Ja se slazem sa Sirius Black, i nisam zagovornik rutine.
Printable View
Ja se slazem sa Sirius Black, i nisam zagovornik rutine.
Kod mene sasvim suprotno iskustvo, mojem je djetetu rutina jako važna, baš kako se i kaže, pruža mu sigurnost.
I samo da dometnem da se divim svakome od vas tko uspijeva ishendlati situacije bez urlanja-mene bi ovaj primjer s "Hoću doma" a na putu je doma, totalno izbezumio.
Iako, ja uopće ne dijelim prevledavajući stav da je urlanje nešto grozno i nedopustivo-pa nismo roboti, a osim toga, važno je ponekad na upečatljiv način poslati poruku da je određeno ponašanje neprihvatljivo.
Ja volim rutinu jer se cini da mojoj djeci pase, s tim da nije neka zeljezna rutina ali ono, spavat se ide izmedju 8:15-8:45 ovisi jesmo li vani, ljeto-zima itd., a nikako ne u 10. Prije rucka se, ako se bas mora, moze dobiti griz slatkog ali u pravilu pokusam i uspijem odgodit za poslije; prije vrtica se doruckuje, zubi se peru nakon dorucka. Vecera se oko 7 itd. Naravno kad smo na putu ili u nekom poslu, fleksibilniji smo, ali ne dopustam bezvladje i kaos :)
Mene od urlanja boli glava i osjecam se lose. Ne mislim da je lose ponekad dici glas ali kad nam subota prodje u urlanju... :(
Ima puno istine u tome što govoriš. Zato dosljedno provođenje rutine ne smije biti i slijepo provođenje iste i pod svaku cijenu. Rutina može biti dosljedna i istovremno fleksibilna. Vjerjujem da takva većini djece pomaže. I naravno da se ruke peru da ne budu prljave i da se ide spavati zato što se treba odmoriti. To što se peru svaki put kad se dođe doma ili prije jela i što se ide spavati svaki put u približno isto vrijeme, ne isključuje pravi smisao toga. Ali olakšava provođenje. Ja npr. ne razmišljam baš svaku večer o tome kako želim da mi zubi budu zdravi i lijepi i usta mirisna (iako je to u pozadini pranja zubiju), nego jednostavno prije spavanja idem pa ih operem. A ako ih jedanput u godini ne operem, znam da neću umrijeti zbog toga.Citiraj:
Sirius Black prvotno napisa
Ja bih pokušala ovako (osim ako ti već nisi :mrgreen: ). Jasno bih joj dala do znanja što od nje očekujem, a što ne želim. Dakle, objasniš joj da ne voliš kad se dere i plače i da ne čuješ što ti želi reći kad se tako ponaša. Konkretno za ovaj primjer s vodom, mirno bih joj rekla da sačeka dok operem ruke, a kad bi krenula s dernjavom rekla bih joj da će dobiti vodu kad me lijepo upita i kad prestane s dernjavom. Ove scene iz auta bih ignorirala. Smisao je da nagrađuješ dobro ponašanje, a "kažnjavaš" (ne misli se doslovno na kažnjavanje) loše. Ako joj ti daš tu čašu vode dok se ona dere i zapomaže - doslovno si je nagradila za njeno ponašanje i poslala si joj poruku : nema veze što se ne ponašaš primjereno, ipak ćeš dobiti ono što želiš. Ako je pokušavaš smiriti i objašnjavati u autu - opet si nagradila njeno ponašanje i poslala joj poruku da što više urla i plače, to će više tvoje pažnje dobiti. Ako je ignoriraš dok pravi takve scene, a poklanjaš joj punu pažnju kad se primjereno ponaša, dijete počinje dobivati poruku kako se treba ponašati ako želi da surađuješ s njom. Ako počneš ovo primjenjivati, ispočetka možeš očekivati pogoršanje ponašanja, jer će se dijete prirodno pobuniti i ustrajati još više da dobije ono što želi, ali trebala bi naučiti što i kako treba (pod pretpostavkom da se radi o savršeno zdravom djetetu koje nema nekih organskih smetnji koje negativno utječu na ponašanje).Citiraj:
mitovski prvotno napisa
sirius stvarno super savjete imaš :-) a i čitajući iskustva i situacije drugih čovjek nešto novo nauči i utješi se da je sve to dio roditeljstva.
