Djeca i ekrani (kompjuteri, mobiteli i slično ...)

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Hej, tatek! Samo bilježim temu, za sada starija cura (10) jedva da zna i uključiti komp, a žicat' se uopće niti ne sjeti. No, ona je ionako totalno "malo dijete" koja se još uvijek satima igra oko zgrade ili doma s prijateljima i/ili mlađom sestrom. Mobitel ima neki valjda najstariji model bez neta i memorije. I počnje se polako žaliti da svi poznaju imena poznatih pjevača/grupa i pjesama pa ću izgleda morati u samoobrazovanje da vidim što je sad trendy.
Kod TV-a je uznapredovala do rijetkih večernjih filmova koji su gledljivi i djeci (tipa romantične ili obiteljske komedije i sl.). Kad je sama doma, ponekad pogleda neku seriju ili neki dokumentarac (to jako voli). Mislim da tjedna doza TV-a nikad ne prijeđe 5h.

---

Mislim da mogu komotno potpisati cokoladu i Mimu.
E. ima 10 godina, i nije uopce zainteresirana za zabavljanje uz kompjuter - koristi kucni komp za neka skolska istrazivanja i zadace, Skype vrlo sporadicno za kontakt sa frendovima.
Otvorila sam joj za rodjendan e-mail adresu ako bi htjela prijateljima koji nisu tu povremeno napisati pismo (naravno uz to da mi znamo lozinku i smijemo kontrolirati njen inbox), no dosad ju nije koristila nijednom.
Jedina komp igrica je Pottermore, i toga se mozda sjeti dvaput u mjesec dana.
Zapravo sam sretna da su uveli lekcije informatike u skolu, jer kako je krenulo, ostat ce u "kamenom dobu".
Kupili smo joj mobitel vulgaris bas radi toga da ne gubi vrijeme na smartphonu, ima tarifu od 200 in. + 200 SMS-ova mjesecno, i uopce to ne potrosi - pri kraju tarifnog razdoblja ga krenem koristiti ja, cisto da im ne pustamo lovu bezveze .
Ima MP3, njega uvelike koristi, ali ju ne ometa pri obvezama.

Televizija je malo drukcija prica, tu bi vec provodila vise vremena, no ogranicili smo to tako da nema TV-a dok zadaca nije gotova, a kako imaju jako puno zadace (ne ide u boravak), taman dok dodje doma, ruca, napravi zadacu, ponovi gradivo za slijedeci dan - vrijeme je da ode na balet. :mrgreen:
Kad se vrati, vecera, priprema za spavanje, i onda uzme citati knjigu.
TV i DVD-ovi se gledaju uglavnom vikendom - filmovi primjereni njenom uzrastu, dokumentarci, i tako.

Kad je kod bake, bude vise raspasoj-situacija jer baka ne zna reci ne :roll: pa onda moramo krive Drine ispravljati.... Ali svo zlo u tome.

Planiramo za kraj sk.godine kupiti tablet, no ne znam da li je to uopce potrebno... ako nastavi ovako.

Znaci jedina potencijalna ovisnost u ovom trenutku su TV/DVD-ovi, ali to nekako prirodno ogranicavamo (bez zabrana, jednostavno tako ispadne jer se nema vremena).

Ono sto je bilo kod nje bitno ograniciti, i to od najranije dobi, je to da se ujutro ne pali TV, jer bi valjda u vrtic/skolu dosla u 11. Dorucak u skolske dane je vrijeme kad ona nesto pojede, ja sjednem i popijem kavu, malo procavrljamo, dogovorimo se kako cemo organizirati dan kad se vrati iz skole....
Nedavno je bila na sleepoveru kod frendice koja ujutro gleda TV, kaze da joj je bilo skroz cudno jer su se morale spremati navrat-nanos. :/

čitanje ove teme jako me zabrinulo. svjesni smo i MM i ja, Mudrac je težak ovisnik, potpuno smo zakazali u tom pogledu. Šefica je druga priča, što se nje tiče, više je zabavlja čistiti svoju sobu od buljenja u ekran (osim TVa, za koji to ne vrijedi). MM stalno pokušava odrediti neka ograničenja, ali ih ni on ni ja ne možemo provoditi. kada dođe iz škole Mudrac je sam kod kuće minimalno 2-2,5 h. kada ima školu popodne, još gore - čitavo jutro je sam. školske obveze izvršava u roku od par minuta (ni ne znamo da ima i kad ima neku zadaću, kontrolni i sl.). aktivnosti ima svaki dan - 3x sport, 2x jezik i to je, nažalost, prekratko, jedino vrijeme osim kad je u školi u kojem je potpuno ekran-free. i kad ga iščupam iz njegove sobe uz silno uvjeravanje i prijetnje i zastrašivanje... totalno je zbunjen i ljut i jadan i sve su mu lađe potonule i užasno mi ga je takvog gledati. onda se i MM odmah smekša i kaže da i drugi tako (na to poludim). nemam snage za tu borbu, izgubila sam je, čini mi se.
opet, moram reći da ga nemam čime "držati" - sve petica ima u školi, uspješan je u svom sportu, preskače grupe u stranom jeziku koliko mu dobro ide...a informatika mu je ljubav velika - drugi je bio u državi prošle godine. kako da pomognem i njemu i sebi? jadna sam, zaista, ovo njegovo "ekraniziranje" doživljavam kao velik neuspjeh u svom roditeljstvu.

