mama je prošla sve i svašta u životu i svaki dan mi je sjedila na glavi što sam jela, pila, koliko sam se odmarala, što ne smijem raditi itd itd. no neke stvari su genetika i dogodile bi se svakako, možda kasnije, a možda i u isto vrijeme.

pazi na sebe i stavi i bebu i sebe na prvo mjesto jer si dobro rekla da je djetetu bitnija zdrava majka! puno sreće i zdravlja ti želim!

[stoic]

Tada mi je mnogo značilo pročitati da nisam jedina...... Iako rijetke, postojimo... Hvala na javljanju.

A hrana..., i suprug i ja, uvijek, nevezano za trudnoću, dojenje i sl. nevjerojatno mnogo vodimo računa o zdravoj ishrani. Ne moram reći da ne pušimo, ne pijemo alkohol, gazirana niti bilo kakva druga kupovna pića (sami pravimo sokove od nara, šipurka, zove, mirabelki, višnje itd.), kavu, slatkiše (domaće kolače pravimo sa medom ili sa domaćim pekmezom od jabuka - bez šećera), ne konzumiramo hranu sa konzervansima, ne kupujemo "plastično" voće i povrće (zapravo svo koje je u prodaji), imamo "vlastite" seljake koji proizvode za nas, a nešto i sami proizvedemo, planinarimo, kajakarimo, veremo se po stijenama i bespućima Prirode, ronimo, bicikliramo, kližemo itd. itd.... No, ništa od toga nije pomoglo. Sigurno je i do genetike protiv koje se ne može ni najjačim oružjem... Ali, ako je to istina, to dokazuje ono - ne može svaka majka dojiti svoje dijete...