Ja vidim da je većinom problem u nama odraslima (meni, mm) jer o nama ovisi u kom smjeru će nešto krenuti. Često se ne uspijem skulirati i onda to rezultira dernjavom nakon koje sam u komi (ne znam da li da pripišem trudničkim hormonima). Činjenica je da i mi imamo rutinu (volim neki red - a odgojena sam u šemi red-rad-disciplina:roll: pa sad samu sebe ulovim da istu metodu želim provesti i na svom djetetu samo kaj smo u novom stoljeću pa bih trebala ipak stati na loptu). Također i oba partnera trebaju biti dosljedni u istom a nama nekad tata ide linijom manjeg otpora.
Znam da je super ako se skroz posvetim njemu tipa bilo da se idemo igrati, negdje odemo i sl. ali ima dana kad on nije/ne može biti centar svih zbivanja i tada nastaju situacije privlačenja pažnje.
Isto tako smeta me kad dođe netko od familije kad on namjerno radi gluposti a svi se smiju i naravno njemu je to zeleno svjetlo za daljnje gluposti (mogu ja do imendana ponavljati da je to ružno, nedopustivo bla-bla-bla ali ja ne mogu preodgajati odrasle sa kojima smo u dodiru a kako su to članovi obitelji ne mogu izbjeći viđanje).
Jednom sam sa frendicom komentirala da se današnji odgoj djece toliko razlikuje od naših vremena jer nisu se naši roditelji prilagođavali/ugađali nama već smo se mi morali prilagoditi njima. Nitko nas nije pitao što mi hoćemo, što bi jeli, u koji park bi išli - naša uloga je bila da budemo dobra i poslušna djeca, koja ne ometaju odrasle pogotovo kad dođu gosti. Vikendima nismo išli na izlete već baki na selo gdje je tata radio od jutra do mraka a često smo morali pomagati. To što smo mi htjeli ostati kod druge bake jer smo tamo imali društvo vršnjaka i zabavu nitko nije uvažavao - jednom rječju strog odgoj. Ali ne mogu reći da smo ispali loši ljudi.
A danas se svijet okreće oko djece s tom razlikom da su roditelji daleko više zaposleniji i manje imaju slobodnog vremena koje onda u cijelosti trebaju posvetiti djeci.
Netko je rekao da je problem što većina nas gleda u budućnost kakva će nam djeca ispasti kao odrasli i to je točno ali po meni je to i normalno da se gleda jer po meni se svijet zadnjih dvadesetak godina strašno promijenio i to na gore. Ah odoh ja u neke druge vode - ovo je više za filozofski kutak.
Zaključak: imam divno, zdravo dijete samo trebam poraditi na sebi i mužu:mrgreen: (a rekoh da smo ispali dobri ljudi :lol:- mislim jesmo ali se ne uklapamo u ova modernija vremena).
evo ja za prvu ruku posudila davorovu knjigu, videćemo jel se moje čudo bude promjenilo
Bez brige, samo se drži upute i ne daj se uvući u "pregovaranje".
Zanimljiva mi se čini knjiga. Ne radi se metodi - brojim ti do 3 da prestaneš, ipak? Jer mi se to brojanje, bez obzira je li učinkovito ili nije, čini ponižavajućim. Ne bih voljela da meni netko odbrojava.
Trik je u tome da se ne radi o odbrojavanju, nego o načinu davanja do znanja da je nepoželjno ponašanje opaženo. Time samo mijenjaš balans tolerancije. Ne stavljaš se u situaciju da ti dijete testira strpljenje i ne gubiš se u ispraznom objašnjavanju. Time se fokus seli na korisne aktivnosti. Izbjegavaš situacije tipa "SPALILA SAM NA ŽIVCE KOLIKO MI DODIJAVAŠ!!!" i umjesto toga imaš više vremena za nešto kreativno.
Klinci nisu oduševljeni brojanjem. Sustav brojanja je prilagođen dobi. Radi.