Offt. moj stariji je uredno prebacio moju karticu i sve podatke u novi uređaj. Sad se JA patim s novim ekranom (prvi touch screen) i znam da će mi trebati dosta da naučim, ali ide to...

Ont. moje starije dijete provelo je prijepodne s tatom tražeći luster za bakinu kuhinju, rujući po našem ormaru s kabelima i tim cirkusima, a mlađi je sada (14.40) pitao da li se može uključiti tv. Pogledao je program, shvatio da nema ništa zanimljivo i odložio to za kasnije. Što radi? Kopa po mojoj kutiji s koncima i traži neki prikladan za svoje namjene. Poigraju se oni, ali nije neka drama. Na računalu je tko? Ja! Povod? Isto tražim gdje ima jeftinih lustera za kuhinju, pa sam svratila ovamo. U to ime - odjavljujem se i idem raditi nešto korisnije... dok nekome od djece nije palo na pamet da me podmjesti.

riječanka, pa otprilike nam je isto.
samo što moj ima školu uvijek ujutro.
rješenje su ti zajedničke aktivnosti, izleti, šetnje,...tu mora s nama sudjelovati. a na kraju, nakon početnog gunđanja, i voli.
i pas :mrgreen:
koji opet odnese bar sat vremena dnevno.
a uz ostale obveze, kao uostalom i tvom, realno mu nit ne ostaje previše vremena za komp.
i tu ne mislim na školu, koju isto rješava u rekordnom roku.
e sad, što je to previše...
dok je u pol manje nego ja...ja zadovoljna :mrgreen:

moji su 8 i 6.
ja mislim da su dosta na ekranima kojekave vrste, a onda opet nekad mislim da i nisu.
za sad pitaju da li smiju, ali bas za sve. ja im uglavnom ne dam, otac im uglavnom da.
ali ono sto mene muci je evo ja sam cijeli dan pred nekim elektronickim uredjajem. citam knjigu cijeli dan na kindlu. i mucim se kako da ne ispadnem licimjerna dok vicem na BC-a, koji je silom prilika, proveo 24 sata prikopcan na TV, laptop gledajuci crtice i da sad mora se maknuti od svih uredjaja :unsure:
imamo dva TV-a. jedan u dnevnom boravku, drugi u spavacoj sobi, koji je kupljen da je ne spavam u prizemlju cijelu noc na trosjedu. taj TV gladam ja kad idem spavati i rijetko kad odgledam ista na njemu, jer brzo zavrsim u carstvu snova.
i ja sebe nazivam TV ovisnikom. no zapravo mislim da sam kao i maria to nekad bila. spremala sam ispite, tj. pismene kao studentica gledajuci TV. redoksi su mi najboje isli uz neku seriju :lol:

da, zajedničko vrijeme je neprocjenjivo. kad negdje odemo na vikende svi se "skinemo" s ekrana. umrla sam od smijeha koliko su se zabavljali onom magnetnom pločicom za pisanje-brisanje prije par vikenda. ali, svejedno, voljela bih da mogu, poput nekih ovdje reći da je on maksimalno 1-1,5 sati pred ekranom, a ne mogu i vrlo sam daleko od toga, ma bila bih sretna da je to i 2,5 sati, strah me i pokušati precizno odrediti. s druge strane, i on preko skypa igra taj minecraft ili kako li se već zove i "druži" se s ekipom. kako da ga prisilim da ode van i što da radi sam vani kad su i drugi pred ekranom. kad smo tek doselili ovdje s 5 god je po cijele dane bio oko kuće, sad su svaki za svojim ekranom, osim u proljeće i ljeto kad se ipak malo više i vani druže. srećom imam malenu Zmajicu s kojom se obožava igrati i dobije zadatak da pazi na nju dok ja kuham i radim po kući, tako da je to vrijeme kad se mora skinuti i to radi bez gunđanja. pas mi, cvijeto, nije opcija, nije on zainteresiran, ali vidim da je to zaista dobar lijek, jedan od njegovih najboljih prijatelja stalno lunja vani s psom, a vidim da i cure padaju na tog psa (šetaju ga s njim).

