O Jezurka Jezic, mogu ti ga cijelog izrecitirat :) Po simi sirom bez staze puta, jezurka jezic povazdan luta... imas na netu cijeli tekst :)Citiraj:
Doga prvotno napisa
Printable View
O Jezurka Jezic, mogu ti ga cijelog izrecitirat :) Po simi sirom bez staze puta, jezurka jezic povazdan luta... imas na netu cijeli tekst :)Citiraj:
Doga prvotno napisa
Sad sam procitala i ostale postove. Meni se svidja ta ideja o zajednickom osmisljavanjem bajki i zapisivanju najdrazih. Neko vrijeme smo si mm i ja stalno izmisljali neke sasave pricice prije spavanja. To nam je bas bila fora. Malo smo djetinjasti :)
Jadranka, super si!!
A ovo:
Citiraj:
U desetom selu
Živi Antuntun.
U njega je malko
Neobičan um.
On posao svaki
Na svoj način radi:
Jaja za leženje
On u vrtu sadi.
Kad se jako smrači,
On mrak grabi loncem.
Razlupano jaje
On zašiva koncem.
Da l' je jelo slano,
On to uhom sluša.
A ribu da pjeva
Naučiti kuša.
Na livadu tjera
Bicikl da pase.
Da mu miše lovi,
On zatvori prase.
Guske sijenom hrani,
Snijegom soli ovce.
A nasadi kvočku
Da mu leže novce.
Kad kroz žito ide
On sjeda u čun.
Sasvim na svoj način
Živi Antutun.
ima zgodna knjiga http://www.superknjizara.hr/index.ph...d_knjiga=36572
po meni su pricanje i smisljanje prica dvije potpuno razlicite teme.
ja se ne upustam previse u smisljanje, ali volim pricati.
svatko moze nauciti ispricati pricu.
ima dva nacina, ili da naucis napamet od rijeci do rijeci, ili da naucis uvod i pamtis redoslijed slika i improviziras tekst (ali naucis nesto zgodno iz teksta sto se ponavlja, recimo ovo s matovilkom, spusti kose da me gore nose, to je bas upecatljivo). i vjezbas, nema druge.
Meda, zanimljivo.. istina je da priče jako utječu na svijest.. Jesi li čitala štogod od toga?Citiraj:
Sušan Perrow je doktorica koja liječi pričama. Piše, sakuplja i dokumentira priče koje pripovjedača i slušatelja vode kroz terapeutsko putovanje - njezine priče liječe teške situacije na pozitivan i maštovit način. Terapeutske priče za djecu s poremećajima u ponašanju su zbirka svih plodova rada Sušan Perrovv.
To je bogato ilustrirana knjiga puna životnih anegdota dobivenih od učitelja i roditelja koji su otkrili kako moć priče pomaže u rješavanju različitih, za djetinjstvo uobičajenih, ponašanja i situacija, kao što su anksioznost, vršnjačko nasilje, bratsko nadmetanje, noćne more i tugovanje.
Ma da si ti ne daješ previše posla? Ne pamte klinci po dobrom neki posao, nešto, nego osjećaj. Ako ti je pričanje priča da moraš angažirat konzultantsku kuću, mala to osjeti, i ne zna ona što se zbiva, ne zna ona svu tvoju namjeru - samo da mama ulaže neki napor i da joj to nije ugodno, prirodno... Svatko od nas ima nešto nezaboravno. Ne mora svatko pričat najbolje priče. Ja sam s jednom svojom tetom obožavala prat suđe. Što je ta prala suđe, ne za ozbač, takva neka narav, vesela, ljubazna, učila me prat, gledala me dok perem, divno mi je bilo. Zvuči glupo, al za stvarno. Ona nije bila neka od zabave i priče ili da se sjedi. Žena-radnik, i to je radila tako da je bila milina.Citiraj:
Doga prvotno napisa
S didom sam crtala. Nije mi čovjek jednu priču ispričao u životu, nego me učio crtati tehnički crtež, pa ti vidi veselja. Al divno mi je bilo, i to pamtim kao najdražu uspomenu.