Evo, potvrđujem da je brojanje (još uvijek) vrlo učinkovito, moje su 5 i pol, i 9.
S tim da brojanje ne koristim za svaku glupost i ostavljam ga kao zadnju opciju pa mu time dajem na važnosti (zadnje upozorenje obično glasi: moram li početi brojati?).
I kod moje brojanje pali, iako se u zadnje vrijeme buni: Ne volim kad mi brojis! Samo mi nemoj brojati! Ja joj onda kazem, ne volim ni ja kad ti moram brojati, sta nije ljepse kad se sve lijepo dogovorimo? Tu nastane tisina :)
Ne koristim ni ja brojanje za svaku sitnicu, a kad ga iskoristim, jos uvijek djeluje odmah.
Ostaje mi jos tesko motivirati pozeljno ponasanje. Molim ju da pospremi igracke, ona je onda ili umorna, ili joj se spava, ili ne moooooze. A ima dana kad sama sve uredi i ponosno se dodje pohvaliti (samo to je rijetko). Uvijek ju izljubim i zajedno konstatiramo kako je sad ljepse i kako je ugodnije crtati/igrat se s necim drugim kad nismo usred kaosa igracaka. Ali ovaj vikend je bas bila nekooperativna, beljila nam se, odgovarala...ma kao da imamo tinejdzericu u kuci!
Ni meni se ne svijda brojanje.Citiraj:
Ms. Mar prvotno napisa
Ma bolje brojanje, nego nasilje, naravno. Ili kao što Davor dobro kaže da ispališ na živce. I vjerujem da kod mnoge djece funkcionira. Imala sam prilike vidjeti - ono klinac radi glupost neku, a tata samopouzdano namigne društvu i kaže 'Gledajte sad', počne brojati i do 2 je sve bilo opet ok. Ali ja imam metodu da uvijek sebe zapitam - bih li ja voljela da tako prema meni partner, direktor ili netko treći.
Ovo s igračkama - mislim da nije dobro moliti :mrgreen:. Pospremanje sobe na kraju dana/igranja nešto je što se očekuje, kao i, ne znam, pranje ruku poslije WC-a. Moje mogu birati hoće li prije ili poslije nečega (večere napr.), ili ako izaberu "poslije", onda moraju znati da onda nema nečeg drugog. Jedino što im treba je najava kraja igre i pospremanja (još pola sata, još 15 minuta, za 5 min. se posprema...).
Što se tiče ovog "ne bih voljela da meni netko odbrojava", mislim da ne treba pretjerivati i u svakom detalju odgoja razmišljati jesu li povrijeđeni nečiji osjećaji. Ako sam roditelj, onda sam glavni i odgovorni urednik, donosim odluke i nemam resursa za pregovore oko svake sitnice.
Zdrav razum, procjena i doviđenja. Odbrojavanje je meni samo skraćena i praktična verzija dugačkih upozoravanja - jednom, dvaput i stiže posljedica.
Citiraj:
Sirius Black prvotno napisa
Bravo Sirius Black u potpunosti te potpisujem.čovječe da meni netko kaže da moram svako veče leći u 22:00h al svako i jesti točno tad i tad, ispalila bih na živce...zato ne kužim i neću nikad kužit kad roditelji kažu moje dijete ide spavat npr. u 20:00h i ni makac.
I ja sam bila na raznim radionicama i rekli su nam da je rutina važna kod mlađe djece do 2. god. al da trebamo puno više vodit računa o potrebama djeteta, pritom mislim na fiziološke potrebe djeteta (glad, žeđ, spavanje, a ne želje i prohtjeve), znači ako je dijete puno spavalo popodne naravno da mu se ne spava u 20:00h a mi ga silimo u ime rutine i onda jadno dijete leži po sat vremena u krevetu buljeći u strop jer se mama i tata drže rutine. Meni je to onak...otužno. A roditelji ponosni na sebe nema kod nas cile mile mora se držat rasporeda. to mi je bezveze.
