Mlađa je u fazi NE i NEĆU za svaku molbu ili poziv na suradnju pa samo čitam i bilježim si temu.
Slomit će me ova mala.
Printable View
Mlađa je u fazi NE i NEĆU za svaku molbu ili poziv na suradnju pa samo čitam i bilježim si temu.
Slomit će me ova mala.
izbjegavam filozofski, ali morala sam ovo doć potpisati. XCitiraj:
Trina prvotno napisa
Ne smatram da je autoritet nešto loše, dapače. Mislim da ovdje neki miješaju autoritativni odgoj s autoritetom. Baš kao što su neki napisali, dok sam imala samo jedno dijete, autoritet mi nije bio toliko bitan. E sad kad imam dvoje djece, i često sam sama s njima doma, to mi je postalo itekako bitno. Ne mogu ići uspavljivati bebača i misliti se hoće li se ovaj stariji išuljati iz kuće, popiti deterdžent, popeti se na ormar, itd., dok sam ja s ovim u sobi. Ne mogu s obojicom ići u park ili u šetnju (pogotovo opasnim rutama) i pregovarati hoće li mi dati ruku i hodati po kolniku ili ne. I tako x nekih situacija. Ono što mi je najvažnije jest to da svoj autoritet gradim u atmosferi poštovanja, međusobnog uvažavanja i ljubavi, a ne u atmosferi straha. Dijete puštam da se slobodno igra, prlja, skače, da pokazuje svoje osjećaje, bilo negativne, bilo pozitivne, puštam ga donosi odluke i snosi odgovornost u skladu s njegovom dobi, posvećujem mu pažnju, ali u ključnim situacijama dajem mu do znanja da je u tom trenutku važno da me posluša i da bude onako kako ja kažem, a kasnije možemo objašnjavati i pregovarati.
autoritet u odnosima roditelj - dijete, onako kako ga ja razumijem nema veze nis a ne, ni sa zabranama, a ponajmanje sa kaznjavanjem.
(dodajem samo da ja ovo sad iz pozicije mame prepubertetskog-pubertetskog djeteta, mada mislim da to vrijedi opcenito)
opceniti gledajuci ljudi cesto poistovjecuju autoritet sa nadredenom ulogom, pozicijom moci i slicno.
onaj autoritet koji ja zelim imati kod djeteta nema puno veze sa pozicijom mame-tate. njega moras naprosto zasluziti. onim sto jesi i onim sto radis.
to je onaj respekt i postovanje pomjesano s ljubavlju, koje dobijes od djeteta (ili neke druge osobe), kada ono dubinski cijeni to sto jesi i to sto imas za reci. (bez obzira da li cete se o svemu sloziti ili ne)
Potpisujem Trinu i nadodajem da je meni situacija u kojoj roditelj pred vlastitim djetetom stječe autoritet kao da je u uredu otuđenje. Moja djeca i ja smo bili jedno, ja ih volim, oni vole mene, ja sam šef, oni slušaju, ja nisam dužna objašnjavat i argumentirat svoje odluke koje se tiču njih, niti su oni dužni argumentirat svoje potrebe. Možemo, ali nismo dužni jer smo obitelj.
Ovako sam i ja mislila dok je stvar bila na razini teorije. Onda je u praksi zaštekalo jer babe/dide nisu znali postaviti granice pa je počelo psovanje, pljuvanje, udaranje, bezobrazluk.
Nema šanse da dozvolim tako nešto, bez obzira na pravila u tuđoj kući. Ako netko psuje, ti nećeš. Ako netko vrijeđa, ti nećeš.
I ja kao Trina sam zapanjen složenošću odgoja, svako malo mi život servira neku trapulu (na koju se uglavnom uhvatim :lol:)
Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Ja nemam nista protiv autoriteta, discipline. Mislim da je djeci to i potrebno. Svatko od nas je razlicit i ima razlicito postavljene famozne granice, no bez istih je tesko i djeci i nama samima i s djecom i samim sobom :mrgreen:
Isto kao sto nemam nista protiv medjusobnog uvazavanja i postivanja.