Jedna mama od moje frendice nas je masirala uređivanjem, dijetama, odjećom... isto - divna uspomena.
Ne moraš sve... neku priču, pustit s youtubea, il naštrebat dvije, Ježurku i još nešto i Bog te veselio... ja pričam, ali druge stvari ne radim s djecom... ja npr. crtam puno manje nego što bih htjela :/ previše se unesem i postanem loše društvo... pa ne crtam baš... malo kao zaostaju u razvoju na tom polju, al što da radim... al zato oduševljavaju vokabularom i pričama...
mozes uzeti i najotrcaniju pricu ispricanu milijun puta i ispricati je na najoriginalniji nacin. pricanje je stvaranje, svako pricanje je drugacije i posebno i vrijednoCitiraj:
Doga prvotno napisa
Ja svojima čitam na način da se uživim u likove, mijenjam glasove i raspoloženja, šapućem, cendram, veselim seCitiraj:
Doga prvotno napisa
što već treba i onda se naglo uozbiljim "u ulozi" pripovjedača.
Mislim da bez obzira što te priče nisam izmislila, ipak sam im dala svoj poseban pečat i djeca su oduševljena.
Njima je manje bitno jesi li izmislila priču ili si je izražajno pročitala (malo i odglumila).
Druga je priča, što kod njih ne dolazi u obzir da priču jednostavno pročitam (kad je kasno i umorna sam),
nego uvjek traže: "mamaaa, mijenjaj glasoveeee".
Doga, ako nije zainteresirana za slikovnice, a jest za lutke, stvar je jednostavna: napraviš joj lutkice i pričaš. Jež se super napravi od jednog malog krompira i par čačkalica, lija od uvelog lista neke biljke, vuk od crnog kamenčića... sad lupam iz glave, ali djeca su jako maštovita i brze "skuže igru". A ježurku bar svi znamo napamet, pa ako i ne znamo, uvijek možeš držati knjigu na susjednom stolcu i krišom se podsjetiti. Pa ako i nije od riječi do riječi točno, nema veze, bitna je dramatika, stanke, promjena glasova...
I pusti Štulica, dobro ti Meda govori, potpis na Medu!
ajde-ajde, nek vam bude... Puštam Štulića i bacam se na krumpire :kuhar:Citiraj:
Mojca prvotno napisa
citala sam susan perrow, naravno. bila je ona u zagrebu nedavno i odrzala radionicu. ali nisam isla, ispalo mi je taj mjesec svaki vikend neka radionica i svaki puta po 500 kn, pa mi je bilo previse, samo sam ju slusala na festivalu bajki. i jasna held je vec dvije godine za redom u zg imala radionicu, ali meni se bas i ne svida pretjerano kako ona prica, hocu reci nije mi ambicija pricati kao ona.
mi na waldorfskoj edukaciji imamo puno tih radionica, i pricanja, i pjevanja, i plesanja, likovne, pa osmisljavanje nastavnih jedinica, promatranja prirode itd...sve je to potrebno da bi se dobila inspiracija i potakla kreativnost, ne ide to od danas do sutra, osim nekima, al oni ne otvaraju teme po forumu ;-)
da bi uopce mogao nek u temu ili stvar umjetnicki obraditi, prvo treba biti dobro upoznat s istima, znaci dobro promatrati i gledati. pa ti onda vjezba moze biti i opisati jednu stvar, biljku, zivotinju do detalja. cini se jednostavno? aha, probajte.
Neki dan su na avionu (Easyjet) prodavali ove kockice http://www.storycubes.com/ sa sličicama. Baciš ih i prema sličicama koje dobiješ pričaš priču.
Ok, to je za malo starije, ali su mi jako zgodne, mogu biti za doma, za ponijeti van, na put. Ako ih se i ne može kupiti, mogu se i napraviti u konačnici, malo vremena i mašte i eto bezbroj priča. . :)
I... naravno da je bitno kako priču ispričati, to je više od pola posla, ali mene jednako brine kako naći dobru priču. I kako izabrati priču primjernu dobi djeteta.