Daleko od toga da ću dat djetetu da harači do ne znam kad, nekog reda mora bit, al brate sve radit svaki dan isto u isto vrijeme grrrr....sva sam se naježila.neka se ne uvrijede neistomišljenici.
tu metodu su počeli primjenjivat kod nas u grupi, brzo su odustali. Suvremeni psiholozi ne zagovaraju tu metodu jer njome dijete ne uči i ne povezuje vezu uzroka i posljedice nego slijepo onako iz straha od kazne posustane. Definitivno iz toga ne nauči a ni ne motivira se poželjno ponašanje djeteta.
e da govorim o metodi 123, i naše teta u vrtiću su bzo odustale od nje.
i kako netko gore reče, hebemu miša, pa mora se znati tko je roditelj i tko je glavni.
I ja sam glavni i odgovorni urednik i ne pregovaram oko svake sitnice. Na treba uvijek smatrati da je nekorištenje neke metode neka druga krajnost i vječni pregovori. Postoje i druge stvari. Po meni je ok voditi računa o tuđim osjećajima. Pogotovo kod djece jer ona se ne mogu uvijek zauzeti za svoje osjećaje kao što možemo mi odrasli. Nije to strah od toga da se dijete slučajno putem ne povrijedi (dovoljno je prilika za to u danu), to je samo želja da ga se ne povrijedi.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Provođenje rutine ne znači da si zatočenik te rutine i da se mora ići spavati u točno određeno vrijeme i ni makac. Ali znači da svaki dan u približno isto vrijeme ideš spavati. I naravno da postoje iznimke. Gdje ima pravila ima prostora za iznimku.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ja mislim da se ne mogu uspoređivati odnosi s partnerom, direktorom ni samo među sobom, kamoli s odnosom s djetetom. Ne koristim 123 metodu, ali ako nekome pomaže i ako nečije dijete na taj način najbolje usvaja pravila dopuštenog i nedopuštenog, zašto ne.Citiraj:
Ms. Mar prvotno napisa
Ovo o čemu Sirius piše po meni graniči s opsesivno kompulzivnim poremećajem, i nema veze s rutinom. Mi smo rutinu usvojili na taj način da sam pratila djetetov prirodni ritam i nastojala ga održati. Rutina ne znači slijepo držanje rasporeda koji su sastavili roditelji i strogo određivanje svakog djetetovog koraka, nego prati dijete, podržava ga i pretvara djetetove potrebe za jelom, spavanjem, šetnjom, itd. u navike i svakodnevnicu (ne znam kako bih to drugačije opisala).Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Pa bas tako, nije rutina diktatura, i nije rutina tu radi rutine same, nego zato sto (nekoj) djeci to tako odgovara. Sto god radionice rekle o tome. Meni isto odgovara ici na spavanje svaki dan u slicno doba jer se u slicno doba i ustajem (s iznimkom sad na porodiljnom kad spavam kad mogu). Naravno da to ne znaci da drzim dijete u krevetu da pilji u strop satima jer se meni hoce imat rutinu. Moje dijete nakon vecere, tusiranja, crtica i price oko 8:15, plus minus, legne i zaspi u roku dvije minute. Kad smo doma i obican je dan ne vidim zasto joj to ne bi omogucili.
Kad treba, onda smo fleksibilni, ali necu sjedit u restoranu do ponoci a da dijete spava na stolcu do mene (iako, nikad ne reci nikad :)
Rutina meni znači da dijete kad dođe iz vana obavezno se izuje, ide prati ruke, presvuče ako je blatno. Prije spavanja ide pranje, oblačenje pidžame, malo crtića i u krevet. E sad da li je odlazak u krevet u 20:00 ili u 22:00 h ovisi da li je ljeto-zima, da li je popodne dijete spavalo, znači prilagođavanje situacijama. Odstupanja su moguća i dopuštena (znači nismo freakovi koji dijete u 13 h tjeramo na popodnevno spavanje te iz tog razloga ne idemo na izlet, rođendan itd. dok je bio mali definitivno smo se držali njegovog ritma spavanja-hranjenja-presvlačenja a sve ostalo je išlo između koliko smo stizali).Citiraj:
Charlie prvotno napisa
Definitivno ću posuditi tu knjigu i isprobati metodu.
tako je cure, rutina prilagođena potrebama djeteta, to je prava stvar. Ja sam pričala o onima koji se slijepo drže rutine zanemarujući potrebe djeteta, znači dijete od rođenja do svoje 4 god. ide uvijek na spavanje u npr. 20:00h
Pa nije moguće da kroz svoj 4-godišnji razvoj dijete nije imalo neke pomake rutine.
