hvala na podršci.... situacija se malko popravlja, sada nekad prihvati da jede nekad ne... moguće da je razlog to što smo noć prije nego je započeo štrajk šetali po parku i on je ogladnio (mada sam ga nahranila prije izlaska, no....), te smo doslovno trčali kući da ne bih satima sjedila na nekoj klupi.... kad smo stigli kući, počela sam da ga dojim i vrlo brzo nakon toga jako kihnula... on se prepao i totalno rasplakao.. poslije toga je normalno jeo, ali već od sutradan.....

a zašto mi sve ovo tako teško pada.... naime, ja sam sebi obećala da ću da dojim svoju djecu jer moja mama nas gotovo da nije dojila... sa mnom je dobila ragade, pa je po savjetu pedijatrice 17-og dana počela bradavice mazati nevenovom kremom, u međuvremenu se izmuzavala i hranila me na bočicu poslije čega ja nisam htjela da sisam..... brata je dojila 2-3 mjeseca kad je, kako veli, htio da jede više (vjerojatno je imao skok u razvoju), pa mu je uvela dohranu nakon čega nije htio da sisa.... sestru je dojila 17 dana (opet 17) nakon čega su je vagali i imala je točno onoliko s koliko je rođena, pa je uvela dohranu, s tim što je sestra htjela još pomalo sisati još skoro 4-5 mjeseci..... meni su svi ti razlozi bili nedovoljni, pa sam mislila da ja mogu bolje.. prošla i strašan porod nakon kojeg nisam mogla sjediti 1.5 mjesec, i ravne bradavice, i užasno bolne ragade, i dvomjesečno nasisavanje (doslovce, doslovce non-stop), sad i taj štrajk... ja imam mnogo više razloga nego moja mama..