Možda kod odlaska na spavanje treba rutina, inače ja mrzim rutinu i vidim da djeci smeta. Često se može pročitati u raznim savjetima da djeci treba dosljednost i rutina, meni je to iz iskustva katastrofa.
Ja sam totalno "nerutinski" tip, svekrva je čista suprotnost - njoj mora biti po špagi. Čuvala je stariju curu od 1-2,5 god. kad sam ja ostala doma zbog porodiljnog. Znala sam da je ona dosljedna i da se drži rutine, ali onda sam tek skužila kak to izgleda kad je mala počela plakati da jede doručak uvijek iz žute zdjelice i zašto sam ja sad uzela zelenu. I da joj baka uvijek stavi kruh s jedne strane a sirni namaz s druge a ja sam pred nju stavila obratno. Brzo sam ju odvikla takvih gluposti.
Ili npr. bakino je pravilo da nema slatkog prije ručka a mala baš zapne da bi pojela kolačić. I onda se baka drži svoje dosljednosti i tupi svoje a ona tuli. Ja se dogovorim s njom da može pojesti pola sad a pola kasnije i svi mirni i zadovoljni. Vidjela sam da je dijete kod rutine i neodstupanja nervozno, napeto i frustrirano, i da joj treba dozvoliti malo fleksibilnosti, onda je sretnija, opuštenija i spremnija na suradnju. Inače se sve svodi na neprestano protestiranje.
Ja imam totalno drukčiji pristup od rutinskog: ruke se peru jer su prljave ne zato jer ti je to navika; spavati se mora ići jer si umorna i moraš se odmoriti za sutra ne zato jer je 9 sati i uglavnom mora znati koja je svrha svega što radi a ne da je to isprogramirana navika