Sjetit će se neki da su nekad davno postojali afterwork partyji za single business(wo)mene :mrgreen: .
Printable View
Sjetit će se neki da su nekad davno postojali afterwork partyji za single business(wo)mene :mrgreen: .
o, da
1999.
2000.
2001.
dalje je vrijeme stalo
zapravo, prestalo postojati :-)
Meni od svega nabrojanog nedostaje samo tišina i vrijeme - za sebe, za vlastite hobije i interese. Kako bi jedna +40 rekla: djeca mi žive moj život.
samo sam došla napisati : Trina , carice :-D
:lol:Citiraj:
Trina prvotno napisa
Koja si ti legenda :heart:
Caine, potpisujem apri, na dobar i forum dosao :)
O.K. Kuzim. Sjecam se kad je Moj tada 2 i polgodisnjak krenuo na prilagodbu u vrtic a ja sam morala izaci iz vrtica i vratiti se za pola sata. Sjedila sam u u jedinom obliznjem bircu, moja mama bi rekla "pajzl da ga ne bi ni pas s maslom", citala sam novine i pila caj i osjecala sam se kao da je cijeli svijet moj. Poslije podne sam bila toliko puna energije i poleta i nije mi bilo jasno od cega ta promjena. Dok nisam skuzila da je to zato sto sam se pola sata totalno iskljucila od svakodnevice.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
No, djeca rastu i sad mi je normalno da jedno poslijepodne u tjednu moj sin provede s bakom a ja punim baterije. Tako ce i tvoje dijete narasti pa ces ga moci ukljuciti u puno toga.
Hvala ti da si ovo gore napisala, mozda ce zvucati cudno, ali ucinila si da se osjecam jako zahvalno za sve sto sam do sada smatrala pod normalnim.Citiraj:
apricot prvotno napisa
Ja sam 40+... rodila jako mlada i na vrijeme skužila ovo o čemu Trina priča pa sam stala na dvoje djece i sad ladim jaja, imam muža sponzora... doduše ne pušim, ali imam druge poroke i sve u svemu nije loše. Samo da me zdravlje posluži (naravno, i Sponzora :D) pa ću i dalje tako ;) Jedino za ljubavnika nemam afiniteta, i ovaj jedan mi je ponekad previše.
Ajde, nije baš sve idilično pa moram tu i tamo i ja nešto doprinjeti kućanstvu, ali sam daleko od žene, majke, kraljice. Kad još odrastem možda budem i to :)
a jeste cendrave/cendravi.
sve/svi odreda
I mi zivimo bez djece, al smo u dvoje i u Zagrebu i dovoljno zaradjujemo da ne moram misliti koliko kosta neka ulaznica i mogu li platiti par vikenda godisnje negdje. Oboje i poslovno (ne zajedno,naravno) otputujemo par puta godisnje, ne precesto. Oboje imamo svatko svoj hobi. Dosadno nam nije. Previse radimo, ja pokusavam dovesti u red kolicinu posla i radno vrijeme, al nemam bas uspjeha.
Da nisam u Zagrebu i da imamo ljudsko radno vrijeme, sigurno bih gradila vikendicu, neku najmanju, samoodrzivu s manjim vrtom, ako bih uspjela bavila bih se i permakulturom. To mi je stvarno zelja i sjajno se osjecam kad me netko pozove na svoj "grunt" na radne akcije. Zemljista u krugu 20tak km su mi preskupa. A sve dalje od toga mi je predaleko.
uskoro ću imati 42 godine, dijete 9.
radim posao koji volim.
sad sam već 4 mjeseca van stroja, čekaju me još 2 operacije.
to vrijeme sam iskoristila da pometem svoje odnose sa drugim ljudima, pročitam sve one knjige koje nisam stigla, pogledam neke serije i filmove.
i desilo mi se nešto prelijepo , što nisam očekivala i vjerovala da se dešava u mojim godinama. stekla sam prijateljicu.jedna nova osoba je ušla u moj život i obogatila ga .
eto zadovoljna sam.
e
Baš je to super. Mislim, to s prijateljicom ne operacijom. Teško da će netko novi ući u moj život, ljudi mi neopisivo idu na živce pa sva ta moja mrzovolja, nervoza i loša energija, iskaču iz svake moje pore (i bore). Jedino mogu održavati kontakte preko intereneta, uživo sam grozna. ALi super za tebe, baš mi je drago.