Moj problem vezano uz ovu temu nije s djecom, nego s mužem. Ne to koliko on provodi pred ekranima (a provodi puno, skoro sve budno vrijeme i dobar dio spavajućeg), nego što on nikako da prihvati da je tu nešto štetno za djecu.
I nije mu dosta što bi on stalno pred njima imao upaljen TV, nego mi je jučer prigovorio da zašto malome gasim televiziju, a on sam (MM) bio je na izlasku :roll:

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Moj problem vezano uz ovu temu nije s djecom, nego s mužem. Ne to koliko on provodi pred ekranima (a provodi puno, skoro sve budno vrijeme i dobar dio spavajućeg), nego što on nikako da prihvati da je tu nešto štetno za djecu.
I nije mu dosta što bi on stalno pred njima imao upaljen TV, nego mi je jučer prigovorio da zašto malome gasim televiziju, a on sam (MM) bio je na izlasku :roll:

---

X
Jučer sam ga jedva potjerala spat - visio je na wifiju do pol noći, a ja bih spavala.

Riječanka, ma nemoj mu nužno tražit i organizirat drugu zabavu. Neka se malo dosađuje, možda nikne neka ideja iz te dosade.
Meni ovaj naš restriktivni sustav užasno ide na živce, i to neprestano dugogodišnje natjeravanje s njima, i sa skoro svima ostalima. Ono, nisam ja baš tip za toliko utjerivanje pravila. Ali na kraju ipak mislim da je to vrijedilo truda. Meni je to grozno, kad ljudi funkcioniraju samo prikopčani na nešto. Ne samo kod djece, nego i kod odraslih. Vječno poluodsutni, uvijek radije tamo negdje s nekom virtualnom zajednicom, nego s onima s kojima stvarno jesu u društvu. Grozna sam bila i sama sebi kad sam se previše nakačila na forum. MM je s vremenom postao još i čvršći od mene u tom stavu. I zapravo su djeca to prihvatila, ne u smislu da ne pokušavaju produžit ako im može proći, nego u smislu da shvaćaju zašto je tako i da nam, čini mi se, vjeruju da je tako bolje.
Ali, mislim da to s djecom ide jedino ako roditelji i sebi postave slična pravila. Ako starci žive za ekrane, djeca će teško drugačije, osim ako su sami po sebi izrazito nezainteresirani.

A ovo što tatek kaže, da sami vode računa o ravnoteži - ja ne očekujem da bi moji to mogli. S ovoliko TV programa na kojima u svakom času imaju barem pet stvari koje bi željeli gledati, s toliko mogućnosti interneta, s toliko prijatelja neprestano on line...
Mi ćemo gurati ograničenja dokle god budemo mogli, nakon toga će to, u nekom času, morati postati njihova odluka. Gajim nadu da će imati neke stečene navike ili barem uspomene na život ispunjen i drugim stvarima, pa im se jednog dana, kad malo sazriju, možda opet vratiti.

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Moj problem vezano uz ovu temu nije s djecom, nego s mužem. Ne to koliko on provodi pred ekranima (a provodi puno, skoro sve budno vrijeme i dobar dio spavajućeg), nego što on nikako da prihvati da je tu nešto štetno za djecu.
I nije mu dosta što bi on stalno pred njima imao upaljen TV, nego mi je jučer prigovorio da zašto malome gasim televiziju, a on sam (MM) bio je na izlasku :roll:

---

i moj je ovakav, samo što nije TV nego ostali ekrani. radi na kompu cijeli dan, dođe doma i upali komp, sad je još nabavio i onaj mali PS. čak i kad čita čita s kindlea.
A Mo ima totalno ovisnički mentalitet. Prije 2 tjedna smo joj pokazali kako da si upali tv i snimljene crtiće. Spavalo mi se i bila sam lijena ustajati. Nakon petsto godina sam odspavala do 10, ali je ona 2 sata buljila u TV. Sljedeći tjedan isto. Pitala je smije li upaliti TV, ja sam u polusnu dopustila. Oko 10 zvoni telefon, zovu prijatelji da idemo van, a ona viče da ne želi jer gleda TV. Popi*dila sam.
Sad se opet dižem i doziram joj jednu Miu. To joj je dovoljno.
Preko tjedna gleda navečer jedan crtić prije spavanja, osim ake se ne vratimo kući prekasno.

ajd vertex otkri nam što tvoji, odnosno tvoj A radi :mrgreen:
kad je kiša, vikend i npr ti čitaš knjigu?

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ajd vertex otkri nam što tvoji, odnosno tvoj A radi :mrgreen:
kad je kiša, vikend i npr ti čitaš knjigu?