I povremene zdrave nedosljednosti u svemu tome :mrgreen:
U da s ovim se jako slažem posebno, nema toga ni doma ni bilo gdje drugdje, kakvo psovanje, udaranje, pljuvanje. Moja doduše ne ferma puno bilo koga drugoga što joj kaže, samo uvijek pogledava prvo prema mami da vidi šta će mama reći, ali to je kod nje došlo nekako spontano, ona je takvo dijete, ja sam takva mama, naša kemija štima skroz, za sada, nikad joj u životu nisam rekla slušat ćeš kako mama kaže ili moja je zadnja i nema diskusije više - makar zadržavam puno pravo da ovo povućem, još je ona mala, bit će toga, uopće ne sumnjam, s obzirom na i moj i njen temperament, sigurno:lol:Citiraj:
trampolina prvotno napisa
Kao i što će morati uvažavati i druge osobe u njenom životu, u školi na primjer nastavnike, prijatelje svoje itd.., makar ni sa tetama u vrtiću nema problema, samo joj teta mora sjesti, bez toga, uf još uvijek teško.
A kakav će tek mališa biti, e to ćemo tek vidjeti. On je tek još prava beba, svašta nas još čeka.
Bilo bi zgodno da postoji neki vodić za odgoj djece, ali nema toga, ni dva prsta na ruci nisu jednaka, kamo li dva djeteta ili dva roditelja.
I s Anci se slažem, ma u biti sa svima se ovdje slažem, svatko piše iz svoje perspektive, svojih okolnosti, svoje djece, sebe, ono što funkcionira kod jednog djeteta, ne mora i kod drugog, itd..I sigurna sam da hiljadu puta nešto što sam rekla kao ma nema toga kod nas, ili ja to uvijek tako, a ne onako, prekršim u toku sljedećih mjeseci, ako ne i ranije.
onda izbjegavaj molbe i situacije gdje moze reci necu. umjesto "molim te obuci cipele" reci ces "sad cemo obuci cipele". i to i ucinis, odlucno, zapricas ju dok joj cipele oblacis i sl.Citiraj:
ribice prvotno napisa
moram pohvaliti Peterlin, posebno u dijelu o tome kako mi sami trebamo biti što bolji i živjeti u skladu sa slikom koju njima proturamo
meni je jedan od težih momenata roditeljstva onaj koji se odnosi na odgajanje sebe same
i jesu djeca ogledalo našeg ponašanja prema njima- vidim po svom djetetu starijem kako loše donose periodi u kojima ja nemam vremena, pa sam nerovozna i nespremna za suradnju
isti obrazac ona preslika momentalno
srećom ja to brzo osvijestim i trudim se da se ne dešava često
joj kad ovako nešto pročitam ...sva se stresem...moj sada ostaje kod bake i dede na čuvanju...Citiraj:
trampolina prvotno napisa
Ne znam kako je kod tebe, ali ja ne idem u kuće u kojima se psuje i vrijeđa. Nisam se jednom pokupila skupa s djecom čak i iz roditeljske kuće (kad su se svađali, a meni se nije sviđalo da to djeca slušaju i gledaju). Pa kome milo, kome krivo... Naučili su. Pod granicama sam mislila na one uobičajene dječje cirkusarije tipa skakanje po krevetima i slično, a ne na apsolutno neprihvatljiva ponašanja tipa udaranje, psovanje i slično. U takve kuće ne idem ili iz njih izađem ako treba, bez obzira čije bile.Citiraj:
trampolina prvotno napisa
ja moram prvo naučiti biti autoritet samoj sebi, i kao što peterlin opisuje, maknuti djecu iz okruženja koje smatram da nije za njih prihvatljivo, ili jasno i bez ustručavanja prigovoriti pa makar i sto puta ispočetka kada vidim da se nešto ne radi kako bi trebalo... a ja se još uvijek pomalo ustručavam, pa mi neugodno,pa si mislim ma neće valjda više, a moje dijete uči kako je to dobro ponašanje...a sve samo zato što je mama papak....ali radim na tome, vježbam, ..!!
Ti ljudi koji se ponašaju neprihvatljivo nimalo se ne ustručavaju. Zašto bi se ti ustručavala, pogotovo ako vidiš da to nije dobro za tvoju djecu? Odeš ili uopće ne dođeš i gotovo. Znam, nije lako, ali kad dobrobit djece staviš na prvo mjesto, sve ostalo ide lakše.Citiraj:
amsterdam prvotno napisa