(prvo sam bila napisala da sve ima svoje razloge pa da si ti morala slomiti nogu na točno tri mjesta da bi upoznala tu osobu. Ali onda mi se učinilo glupo, pa sam izbrisala)
joj, Trina
ako ti slomiš nogu, ima da ti pola foruma dođe
makar zbog trave
Eh, da, i ja se sjećam jednog takvog, nakon kojeg je nestalo bezbrižnosti i dupe-glava moda.:mrgreen:Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Ej apri, ne znam točno o kojem dijelu obale se radi u avataru,al znam da ima takvih plaža po Makarskoj rivijeri (treba naći osamljene), Braču, Hvaru, Visu,...Citiraj:
apricot prvotno napisa
Vezano uz temu, gle odmah sam isključila na početku samohrane roditelje bez pomoći pa tu spada i partnerski odnos, a ovo ostalo šta ja znam većina mi se uz partnera čini izvediva, ono malo tata pričuva djecu, pa si mama može priuštiti koji gušt, kavicu s frendicama, pa makar popodne, predveče (mi mame iz kvarta se nađemo 1-2 mjesečno petkom/subotom naveče na kavi, tada tate djecu uspavljuju i kupaju), na sport isto odeš tata pričuva djecu, prošeta s njima, ili dijete ode na igru kod male od frendice, ili ode na ritmiku pa mi je to mojih sat vremena, u kino, npr. isto naveče djeca zbrinuta, za putovanje se ne mora ići 100 km, odlazak u okolicu ZG je isto lijep odmak od svakodnevnice a ne košta puno, da ne govorim da se preko kolektive može za sitne novce otići na zgodne izlete, ako ne mogu frendice s djecom možda mogu one bez :-)
šta ja znam, meni se čini da se najviše radi o nečijoj organizaciji i volji (i naravno da nemamo zbog toga osjećaj grižnje savjesti).
da sam ja Caine, ja bih se posvetila svojim zanimacijama i hobijima, napokon bih krenula u školu penjanjapo (umjetnim) stijenama, na plivanje, planinarenje vikendom, našla bih već neku prijateljicu/poznanicu koja je za akciju,uključila se u volonterstvo...ma 100 čuda mi pada na pamet.
Mrs. Happy, svaka čast za to slobodno popodne, tako ću i ja kad malo odrastu da ne bude prenaporno baki, punjenje baterija yeah....
trina, isto tako moja ozljeda mi je poslužila kao filter i izbacila sam iz svog života sve one za koje sam smatrala da smetaju. bez ljutnje , ali i bez milosti i neke grižnje savjesti jer se eto poznamo xy godina,
kad sam to obavila , kao da je sunce granulo i neki novi, dragi pozitivni i asertivni ljudi suz ušli u moj život, a ovi energetski i emocionalni vampiri su morali otići dalje .
XCitiraj:
apricot prvotno napisa
Imam duplo manje godina, ali isto mi se ponekad čini da mi život jednostavno prolazi. Ali to je zato što sam ja tip koji je stalno u pokretu. Ovisna sam o putovanjima, stalnim nekakvim događanjima i promjenama. Najradije bih živjela na tri meni najdraže lokacije i usput imala super posao koji me neće sputavati u tome. Tako da, imam jaaako dinamičan i aktivan život i opet nisam uvijek zadovoljna.
