Super, Zorana bas mi je drago. :)
Printable View
Super, Zorana bas mi je drago. :)
Muz mi je jutros isao voditi Zorku u vrtic. Ona je opet malo negodovala pa je on rekao da ce malo cekati. Valjda su ga malo blijedo gledali pa se, ocekivano :mrgreen: , zakacio malo s tetom. Rekao je da se situacija od proslog tjedna vise ne smije ponoviti. Da je sad unisteno i to malo povjerenja sto je dijete imalo u njih itd. Oni su, opet ocekivano :roll: klimali glavama i slagali se sa svim sto je receno. Mala mu je rekla, nakon pola sata, da moze otici. I da ce ostati na rucku.
Sada sam razgovarala s ravnateljicom jednog drugog vrtica. Ocajnicki sam u potrazi za necim boljim. Ta zena je i pedagog. Pa mi je rekla kako je jako nerealisticno ocekivati da ce se dijete u roku dva mjeseca prilagoditi na vrtic. I da naravno da je ok vracati se korak unatrag. Jer da dijete "ponavljanjem naucenog" stjece sigurnost i lakse ide dalje.
Podižem temu i molim Zoranu ako mi može ispričati ukratko da li se malena uspjela prilagoditi i kako su prošle ove dvije-tri vrtićke godine. Pitam to u nadi da će me utješiti.
O. ima 2,5 god i više od godinu dana ide u vrtić. Nakon početna dva mjeseca teške prilagodbe sve se unormalilo i s guštom je išao. Zadnjih par dana nakon kraćeg izostanka zbog bolesti drama koja je eskalirala jutros. Nije se htio obući nikako, skidao cipele 6 puta i kad su on i MM uspjeli ući u vrtić i teta ga uzela on je počeo lupati nogama i rukama, a voli tu tetu najviše.
Da napomenem, i prije bi nakon bolesti prolazili laganu adaptaciju, ali uvijek bio ritual da ga ja ili MM držimo, zagrlimo i onda ga damo teti u ruke, on zagrli nju i onda se tako tješi uz lagano plakanje ili tužan pogled.
Danas drama. Zvala sam poslije vrtić i teta veli da se smirio, da joj jesjedio u krilu dvadesetak minuta, da se počeo igrati s djecom, ali nije htio jesti, odbijao prati rukice.. I da svaki put kad vidi da je ona na trenutak slobodna penje joj se u krilo..
evo, i nas čeka ista situacija. krenuli smo u vrtić u 9.mjesecu prošle godine i adaptacija je bila onak...ne super lagana ali ok. malo je uvijek negodovao i plakao kad bi se rastajali ali poslije je bilo ok. inače, on je bježao od djece, plašio ih se pa smo očekivali svašta ali nasreću prošlo je bolje od naših očekivanja. no, jako često je pobolijevao, u 3 mjeseca pio 5 antibiotika, pa nam ej pedica savjetovala da ga malo ispišemo kroz zimu da dođe k sebi, jer jadničak je više bio doma nego tamo. a kroz to razdoblje kad je bio u vrtiću nakon bolesti je isto malo negodovao, ali nakon dan, dva - bilo je ok.
a sada....majko mila...užas i strava. u petom mjesecu idem raditi i počnem ja neki dan razgovor s Lukom, čisto da ga naviknem na tu temu, i da ga pripremim na činjenicu da će uskoro u vrtić. a on...plač, bacanje po podu, deranje...i jedva, ali jedva sam ga uspjela smiriti nakon 1h plakanja tako što sam mu rekla da ne ide danas u vrtić nego tek kasnije. ostala sma šokirana takvom reakcijom, jer tako nije ragirao niti kad je prvi put išao ( a mislili smo da bude ). i taj cijeli dan je plakao, i to bez prestanka, i grčio se, i samo tražio da ga nosimo, morala sam ga uvijek za rukicu držati, kaj god da je radio, i plač, pa plač...naprezanje...i odveli smo ga doktoru. savjetovano mi je da mu više ne spominjem vrtić, ali da se šećemo kraj vrtića i da onda gleda djecu i to sve...
strašno me strah svega kaj bude sad kad krenemo. nemam izbora, mora ići. i danas čitam mu neku priču gdje se spominje škola, pa da mu objasnim kaj je to, velim mu da u školu idu velika djeca, a u vrtić mala. tak je jadan protrnuo i uozbiljio se na spomen riječi vrtić... :cry:
znam, moram se ja u glavi srediti, i sjetiti se da bude sve ok., da su tamo tete koje voli i koje su super, prekrasne i sve to...al, tako mi ga je žao što mora tak biti... :cry:
ne znam da li ce vam ista pomoci, ali da vam kazem kako je moj L. s godinu dana bez problema krenuo u vrtic - tata je odradjivao adaptaciju.
silom prilika, jer sam ja morala na posao (nisu mi dali godisnji) MM ga je tjedan dana vodio u vrtic, da bi 5.dan ostao cijeli, tako da je nama adaptacija trajala samo 4 dana.
da sam ga ja vodila, najvjerojatnije bi osjetio moje podvojene osjecaje pa bi se to i na njega odrazilo - cak i sada kad ja dodjem po njega u vrtic, trci prema meni da ga nosim, a kad MM dodje po njega, najnormalnije se nastavi igrati u grupi i onda lagano doseta do njega, tipa: "sad sam spreman, poigrao se jesam, sad mozemo ici!" :lol:
tako da, ako ikako mozete, upregnite VM za vodjenje djece u vrtic, mozda ce i djeca to lakse prihvatiti.
sretno!
da, to je super ideja, ali mm ide na posao ujutro u 5:30, a dolazi doma oko 18h tak da je za nas neizvediva... :(
a ništ, nekak se samo nadam da će to moj Luka proći ok, usprkos ovom novom ponašanju na spomen vrtića. iznendili smo se prvi put, pa se eto nadam da ćemo se i ovaj put.... :( da, nadam se najboljem a očekujem...neću ni napisati... :( jooooj, moram se srediti, skulirati..ne smijem ovak razmišljati...