---

Sluša muziku, čita, igra se s bratom, pomazi se sa sestrom, maltretira brata/sestru. To su nekako najučestalije aktivnosti :D. Ima nešto kućnih poslova. Zadnjih mjeseci ide vani, bez obzira na kišu, počeo je izlazit (ono zapravo).

da, upravo maltretiranje Šefice, to je ono što ga u trenucima "dosade" najviše zaokupira. jučer je skužio da pišem ovdje o njemu i nije mu bilo svejedno, pita me: kako možeš? ja kažem, tražim savjet, znaš i sam da smo u problemu. on, naravno, ne zna koji je problem, osim to što se majka na njega javno žali ;-). i tako, nadam se da se barem dio mojih monologa "hvata" u njegovoj podsvjesti i da će vremenom i sam doći u neku ravnotežu. počela sam sa onim glupim predavanjima koja počinju - "kad sam ja bila tvojih godina"... užas jedan, zaustavim se i sama shvatim kako je to glupo, ne mogu oni ni zamisliti da smo mi odrasli bez ikakvih ekrana...

Citiraj:

---

Riječanka prvotno napisa

da, upravo maltretiranje Šefice, to je ono što ga u trenucima "dosade" najviše zaokupira. jučer je skužio da pišem ovdje o njemu i nije mu bilo svejedno, pita me: kako možeš? ja kažem, tražim savjet, znaš i sam da smo u problemu. on, naravno, ne zna koji je problem, osim to što se majka na njega javno žali ;-). i tako, nadam se da se barem dio mojih monologa "hvata" u njegovoj podsvjesti i da će vremenom i sam doći u neku ravnotežu. počela sam sa onim glupim predavanjima koja počinju - "kad sam ja bila tvojih godina"... užas jedan, zaustavim se i sama shvatim kako je to glupo, ne mogu oni ni zamisliti da smo mi odrasli bez ikakvih ekrana...

---

Ja za sebe samo mogu reći da sam bila u sličnoj kategoriji kao maria71 - dok nikoga nije bilo doma, tv je bio moj oltar :mrgreen:!

Srećom, u ono vrijeme nije bilo toliko kanala ni toliko programa, ali ja se i dan danas sjećam koliko puta mi je pokipila juha / mlijeko / tjestenina u kuhinji dok sam ja u sobi buljila u obrazovni program: Survival, Tutankhamonov Egipat, pa čak i emisije "za male bebe" npr. Neven ili Kocka kocka kockica (tad sam bila u petom ili šestom razredu, a imam 8 godina mlađeg brata)

Ne bih smjela javno priznati (ako moja djeca ovo čitaju) koliko sam puta zakasnila u školu zbog gledanja televizije i naročito slušanja radija prije škole. Čovječe, točno sam znala svaki dan koja ide emisija. Da znala.... Znam i dan danas! Ponedjeljak u stihu, veseli utorak (došao je ujak), srijedom priča, četvrtkom zajedno, petak želja i kompas za nedjelju! Pa onda kad bih došla iz škole, prvo klik radio ili tv, pa tek onda izuti cipele i oprati ruke... Toliko o ekranima. Nije baš bilo toliko informacija kao danas, ali bilo je sasvim dovoljno aktivnosti za dangubljenje, tko je htio :mrgreen:! U doba srednje škole otkrila sam koliki su žderač vremena križaljke i općenito enigmatski časopisi, ali na prvoj godini studija već sam se toga okanila. I čitali smo one "Život" ljubavne petparačke romane, stripove vrsta raznih - pa nije li to isto gubljenje vremena???

Eto, vremena se mijenjaju, ali pubertetska kokošja pamet je ostala i danas kakva je bila nekada.... Ufff... dok se samo sjetim koje smo cirkuse radili, bolje da ne razmišljam o tome. I ozbiljno dolazim u napast da nešto od toga ipak IPAK ispričam svojoj djeci samo sa jednom svrhom - da me počnu gledati kao osobu od krvi i mesa, sa manama, sposobnu za kojekakve gluposti i greške.

A da se vratim na ekrane - ograničenja s vremenom prestanu imati smisla. Ograničenje IGRICA je jedno, ali ograničenje korištenja ekrana je nešto sasvim drugo. Jer moj L. se priprema za natjecanje iz (trenutno) informatike, pa mu jednostavno ne mogu uskratiti ekran. Kod nas je pravilo da se računalo smije koristiti I ZA IGRE ako ga znaš koristiti i za pametnije stvari. Naravno da se trudimo da djeca ne pretjeruju, ali to se postiže jedino tako da im se popuni vrijeme (ili si ga sami popune) drugim stvarima.

Ekrani su budućnost. I djeca su budućnost. Logočki bi bilo da rastu uz ekrane.

Jedna riječka škola više nema knjige, sve je na tabletima. Ne pišu rukom, ne nose punu torbu.
http://www.os-vezica-ri.skole.hr/

Inače, kod odgoja je obično ono što se brani, jako zanimljivo, a ono čega se ima napretek, uopće nije.