Sreća mi je što smo i dragi i ja totalni ekstroverti i društveni tipovi i mislim da bismo umrli kada bismo bili osuđeni jedno na drugo, bez druženja, zajedničkih i nezajedničkih (:mrgreen:) prijatelja. Tako da čak i onda kada padamo s nogu od posla i obaveza, organiziramo neko druženje i izlazak.
U biti, obično kada se osjećamo prazno, umorno i iscrpljeno, skužimo da već odavno nismo nigdje izašli ni otputovali i da je vrijeme za akciju :mrgreen:
mda... malo smo skrenuli sa teme... samo sam htio ukazati na to kako nakon 40 nastane totalni reset ličnosti. barem ja. nisam više zainteresovan za ono sve za što sam nekad bio, povukao bih se u osamu iz svog grada kojeg ne držim kao svog pa me ništa ni ne veže. sad m ije najvažnije biti što mobliniji i što više vremena imati, a materijalno me više ne interesuje uopće. hm..možda su samo moji uvijeti takvi... kad smo kod trave - sad smo i odrasli već, ima tu i za šit :-)
A, da. Ja uvijek moram postove pisat ko zadaćnice, zato puno ni ne pišem :)Citiraj:
Mrs Happy prvotno napisa
Zvuči koma kad se čita, baš "cendravo", kako kaže mujica, ali recimo, ja na druge ne ostavljam dojam da u stvari tako živim. Imam petogodišnju kćer, volim kuhati, peći kolače, petljati sa cvijećem, povrćem, pisati blog, šivuckati pomalo i sve me to drži na površini.
Oči su mi usmjerene najviše prema djetetu i njenoj budućnosti i to mi pomaže da mi dani budu ispunjeni i prekratki da bi se prepustila depresiji. Da nemam dijete, onda bih čuvala tuđu, jer su oni divna motivacija za život i pravi pokretači radosti. U njihovom društvu ja ne mogu biti loše volje ili malodušna.
Tako hendlam svoje 40-te i gledam prema 50-ima, mada su možda još daleko, ali vrijeme tak brzo leti...
Zapravo, imam veliku nadu da će se sve ovo što me sada sputava u normalnom životu ipak promijeniti u budućnosti i da ću svom djetetu ipak moći na vlastitom primjeru pokazati ćemu služe rodbinske i prijateljske veze, kako je priroda veličanstvena, kako je sloboda neprocijenjiva...
a sada moram kako moram. za mir u kući :peace:
Mislim ono brate, sad će ti sto posto zatvoriti temu. heheCitiraj:
Caine prvotno napisa
Inače, tvoja dijagnoza je laganini depresija, manjak samopouzdanja i nejebica (ako smijem sve ovo napisati). To tako nekako ide iza razvoda. odi vani, sastavi se sa zemljom, odi malo putuj, nađi staru ekipu i uživaj..vidi što te veseli.
Trina, carice.Citiraj:
Trina prvotno napisa
Okladila bih se u mjesečnu plaću da si ovo zapravo ti na tvojem avataru.
Ja ću uskoro 40. Par forumašica me bilo optužilo u nekim raspravama "da sam još mlada i da ću vidjeti za koju godinu" pa izgleda da mi iz postova ponekad izlazi moja infantilna i nezrela račja duša ;)
Šta reć, rodila sam prije 16 mjeseci, a do unazad...4-5 godina (dok nisam srela dragoga) bila sam posvećena poslu, što je uključivalo i rad u uredu od 12, a često i više sati, hrpu putovanja, upoznavanje hrpu ljudi... Ono, baš intenzivno.
A bila sam i party animal, doslovno, nema gdje se nije išlo, od punk i rock koncerata vani i u Hr, raznih ludih fešti i tuluma po cijelom globusu, a zadnjih par godina najviše sam voljela vikendima dolaziti doma (tu gdje sad živim :) i onda bi ludilo trajalo barem 2-3 dana. Neću dalje :)
I onda smo se u takvom ludilu spanđali dragi i ja...i odjednom nam je najljepše bilo biti sami doma, gledati film zagrljeni i tako to... I mnogi drugi iz tog našeg ludog razdoblja su u međuvremenu postali roditelji ili tek što nisu, a oni koji nisu, i dalje partijaju i izlaze. Ne možda svaki vikend (mada ima i toga :), ali uvijek na koncerte, tulume, a ako ništa drugo, uvijek ima neko druženje po kućama na kojem se pravimo da smo mladi.
