da i ti, kao i anci i lut, više-manje tako odgajaš svoje dijete :mrgreen:Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
Printable View
da i ti, kao i anci i lut, više-manje tako odgajaš svoje dijete :mrgreen:Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
edit: al se na sam spomen juula i ap-a dižeš na stražnje noge, imaš sliku nekih derišta i izgubljenih roditelja i ne čitaš s razumijevanjem tekst :-P
mislim, i mene zna živcirati sve to isto, al me anci naučila da
Mene Juul uopće ne živcira, već sam sto puta napisala da mi je on OK, a da me čudi kako ga ljudi krivo shvaćaju.
Dakle, živciraju me ljudi :mrgreen:
Anci, ne otimam, ali objasnim zašto bi bilo lijepo da taj kamion podijeli s prijateljem, jer je i on netom prije poželio njegov autić.
As simple as that, budi onakav kako želiš da su drugi prema tebi.
još bih samo htjela reći da se stvarno ne deklariram kao sljedbenica juula, searsa i sličnih. da, moj odgoj je negdje u tom smjeru, i ima nekih zajedničkih karakteristika, ali ja odgajam svoju djecu onako kako mi je prirodno i logično i definitivno ne po nečijim smjernicama što se mora ili što se ne smije.
tako da stvarno molim da me se ne trpa u bilo kakvu kategoriju.
možemo raspravljat o MOM odgoju, ali mi nemojte citirat nešto iz ap-a LOL
(ps. sears me živcira kao i većina američkih autora, a juul me razbjesnio na jednoj rmk, pa nije da su mi baš idoli LOL)
moje razmišljanje je sve više takvo da takvu djecu dobiješ kombinacijom genetike i karaktera s kojim se rodi, te time da ih voliš, podržavaš i poštuješ baš takve kakve jesu i kao punopravne i ravnopravne osobe.Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
a sam odgojni stil je najmanje važan, ako je uopće važan (ja bih čak rekla da nije)
Mislim da sav ovaj sijaset odraslih i postarijih siledžija i Veličina oko nas nije izrastao na permisivnom odgoju, a ni na odgoju o kakvom piše ova žena (i koji ne vidim kao permisivan, iz ova dva članka).
Slažem se s Anci i cvijetom. Jasno mi je da na prvu tekst može zvučat bezveze, ali na drugu barem ne bi trebao zvučat ekstremno.
A kako se nekima od nas tekst čini više manje ok, nije baš red napisati da je bullshit. :mrgreen:
Vertex :mrgreen:
Da, vjerojatno postarije Veličine nisu imale permisivne roditelje, nisu bila takva vremena. Ali svejedno ih je negdje putem netko od poltronske svite kojom su okruženi uvjerio da su baš bogomdani. I zato su oni zaključili da je skroz ok gaziti preko leševa zbog vlastitog probitka.
Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
Pa i ja svog sina volim, podržavam i poštujem takvog kakav jest, ali ne mogu reći da ga baš tretiram kao ravnopravnu ili punopravnu osobu. Niti mislim da bih trebala. Ok, možda ja to shvaćam predoslovno.
Ja vjerojatno, prema ovom članku, bullyiram svoje dijete, ali ne osjećam se kao bully. Kada se iscrpe sve druge metode - razgovor, objašnjavanja, itd., pribjegavam "nepopularnim" metodama (npr. idi u svoju sobu) jer drugog rješenja nemam. Mislim da ne moram napomenuti da imam izuzetno tvrdoglavo dijete.:-)
Oko dijeljenja igračaka...Pa ja sam se osjećala bezveze kad bismo otišli kod prijeteljice i njenog sina na igranje, pa njen sin nije uopće dao mom da dira njegove igračke, i na kraju sam ja cijelo popodne provela tješeći svog sina što mu ovaj ništa ne da, dok se ta prijateljica smješkala "A tako ti je to". Meni to nije ok.