Vesna Krmpotić je izdala 5 knjiga priča iz cijelog svijeta, prepričala ih i složila po vrijednostima: Vrline mira, ljubavi, istine, nenasilnosti i ispravnosti. Svaka knjiga je posvećena jednoj ljudskoj vrijednosti, uz uputu za dob te aktivnosti nakon čitanja (igrokaz, kolaž, pjevanje i sl.).
Istina, zamišljena je za odgajatelje, ali nema razloga da ju i roditelji ne koriste.
Postoji i njena knjiga Košulja sretnog čovjeka, isto prepričane bajke iz cijelog svijeta, koja je nastala puno prije ovog petoknižja i koja nije tak opsežna, ali je jednako vrijedna i dobra knjiga.
Meni osobno je njen riječnik predivan, volim njenu naraciju... jako mi paše, kupila sam te knjige čim su izašle, progutala ih i jedva čekam da ih počnemo zajedno čitati. :heart:
Vesna Krmpotic bi mogla bit super. Od nje sam citala samo zapise iz one knjigu za gatanje i to mi je bilo super.
Doga, Antun Tun je bas dobar. Ako joj se svidi mozete smisljati kakve je jos sve gluposti Antun Tun radio, i to neke iz njenog svakodnevnog zivota - lutkicama prvo oblacio cipele pa carape, gradio kuce od krova, usisavao plafon umjesto poda... i tako moze ona smisljati sto je sve naopako napravio u nekoj situaciji.
Mojoj prijateljici je baka sa sela pricala stare bajke i prijateljica ih je bas voljela. Sjecam se da joj je pricala kako vile dolaze nocu i vezu pletenice u konjskim grivama.
Mislim da je najvaznije za pricanje prica da imas volju i da pokusas. Mozda ce to u pocetku bit malo nespretno, al krenuti ce, a i skuzit ces sto mala voli pa ces na tome gradit price. I dobro cete se zabavit. Tako malo izmisljaj, malo prepricavaj, malo citaj. Napisi kako ide :) i kakve si price izmislila.
super :)Citiraj:
Ana i mamino zlato prvotno napisa
Off, ali moram: Vesna K. i knjiga za gatanje?! :-oCitiraj:
Jadranka prvotno napisa
Jes, u pravu si.. ali ja sam umjetnik, pa eto otvorih temu, jer sam po pitanju priča tudum.. No, s ovim kaj si napisala u potpunosti se slažem.Citiraj:
meda prvotno napisa
S bivšim sam se uvijek svađala; ja sam tvrdila da je jednostavnost vrlina, a on da je kompliciranost :nono:..
Pa, najteže je biti jednostavan. Opisati jednu stvar tako jednostavnim riječima, ali opet njima uči u srž onoga što opisuješ.. Eto, tako ja mislim...
Mojca, jes.. slažem se. Možda kakvi prijedlozi--Citiraj:
I... naravno da je bitno kako priču ispričati, to je više od pola posla, ali mene jednako brine kako naći dobru priču. I kako izabrati priču primjernu dobi djeteta.
Što se tiče priče primjerene dobi djeteta, zbog toga sam se i nekako okrenula vlastitom pričanju i onim gore navedenim malim knjižicama.
Meni se puno priča činilo neprimjereno, pa sam se radije vodila svojim poznavanjem djeteta.
Joooj, to je divno.. I ja bih! :mrgreen:Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Budući da mi se čini da se ovaj smajlić u ovom kontekstu podhebavajuće smije, moram pojasniti.:mrgreen:Citiraj:
Doga prvotno napisa
Ako mi je dijete bilo staro 3 godine i čitam Crvenkapicu u kojoj piše da je lovac rasporio vuka, ili je onaj neki zaklao Snjeguljicu i izvadio joj srce, a moje znatiželjno dijete 100 puta pita što to znači zaklati, što rasporiti i nakon toga je izrazito tužan i opterećen, zaključujem da takve dijelove preskočim ili preformuliram, jer ih još nije sposoban probaviti.
Ili je sposoban, ali ne u obliku priče za laku noć, koja bi ga trebala opustiti i smiriti.