Da, znam ljude koji nigdje ne idu vikendima jer dijete od 3 god mora spavati po danu doma u svom krevetu, nema cjelodnevnih izleta, pa čak ni na moru, a šetnja rivom naveče pa malo kasniji odlazak u krevet jer su ribarske večeri...jok ni čuti...to su očito ekstremi al oni kažu da se samo drže rutine. :yes: meni su takve situacije nezamislive, da netko ne može biti bar malo flekisbilan.
Moji su bome kao mali znali itekako spavat u kolicima dok mi naveče šećemo rivom, pogotovo jer ljetujemo u mirnim mjestima pa je naveče tišina i mir Božji, šetaš mjestom, slušaš valove, cvrčke i uživaš, dođeš doma, prebaciš dijete u krevet, svi zadovoljni.
Uporna posudi, evo ja sam je pročitala i vidla u kakve zamke upadam.
Nakon dugo vremena ova knjiga o odgoju mi je sjela baš kak spada.
Niasam isključiva u ničemu ali moja voljena djeca od mene u sat vremena naprave ludu mamu, eee pa vrijeme je da skuže što je nepoželjno ponašanje i sada nakon dan dva primjene same odu na hlađenje, doma nam je tiše i ljepše.
ribice, super da vam funkcionira, istina pomaže kod smanjivanja nepoželjnog ponašanja ali ne potiče poželjno ponašanje.
Iz razgovora s puno stručnjaka, smatram da stvarno ne pomaže da dijete shvati vezu uzrok-posljedica. to izgleda tipa a-ha zgriješio/-la sam, idem se malo oladit al dijete to isto opet ponavlja jer ne uviđa zašto to ne treba radit.
ribice, ako nije predirektno ajd navedi neke od tih zamki u koje kažeš da si upadala i da si ih sad osvijestila, nekako si najlakše predočim u glavi kad imam neki konkretan primjer.
Htjedoh reći da se meni čini da nema nerješivih situacija, samo roditelj treba nastojat bit dosljedan u odgoju i djeca to jako dobro osjete, znaju koga s kime mogu manipulirati (ne volim koristit tu riječ kad se radi o djeci), a s kim ne.
kao u školi isti razred je kod nekih nastavnika nemoguć,a kod nekih vlada red, rad i disiplina. ja sam dijete profesora ove druge kategorije, pa si mislite kako je kod mene ;-)
višak riječ "koga"
pojašnjenje: isti razred kod različitih profesora-raličito ponašanje
Citiraj:
Ms. Mar prvotno napisa
Nisam sve pročitala, jer mi je sama ova fraza u naslovu "dijete tvrd orah"- prestrašna, no išla sam vidjeti o čemu se radi. Što znači to brojanje? Dijete prestane sa onim što već radi kad roditelj dođe do DVA? Da li to znači da nakon TRI slijedi nešto strašno, kazna, batine, što je iza tri da dijete prestane s neposluhom na DVA? Da li je dijete samo prestrašeno mogućnošću onoga što je iza tri, ili ono zna što je iza tri?
Jooj Beti, zato je taj tvrd orah pod navodnicima, ne vidim sta je tu prestrasno? A ima tema na forumu 'Rodila sam zvijer', pa nitko ne misli da to pokretacica stvarno misli.
Inace meni to s brojanjem isto nije jasno, vjerujem da treba procitati knjigu, ali me bas zanima sta se to odbrojava?
Lili ja za poželjno ponašanje imam druge metode ali mene je izluđivalo npr, svađa oko iste igračke ( tu se ohlade na 2 ili ja oduzmem igračku), tučnjava jer je jedna drugu krivo pogledala, neprekidno dosađivanje dok me ne izludi ( i ne, ne dobije i ne znam jel ikad dobila išta nakon dosađivanja ali meni tako digne živac da sam pod gadnim stresom od cvileža).
