Ma ima prilagodjenu,al cesto dobije samo kruh i caj ili za rucak samo prilog
Printable View
Mislim da su nam suđene jaslice.
Tetu čuvalicu je zvala njena prethodna obitelj i odabrala je njih.
:(
Ja nemam snage za novu rundu razgovora. Baš sam tužna.
... da nastavim niz...
čokolino, prezašećereni griz, preslatki čaj (mi doma uopće ne stavljamo šećer u čaj), pudinzi, čokoladni mousse, napolitanke i ostali keksi...
Sjećam se kad je moj krenuo na adaptaciju s 11,5 mjeseci, i nakon 2 sata dođem po njega, pitam što je jeo, a teta kaže "štapiće" - to mu je bilo prvi put u životu da je pojeo nešto iz kategorije "grickalice i slatkiši". I riječ "kekc" je naučio u vrtiću.
Kuhani ručak je ok, ali ono što kod nas (gradski vrtić) dobivaju za doručak i poslije spavanja je u pola slučajeva voće/mliječno, a u pola slučajeva slatko, slatko i slatko.
Kod nas nije tako. Eno neki dan su za dorucak imali namaz od celera i jos neceg, ne mogu se sjetiti cega.
a kaj jede tvoj mali od namaza, ( moj samo domaći pekmez), jer ak oni ne mogu/žele nabaviti možeš i ti donesti ( ili dogovoriti) neke stvari, ja donosim neke stvari u rinfuzi koje im treba za ručak.
Inače moj klinac je samo na voćnu užini i ručku, sad mu je produžen ugovor na 4 mjeseca na 5 sata ( ali to teče tek iza Nove godine) .
Mojca, totalno te kužim... pratila sam tvoju priču dok si razmišljala o neplaćenom, i ja bih valjda da mogu bila doma s njima do njihove 18-te :psiholog:. I kad je krenuo u jaslice mislim da sam više ja tulila nego on.
Spomenula si jednom da se sjećaš "strašne" priče s našom tetom čuvalicom... I vidim da ovdje puno cura glasa za tetu pred jaslicama, ali niti ja se nisam mogla osloboditi tog straha i nelagode pred tim da ostavim dijete nepoznatoj osobi. I iz te perspektive, iako sam godinu i pol bila više na bolovanju nego na poslu (to si svakako uzmi u obzir dok razmišljaš o jaslicama) meni su i dalje draže jaslice - je, koma je sve to, njih 2 na njih 20 tako malih, ali kod jaslicama me nikada nije mučio taj strah od nepoznate osobe.
No, bez obzira na našu priču s našom tetom - mi kod nje nismo vjerovali našim instiktima. Ja sam bila provela s njom tjedan dana po par sati, što u istoj sobi, što u drugoj - skrivena od malca... nisam zvala bivše poslodavce, ali mi je pokazala pisma preporuke i gomilu slika u mobitelu s drugom djecom koju je čuvala, i stalno prepričavala neke dogodovštine s njima, s posljednjom mamom je još uvijek bila u kontaktu - i tu nisam osjetila potrebu "provjeriti ju". Posljednje od te djece čuvala je godinu i pol, i to mi je bio "dovoljan znak" da je toj obitelji odgovarala. (I poslije nas je našla drugu obitelj - dakle nekima ona kao takva odgovara).
Osim toga, prve brige oko toga kako će njoj jesti i spavati me brzo riješila... vidjelo se da se igra s njim, uče pjesmice i idu van... ali, ali, ali... malo ju nije volio, bila je prestroga i prekruta, i mi smo to kužili. Muž je 3 mjeseca svako jutro u autu govorio "on nju ne voli, ona je prestroga"... na stranu preslagivanje magneta, ručnika i ostalo što nam je smetalo, bila je prekruta prema malcu...
Ključ je u tome da smo kužili te neke stvari koje nam kod nje ne pašu, ali smo mi mutavci kojima je trebala kap koja će tek nakon 3 mjeseca preliti čašu (to što sam ju ja čula da viče)...
Tako da, opusti se, daj sebi i teti šansu (zašto ne probati i s jaslicama još malo kad ste već krenuli u adaptaciju, u gradskima se plaća 120 kn mjesečno ako dijete ne dolazi, meni nisu rekli da je to ograničeno na neki broj mjeseci)... daj sebi i teti šansu, vjerojatno ćeš s njom provesti nego vrijeme skupa, ali i kad ju počneš ostavljati samu vidi to neko prvo vrijeme kako se osjećaš u vezi s tetom, kakvo ti je povjerenje - nema šanse da već u prvo vrijeme ne skužiš ako ti se kod nje nešto ne sviđa.
Bilo je ovdje priča o lošim tetama, ali ima i toliko lijepih. Samo nađi sve one teme sa savjetima o čemu razgovarati i što pitati, pa prođi s njom još jednom detaljno sve što ti je na pameti.
I znaš što je meni frendica rekla kad sam ja tulila kako sam ga 3 mjeseca mogla ostavljati s "takvim nekim" - "Ne tuli, nije mu ništa, nije to njemu bilo tako strašno ko što si ti zamišljaš".
Uh, dok ja natipkam, teta više nije u planu :).
Dobro, da pišem sad o tome što je dobro u jaslicama? :)
U svakom slučaju, ne brini, bit će dobro :love2:.
Nekako sam se i ja našla u članku BubiloB, danas sam si baš postavila pitanje kome bih ostavili dijete na čuvanje? Već su prve ponude kapnule u parkiću gdje odem s djecom na igranje, puno je teta u penzijama koje žele čuvati, ali nisam sigurna da bih mogla povjeriti dijete nekome ako nema preporuke iz "prve ruke". Jedina osoba kojoj bih povjerila dijete, moja susjeda koju malac obožava i često smo tamo na igranju, ne želi preuzeti tu odgovornost. A ja ženu neću forsirati, iako bi to bio najbolji izbor. Tako da su nam trenutno najizglednije privatne jaslice (o kojima naprotiv imamo pozitivna iskustva prijatelja), pa onda s godinu i pol i državne. Za mene je nekako općenito usmena reklama i najbolja, pa to evo i ovdje primjenjujem.
Ovo me na nešto podsjetilo (sorry ako je offtopičarenje):
Dijete do treće godine koje ide u jaslice isto mora imati tetu čuvalicu (ili baku/djeda/tetu ili mamu koja može uzeti bolovanje kad god treba) jer su bolesti u prvoj godini institucije neizbježne.
Što se tiče traženja tete čuvalice - da sam imala mogućnosti, ja bih je svom starijem osigurala. Nažalost, nismo našli pravu osobu. Oba sina su išla u jaslice, a imali smo silom prilika tete čuvalice s kojima nisam bila zadovoljna (osim jedne iznimke, ali ona je već bila angažirana i kod drugih obitelji). Tako to ide - dobre čuvalice su rijetko slobodne.
Mojca - sretno! :love2:Uskoro ćeš vidjeti kako djeca strašno brzo narastu / odrastu.... Meni je proletjelo u trenu. Šokiralo me kad me ove jeseni stariji sin sustigao u visini, pa i prerastao...
Ako dijete mora u kolektiv jer drugog izbora nema, dobro u jaslicam je to što možeš izabrati dobre jaslice. Loše je to što možeš isto tako izabrati manje dobre, i to što dijete može biti bolesno (naravno, ne mora biti bolesno ako mu je imunološki grah tako pao). Moj stariji je bio u solidnim jaslicama sa 1,5 g, ali su boleštine bile problem. Pauzirao je skoro do 2,5 g zbog imuniteta, i bio je u tom vrtiću do 5 godina. Sa njegovih 5 smo se preselili , pa ga je dopao puno lošiji vrtić.
Mlađa je tek sad sa 4 g krenula u odličan vrtić (koji ima jednu jasličku grupu) i na skrb u tom vrtiću nemam prigovora. Mislim da ste vi u mom starom kvartu, pa me baš zanima koji ste vrtić izabrali: :)
Sirius, vrtić nam nije u kvartu, pošaljem ti pp, ove jaslice su dobre, kažu jedne od boljih u gradu. Ali svejedno mi je teško zamisliti da dijete moram buditi ujutro na silu, pa ju utrpati u hladan auto, pa ju ostavljati da bude jedna od mnogih... drugo je vrtić.
Popodne smo imali još jedan razgovor i teta nam se čini super. :-D :-D
Dala mi je brojeve prethodnih poslodavaca, četiri broja sam dobila, pričala sam s dvjema mamama, jedna je čak tu s foruma, tad mi je pao kamen sa srca i to je bilo ono što mi je falilo, "netko meni blizak ju pozna".. i ne samo da ju pozna, već ju i hvali. Druge dvije poslodavke nisam ni nazvala. :)
Prespavati ćemo i loviti prvu jutarnu misao... ona je meni uvijek najpametnija. :)
Super :-)
Kad pocinjes radit?
Krajem mjeseca.
Bravo, držim vam fige!
Samo da javim, sve je super, teta je super, Smjehuljica ju super prihvaća, već je 5 dana s nama cijeli dan, moja teorija je da se dijete prvo mora priviknuti na njenu pristunost pa na moju odsutnost. Za sad smo na 2 sata moje odsutnosti, sutra produžavamo na tri, prekosutra spavanje bez mame po prvi put. :)
Mirna sam, to je najbolji osjećaj.
... i gotovo da se veselim poslu. Klinac, ne veselim se poslu, veselim se što ću primati plaću i pokriti minuse i kartice. :)
Ajme, divno! Malo prije sam baš mislila na vas :)
:kiss:
Ajde pade mi srce s kamena za vas :)
Bit ce ti to super s tetom.
Drago mi je da ste se dobro našli:)
Nemamo sreće... baka tete čuvalice je jutros pala i slomila i ruku i nogu. Nema se tko drugi brinuti o njoj... opet smo na početku... a dana za adaptaciju sve manje.
:(
Njesra.
i kak napredujete
Nikak...
Ako niš drugo 3 kg sam skinula od srijede. :lool:
O pa stvarno! E to je taj zez s tetama cuvalicama, vrtic uvijek osigura zamjenu. Trazi dalje.
Mojca, sretno... sve je to za žive ljude, žao mi je što se tebi dogodilo. Sretno u potrazi i odvajanju. Nekako... win-win kombinacija, kako ja to vidim je i vrtić + još netko za razbolijevanja (kad god vrtić bio, bilo u jaslicama, bilo u 3. godini). Držim palčeve da brzo nađeš zamjenu za čuvalicu!
Hvala cure, od jučer je s nama jedna divna djevojka. Nadam se da će sve biti ok.
Način na koji je došla d nas je pomalo neobičan: dva dana nakon što nam je prva teta otkazala, sanjala sam jednu gospođu s kojim sam se vidjela samo jednom ali smo si odmah kliknule. Sanjala sam nju da mi piše popis imena koja trebam nazvati kao potencijalne čuvalice.
Iako smo se tek jednom u životu vidjele, u očaju sam joj napisala mail, ispričala san, objasnila da sam u očaju i pitala da li koga zna. Ona je postavila upit na mailing listu svojih prijatelja i uskoro se pojavila naša nova čuvalica. :heart:
Sad se malo brzinski adaptiramo, ali vjerujem da će biti dobro. :)