Ovo smo mi savladali tek sa drugim djetetom (prvo dijete nije bilo problematično što se tiče dijeljenja - taj bi i danas sve podijelio): kad smo išli u goste, nosili smo neke svoje igračke, da imamo za razmjenu i da se imamo čime igrati ako domaćin ne bi dao dirati svoje... No big deal!Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Meni je isto većina toga ok, bar za promišljanje, jedino ovo sa hranom ne.
Naravno da moje dijete bar kod kuće dobiva zdrav obrok, i nije ga dužna pojesti do zadnje žlice, ali sasvim sigurno neću pitati da li bi radije colu i čips. Pa naravno da bi.
Ostalo - dijeljenje igračaka, pozdravljanje u dućanu - rješavamo tako da je zamolim ili sugeriram što bi bilo pristojno učiniti, ali je konačna odluka na njoj. Ne mora ako neće (kao što ne mora ni pojesti ručak). Fizički kontakt nikad ne bih forsirala (grljenje teta i to).
Joj ovo sa dijelenjm igračaka me podsjetilo na jedan primjer iz mog djetinjstva. Imala sam u ulici jednu curicu, jako bogatu. Imala je rođendan, pa se skupilo nas hrpa djece kod nje, imali smo nekih 8 ili 9 godina. I mala nam je podjelila svu zlatninu koju je imala u svojim kutijicama, i privjeske, lančiće, narukvice. Nakon toga frka nastala, a bilo dosta djece, sigurno 10 ili 15, neki i iz njene škole. Jadni roditelji su onda morali ići kod nekih i moliti da vrate to nazad, neki su se valjda nrapvili blesavi pa nisu odmah poslali djecu da vrate. Ne znam da li su dobli sve nazad, valjda jesu, ali curica je bila nevjerojatna, sjećam je se, jako draga, dobra, sve bi ti ona dala.
ja sam ovo s hranom shvatila na način da ih ne radimo ludima kad ih pitamo jel bi brokulu il mrkvu, a znamo da bi najrađe čips :mrgreen:Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
i, onda su oni sretni jer im ko fol daš da biraju, a u stvari ih radiš budalama :mrgreen: pa zar nije tako?
dakle, u osnovi je to manipulacija. il trik.
ja se time služim, moram priznati, dok su mali.
i lako ih je izmanipulirati.
ma i veći.
i ne osjećam se sad nešto kao buling.
al, da, u osnovi - manipulacija nije dobra i najsretnije rješenje.
Pa naravno da i ja zamolim ili sugeriram...pa stvarno ne znam kako bih ga "natjerala" da kaže "hvala"?
I njemu to nije problem, pozdravi, kaže hvala, molim i sve što ide, ali ako zaboravi, podsjetim ga.
Ali meni se čini da autorici teksta to nije ok.
Potpis!Citiraj:
vertex prvotno napisa
Ima milju načina na koji svakodnevno manipuliramo djecom i ja osobno ne mislim da je to dugoročno ok.
A mislim...radiš ih budalama...Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Probaj ih iskreno i nemanipulativno pitati što bi jeli, i tako svaki dan, pa da vidiš koji kuršlus. Ja uopće ne mislim da to nije ok. Ili im ponudi samo jednu opciju, pa nema biranja. Ili jedi ili ne jedi.
Moj sin je jako izbirljiv i muku mučimo s hranom, bila bih presretna da ga mogu tako "izmanipulirati".
:lool:Citiraj:
šafran prvotno napisa
tako je i moj j dao frendu 50 EUR koje je dobio od bake :mrgreen:
Pa i ja sam sve živo davala. A i danas sam široke ruke:mrgreen:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
A sin mi je isto darežljiv, nikad nije imao onu dječju fazu sebičnosti "to je moje!". Čak sam ga morala učiti da ne mora uvijek svima sve dati.
To su valjda geni.
pa meni nije manipulacijaCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
nego to što je na stolu, to imamo za ručak
možeš jesti ili ne
najčešće se mala djeca ni ne sjete pitati da bi nešto drugo, a onoj većoj iskreno objasniš zašto neku hranu ne smatramo kvalitetnom i možemo je dobiti tek malo nakon što se pojedne nešto zdravo
a gle.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
idealno bi valjda bilo, ne znam, kao prvo - nemati doma ništa nezdravo, od malena im nuditi samo zdravo, roditelji da jedu samo zdravo, napraviti na neki zanimljiv način...nemam pojma.
to apri zna :mrgreen:
ja moram priznati da nemam živaca za to :mrgreen:
pa to i nije manipulacija.Citiraj:
pomikaki prvotno napisa
Nije manipulacija jer nema razgovora o tome.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ali opet, djetetu se uskraćuju informacije o postojanju druge vrste hrane.
Dijete nije donijelo informirani izbor. :mrgreen:
pa ne moram objasniti kakve sve vrste hrane postojeCitiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
recimo dvogodišnje dijete ne zna da se u kini jedu skakavci i ne mora mu biti ponuđeno da ih proba pa da vidi da li bi radije brokulu
isto tako možda ne zna kakve se sve delicije nude u fast foodu :mrgreen:
sve će doznati kad za to bude vrijeme, a sad za ručak ima brokulu i mrkvu
Evo, moja djeca su odgajana tako. I živi smo, nismo frikovi (osim za one koji imaju uvid u naš svakodnevni život ;)).Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
Mnogi ljudi iz okoline su imali nešto za reći oko našeg načina odgoja, imaju svoje mišljenje/sumnje/kolutaju očima. U društvu/vanjskom svjetu nitko ne bi rekao da su tako (ne)odgajana jer su vrlo prilagodljiva, pristojna, komunikativna i odlično se "uklapaju" (cura je u pubertetu, izrazito samostalna, otvorena i dobre komunikacije sa mnom, malac je malo manje prilagodljiv jer ima problema s nekim stvarima vezanim uz buku, gužve i fizički dodir nepoznatih osoba pa se rastavi na proste faktore ako ga netko silom želi grliti, ljubiti i pritom mu se unosi u facu i glasno izražava odušvljenje, a najviše poludi ako jasno kaže da ne želi zagrljaj, poljubac ili x, a netko ga pokušava i dalje napastvovati).
Moja djeca smiju odbiti nešto napraviti (ali "smijemo" i mi, roditelji), smiju odgoditi nešto napraviti, ne kažnjava ih se ako su bezobrazni prema roditeljima (ali se ni ne tolerira), sama biraju što će odjenuti, sama se brinu o sebi u masi stvari koje su ok u njihovim godinama (12 i 5), ne silimo ih da jedu ono što mi smatramo da moraju (a svejedno jedu svaki dan hrpu svježeg voća i povrća i druge hrane koja potiče zdrav rast i razvoj), sama određuju kad će ići na spavanje (uz minimalnu regulaciju vremena s naše strane i to na način da "utišamo" stimulaciju predvečer), o lijepom ponašanju uče iz našeg ponašanja prema njima (hvala, izvoli, molim, oprosti), ne silimo ih da grle i ljube druge, ne silimo ih da dijele igračke (ali ih učimo da tako ni drugi s njima neće htjeti dijeliti igračke), učimo ih da imaju svoje granice i da drugi ljudi (pa i mi roditelji) imamo svoje granice i da ih treba poštivati jer nas boli i nije nam ugodno kad nam netko gazi te granice.
Kad mislim da bi nešto trebali napraviti, da bi tako bilo bolje, ja kažem svoje mišljenje i zašto mislim da je tako, i pustim da se djetetu slegne. Obično na kraju i sami zaključe da je tako ok.
I tako je sa svime. Imaju pravo na svoje osjećaje, odabir postupaka, svoje greške. Na meni je da im pokažem načine na koji mogu pomiriti sebe i svoje želje i suživot s drugima, posljedice postupaka u sigurnom okruženju koje će ih uvijek prihvaćati, i neki generalni smjer koji smatram ispravnim.
Nije lagano, ponekad je iscrpljujuće, definitivno sporije nego narediti/obaviti/prijetiti ... imamo i mi užasnih dana kad urlam i nemam strpljenja i čuje se "zato jer ja tako kažem" i oni lupaju vratima, ali znam da to nije pravi put za nas i vratim se čim uspostavim ravnotežu na ono što vjerujem da je dugoročno puno bolje za njih. I za nas kao obitelj.
Neugodna posljedica prema van je što moji klinci primjećuju/osjećaju manipulaciju, emotivne ucjene, zanemarivanje, omalovažavanje, sarkazam i spuštanja i ne ustručavaju se to primijetiti na glas. I što društvo i dalje više vrednuje nekedruge stvari, koje mi ne smatramo važnima i vrijednima (npr. bespogovornu poslušnost, nepreispitivanje autoriteta i sl.).
Ovako je kod nas.Citiraj:
nego to što je na stolu, to imamo za ručak
možeš jesti ili ne
Ne kuhamo ono što znamo da klinci ne vole, ali na stolu obično bude i nešto što ne jedu/ne žele probati, a mi veliki volimo, čisto ako požele probati.
BusyBee,
a kako to onda postigneš? Kad kazes da ne kaznjavas, ali ni ne toleriras?
BusyBee mene zanima nešto drugo. Kako je sa druženjem djece uz prisustvo roditelja?
Imala sam nedavno baš glupu situaciju. malena se super slaže sa jednom djevojčicom iz vrtića i tjednima me molila da je pozove doma. Mala mi imala 3,5 godine. Ok nabavila sam telefon i pozvala mamu i curu kod nas. Cure su se naravno super igrale, bilo je manjih ispada, ali ništa neobično za djecu te dobi. Međutim problem je ispao sa mamom. Mama je naše gore list. Što je meni isto bilo super, posebno super sam se veselila radi jezika.
Ali... U nekoliko navrata si je uzela za pravo da primjenjuje svoje odgojne metode na mom djetetu, iako se vidimo prvi puta u životu. Puklo mi je kad je u jednom trenutku rekla mojoj maloj, ne se penjati na stol jer ćeš dobiti po guzi, bolje da dobiješ po guzi nego da se povrijediš jel tako. E tu više nisma mogla trpiti i lijepo sam je zamolila da to ne radi, da se možemo družiti, ali da svatko odgaja svoje dijete. Nije joj naravno bilo pravo, ali je prešutila.
Na odlasku su naravno obje curke počele dramiti, neće ići doma, moja hoće ići s njom i tako, da bi njena mama počela pričati o mraku i babarogama, mislim meni se spustila roletna. Očito je da stvar neće funkcionirati. I šta da sad radim, a moja je od sve djece eto baš izabrala nju. I stalno me opet pita kada će doći. Totalno sam tužna, jer vidim koliko joj to znači, ali ne znam evo baš danas o otme cijeli dan razmišljam, ne znam šta da napravim. Imaš, imate ideju?
Mene isto zanima.Citiraj:
LolaMo prvotno napisa
evo ja sam baš zadnjih dana imala taj slučaj. moj malac je vozio svoj autić, to mu je valjda jedina i najdraža igračka, a dečkić mlađi od njega je isto htio autić.Citiraj:
Svimbalo prvotno napisa
prvo smo dali dečkiću autić a moga J pokušali prevariti nečim drugim, al nije baš palilo, bio je ljut ko ris i plakao je.
za njihov drugi susret uzela sam autić i spremila ga u kuću, nastao je mir.
treći dan je isti dečkić dovezao svoj autić pa su se zamijenili i obojica bili mirni i zadovoljni!
i ja npr. ne dopuštam da moje dijete uzima tuđu igračku bez dopuštenja djeteta čija je igračka.
ako to drugo dijete plače i zbilja želi svoju igračku nazad, ja je neću dati svom djetetu pa makar roditelj toga djeteta dao igračku mome.
svimbalo zašto te taj koncept uzrujava?
Pa naravno da nećeš djeci otimati igračke, ali zašto je pogrešno uputiti dijete da bi bilo lijepo podijeliti igračku s prijateljem, pa da se svi skupa igraju?Citiraj:
anasti prvotno napisa
mislim da si krivo shvatila.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
nigdje ne piše da se dijete ne treba učiti lijepom ponašanju, niti da mu se predloži da podijeli igračku jer je to lijepo i time će usrećiti drugo dijete.
po tome bi onda trebali pustiti djecu "s lanca" pa što nauče usput, nauče!
koliko sam ja shvatila ovdje se govori o tome da se ne forsira da dijete to posluša baš svaki put.
moj J ima godinu i pol skoro i uvijek mu kažem "reci teti pa-pa, maši, reci hvala, laku noć" i on čak neke ljude sam pozdravlja iako je po meni još jako mali.
ali s nekim ljudima se srami i jednostavno ne želi reći hvala ili pozdraviti. e tu je bit priče: Kako ćemo postupiti u takvoj situaciji??
mislim da je to baš zato jer ih se nije sililo da dijele u vrijeme kada nisu bili za to spremni, i stoga nemaju nikakvih loših iskustava s dijeljenjem.Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
ok, možda ovisi i o djetetu, ali ja bih rekla da je puno do pristupa.
ali evo pitanje svima, što biste napravili da tuđe dijete ne želi podijeliti igračku s vašim, a roditelj tog djeteta želi da vaše dijete uzme igračku?
Da se još nadovežem na ovo moje pitanje, ja sam nova u tome, klinci, pozivanje doma iz vrtića, privat druženja sa onima koje dijete odabere, a premali su bez roditelja. E sad, vjrujem da je ovo tek početak. Kako vi iskusnije koje ste to prošle rješavate kad neide sa roditeljima? Očekujem još svašta, pogotovo kad krene sad u drugi vrtić, tamo pak ima dosta bogatih radi susjednog naselja, a mi u maleckom stanu sa dvoje djece. Iskreno pribojavam se toga, jer već sad čujem svašta po parkovima. Pa ono, svaka utjeha, prijedlog, dobro došli!
[QUOTE=jennifer_gentle;2445222]Pa naravno da nećeš djeci otimati igračke, ali zašto je pogrešno uputiti dijete da bi bilo lijepo podijeliti igračku s prijateljem, pa da se svi skupa igraju?[/QUOTE
još jednom, naravno da se treba uputiti dijete da je lijepo dijeliti (barem ga ja uputim svaki put). ali ako ne želi, ne mora.
što se tiče hrane i ja "manipuliram" :mrgreen:
ma mislim, tu je smiješno i spominjati manipulaciju.
ponudiš mu zdravo, hoćeš nećeš, ali neće sigurno u zamjenu za ručak dobiti keks ili čokoladu.
tako sam se davno izjasnila i ostalim ukućanima: Ja kuham, ako vam se sviđa jedite, ako ne, znate si ispeć jaje ili dodati začina po ukusu.
pa nemoguće je baš svima udovoljiti svaki dan.
ja taj problem s drugačijim odgojem imam sa svekrvom, na stranu naš odnos, nije bitno koliko se nas dvije slažemo, ona je ipak njegova baka. i baš zato se trudim ne "ispravljati" je previše. ipak je ona odgovorna za to kakav će odnos s njim sagraditi i kako će je on doživljavati.
ono što mi smeta je njena potreba za potpunom kontrolom, znači "odi sjedi kod dede" kad to učini "odi sad meni" pa "a odi sad malo na autić" sve to unutar 3 minute!
pa kada mu netko postavi pitanje npr. "hoćeš piti vode" ona mu govori što da kaže i on ponavlja kao papiga makar se zaključi da zapravo on uopće ne misli tako.