Tako je sa čokoladom, sa ekranima, sa igračkama, sa mnogočime...

E Peterlin, ako još jednom napišeš da su stripovi gubljenje vremena izazivam te na dvoboj kuhačama i vilicom za pečenje. Ne diraj mi stripove.

Zanimljivo mi vas je pratiti. Što me čeka :lol:
MM i ja uglavnom ne ispuštamo "ekrane" iz ruku, kad god beba spava. Bit će čudno ako ona odraste "drugačije". Zasad mi dobro ide. Crtići joj ne trebaju. Osim kad tata čuva pa ne zna više što bi s njom kad se unervozi.
Jedino kad gleda u ekran (u mom prisustvu) je kad ju pokušavam snimiti uključenom prednjom kamerom na mobitelu - jer kad se ugleda - raspameti se :)

Moe, tvoja curica ima samo 6 mjeseci
koliko god je tati teško čuvati je "kad se unervozi", paljenjem televizora joj jako loše čini

do druge godine svakako treba izbjegavati ekrane
to će ti reći svaki liječnik i psiholog

i svaki educirani roditelj

prijavljujem i ja sebe koja sam odrasla uz previše TVa i muža koji je još sto puta gori od mene, koji je u stanju doslovno cijeli dan i pola noći provesti uz maraton neke serije ili igricu. I studira, i ima priličan problem sa koncentracijom, ali i dalje neće priznati da to ima veze jedno s drugim, i doslovno nagovara naše dijete na ekran, jer je onda tih, a dok se igra zna vikati, vrištati, lupati s nečim... To me izluđuje :gaah:(muževo ponašanje, ne djetetovo)
Klinac je još i dobar, nakon određene količine crtića bude mu dosta, ustane se i uzme igrat legicama ili autićima, čak imam osjećaj da mu neka priča potakne maštu i da je on onda prerađuje dalje u igri. Ali bojim se kad ne bude tako, kad on bude u stanju piljit cijeli dan u ekran, i ja budem trebala postavit neka ograničenja, kako to napravit bez podrške mm?

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

E Peterlin, ako još jednom napišeš da su stripovi gubljenje vremena izazivam te na dvoboj kuhačama i vilicom za pečenje. Ne diraj mi stripove.

---

He he he, ne bum te izazvala na dvoboj... Ja sam voljela Uranelu, Barbarelu i Crvenu Sonju - ženske superheroje...Muški su mi bili bzvz (Blek Stena, Komandant Mark i Zagor) ali Stripoteka je bila kult našeg vremena. I Alan Ford. E - to moji dečki i danas čitaju (podrumske zalihe mog brata :mrgreen: jer to je isto dio kulture određenog vremena, ali kao i sve drugo - treba paziti da ne zapadneš u stanje hiperfokusa i zaboraviš na sve oko sebe).

Danas jedva pamtim kad sam zadnji put neki strip dohvatila... Ne, čekaj malo, prolistala sam sinovog Garfielda za vrijeme godišnjeg odmora.


A što se tiče dvoboja kuhačama ili bilo čime, da mojim dečkima kažem da je Minecraft gubljenje vremena, izazvali bi me na dvoboj laserskim pokazivačima, he he he...

Moj provodi na kompu cca sat vremena dnevno, ne svaki dan. Onda ako MM igra nešto, visi mu za vratom pa je to još dodatnog vremena. Onda još gleda i televiziju barem sat vremena dnevno, isto ne svaki dan (ako ima dovoljno obaveza preko tjedna, ne stigne).
Smatram da je to puno, ali opet smatram da nije dobro da mu baš apsolutno zabranim, makar je znao biti agresivan nakon što bi morao završiti igranje (tu se situacija drastično popravila i normalizirala, očito je trebalo vremena i zrelosti).

Dok god uspijeva odraditi svoje obaveze u školi i izvan nje te u kući, mislim da je to u redu, ali svejedno moram dozirati i moram biti policajac jer mislim da nije još dovoljno zreo da bi sam znao kada je dosta.

Peterlin, kad danas čitam integralne verzije onih komadića stripova koji su izlazili u Stripoteci budem u totalnoj ekstazi.
Živio Marko Šunjić i njegova izdavačka kuća čiji je moto:"Mi izdajemo samo dobre stripove!"

A on topic, i moji koriste sve moguće prilike da se nasele na kakav ekran. Neki dan je A sa Ipoda prešao na tablet, pa sam ga zezala da povećava dozu droge i da pazi kako će to završiti. Ova dva mlađa imaju pol sata igre na kompu dnevno. Jučer su zbog makljaže u autu ostali bez toga. Ali sveukupno budu pred ekranima raznim duze od toga jer se uvaljuju baki pred TV...