Ili ova navedena Matovilka, moje dijete bi se prvo užasno rastužilo u trenutku kad su dijete morali dati vještici, pa još kad ovaj padne u trnje i iskopa si oči, valjda bih ga 3 dana smirivala i zato sam slobodna zaključiti da dovoljno poznajem svoje dijete da takvu priču preskočim za laku noć.
Bez obzira koliko to tebi zvuči bezveze ili ne znam kako glupo, jednostavno meni tu nema druge nego prilagoditi se djetetu.
Ajme cvjetiću, smajlić je bio baš suprotnog značenja.. Svidjelo mi se što si napisala, potpuno te razumijem i slažem se, tako da se nemaš što objašnjavati..
Jel ovaj dobar prigodan? :trep:
Inače koristim mrgreena, jer mi je ponekad bedasto hihotanje..
Žao mi je ako si se osjetila uvrijeđenom :-(
Nisam sigurna je li ovo primjeren topic za malo filozofiranja, ali kad se već priča o klanju i ubijanju i vješticama, ja bih se nadovezala na to. Bajke, naime, u simboličkom obliku razrješavaju neke poteškoće, probleme i muke s kojima su se ljudi (i djeca) suočavala. O tome je napisana lijepa knjiga http://www.superknjizara.hr/index.ph...jiga=100026061 . Bruno Bettelheim inzistira na sv, ođenju bajki na psihološke unutarnje konflikte, arhetipove i to je jako dobar uvid, i važna knjiga, ali meni se čini da su mnoge bajke simboličko razrješenje realnih životnih konflikata - npr. Ivica i Marica. Po mom tu nema nekih skrivenih seksualnih ili edipovskih tema, tu je čisto pitanje gladi, i utjehe da će se nabasati na to jelo, izbjeći zlo i doći, nekako magično do škrabice koja će omogućiti obitelji da jede. Ja tu priču ne mogu od žalosti pričati djeci... zamislite koja su to vremena bila! I koja je prisutnost gladi bila da je ta priča bila općeprihvaćena, da je, da tako kažem, bila potrebna - da gladna djeca zaspu s osjećajem da će biti bolje :(
Matovilka isto tako mislim da ima veze sa životnim uvjetima u kojima su se djeca viška, ili djeca siromašnih obitelji, davala i razdavala bogatijima, na brigu, ili na usvajanje, ili su roditelji odlazili trbuhom za kruhom, a djeca su ostajala kojekakvim nabrušenim svekrvama, punicama i ne znam kome sve ne, koje su ih držale faktički u ropstvu. Pepeljuga isto tako mislim da nema baš duboko psihoanalitičko značenje.
Crvenkapica vjerovatno ima :zubo:
I tako ja pričanjem priča mojoj djeci dođem do zaključka da vole ove vječne, te, psiho-priče - Crvenkapicu, Trnoružicu, Tri praščića (ta isto nije nešto edipovska), dok su mi djeca ostajala zbunjena na tipa Ivicu i Maricu - tko bi ikad ostavio djecu u šumi, i kako to da nisu imali kruha, i tko bi pojeo dijete... i na neke Grimmove bajke, jer jednostavno nemaju taj seoski kontekst - mrak, selo, tama, ugroženost, kakvi zmajevi, babe-vještice... ali da su im puno ljepše priče u kojima se priča o ljubavi, vjeri, nadi, dobrim navikama, uspjehu, bez mitologiziranih općeljudskih poriva i nagona.
Onda sam zaključila da najviše uživaju u pričama koje su zapravo malo omađijana varijanta njihovih života. Pa imam svoje priče u kojima nema baba-roga (po mom su to pijane krezube žene koje su plašile djecu po selima, svi znate takve ako ste ikada proveli na ozbiljnom selu više od jednog popodneva), nema aždaha (po mom su to životinjski zvukovi koji su plašili djecu dok su noću obavljala nuždu u potpunom mraku dvorišta), gladi, smrti majke i maćehe (živjela antisepsa), ali ima onoga što nas tišti - slobodno kretanje ulicama, bullyiji, različitost ljudi s kojima se djeca susreću, i njihova vječna pitanja - voljenost, zločin i kazna, ljubav, simpatije, prijateljstvo, svađe, gubitak, vjera...