i tako non stop, trpanje riječi u usta, i možda će ružno zvučati ali meni to više liči na dresuru nego na učenje i primjer!
ili deset puta ponavljanje "daj 5 teti, pozdravi, odi se igraj s dečkom" iako on neće.
a nedabože da se pokuša popeti na stolicu ili slično, "razbit ćeš zube, zašto mu to puštaš?, moji se nikad nisu udarili" a on se odavno zna penjati i po ljestvama i stepenicama i stolicama.
al ok što se zadnjeg tiče takve su bake..
ali ovo je ipak ekstreman primjer.. ja se zasad ne kačim oko toga, kad mi zbilja ide na živce kažem "pa zna i on sam odgovoriti" ili "ne mora se igrati ako neće"..
Evo, čitam temu od početka, potpis na Anasti, Pomikaki, BusyBee...Citiraj:
anasti prvotno napisa
Da odmah odgovorim na pitanje jer su mi takve situacije u parku gotovo svakodnevne - nikad ne uzimam igračku ako je dijete ne želi dati, pa makar je roditelji stoput nudili.
Na taj način pokazujem poštovanje prema njegovoj volji i mislim da se tako kod djeteta razvija manje straha i negativnih osjećaja, slobodnije može preispitivati svoje postupke i učiti od drugih. Ako bih uzela tu igračku iako je on ne želi dati, poručila bih mu da on i njegove želje nisu važne, a on će - umjesto preispitivanja svojih postupaka i učenja iz pozitivnih primjera - biti zakopan u frustraciji nepoštivanja njegovih želja i u strahu da će mu se igračke ionako otimati ...pa će tako postati još škrtiji.
Niti ne forsiram svoju klinku da dijeli svoje igračke ako ne želi, ali joj objašnjavam da nije lijepo ne posuditi svoju igračku, da i njoj posuđuju drugi, ono, malo je uvjeravam. Jutros u čekaonici nije htjela dati svoju piši-briši tablu, pa smo malo vani porazgovarale, ali i dalje je govorila da ne želi posuditi i ok, nisam inzistirala. Kasnije je ipak dopustila da je dečko uzme, a mami drugog dečka koja ju je pitala smije li od nje posuditi slikovnicu rekla je odmah "da".
Joj, ovo primjećujem kod jako puna baka...Citiraj:
anasti prvotno napisa
Srećom, naše nisu takve :mrgreen:
Ja bas suprotno - kazem da dijeli sto zeli i ako zeli ali da postuje i tudje i uvijek pita. :DCitiraj:
Anci prvotno napisa
meni tema bas sjela, tjera na promisljanje...
Recimo ono s ljubljenjem tetaka :lol: - od toga imam osobne traume pa je moja kci slobodna odbiti svaki pokusaj cmakanja sto i cini, nekad mi zao moje bake cmakacice inace - kad ju otpili. Sad je ucim da bude suptilnija ali da otpili ako joj ne pase.
hranjenje i spavanje - da, tu kod sebe vidim prostora za olabajivljivanje. Kod moje kceri inace jako pali uvazavanje, strpljenje i razgovor. Ako joj potanko rastumacim zasto je zdravija brokula od cipsa ona ce sama rado birati brokulu i jos verbalizirati da je jede jer stiti od bolesti iako vise voli cips no on nas moze uciniti bolesnima.
rekla bih da je nedostatak vremena u korjenu svih problema, uvijek se utrkujem s necim. No mozda je vrijeme da ponovo preispitam svoje prioritete.
takodjer mi se cini da je kljuc u postovanju. Kad svoju djecu ne gledam kao djecu nego kao osobe koje postujem ne pada mi napamet da na njenu recenicu "mama meni se ne spava, idem se igrati" kazem "spavaj!" iako mislim da bi joj popodnevni odmor godio nego kazem - idi se igrati.