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Inače, kod odgoja je obično ono što se brani, jako zanimljivo, a ono čega se ima napretek, uopće nije.

..

---

s ovim se ne bih baš složila.
kompjuterske igrice su preatraktivne u odnosu na bilo koji drugi oblik zabave, vrlo lako te skroz ponesu i oduzmu.
pa zamisli, magičan svijet, u kojemu si ti ravnopravni sudionik, imaš čarobne moći i nisi sam nego imaš i društvo preko skajpa.
to valjda mogu razumjeti samo oni s ovisničkim potencijalom :mrgreen:
a ja ga imam.
pa još dodaj savršenu grafiku...ijaj, ja sam se onomad na tetris navukla. toliko da su mi, dok sam hodala po cesti, padale one kockice pred očima.

Ufff odakle da počnem,
A.ima 12 god. i ima pravo 2 sata dnevno ,ali pametnjaković to sebi lijepo rasporedi 4x30 min.
Razlog tomu je što je poslušan u svemu,od zadaće do kućanskih polova i snjim nema natezanja ni oko čega.
A drugih dvoje su već druga priča ...
Konstantno natezanje i ponavljanje i moljakanje ...Oni imaju po 1 h vremena
S tim da moram napomenuti da se to dogadja samo kad ne mogu ići vani
Živimo na moru pa djeca većinu godine provode u dvorištu
Iza 8 nema na komp ili tv osim ako nije u pitanju neki film za njih
Nemaju mobitele i ostala čudesa
u kući je jedan tv i jedan komp.
U zadnje vrijeme i ovaj najmlađi naučio kako igrati uno pa svaku noć od 7 do 8 kartaju

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Peterlin, kad danas čitam integralne verzije onih komadića stripova koji su izlazili u Stripoteci budem u totalnoj ekstazi.
Živio Marko Šunjić i njegova izdavačka kuća čiji je moto:"Mi izdajemo samo dobre stripove!"

A on topic, i moji koriste sve moguće prilike da se nasele na kakav ekran. Neki dan je A sa Ipoda prešao na tablet, pa sam ga zezala da povećava dozu droge i da pazi kako će to završiti. Ova dva mlađa imaju pol sata igre na kompu dnevno. Jučer su zbog makljaže u autu ostali bez toga. Ali sveukupno budu pred ekranima raznim duze od toga jer se uvaljuju baki pred TV...

---

X

Baki vikendom, susjedima u tjednu... ali mama kobac gleda na sat pa zove mlađega (stariji ne ferma tv) da se vrati u 3d svijet.

Cure, puno ste toga napisale, sad bih rado odgovorio pojedinačno na neke postove, ali ne stignem (ne želim previše visiti pred ekranom :-P) ....

Meni se čini bitnim nekoliko detalja:
- da li roditelji nude neku drugu aktivnost (zabavu ili ne-zabavu) pored ekrana svih vrsta
- kako djeca reagiraju na tu roditeljsku "ponudu"
- da li djeca osjećaju potrebu za nečim što nije "ekranskog karaktera"
- socijalni faktor
- neodređeni faktor "x" koji je obično vezan uz trenutna dječja raspoloženja, pubertetske mušice itd.

Primjetio sam da velik broj vaše djece ima puno vannastavnih aktivnosti i tada jednostavno nema puno vremena za ekrane ... kod nas je drugačije jer Vedran ima samo dodatne školske aktivnosti (Informatika, dopunske grupe tipa matematička, kemijska, foto grupa) i od ostaloga samo poi jednom tjedno.
Zrinka nema ništa, dakle svaki dan je cijelo popodne kod kuće ... i najčešće nema želju igrati se sa curama (iako ima dvije cure iz razreda u krugu 100 metara i većinu razreda u krugu 500 m).
Nudili im jesmo razne stvari, od sporta pa nadalje, no nije ih zanimali i to smo poštovali, nismo ih htjeli tjerati na nešto za što nemaju sami volju. No, to sada otvara više vremena za tu "ekranizaciju".

Druga stvar je škola - oni na školu troše minimalno vremena. zadaća se napiše u roku keks i to je to, učenje im ne pada na pamet (čak ni sad vedranu, kada su pred njim natjecanja iz matke, geografije, kemije, informatike) .... znam da bi bilo KORISNO potjerat ih na to, ako ništa drugo, onda zbog radnih navika. No, činjenica je da se i nadalje doma donose gotovo bez iznimke petice i onda ne vidim puno svrhe u tome, u prisili.
(uostalom, tako je bilo i meni, nisam pravo ugrijao stolicu sve do srednje škole, točnije trećeg razreda i engleskoga)
A malo vremena uz učenje opet znači više vremena za ekrane.