Meni su jako dobre priče o Medi Križi (vjerske priče, ali jako ljupke, o prijateljstvu, ljubavi, osjećajima...), neke engleske o tome kako biti sretan, o ljubavi... djeca ih jako vole.
Ali moje priče su im najdraže, vjerujem zato jer pakiram njihov život, dileme i probleme u tu priču i dajem im to simboličko razrješenje.
Ma meni je ok i Crvenkapica, ali malo promijenim.
Nije mi ok (a tako u nekim verzijama piše) da je došao lovac rasporio vuka od grla do repa, izvadio baku, natrpao ga kamenjem, bacio u zdenac,...
Meni je to neviđena količina agresije, okrutnosti,...
Pa kažem npr. taman kad je vuk krenuo napasti baku (važno mi je da zna da vuk nije kućni ljubimac i da može napasti čovjeka), uletio je u kuću lovac, ili začuo se ispred kuće pucanj, uletio je u kuću lovac, vuk se prepao i pobjegao duboko u šumu.
Doga uzmi narodne bajke svaka država ima svoje stvarno je izbor veliki, pročitaj i odaberi jednu i onda skiciraj na papir po sličicama radnju tako se najbolje pamti, za početak ti može služiti i kao mali šalabahter i onda pričaš iz glave svom djetetu.
Meni su također najdraže bile bajke koje mi je baka pričala Vuk i sedam kozlića, Crvenkapica, Pepeljuga i sl. a pamtim još iz djetinjstva i Babu Jagu ta mi je i danas jedna od najdražih recimo. Pjevala mi je također kraće pjesmice kad sam bila mala one narodne dječje... Pokraj peći maca prela ili onu igru prstićima to je recimo super za mlađu djecu
Citiraj:
Anemona prvotno napisa
U potpunosti mogu potpisati ovaj post.
Ali, postavlja mi se pitanje kada poceti pricati i takve stvari?
Ne mozemo ih zauvijek drzati podalje od toga.
Ifigenija, jako zanimljivo. Nikada nisam razmisljala na taj nacin o bajkama.
Ifi, ubi svu čaroliju u bajkama... još ćeš reći da nema Djeda Mraza. :lool:
Šalim se... ali imaš pravo.
Meni je Djevojčicama sa žigicama i dan danas traumatična, samo nek pomislim na nju i vrati mi se osjećaj groze i strave iz djetinstva... a nitko mi ju nije pričao, sjećam se da sam ju sama čitala, dakle, vjerujem da sam već u osnovnoj školi bila... tako da, definitivno sam za prilagodbu.
Je, npr. imaš kampanje za zaštitu vukova u kojima djeca sudjeluju, a onda ih u pričama netko ubija: malo zbunjujuće. Nekad su vukovi bili stvarna opasnost i djeci se moralo dati sigurnost, doći će netko, i ubit, neće tebe vuk.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
No, nismo mi antibajkaši, pročitali smo cijelu onu divnu knjigu Najljepše priče za laku noć i po mom nema ljepših i ljepše ispričanih bajki, a krvožednosti nema u sirovom obliku, sve je tako fino pričano, da ljepota jezika pojede ako i ima koja gadost. Tu knjigu bih preporučila prije nego ove nove slikovnice - ja znam ostati konsternirana nepismenošću i očajnim jezikom kojim su pisane. S druge strane, originalne bajke braće Grimm su toliko jezično udaljene od djece, kao kad sam ja čitala Marulića u originalu u srednjoj školi :/ pa ih ne čitam djeci.
http://www.google.hr/imgres?um=1&hl=...9,r:6,s:0,i:87
Al to je za malčice stariju djecu, tipa nije za djecu od 2-3 godine. Njima je bolje ispričati nešto kratko, ili neku pjesmicu.
