Manipuliranje je preteška riječ, ali zapravo je tako. I tako i mora biti, prirodno je da djeca ispituju granice, pokušavaju dobiti ono što žele i traže načine i taktike kako do toga doći. Zabrinula bih se da toga nema.
Printable View
Manipuliranje je preteška riječ, ali zapravo je tako. I tako i mora biti, prirodno je da djeca ispituju granice, pokušavaju dobiti ono što žele i traže načine i taktike kako do toga doći. Zabrinula bih se da toga nema.
mogu se složiti. I kad se nađemo pred takvim problemom mi kao roditelji moramo biti jači u tom skukobu - ne nužno uvijek nepopustljivi, ali si ne smijemo dozvoliti nesigurnost. Istovremeno trebamo i dalje imati pozitivan odnos prema djetetu - u tom smislu mi često etiketiranje djeteta ima negativan predznak.
Problem s igračkom bih pokušala riješiti tako da predvidim situaciju. Npr kad se ide u goste rekla bih da ne može nositi svoju igračku jer smo je zadnja dva puta morali tražiti. Ili bih kad nastane drama rekla da idemo bez igračke i gotovo (prijatelje bih zamolila da je vrate kad je negdje iskopaju). I dala bih sve od sebe da ostanem normalna do kraja dana :mrgreen:
Nije lako, naravno. Ali mi smo ti koji postavljamo pravila, i koji smo odgovorni za izgradnju odnosa s djetetom. Zato mi je bitno da svoje dijete doživljavam kao dobro. I sebe moram povremeno na to podsjećati :-)
Pomikaki, baš mi se sviđa ovo što si napisala.
fala :-)
i još da dodam savjet koji će sigurno oduševiti sve roditelje ne rubu razuma :mrgreen: , ako dijete na takav način traži pažnju, treba mu je dati kada se dobro ponaša
(umjesto da se konačno izvalim na kauč i odahnem :škartoc: )
ne dozvoliti da dijete prihvati etiketu manipulatora i zahtjevnog djeteta kao svoj identitet, kao svoje ja
(bla, bla, bla)
Pomikaki, mudro zboriš. Samo... igračku je tamo dobila, bila je to njena brand new igračka :) I odmah je mudrica krenula "manipulirati" s njom. :) Naravno da su roditelji otišli doma bez te igračke, koja je kasnije nađena ugurana između jastuka u kauču.
Isto kao što odrasli svakodnevno vodu navlače na svoj mlin to rade i djeca, naravno na drugačije načine (primjereno dobi i osobnosti). Nazvali mi to manipulacija ili kako bilo temelj je isti.
Btw, ja volim što je moj H. pregovarač i 'manipulator', sviđa mi se ta snalažljivost. Naravno da ga usmjeravam da ne oštećuje druge na bilo koji način. Za sada me ne može izmanipulirati, a ako postane pametniji i pronicljiviji od mame svoje ionako će mi bii svejedno.
mislim da moze...
imam takvu doma...ona jednostavno mora dobiti sve sto pozeli inace vlada kaos ...i to ne onaj rasplakat ce se i prestat za koju minutu,,,ona se rasplace i u stanju je plakati cijeli dan dok netko ne popusti...
ako ne place onda vice 100puta isto dok opet netko ne popusti,pokusaj razgovara i skretanje paznje ne dolazi u obzir ,jednostavno mora biti tako i tocka...
u svemu tome mi je zao starije curke jer ona vecinu puta ispasta ali ja zasta NEZNAM kako da se vise postavim...NEZNAM!!!
luda sam od tog njenog ponasanja...:-(
evo danasnjeg primjera...
spremali smo se u igraonicu...ja spremna, starija spremna,a mala vristi,dere se, place ...nece ici i nece ici...duri se ...pokusaj oblacenja na ni jednu fintu nije uspio,podmicivanje 0 bodova,objasnjavanje 0 bodova,ma nista jednostavno nista nije upalilo...toliku je scenu radila da mi je doslo da ju zveknem po guzici (nisam)ali jednostavno sam luda od tog njegovog ponasanja kojem neznam kako stati na kraj,u takvim situacijama se spustim na njenu razinu uz neki pokusaj razgovora ali ona jednostavno nece ni poslusati...
natezale smo se jedno sat vremena uz neznam koliko nagovaranja i na kraju nismo otisli nikud...
ja ću samo navesti primjer s mojom curom kad je bila u toj dobi.
prvo moram napomenuti da imam fobiju od povraćanja, kako svog tako i tuđeg. i mudrica je to tako brzo skontala da bi svakom prilikom kad ne bi dobila ono što je naumila počela vrištati i prijetiti *sad ću ti se porigati!*. i tako sam ja u većini slučajeva popuštala jer mi i sama pomisao na rigotinu stvara traumu. Jednom me je ipak toliko raspi*dila da nisam popustila i na kraju se stvarno ispovraćala. nakon toga baš nije više često koristila tu metodu iako je njoj i dan danas za razliku od mene povratiti isto ko i popiti čašu vode.
ako to nije manipulacija, onda stvarno ne znam kako bih to nazvala :mrgreen:
al što je najvažnije, na kraju je mala ispala čisto ok ;)
sigurna sam da ako ne svi a onda većina ljudi u sebi nosi taj impuls, nije to nešto što bih nazvala manipulacijom ali recimo to da postigneš neko svoje zadovoljenje
e sad, neki ljudi a i djeca imaju veću sposobnost da natjeraju vodu na svoj mlin a neki nemaju
to valjda ovisi o mnogo toga ( upornost, domišljatost, stav roditelja i okoline....)
to je po meni dobra vježba za moždane vijuge i simpa su mi klinci koji iznalaze načina i načina da dobiju što hoće
ali kad pređe neku mjeru onda je odbojno, pa čak i kod male djece
tu su roditelji ključni u postavljanju granica kao i u svemu
mislim mene moja kćer od 9 godina već godinama pila oko psa u kući i to je jedna cijela storija u kojoj je dobila 165 000000000000 puta isti odgovor
ali i nekidan je osvanulo srceparajuće pismo o njenom očajnom i dosadnom životu, a popraćeno nekim mrljama za koje je blago napomenula da su to njene suze...
naravno, sve bi se to moglo promijeniti stubokom nabolje, cijeli taj jadni život - samo kad bi mogla dobiti jednog malog psa :zaljubljen:
ali mama čuva granicu teškom artiljerijom, nema uzmaka ni 1 mm
Potpisujem Pomikaki na ovaj dio o etiketiranju
samo je stvarno teško izbjeći neke stvari - nekad mislim da bih se morala baviti samo njenim odgojem po cijele dane
Mogu manipulirati... možda ne baš manipulirati, ali ono imati dugoročne planove kako se domoći nečega... Moj najmlađi sin od 2 godine i 4 mjeseca tako želi posuditi kolica moje prijateljice za male bebe, pa ću ga onda ja vozit u kolicima, a on će ležat i biti mala beba, i kad on zaplače ja ću ga dići i dati mu sise.( Prestao je dojiti s 18 mjeseci). Dakle, on ima cijeli plan, razrađen u detalje i tako je nekidan pitao tu prijateljicu kad nam može posudit svoja kolica za male bebe.... Mislim ako to nije neka vrsta manipulacije... Ne znam samo kako ćemo u pubertetu pregovarat...
da, i ja sam svoj škartoc zalijepila o post
ne kažem da ovo redovito provodim u praksi, ali korisno mi je imati u podsvijesti teoriju
tako je meni lakše, jer mi je ta teorija objašnjenje što se zapravo događa
tako znam da je zapravo sve u redu
imam pozitivno mišljenje o svom djetetu i o sebi kao roditelju
pa se bolje odmorim na tom kauču kad do njega dospijem :)
Smatram kako netko gore reče da se manipulirat može onog koji to dozvoli.
Hoću reći naravno da je sve do karaktera djeteta, al dijete će drugačije reagirat na osobe s različitim stavom.
Ja bih se pitala zašto dijete toliko privlači pažnju-u vrtiću, doma, u gostima...., jel mu je inače nedostaje ili ? znam dečka koji je jako privlačio pažnju u vrtiću i gostima,al iz provjerenog izvora znam da je malcu nedostajalo pažnje doma (sve je bilo usmjereno na stariju i još zahtjevniju seku). Inače je malac baš drag,al nepodopštinama je privlačio pažnju i bar je netko na njega reagirao. :-(
A možda curka samo ispituje granice kao što netko reče,....
Nisam za prevelike analize, više djelovanja, a manje kontemplacije. Mama tog dečka je išla psihologu (zbog seke) i tamo joj je rečeno da previše analizira, promišlja zašto,... i vrti se u krug a ništa ne poduzima. Glavni savjet psihologa je bio da se pokrene i jasno postavi granice. Granice su jako bitne i potrebne za razvoj i odgoj svakog djeteta.
svašta nešto nadrobih radim na poslu pa nisma skoncentrirana, valjda ćete skužit bit.
Kad su moji bili mali zaklela bih se da mala djeca ne mogu manipulirati roditeljima, ali sad kad su veći, iako mi to manipuliranje i dalje nekako ružno zvuči, da čovjek mora znati da su neka djeca iznimno socijalno darovita ili jednostavno prednjače u nekom segmentu razvoja što roditelj ne mora odmah skužiti na vrijeme, pa kad si već mudrica stekne neke navike kasnije je ponekad dosta zahtjevno ponovno steći prednost u smislu vodstva potrebnog za odgoj. Tako da ima sve svoje.
isteko mi edit: Kad su moji bili mali zaklela bih se da mala djeca ne mogu manipulirati roditeljima, ali sad kad su veći, iako mi to manipuliranje i dalje nekako ružno zvuči, čini da čovjek mora znati da su neka djeca iznimno socijalno darovita ili jednostavno prednjače u nekom segmentu razvoja što roditelj ne mora odmah skužiti na vrijeme, pa kad si već mudrica stekne neke navike kasnije je ponekad dosta zahtjevno ponovno steći prednost u smislu vodstva potrebnog za odgoj. Tako da ima sve svoje. Ili ti iz osobnog iskustva mali ptiči mogu biti puno mudriji nego što nam se čini moguće, pa ako se zanesemo mogu i oni nas povremeno odgojiti kako im paše, a to dugoročno nije najbolje.
pametno zboriš pikula :-)
I ja sam mislila da djeca znaju manipulirati, ali to nikako nije točno. Pogledala sam jučer emisiju Na rubu znanosti o Prirodnom roditeljstvu gdje se čovjek baš dotako te teme. Djeca uče kroz naučene situacije i kad nešto dobiju "izmanipuliraju" oni na to gledaju kao na uspjeh i na taj način znaju da su oni nešto uspjeli postići i tako grade svoje samopouzdanje - neka djeca to očito više rade, neka manje, sve ovisi u kakvim uvjetima odrastaju. Kad recimo cmizdre da dobiju nešto, to je zato jer se sječaju da su već prije tako uspjeli postiči ono što su htjeli i djeci se sve vrti oko njihovim primarnih i društevenih potreba.
Možda je malo teže za objasniti meni koja nije te struke - zato si malo pogledajte to Prirodno roditeljstvo.