Istina je da su djeca izvrsne kopirke i da vrlo lako nađu bolnu točku svakome, ova metoda mi pomaže shvatiti da oni samo pokušavaju istjerati vodu na svoj mlin na bilo koji način, moj je jezik već presušio od neprekidnog lamatanja o tome da seku boli kada je ugrizeš, nemoj ovako jer, nemoj ovo zato.
Skužila sam da se ponavljam previše puta i pritom gubim živce a to je ono što ima paše, privlače pažnju bilo dobrim, bilo lošim.
Sa metodom 1, 2, 3 ne dajem im to što žele s neprimjerenim ponašanjem.
Kad se po tisućiti put uhvate tuči/otimati/vriskati ja više ne trebam objašnjavati zašto je to loše nego im pokazati da s tim ponašanjem ne dobivaju pažnju.
Beti na 3 je udaljavanje na par minuta, ništa strašno.
Idem spat samo kratko.
Ribice hvala na primjerima. Ja si zamisljam svoje dvoje u toj situaciji, mislim da bih ja rekla prvo jedna pa druga dogovorite se, ako ne ide tako cure oduzimam igracku objema. Znaci najava, ako opet krenu s navlacenjem oduzimanje i gotovo pa nek se derace u paru, drugi put bi vec malo opreznije otimale,uvjerena sam. Moj maleni od 20 mj i seka od 4god zasad se sve uspiju dogovorit iako nijedno od njih nije sklono bas otimanju drugome , vise tipa i on bi se igrao sto i seka al je mali pa joj sve pokvari al nekako i ona to shvati kao braco je mali pa to jos ne zna. Nisu grubi jedno prema drugome al na tucnjave bih poludila.to mi je grozno.
Ajd bas javi je li se smanjila ucestalost tih situacija ili se ti sad samo bolje nosis u takvim situacijama.
Laku noc cujemo se sutra!
I mene cviljenje izludjuje...a za grizenje bih mrtva hladna rekla ugrizenoj seki da sljedeci put i ona vrati pa nek vidi kako to boli. Nije bas pedagoski ali mali grizaci nakon toga obicno skuze i prestanu s grizenjem.moj mali je grizao kad su mu raslu zubi ne zbog ljutnje nego ga je valjda boljelo i znao je ugrist i mene i tatu i seku i plisance i sve zivo ...al rekla sam L.da uzvrati jer ona sama od sebe ne bi nikad.
Pa to se tako kaže. Zašto je to strašno? I meni znaju reći da sam tvrd orah pa mi bude smiješno. A vezano za to što slijedi poslije tri, znam jednu mamu koja mi kaže 'ne dao bog da izbrojim do tri jer ni ja ne znam što ide poslije toga' :-) Ja sam sigurna da bi moje dijete odmah htjelo znati što ide poslije tri. A četiri valjda ;-) Nego zašto meni nije dobro dijete slati poslije 3 na hlađenje - zato što mislim da to hlađenje ne bi trebalo biti kazna. Hlađenje bi trebalo djetetu koje ne zna obuzdati svoje ponašanje biti izlaz, uputiti ga na to ako je potrebno i ako vjerujemo da pomaže. Ni oni nisu sretni kad se loše ponašaju. Ako dijete nije pregrijano, onda hlađenje ili nije dobar izbor ili samo nije dobar izraz.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Ja ne moram doci do 3, djeluje na 2. Za sad. A na 3 je spremna prigodna posljedica, da ne kazem kazna. I to koristim za stvari koje smo stoput prozvakali i objasnili zasto se nesto ne radi, sto se moze desiti, zasto je vazno poslusati....zna ona to jako dobro, ali ipak pokusa. Pobjegne joj :) Zato mislim da nema koristi od toga da se po 101. put spustim na njenu razinu, pogledam joj u oci i strpljivo i blago objasnim sto je. Npr. juri biciklicem po parku predaleko od mene, zalijece se medju peseke, djecu i ne zaustavi se kad ju zovem. Na 2 se zaustavi. Da ne stane, uzela bih joj biciklic na neko vrijeme. Ako ostavi bojice na dohvat bebi, i ne pospremi kad joj kazem, isto brojim, jer smo vec X puta objasnili da se seka moze ozlijediti. Kazna bi bila oduzimanje bojica. I tako...