Upravo ovo što Ifigenija kaže, meni je nedavno objašnjavala djetetova logopedica.Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa
Ja sam isto često prekrajala bajke u Anemoninom stilu jer su mi se činile preokrutnima za dječje uši. Ali kažu stručnjaci da to ne treba raditi.
našla sam jedan dobar link o bajkama sa rodinih stranica, ja nisam za to da se bajke "prekrojavaju", ako vidite da se djeca boje radije onda u toj dobi ponuditi nešto lakše - http://www.roda.hr/article/print/trebaju-li-djeca-bajke
Obično pričam djeci priče koje su povezane sa nečim što im se taj dan dogodilo ili što vidim da ih muči. Izmišljam ih u hodu i dobro mi ide kad se ufuram. Npr. neki dan smo našu kornjaču koja je narasla do neslučenih razmjera pustili u jedno jezero. Mali se složio sa tim jer je vidio da je kornjačica nesretna u malom prostoru, ali je svejedno plakao kada je otplivala. Brzo sam smislila priču kako je bio sretan kada smo ga kupili i dugo kod nas ali kako je rastao nije više imao mjesta za plivanje i falilo mu je društvo drugih kornjačica. Da ne duljim, sada je sretan,zahvalan što smo ga pustili, našao je svoju obitelj... Kad se mala posvadi sa BFF, smislim priču o dve frendice koje su se posvadile, pa pomirile... E i danas najviše voli priču o malom mraviću kojeg je spasio iz vode kad je imao 4 godine.
Ako i pričam bajke, a ponekad ih pričam, da znaju o čemo drugi govore, promjenim im kraj ili izmjenim agresivne djelove.
Nisam pažljivo čitala, zakaj je loše mjenjati dijelove bajki?
stvar je u tome sto ima vise verzija jedne te iste bajke, tako da je tesko reci sto je original.
ali ono sto svakako nije dobro je skracivanje bajki, vadenje nekih bitnih elemenata, sukoba itd, pa onda bajka gubi svoj smisao i postaje presladunjava
ma sve pise u tekstu od rode
ko zeli vise neka procita bettelheima, lako se cita, mene je knjiga odusevila prije 20 godina. ne moramo se slagati sa svime, ali se svakako dobije malo dublji uvid
ima jos jedna slicna knjiga, ali ne mogu se sad sjetiti autorice, mavis ili tako nesto, procesljat cu malo pa javim, ja bi ju isto rado procitala, citala sam samo odlomke
Ne znam.Citiraj:
dunja&vita:-))) prvotno napisa
Ovo klanje, paranje trbuha i slično je preokrutno i za moje uši.
Uvijek pazim da ostavim negativnost i smatram da je dovoljno okrutno reči lovac ubio puškom vuka, naspram rasporio ga, umlatio toljagom, bla, bla, bla,...
http://worldoftales.com/
Možda nađete štogod zanimljivo.
To je jedna od onih 108 knjiga (ako ih je 108) sa 108 zapisa i neki ljudi (a medju njima moja rodica, al navodno je to cijela subkultura :o) imaju tu knjigu isprintanu (zapravo natipkanu masinom pa fotokopiranu) na 108 papira... I onda promijesaju papire i izvlace ih, kao, sto nam Vesnica porucuje :) Mislim da se niti ne postavlja konkretno pitanje, ali nisam sigurna, jer sam samo jednom gatala Vesnicom. Al bas je bilo super i gomila nas je dobila prikladne odgovore.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Aaaaa... na to misliš! :)
Da, dobila i ja jednu, mislim čak i prvu, netko tko zna da volim Vesnu mi poklonio. Istina, lijepe misli... imam i ja nešto pripadnika te subkulture oko sebe, je i oni postavljaju pitanja... sve znam. :)
Evo zanimljivog teksta na ovu temu:
http://www.psihijatrija.com/psihijat...%20Hamleti.htm
Dobra tema. Ja smisljam price s poukom. Ono ako zrelim da spava pricam o gosponu umoru kojo djeci sveze noge i nacrta podocnjake, pa ih spasi gospon san koji odveze noge i izbrise podocnjake. Pomagaci umora su gospodja nervoza i mali cendravic. Imamo cak i pricu o cerumenu iz uha, kako spasava uho od najezde muhe:D i tak... Nekad imam maste a nekad jedva procitam nesto stoput citano.
Mom leptirko sleti na nos i donese san... ;) Pa ga dozivam(o), sleti leptirko, sleti, donesi J. sanak...