Ono kaj se meni čini je da njih (ipak) zanima zabava svih drugih vrsta (outdoor - jučer je Vedran došao 2 sata kasnije iz škole jer je igrao nogač na igralištu s dečkima iz razreda, prvi puta u ovoj školskoj godini - ne kalendarskoj, školskoj! Razlog: crko je komp jednom od pajdaša pa su morali radit nekaj drugo ...:mrgreen:), samo uvijek moraju servirati taj kao otpor, "Neeeeee daaaaa mi seeeeeeeeee ..." i onda im na kraju ipak bude ekstrazabavno i kad odemo na izlet i u muzej i na kakvo neobično mjesto (od Grada mladih pa do foto safarija uz prugu ili biciklističkih istraživanja)

Vjerojatno bih i ja trebao malo pustiti kontrolu i u nekom periodu ne predlagati neekransku zabavu pa vidjeti kakva će biti reakcija .... (BTW, ako se ne varaam, Jesper Juul isto zagovara "samoregulaciju" odnosno princip da djeca sama najbolje znaju kad im je dosta bilo čega i da se mi tu ne trebamo miješati osim u zaista ekstremnim slučajevima.

Kako god bilo, čini se da je život bez (puno) ekrana nemoguć ... i ja kad krenem sređivati fotke, pisati postove za blog ili tekstove za časopise ili "Mapiranje Trešnjevke" ne mogu se nikud mrdnut bez kompa ... i nekad me to baš smeta. :roll:

Hm, da, ja se zapravo uvijek pitam kada djeca toliko vise na tim ekranima, jer mi - cijela obitelj - nekako stalno patimo od manjka vremena, iako moja kći uopće nema nikakve vanškolske aktivnosti pa je to zapravo čudno i neka druga tema, jer ja stvarno ne znam kako nama to vrijeme tako klizi kroz prste. Uglavnom, ona se stalno žali da se nikad ne stigne igrati (ne na kompu nego generalno).

A inače, slažem se sa cvijetom - kompjuterske igrice su preatraktivne, ja znam djecu koja zaista, ali zaista previše vremena provode igrajući ih, a kad se sjetim sebe - ja se ne usuđujem primirisati ove nove igrice jer su one stare iz moje mladosti bile dovoljne da me totalno zaokupe (ne znam da li je netko igrao jednu starinsku alii vrlo pametnu igricu po imenu LOST VIKINGS - ta me bila preuzela sto posto)

tatek, ne brini toliko....

Da je topic naslovljen "koliko kilometara su vaša djeca prohodala pješice?" gdje bi bila tvoja djeca, a gdje naša???

Činjenica je da djecu ne treba poticati (ni davati primjer koji smatramo lošim) glede ekrana, ali primjer zdravog načina provođenja vikenda kakav ti imaš u svojoj obitelji meni je svjetlosnim godinama daleko. Imamo drugačiju dinamiku - moji se vikendom trenutno bave orezivanjem kupina i ribizla (jest da je vrijeme usr*no, ali što sad??) i struganjem mahovine s terase ispred vikendice, šetnjom po poznatim prigorskim bregima itd, ali popeli su se na Sljeme možda triput ... (no pretjerujem, poznaju i Gorsko Zrcalo i Kamene svate i Glavicu, Puntijarku i ove gore domove, ali dugo im već obećavam Veternicu pa nikako - više puta smo se nasadili jer je bilo zatvoreno). Dalje se makli nismo. Ni do Okića (shame).

ALI ne možemo te stići da se postavimo na glavu. I zato pusti SEBE na miru, pa onda i djecu. Ne kažem da ih ne treba nadzirati - treba, ali ne treba se time opterećivati. Na dobrom ste putu. Kad se zbroje sve naše slobodne aktivnosti kroz tjedan, pitanje je da li dostignemo tebe i tvoju obitelj za jedan jedini pošteni vikend. Djeca će pamtiti vaše izlete, a ekrani će pasti u zaborav. Amen!

ma kad se sjetim i civilizacije, a dooma jos ranije, dovoljno mi je da ne dopustim da u kucu udje ni nitendo, ni plejka ni nista.
koliko god me nagovarali, drzim zadnju obranu jer sam primjetila da je kcer na nas, a i muz i ja uzasno, uzasno volimo igrice. zato ni jednu nisam instalirala od kad se kcer rodila.

a stripovi...meni je bas drago sto se moja u njih zaljubila i sto svaki odlazak s didom u grad zavrsi u stripovima na kvadrat, ko neki ritual.
da, ona se u njih uzivi i ima problema s hiperfokusom, al draze mi je to nego da uzgaja zmajeve ili uredjuje digitalne barbike.