Ne vidim ni ja nista groznog u nazivu tvrd orah. Pa s nekim ljudima (djecom) je lakse suradjivati, s drugima teze...nije jedno nuzno losije od drugog, ali je drugacije.
Meni se čini da moj prelazi sve moguće granice i ja sam se izgubila. Hormoni mi toliko divljaju da mi se po cijeli dan plače, ako netko puhne krivo na nešto što sam rekla, ja bih plakala pola sata, i to ne plakala, već jecala. On ne sluša ni koliko je crno ispod nokta. U stanju je 100 puta izletit na cestu, preskakat stepenice, bježat, sakrivat se....i nikakvi razgovori, moje uplašeno lice i panika njega ne spriječavaju. Primjer današnji: Odemo u tvrđavu na igralište, natrpa mi punu torbu bagera, traktora, dumpera... i lijepo se tamo igrao sat i pol. Vrijeme za kući, ja kažem, ajmo sad dovedi vozila u "praonicu" pa ćemo ih oprati maramicama da ih možemo vratiti u torbu, i sve ok. Treba krenuti, on meni: sad ću ti pobjeć... Ja lijepo, nemoj bježat, doćemo opet, sad trebamo ići kući malo se odmoriti prije ručka. I krene, pa stane, pa krene, pa stane...... od tvrđave do parka, do kojeg inače treba 5 minuta, išli smo pola sata. Da bi u parku stao i nije se htio pokrenuti. Ja probam otići malo dalje od njega, on i dalje stoji...tu se naravno nađu znatiželjne babe s milijun i jednim pitanjem i savjetom, a meni živci na nuli. Vratim se po njega i uhvatim ga za ruku, na to se on počne derat kao da mu kožu gulim i vikat: mamaaaa, pusti meeee... nailazi jos jedna baba i viče sram te bilo, ja na to popi:biiip: i viknem gledaj svoja posla, on se i dalje dere i tu ja puknem i počnem plakat. Napokon dođemo pred ulaz, ja se popnem do stana ( prizemlje ) on ostaje dolje, uđem, skinem se, vratim se, on i dalje stoji dolje, zamolim ga da se popne, jednom, dvaput, pet puta, siđem dolje po njega i tu kreće opet deranje..... mogu brojati do 100, kod njega ne pali ništa, ni obećanja, ni kazne, ni prijetnje oduzimanja crtića, igračaka, apsolutno ništa. Dozvoljavam si misliti da trenutno to sve shvaćam preuveličano jer sam stvarno osjetljiva. Ne sjećam se da sam s njim toliko bila, ali opet, nisam imala provokatora kraj sebe :lol:
I ne vidim ništa loše u izrazu "tvrd orah", loše mi je to analiziranje svake pojedine riječi, ali dobro, moj tvrđi ne može bit 8-) ( kome prav izraz, kome kriv )
Crnka, tesko ti je trudna si on te zeka...i to posteno. Ja bih ostrije.rekla bih mu da vise ne idemo u park dok se ne pocne ponasat normalno i ne bi ga vodila al fakat.trudna si on je vec veliki i trebao bi imat razvijeno i suosjecanje da je mami trudnoj tesko. Sad ne mogu pisat al ja bih to po kratkom postupku pa kako ces kad jos dodje beba moras to rjesit dotad. Sretno draga i drz se po ovim vrucinama.
Ne znam šta mi je gore, ostavit ga zatvorenog u kući, gdje ludimo i ja i on, ovako se po igralištu koliko toliko istrče i izmori. Uz sve to još je i strašno nespretno dijete, al ono smotan, onu "muha bez glave" su za njega smislili :lol:
U zadnje vrijeme kad kaznim njega s negledanjem crtića, vjeruj da je to gora kazna meni nego njemu :roll:
Ja isto kao Lili, ovo bih riješila po kratkom postupku. Ponesi kolica kad pođete u park, i kad počne sa zafrkavanjem, samo ga bez riječi stavi u kolica i doma. Trebaš biti odrješita kod ovakvih stvari, jer će ti biti teže naganjati se s njim u visokoj trudnoći i kad dođe beba.