Zorana, dva mjeseca je ipak kratko vrijeme. Gita je cijeli prvi mjesec plakala kod rastanaka, prva dva tjedna bila jako tužna i u grupi. Nije čak ni dobro jela, nemirnije je spavala po noći ... Negdje pred kraj prvog mjeseca u vrtiću se njeno ponašanje promijenilo preko noći. Odjednom voli ići.
Nakon prvih mjesec dana su se zaredale bolesti, pa je malo išla u vrtić, pa malo bila doma. I tako 2-3 mjeseca, par dana vrtić, tjedan-dva doma. Ponekad je kod povratka bila tužna, a ponekad se vidjelo da se baš poželila vrtića.
Sad ide već duže vrijeme "u komadu" i danas se rasplakala. Primila se za mene i traži da ju malo ponosam, ja to i napravim. Ali ona se i dalje ne da teti. Odlučila sam na to ne reagirati, to je kriza. kad sam izašla vidjela sam da ne plače ali još se nije igrala.
U utorak smo imale dramu oko buđenja jer u ponedjeljak nije spavala popodne, ali sam ju svejedno odvela.
Moje je mišljenje, samo moje, ne stručno, da nije dobro ostavljati dijete doma kad poželi. Mislim, ja ne mogu ići jedan dan na posao, pa drugi ne. To što ti ne radiš nema veze, u školu će morati ići svaki dan. Vrtić je po meni mjesto gdje se uči da je nešto tvoja obaveza, i da ne možeš ići samo onda kad se tebi ide.
Gita isto ide na pola dana, ali ide svaki dan (osim kad je bolesna) iako imam mogućnosti da ju pričuva baka.
Već sam jednom napisala da mi je sestrična koja je odgajateljica rekla da najviše problema s adaptacijom imaju ona djeca čiji roditeljiregiraju na plač i scene popuštanjem i ostavljanjem doma. To onda postaje način da se dođe do željenog cilja.
U vrtiću ne može sve biti po njihovom, za ostvarenje neke želje mora se čekati red, teta nije samo njihova, cijeli se svijet preokrene jednom riječju, no na to se treba naviknuti, a najbolje se navikava tako što se ide u vrtić. Najvažnija je dosljednost jer jednog će dana krenuti u školu, a naučeni se obrazac teško mijenja.
Ljerka (napisa)
Ovo potpisujem.Citiraj:
U vrtiću ne može sve biti po njihovom, za ostvarenje neke želje mora se čekati red, teta nije samo njihova, cijeli se svijet preokrene jednom riječju, no na to se treba naviknuti, a najbolje se navikava tako što se ide u vrtić. Najvažnija je dosljednost jer jednog će dana krenuti u školu, a naučeni se obrazac teško mijenja
zbog toga se djeca roditelja koji su prisiljeni vratiti se na posao najlakše adaptiraju na vrtic - jer ni roditelji nemaju podvojene osjećaje, jer znaju da se to mora. nikakav plac nece sprijeciti zaposlenu mamu ili tatu da ostave dijete u vrticu - iako je meni par puta palo na pamet da svog L. vodim sa sobom na posao :lol:Citiraj:
gitulja prvotno napisa
:shock: :shock:Citiraj:
odbijanja su nastala kad je teta bila zločesta, kad ju je jedna curica tukla... tetu sam sredila kod ravnateljice, malenu sam pričekala u garderobi kad je bila sama - i objasnila da sam ja veća od nje i da ću ju namlatiti ako kikicu pipne! i to je upalilo
Mene živo zanima koja bi bila tvoja reakcija da ti je prema kikici neka mama pristupila i postupila tako? ... i da si ti saznala...
...inače, imaš jako dobrih savjeta i baš te volim čitati, ali mi je ovo baš :shock: prema tuđem djetetu tako...
Uh, Sorcie.
Ne bi dobro prošao onaj tko bi tako zaskočio moje dijete.
A mislim da ne bi bilo lako ni onome tko bi tako na Kikicu :/
Citiraj:
gitulja prvotno napisa
Zorana je ovo pisala prije 3 godine. Mislim da je njezino dijete već krenulo u školu :)
:/ no dobro zanemarila sam tu sitnicu.Citiraj:
sladjanaf prvotno napisa
:lol: a budale, bar sam se sad dobro nasmijala.
Baš zato sam i podigla ovu temu u nadi da ću dobiti kratak info o tome kako je prošlo vrtićko doba Zoraninog djeteta. Al izgleda da ona više ne posjećuje ovaj forum.