tocno se sjecam kad je instalitala neku igricu virtualnog akvarija. i trcala doma iz vrtica da nahrani ribice, ocisti akvarij, virtualno, naravno.
pa smo je MM i ja pitali zasto za 5kn ne cisti nas pravi akvarij u kojem su njene ribice.
to je dosadno, kaze ona.
a potezi ciscenja su isti- mases prstom lijevo desno i magnet cisti ekran.
mases rukom lijevo desno dok drzis magnet i magnet cisti staklo akvarija.

stoga, koliko god meni bila primamljiva ideja raznih igrica, branit cu i zabranjivat cu, jer u nasoj obitelji se nitko ne zna kontrolirati :mrgreen:

mima, ja sam igrala BROKEN SWORD dok sam bila trudna s J, a bila sam doma bez posla.
i totalno me obuzelo, toliko da bi, već sam to pisala, cijelo jutro bila na ekranu i u tri i pol popodne počela sjeckati kapulu za ručak, čisto da kad mm dođe s posla izgledam ko da nešto radim :lol:

ijao broken sword!!! :lol:
kad se samo setim!!!

mi smo jedno vreme bili opsednuti onim Simsima, MM, moja mama i ja. ijao kad se setim kako smo ih ženili i udavali međusobno, ubijali, zidali im one kućerde i sve....
žešća navlaka

cvijeta onaj deo o tetrisu pred očima mogu da potpišem
sanjala sam ga noćima

edit: upravo mi se razbistrilo odakle mom detetu ovisnički potencijal LOL

tatek, ne znam, ja ne vjerujem u preopterećenost djece. tako da ovo da nemaju niti jednu vanškolsku aktivnost ne bi prošlo kod nas.
naročito dok, a tako je vidim i kod tebe, školu riješe dok si rekao keks, s odličnim rezultatima.
j ima svaki dan trening. i subotom utakmicu.
ide na dopunsku iz matematike i sad vježba za natjecanje.
i za svaku od tih aktivnosti uvijek gunđa i rađe bi kaučario i bio na nekom od bezbroj servera minecraft-a.
a poslije, kad se vrati, je zadovoljan i sretan.
jučer smo zajedno rješavali zadatke s natjecanja. i ja sam došla na svoje, baš smo uživali, on i ja, sami u njegovoj sobi od osam (kad se vratio s treninga) do deset :mrgreen:
no, i dalje mu ostaje opet previše vremena za ekran :-/

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

ijao broken sword!!! :lol:
kad se samo setim!!!

mi smo jedno vreme bili opsednuti onim Simsima, MM, moja mama i ja. ijao kad se setim kako smo ih ženili i udavali međusobno, ubijali, zidali im one kućerde i sve....
žešća navlaka

cvijeta onaj deo o tetrisu pred očima mogu da potpišem
sanjala sam ga noćima

edit: upravo mi se razbistrilo odakle mom detetu ovisnički potencijal LOL

---

:lol:
bila je još neka, ne sjećam se imena, na koju sam se navukla, ono nešto u doba rimskog carstva, gradiš one njihove nastambe, siješ pšenicu...

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

tocno se sjecam kad je instalitala neku igricu virtualnog akvarija. i trcala doma iz vrtica da nahrani ribice, ocisti akvarij, virtualno, naravno.

---

jedna moja frendica je na poslu morala čistit šefu akvarij i hranit ribice (dao joj svoju šifru od fejsa za to) dok je on na godišnjem :mrgreen:

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

:lol:
bila je još neka, ne sjećam se imena, na koju sam se navukla, ono nešto u doba rimskog carstva, gradiš one njihove nastambe, siješ pšenicu...

---

Stronghold ili Patriot? Nisam sigurna, ako kažeš da je bilo iz doba Rima...

mm je igrao taj Stronghold u doba dok je naš L. imao 2,5 godine. Zvao je tu igru "dovo" (dvorac) i šokirao se i ljuto rasplakao kad je tata izgubio bitku, pa mu je dvorac izgorio... To je valjda bila prva igrica koju je vidio.

I danas moja djeca to imaju, ali neke novije verzije - Stronghold Crusader. To je logička igra. Sad iz povijesti uče srednji vijek pa je igra dobro došla za ponavljanje gradiva (kako izgleda srednjevjekovni zamak, što rade seljaci...) Eto, nisu sve igre bezvezno lupanje. Postoje ekonomske misije (uzgajaš hranu, određuješ visinu poreza, mjeri se zadovoljstvo ljudi) i ratne - napadaju te neprijatelji. Ja sam klincima uglavnom bila prevoditelj jer su upute (pismene i govorne) na engleskom. Sad ni to više ne trebaju.

Ont. ja to u životu nisam nikada ni probala. Da jesam, vjerojatno ne bih mogla prestati.

MM kaže da se ta zvala Caesar!

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

MM kaže da se ta zvala Caesar!

---

e ta!

i monkey island :lol:

Prva od tih igara koju sam ikada vidjela bila je Civilization (uff, al sam stara...)