trgovanje dobrotom

Nije nužno da muški kalkuliraju. Moji kukači kukaju u paru. Ok istina, ženska kuknjava je glasnija i upornija.
Zahebano je to roditeljstvo, rodiš, odričeš se trebaš biti uvijek tu za svoje potomke, matrijalno, emotivno, biti im uzor itd a za uzvrat ne bi smio očekivati ništa :). nešto sam usput čula na vijestima da će se u Kini donijeti zakon da su djeca dužna brinuti se za svoje roditelje. Možda bi to tako trebalo regulirati i uvesti obaveznu zakonom propisanu satnicu koliko se tjedno mora provesti sa svojim roditeljima i koliko poljubaca unučad s babom treba izmjeniti :).
Ima ljudi koji nikako da skuže da su oni ti koji su donjeli odluku i rodili djecu, nisu djeca došetala sama s pintlekom i sada trebaju biti zahvalna jel dobiju krov nad fglavom, odjeću i to školovanje(to kad kažu školovanje to mi je ko da se diploma kupuje u istom redu ko i cipele)

hvala, ina.
Na je, to je istina, žene to rade, možda ne iz neke (svjesne) zloće nego su očajne i frustrirane, i zaista im je i fizički i kako god teško i na njima je prevelik teret, ali ne shvaćaju da se neke stvari nikad (ne onako kako očekuju), ne može ni naplatiti ni uzvratiti.
Krene to čak od trudnoće, a o porodu da ne pričam- ja sam se namučila s tobom 9 mjeseci, ja sam se namučila dok sam rodila, ja sam sto muka s tobom prošla, ja sam te podizala, uz tvoje bolesti noću se dizala...ja sam se žrtvovala...da ne nabrajam dalje...sve užas do užasa koji se djeci nabija na nos.

A to bi trebala biti ljubav najbliža onoj idealnoj, bezuvjetnoj, iako ni to nije to, ali veću ljubav mi kao ljudi ne poznajemo...majčinska bi trebala biti najjača, a čak ni tu nismo spremni uživati u samoj toj ljubavi i dobroti, jednostavno uživati, a ne očekivati plaću.

Kad bi ta ista baba znala shvatiti i reći- imala sam ogroman, neopisiv privilegij dobiti tebe, nositi te devet mjeseci, uživati u iščekivanju..., koja je to čast bila roditi te, iskusiti i tu snagu, naučiti i tu lekciju...uživati u tvom smijehu, mirisu, voditi te kroz život...uživati u tvom učenju, napretku...pomagati da ti bude bolje...da ozdraviš,
uživati u tomu što te beskrajno volim, iskusiti snagu te ljubavi,
učiti kroz tebe i o sebi i svojim greškama, svojim nesavršenostima i glupostima,
učiti...jednostavno živjeti...

Kako možeš tražiti od djece nagradu i naplatu
ako posvijestiš da je njihovo prisustvo u tvom životu nagrada sama po sebi?

(bez obzira na živčane epizode u kojima ti to nije ni u primozgu:mrgreen:, ali govorim generalno)

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

imala sam ogroman, neopisiv privilegij dobiti tebe, nositi te devet mjeseci, uživati u iščekivanju..., koja je to čast bila roditi te, iskusiti i tu snagu, naučiti i tu lekciju...uživati u tvom smijehu, mirisu, voditi te kroz život...uživati u tvom učenju, napretku...pomagati da ti bude bolje...da ozdraviš,

---

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

uživati u tomu što te beskrajno volim, iskusiti snagu te ljubavi,
učiti kroz tebe i o sebi i svojim greškama, svojim nesavršenostima i glupostima,
učiti...jednostavno živjeti...

---

e nena raspamećuju me tvoji postovi :heart:

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

koja je to čast bila roditi te, iskusiti i tu snagu, naučiti i tu lekciju...uživati u tvom smijehu, mirisu, voditi te kroz život...uživati u tvom učenju, napretku...pomagati da ti bude bolje...da ozdraviš,
uživati u tomu što te beskrajno volim, iskusiti snagu te ljubavi,
učiti kroz tebe i o sebi i svojim greškama, svojim nesavršenostima i glupostima,
učiti...jednostavno živjeti...

Kako možeš tražiti od djece nagradu i naplatu
ako posvijestiš da je njihovo prisustvo u tvom životu nagrada sama po sebi?