Meni ništa od toga ne nedostaje, valjda je bilo i previše. Onako, uopćeno, dođe mi da pomislim, uh, kako bih se rado onesvijestila ovaj vikend, ali onda dođe vikend i ne padne mi na pamet otići. Sad ponekad, npr. jednom u mjesec dana, odemo na neku večeru s nekim frendovima u konobu, u pravilu s onima s kojima se može filozofirati o svemu, pa razglabamo o svjetskim i lokalnim problemima ili, pak, odemo na partiju pokera kod frenda... Ili na neki dobar koncert.
Imamo sreću što nam obje bake i djedovi žive blizu, što imamo super odnose, što ih mala obožava i što oni obožavaju nju pa nikad nije problem za čuvanje.
U biti se, otkako sam rodila, jako malo družim s ljudima (u odnosu na ono prije), postala sam vrlo izbirljiva i mnogi mi idu na živce. Više se družim virtualno. Više se posvećujem sebi i svom fizičkom, duševnom i intelektualnom zdravlju i na tome radim, iako još ne koliko bih htjela. To mi je izazov za +40. Ja i mi, nas troje. Ili četvero :)
Trina…pazi sa savjetima :mrgreen:…već je to napravio pa je zbog toga otvorio svoju prvu temu. :coffee:Citiraj:
Trina prvotno napisa
Mislim da ovo nema veze ni s godinama, niti s količinom burno provedenog vremena, samo s činjenicom da si relativno nedavno rodila.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Tako sam i ja, do druge godine života djeteta, svima tvrdila da sam se naizlazila i nauživala u životu.
A onda...
Kad malo prođe umor od nacicavanja i noćnih buđenja, odjednom me uhvatila stara želja za izlaskom na pivo, u Jabuku, pa čak sam i na Zrću bila :).
Hoću reći, ne vjerujem da se ljudi baš toliko mogu promijeniti, a da ta promjena bude trajna.
mislim da je to sasvim normalno i poželjno. interesi se mijenjaju tokom života, nekad prema boljem, nekad prema lošijem.Citiraj:
Caine prvotno napisa
i jedno i drugo izgrađuje našu ličnost, a "reset" je poput skoka u razvoju :)
taj reset ne ovisi o godinama, već o samoj ličnosti. Svakoga nešto drugo resetira.
Meni se to dogodilo kad mi je mama prije 10 god umrla od karcinoma. Od tada se promijenio poredak vrijednosti u mom životu. Od tada, gdje god pokušam saviti svoje gnijezdo, uvijek ga netko raskopa. Netko drugi bi već ispalio na živce.
Onda sam doživjela drugi, veliki reset kad mi je 2011. umrlo dijete u trećem mjesecu trudnoće. Nakon te siline tuge sa velikim "T" sve i najmanje što imam i što me veseli postalo je neizmjerno veliko.
(Sad meni i mojoj obitelji opet slijedi velika promjena, preseljenje ovaj put sa boljeg na gore - što se moje pozicije tiče i već unaprijed znam da ću trpjeti i podnositi veliki pritisak i trebati će mi puno snage da u takvim okolnostima održim brak na životu.Nek mi Bog pomogne.)
Bez "mudrosti" 40-ih, ili bez tih resetiranja, ja bi pukla ko kokica i sve bi ošlo u ...
Ali, dapače, poštujem i razumijem svačije i najmanje nezadovoljstvo i ne želim ničije teškoće umanjivati. Znam ljude koji se ni nakon jako velikih životnih nedaća nisu resetirali i još uvijek plaču nad sitnicama, ali svi smo mi različiti. To je sasvim normalno i za svakoga treba imati razumijevanja. Svatko najbolje zna kako mu je i pokušava se s time nositi kako najbolje zna.
Mislim da svima nama ovdje to nekako uspijeva.
eto, još jedna zadaćnica :nope:
nebum više.
[QUOTE=marijanada;2365378]...veliki reset kad mi je 2011. umrlo dijete u trećem mjesecu trudnoće. Nakon te siline tuge sa velikim "T" sve i najmanje što imam i što me veseli postalo je neizmjerno veliko...
QUOTE]
žao mi je zbog ovoga. i meni se nešto strašno u ovom smislu desilo pa te razumijem. dešavaju se ti reseti ko moždani udari, ko defibrilatori i onda ispadneš tako kako ispadneš.
al da te smrt dijeteta promjeni za 180, to znam ;-(
i onda vidiš da su svi problemi koji muče najveću večinu nas - banalni
Eto, nema boljeg odgovora od ovog!Citiraj:
Trina prvotno napisa
Najprije negdje po osmijeh na lice, a onda je sve lakše. :)
Caine,ma bolje da ti je tako! Buduci na tvoj prvi post, hrpa problema,manjak odgovora...! Ma super da ti je tako,i da te zapravo sa psiholoske strane "problemi prvog posta" ne slome,poljuljaju...!
Ja nemam ni 30, ali bez obzira na god.svi mi bez obzira na obitelj ili ne padnemo u neku kolotecinu,mislimo da smo dosli do ruba ili zida! Ali cesto izademo kada sami nademo nacin kako vratiti ono sunce koje svima nedostaje!
Kako god,sretno na "oba posta"!
Ja sam u srednjim 30.-tim pa se tako osjećam. Neprestano u nekoj besmislenoj matrici: posao-vrtić-stan, povremeno neko veselje koje me samo podsjeti na to kako svi moji prijatelji imaju idealne živote i kako ih ja podsjećam da ničiji život nije idealan. Prije godinu ipo mi je iznenada preminuo suprug.
Nemam nikakvih planova, želja, ideja...
Trina možeš slobodno i meni dati dijagnozu :)
Alkemičarka HUG
Alkemičarka :love2:
Tvoja situacija je nešto što nas svih može trenutačno spustiti s oblaka na zemlju. Tu se ipak nebi usudila zahebavati sa rečenicama i nasmijavati samu sebe i druge. Vjerujem da je tvoja želja imati ovakve problemčiće kao što ih mi imamoCitiraj:
Alkemicarka prvotno napisa
Nisam. Moji avatari su odraz unutarnje mene a vanjska ja je u neskladu s onim što zapravo jesam.Citiraj:
mamasch prvotno napisa
Ja obozavam svoje godine. Dovoljna sam stara i mudra da znam sto ne zelim a dovoljno sam se opametila da znam sto zelim ;-) Vrijeme koje provodim sa svojom kcerkicom me ispunjuje veseljem i ljubavlju, obozavam svoj posao, rado se druzim s prijateljima i stalno planiramo neke akcije. Ah, i stiglo je proljece ;-)
Ovo mi zvuči poznato i normalno :)Citiraj:
Caine prvotno napisa
Meni je to totalno strano. Čak neprihvatjivo.Citiraj:
Caine prvotno napisa
Znak nepostojanosti pa dijelom i nepouzdaosti (nezrelosti?).
Meni je na sam naslov topica u glavi počeo svirati Predin http://www.youtube.com/watch?v=xVSsHPTrPl0
"Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja, a već star da ih ostvaruje... Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno." (Meša Selimović, Derviš i smrt) Ovo meni odmah zazvoni kad netko spomene da ima 40 godina :)
A ja ne vidim neke bitne promjene. Više posla, manje zabave, no mene moj posao veseli pa mi ne fali puno toga ... možda malo više plesa.