---

Talkin' to me :angel:? Mislim, super si ovo rekla.... ali to mi je toliko ma ne znam kako uopće reći, to udaranje na mandolinski cimbal žrtve (10 godina bolnih punkcija, ovo, ono itd, kao što bi roditelji posvojene djece isto mogli - mi to, a ti tako), ali to je tako bezveze da je meni uopće deplasirano to sve nabrajat, te "žrtve". Koje žrtve? Mislim... jednom sam stvarno i ispala MPO mučenica u svrhu borbe protiv MPO zakona (neki anonimni intervju) pa smo se ja i bliži smijali na taj intervju, nije da se tim ponosim, to je bilo onako u žaru borbe, osim toga, ko je mene za autorizaciju pitao, a mojim starcima je pao tlak "koliko sam se namučila", jer to fakat nisam ja, to je sve ispalo koma i križni put, a ja znam da nije bilo tako, ima boljih i gorih dana i svako ima svoje probleme, neko ove, neko one.

Of kors da nije uvijek med i mlijeko, ali roditelji smo postali jer smo to htjeli jer mislimo da je to fora, da je to ludilo i nagrada samo po sebi.

A ja zapravo mislim da bi i svako ulaganje u bilo što, u bilo kakav dobrotvorni rad, kartitativan rad, aktivistički rad, trebalo bit nagrada samo po sebi, bez obzira na to koliki je odaziv "publike".

Jednom mi je jedna rekla super ženska - pomažeći drugima pomažemo sebi. I fakat je točno. Dobar je osjećaj. Pa, pretpostavljam, da to ljudi rade iz dobrog osjećaja i onoga "Svemir će vratit", a ne zbog višanja, trešanja ili čega god materijalnog i konkretnog što će se "naplatit".

Citiraj:

---

Kosjenka prvotno napisa

Ima ljudi koji nikako da skuže da su oni ti koji su donjeli odluku i rodili djecu, nisu djeca došetala sama s pintlekom i sada trebaju biti zahvalna jel dobiju krov nad fglavom, odjeću i to školovanje(to kad kažu školovanje to mi je ko da se diploma kupuje u istom redu ko i cipele)

---

Ma upravo to, živa istina. Potpis :-)

Neki ljudi su stvorili pravi stil života tražeći pomoć. Ne mislim na one kojima pomoć stvarno treba nego na one koji se za svaku sitnicu oslanjaju na druge, postavili su stvari tako da očekuju od svih oko sebe, rodbine, prijatelja, susjeda, da im uvijek budu desna ruka za sve živo. Ja sam dugo godina bila jedna takva koja je rješavala sve probleme i problemčića, činila raznorazne usluge osobama koje su lijene, neradnici i naučeni na kuknjavu i traženje pomoći za svakodnevne gluparije, samo da nebi trebali oni sami ili da ne potroše svoje novce. A vraćalo mi se tako da mi se inatilo i radilo ozbiljne dešpete jer neke usluge nisam napravila dovoljno dobro ili ih nisam radila dovoljno dugo. Sad sam napravila veliki rez i uopće ne osjećam olakšanje nego grižnju savjesti ali sam svjesna da se od mene radilo glupaču. Da vam sad pišem kakve stvari su mi ti ljudi radili, nebi vjerovali.

Inače, uvijek sam tu za pomoći i sam dobar osjećaj mi je dovoljan. ja nisam od onih koji traže ikoga išta, izmrcvariti ću se do kraja ali ću sama. nedajbože da se nađem u nekoj ozbiljnoj nedaći, obratila bi se stvarno najbližima a i tad bi se osjećala jadno

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

...i ljudi doslovno to naglas govore - znači nisu ni svjesni mogućnosti da bi moglo i drugačije, da bi moglo bolje

---

Štono bi rekla majka moje BFF-ice iz djetinjstva, kad bi se ova (npr. meni) za nešto zahvalila: "Ne "Hvala!", nego pamti pa vrati!"
Mene je ta rečenica baš smetala, k'o pljusku sam je osjećala.
Vidim sad da je to pogađalo kantovski kategorički (moralni) imperativ u meni maloj. :mrgreen:

Citiraj:

---

Dalm@ prvotno napisa

Vidim sad da je to pogađalo kantovski kategorički (moralni) imperativ u meni maloj. :mrgreen:

---

:lol: