Light verzije tradicionalnih bajki

Ne cenzuriram ništa, iako najmanje volim čitati bajke, bude mi prečudno neke stvari da mi pređu preko usta. Nasilje mi čak nije toliko strašno, to rezanje prstiju i peta i paranje trbuha, jer ga se sjećam iz svog djetinjstva i stvarno ga nisam tako doslovno zamišljala, iako ovaj gore primjer sa bačvom sa čavlima mi je jeziv.
Ali me nerviraju sve one koje idu po patternu mlada djeva ima problem -> uda se za princa. tipa snjeguljica, pepeljuga, trnoružica. srećom sinku su one totalno nezanimljive.

Nemojte miješati Grimmove i Andersenove bajke.
Braća Grimm su prikupljala i obradila narodne bajke, znači, ono što već u nekim prijašnjim postovima piše, kolektivno podsvijesno iskustvo (šifra: Bruno Bettelheim :mrgreen:). Andersenove bajke su umjetničke, i one nemaju tu ulogu u odrastanju i sazrijevanju djeteta kao klasične bajke. Ne mislim time reći da su manje vrijedne, nego su drukčije i ne mogu se uspoređivati.
Moj sin je rastao uz Grimmove bajke (i još neke druge narodne bajke, npr. ruske) bez ikakvog negativnog iskustva (dapače, Ivicu i Maricu je stalno tražio da mu čitamo, i to baš u vrijeme kad je krenuo u vrtić, pitam se zašto :mrgreen:). Ali na Djevojčicu sa žigicama za lektiru se rasplakao i više nije htio čitati Andersena. Drugačije ga je pogodilo.
Ista stvar vrijedi i za Oscara Wildea.

Nadalje, razlikuju se i obrade istih narodnih bajki, npr. Grimmove i Perraultove.

Što se tiče Bambija, njemu je dovoljna šteta nanesena Disneyevom obradom, a onda kad se to prenese u slikovnicu u kojoj mama umire već na 2. strani :roll:

I Vid je plakao čitajući Djevojčicu sa šibicama. I još je kroz suze, grcajući komentirao kako je to strašno. A ja nisam znala dal da plačem skupa s njim ili da umirem od smijeha. Bila je to situacija rastegnuta u dvije krajnosti. Al mekano smo doskočili.

ako je nešto kolektivno podsvjesno iskustvo, hoće li ga dijete pokupiti iz svoje kulture i bez čitanja tih bajki? je li to jedini način na koji se prenosi?

Zanimljivo pitanje, i mene zanima, jer nisam nikad posebno obratila pažnju na te bajke, rijetko smo ih čitali.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

ako je nešto kolektivno podsvjesno iskustvo, hoće li ga dijete pokupiti iz svoje kulture i bez čitanja tih bajki? je li to jedini način na koji se prenosi?

---

Hoće jer su drugi načini prenošenja (hoće reć mediji) zauzeli mjesto usmene književnosti.
Inače sam došla napisati isto ono što je napisala tanja_b.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

ako je nešto kolektivno podsvjesno iskustvo, hoće li ga dijete pokupiti iz svoje kulture i bez čitanja tih bajki? je li to jedini način na koji se prenosi?

---

Naravno da hoće... iz narodnih izreka koje žive u svakodnevnom životu, iz medija, iz svih mogućih drugih oblika komunikacije.

Ali bajke su dio opće kulture koji sam ja željela priuštiti svojoj djeci. Nema nikakve razlike između bajki i štajaznam čitanja knjiga. Netko pročita samo obveznu lektiru, drugi puno više... Sve je to individualno.

Ont. Moj mlađi ima Priče iz davnine sada za lektiru u 6. razredu - najmanje 3. put, ali obrada je svaki put drugačija... Pitam ga čega se sjeća iz ranijih čitanja konkretne priče (Lutonjica Toporko i devet župančića) a on zna cijele komade teksta napamet :klap:! Mamino dijete :heart:..

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

I Vid je plakao čitajući Djevojčicu sa šibicama. I još je kroz suze, grcajući komentirao kako je to strašno. A ja nisam znala dal da plačem skupa s njim ili da umirem od smijeha. Bila je to situacija rastegnuta u dvije krajnosti. Al mekano smo doskočili.

---

pa meni je to super.
da ga se toliko dojmi knjiga da plače.
ja volem plakati i na knjige i na filmove i na muziku :mrgreen:
meni valjda ide na živce kao prvo da j uopće ne voli čitati, a kao drugo da sve ono što na jedvite jade pročita, preko one stvari, a mora jer je za lektiru, niš ga ne takne ni ne dojmi.
tako da sam uživala kad je plakao nakon junaka pavlove ulice npr :mrgreen:

Ajte malo ako vam se da o kolektivno podsvijesnom kroz medije, nekako mi to nije karta na koju bi igrala pa bi voljela čuti i pozitivu (a i gubim se u pojmovima).

Za sad su u djelomičnoj medijskoj izolaciji ali mi je jasno da to ne drži vodu na duge staze.

Sadržaj u medijima ne uređuje životno iskustvo i sito i rešeto kroz generacije, nego profit i potražnja.

Nisu mediji samo televizija i internet. Medij je sve što prenosi informacije. I tiskani i elektronički i audiovizualni.
Knjiga, strip, plakat, letak, radio, film...

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Ovo što ću napisati je, pretpostavljam, priča većine nas, iako prenosim samo vlastito iskustvo.

Do škole sam, malo je reć, gutala bajke, basne, priče, s odlaskom u školu krenula sam na Bambije i slične knjige, pa mitologije, Karla Maya i cijelu tu ekipu itd, itd.
"Nasilja" je bilo svugdje, ubijanje, kuhanje, jedenje, skalpiranje...nema čega nije bilo.
Nisam odrasla u nasilnu osobu, upravo suprotno, osjećajna sam i osjetljiva na sve vrste nepravdi, nasilja, a bogme nemam nikakvih trauma od čitanja ili slušanja takvih priča. Ono nešto trauma što imam ili loših sjećanja iz djetinjstva, imam od roditelja, nastavnika, djece, dakle od STVARNOG okruženja, a ne od onog iz mašte i priča.

---

X

Citiraj:

---

rutvica prvotno napisa

djrvojčica sa šibicama govori o socijalnoj nepravdi i nebrizi društva za svoje najranjivije članove, a to je puno strašnije od nedjela koja učine neki pojedinci (npr. vuk u crvenkapici) - udara na naš temeljni osjećaj sigurnosti u svijetu

---

ne, mislim da nije u tome stvar. Djevojčica sa šibicama je priča H. C. Andersena, nije klasična bajka bazirana na mitu. U Snjeguljici i Crvenkapici zlo je prikazano vrlo pojednostavljeno, crno bijelo. Kao i grčki mitovi koje ste spomenuli, tu se s dobrom ni zlom nitko previše ne zamara, bitna je samo volja bogova. I meni su bili super :zaljubljen: A Andersen je pisao sasvim drugačije, njegove su priče često teške za čitanje, recimo Mala Sirena, Ružno pače - uvijek se provlači neka tuga koju ne može riješiti ni čarolija ni lijepi princ. Slično kao kod O. Wildea, pada mi na pamet Sretni princ, kakva tuga... i to djeca osjete.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

meni jedino nisu sjele ezopove basne, dok sam ih u izvornom obliku čitala djeci. al, ono, brutalne su do kraja :lool:
što god da napravi, vuk uvijek pojede janje, nema mu spasa :mrgreen:

---

Moja mama je maloj čitala Basne Leonarda da Vincija. E to su mračne priče... I pitam mamu, čuj, nije li to za nju malo predepresivno? A što da radim, kaže ona, kad baš to hoće :unsure:

Citiraj:

---

rutvica prvotno napisa

bajke su način prenošenja kolektivnog iskustva na najmlađe, važne životne lekcije i ove osakaćene verzije u modernim knjižicama me užasavaju.

---

Ako netko misli da su Grimove i Perraultove bajke originalne, također je u krivu. Što bi bilo to kolektivno iskustvo u izvornom obliku možemo samo nagađati. Neke narodne priče koje sam čitala u obliku kako su ih govorili kazivači (to je većinom ipak zapisano kasnije, negdje u 20. st.) za nas danas nemaju ni glavu ni rep i pune su detalja koje ne bi pri zdravoj pameti pričali djeci. A nekad su se pričali za zabavu cijeloj obitelji, pa tko čuje čuje :)

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Ajte malo ako vam se da o kolektivno podsvijesnom kroz medije, nekako mi to nije karta na koju bi igrala pa bi voljela čuti i pozitivu (a i gubim se u pojmovima).

Za sad su u djelomičnoj medijskoj izolaciji ali mi je jasno da to ne drži vodu na duge staze.

---

Pa evo na brzinu presjeka:

Dječje predstave u kazalištima:

http://www.klinfo.hr/dogadjanja/pred...aliste-tresnja

http://www.czk-novi-zagreb.hr/hr/pre...striborova,482

Dječji filmovi (bez obzira na kritike): http://www.segrthlapic.hr/

Dječje igračke: http://toporko.com/toporko/Katalog/Katalog.html

Web stranice (stavljam doslovce prvu na koju sam nabasala): http://www.pjesmicezadjecu.com/bajke...-prascica.html

Eto, to su samo neki primjeri - ima ih moooore...

Citiraj:

---

mendula prvotno napisa

Sadržaj u medijima ne uređuje životno iskustvo i sito i rešeto kroz generacije, nego profit i potražnja.

---

Ovo je točno, ali dok su djeca mala, NAŠE životno iskustvo služi kao sito i rešeto.

Uostalom, pomikaki je lijepo napisala da je usmena književnost (izvorna) bila bez cenzure i za sve generacije, pa tko čuje - čuje.

Inače, nešto bolji uvid u narodne priče (naše) dobije se ovdje: http://dzs.ffzg.unizg.hr/html/Usmene1.htm

Za lektiru u nekom (mislim peti) razredu su Šaljive narodne priče, a u čitanku su stavili priču Ero s onoga svijeta.

Sjecam se da sam kao dijete bila tesko istraumatizirana zlocestom vilom i trnoruzicom koja je trebala umrijeti, ali je na kraju spavala 100 godina. Toliko me isprepadala ta prica da sam godinama imala nocne more i bojala se zaspati. Poucena tim iskustvom, kceri pricam svoje, popravljene verzije price :) Ima ih mnogo.
Tako mala sirena na primjer, spasi zivot princu od utapanja, nakon toga ode morskoj mudroj zeni da joj kaze kako zeli noge. Ona joj kaze da ce ju svaki korak boljeti kao lud i pritom ce krvariti. Ostat ce bez jezika, sto znaci da ce izgubiti svoj dobar glas i svi ce misliti da je ocajnica sto sve zrtvuje radi nekog frajera kojeg je vidjela prvi puta. Isto tako joj morska mudra zena isprica vrlo smijesnu pricu iz svoje mladosti, kako je bila luda i glupa, te mala sirena vidi da je zena u pravu.
U medjuvremenu, princ, koji je cijelo to vrijeme nije mogao izbaciti iz glave, se sjeti da je ona imala riblji rep, te zakljuci da je ona morska sirena. I naravno, svi decki vole cure koje su posebne, pa tako i on. Nabavio je podmornicu i krenuo u potragu za njom. Napokon ju je nasao i zahvaljujuci opremi za ronjenje, odlucio zivjeti u moru, kako bi joj bio blizu. Potpuno je osvojio malu sirenu, pa su se uskoro i ozenili. Morska mudra zena bila im je kuma ;)

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

ne, mislim da nije u tome stvar. Djevojčica sa šibicama je priča H. C. Andersena, nije klasična bajka bazirana na mitu. U Snjeguljici i Crvenkapici zlo je prikazano vrlo pojednostavljeno, crno bijelo. Kao i grčki mitovi koje ste spomenuli, tu se s dobrom ni zlom nitko previše ne zamara, bitna je samo volja bogova. I meni su bili super :zaljubljen: A Andersen je pisao sasvim drugačije, njegove su priče često teške za čitanje, recimo Mala Sirena, Ružno pače - uvijek se provlači neka tuga koju ne može riješiti ni čarolija ni lijepi princ. Slično kao kod O. Wildea, pada mi na pamet Sretni princ, kakva tuga... i to djeca osjete.

---

donekle se slažem, ali ipak nisu likovi u bajkama sasvim crno-bijeli. npr. ivica i marica - da klinci nisu bili pohlepni (u nekim verzijama samo ivica), ne bi ih uhvatila vještica. da je crvenkapica slušala mamu, ne bi vuk znao doći do bake. tata od ivice i marice ih je volio, ali je bio slabić, i tako... upravo to me živcira jer se u skraćenim, slikovničarskim verzijama gube te nijanse, pa fakat bude crno bijelo... a sretni princ, da, to je fakat tuga - imala sam to na kazeti i slušala jako mala

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Ako netko misli da su Grimove i Perraultove bajke originalne, također je u krivu. Što bi bilo to kolektivno iskustvo u izvornom obliku možemo samo nagađati. Neke narodne priče koje sam čitala u obliku kako su ih govorili kazivači (to je većinom ipak zapisano kasnije, negdje u 20. st.) za nas danas nemaju ni glavu ni rep i pune su detalja koje ne bi pri zdravoj pameti pričali djeci. A nekad su se pričali za zabavu cijeloj obitelji, pa tko čuje čuje :)

---

to je povezano s onim pitanjem kad koje bajke djeci. no kako se nitko od nas ne osjeća stvarno traumatizirano bajkama, basnama i inim, možda to sve funkcionira kao mali princ. zamaskirano u metafore i višestruka značenja - u svakoj dobi shvatiš priču na drugi način. pa kao klinac skužžiš sve crno bijelo - u tom razdoblju ti to i treba jer si premalen za donositi neke složenije odluke - treba slijediti pravila da bi bio siguran. onda kako odrastaš počinješ primjećivati nijanse i to ti omogućava da skužiš da svijet nije crno bijel i da sam donosiš odluku što je u nekoj situaciji dobro, a što zlo. možda sam se sad malo zapetljala :-)

Citiraj:

---

rutvica prvotno napisa

donekle se slažem, ali ipak nisu likovi u bajkama sasvim crno-bijeli. npr. ivica i marica - da klinci nisu bili pohlepni (u nekim verzijama samo ivica), ne bi ih uhvatila vještica. da je crvenkapica slušala mamu, ne bi vuk znao doći do bake. tata od ivice i marice ih je volio, ali je bio slabić, i tako... upravo to me živcira jer se u skraćenim, slikovničarskim verzijama gube te nijanse, pa fakat bude crno bijelo... a sretni princ, da, to je fakat tuga - imala sam to na kazeti i slušala jako mala

---

Ja se isto toga sjećam iz djetinjstva.... ne na kazeti, ali imala sam knjigu (naslijedila od tete) i unutra su bile te priče. Sretni princ mi je bila :-(:heart:, a najmilija mi je bila Sebični div.

Ont. nije ta knjiga bez razloga lektira za 5. ili 6. razred, a ne literatura za predškolce. Čitao ju je moj E. ovog ljeta. A lani kad ju je čitao L. njega se to baš nije nešto dojmilo, jednostavno je pročitao jer je morao. Nije ga se ni očešalo.... ali zato mu se u petom razredu silno dopala knjiga Charlie i tvornica čokolade, koja se mene i mog E. apsolutno nije dojmila.

Zato mislim da ne možemo govoriti o dobi za određenu literaturu općenito - Trampolina je lijeo rekla da su njena djeca bila u različitoj dobi spremna za neke bajke. To je individualno, ovisi i o našoj percepciji, ali još više o dječjoj. Ja bih im ponudila - a moji klinci bi uzeli što ih je zanimalo. Moj mlađi sin trenutno čita ovu knjigu: http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=9133 (možda je već i pročitao), a starijega nisam vidjela da bi samoinicijativno uzeo bilo što osim lektire... i tako je još od bajki. On je volio konkretne stvari - npr. Vrijedne ruke Božidara Prosenjaka https://www.google.hr/search?q=bo%C5...ml%3B126%3B160 , volio je knjige o izumima, o graditeljstvu, a bajke nikada - još od Ivice i Marice.

Citiraj:

---

rutvica prvotno napisa

donekle se slažem, ali ipak nisu likovi u bajkama sasvim crno-bijeli. npr. ivica i marica - da klinci nisu bili pohlepni (u nekim verzijama samo ivica), ne bi ih uhvatila vještica. da je crvenkapica slušala mamu, ne bi vuk znao doći do bake. tata od ivice i marice ih je volio, ali je bio slabić, i tako... upravo to me živcira jer se u skraćenim, slikovničarskim verzijama gube te nijanse, pa fakat bude crno bijelo... a sretni princ, da, to je fakat tuga - imala sam to na kazeti i slušala jako mala

---

da, ali nisam govorila o složenosti likova. Npr ružno pače kod Andersona nije ništa složenije prikazano od Ivice i Marice što se tiče karaktera. To je jednostavno lik koji se našao u određenoj situaciji. Ono što izaziva tugu je ritam priče koji ide iz zla u gore :) i kraj - premda pače izraste u lijepog labuda i pridružuje se ostalim labudovima on ostaje tužan.

U nekim verzijama Snjeguljice i sličnih bajki o zlim maćehama na kraju princeza s princem dolazi natrag u dvorac, uhvate maćehu i pogube je npr tako da je vežu divljim konjima za repove da je rasčetvore. To mi je bilo malo previše, koliko se sjećam, ali moguće da sam bila starija kad sam do toga došla. Sva ona ubijanja i silovanja u grčkim mitovima nisu mi značila ništa, bila su izražena tek s jednom ili dvije riječi, koje sam pravo shvatila tek kad sam ih išla ponovo čitati u odrasloj dobi.

Nedavno sam razgovarala s prijateljicom koja jako zagovara cenzuru bajki, odnosno ne čita ih uopće djeci, i sudjeluje u projektu čitanja pozitivnih bajki i priča djeci u knjižnici. Svakako mislim da je dobro da djeca čuju pozitivne bajke. I nisam točno znala objasniti što točno mislim da djeca dobivaju tim klasičnim bajkama, kakvo je to kolektivno iskustvo? Samo znam da ne mogu zamisliti da sam prošla kroz djetinjstvo bez da sam usvojila te priče, kao i da bi bila beskrajna šteta da nisam čitala grčke mitove.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

Ali me nerviraju sve one koje idu po patternu mlada djeva ima problem -> uda se za princa. tipa snjeguljica, pepeljuga, trnoružica.

---

E, ti muško/ženski, stara/mlada, lijepa/ružna i sl. obrasci koji se prenose u pričama i slikovnicama su meni puno veći problem od hardcore-a u bajkama i mitovima.

Citiraj:

---

rutvica prvotno napisa

to je povezano s onim pitanjem kad koje bajke djeci. no kako se nitko od nas ne osjeća stvarno traumatizirano bajkama, basnama i inim, možda to sve funkcionira kao mali princ. zamaskirano u metafore i višestruka značenja - u svakoj dobi shvatiš priču na drugi način. pa kao klinac skužžiš sve crno bijelo - u tom razdoblju ti to i treba jer si premalen za donositi neke složenije odluke - treba slijediti pravila da bi bio siguran. onda kako odrastaš počinješ primjećivati nijanse i to ti omogućava da skužiš da svijet nije crno bijel i da sam donosiš odluku što je u nekoj situaciji dobro, a što zlo. možda sam se sad malo zapetljala :-)

---

Nisi se zapetljala, to je to! Tako nekako sam ja sebi objasnila kad sam odlučila čitati bajke...

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

E, ti muško/ženski, stara/mlada, lijepa/ružna i sl. obrasci koji se prenose u pričama i slikovnicama su meni puno veći problem od hardcore-a u bajkama i mitovima.

---

a kad je tako. prinčevi lijepe djeve biraju :mrgreen:

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

da, ali nisam govorila o složenosti likova. Npr ružno pače kod Andersona nije ništa složenije prikazano od Ivice i Marice što se tiče karaktera. To je jednostavno lik koji se našao u određenoj situaciji. Ono što izaziva tugu je ritam priče koji ide iz zla u gore :) i kraj - premda pače izraste u lijepog labuda i pridružuje se ostalim labudovima on ostaje tužan.

---

Opet ja po Bettelheimu :mrgreen: ali ovo je baš odličan primjer razlike između klasičnih i umjetničkih bajki.
U klasičnim bajkama, glavni lik uspijeva i dolazi do hepienda zahvaljujući svojem iskustvu, sazrijevanju, i sl. Npr. Ivica i Marica, od početne pohlepnosti (jedenje vještičje kućice) uspijevaju zajednički nadmudriti vješticu, a u povratku čak sazrijevaju toliko da se nakratko uspijevaju odvojiti jedno od drugog (patka koja ih prenese preko potoka jedno po jedno). Pritom to sve ostaju ta ista djeca s početka bajke, koja su u međuvremenu odrasla.
U Ružnom pačetu, glavni lik, tj. pače, ne sazrijeva i ne odrasta, nego se pokaže da je zapravo bilo životinja druge vrste, što zapravo sugerira fatalizam (drukčiji sam od drugih jer sam se takav rodio i ne mogu si pomoći).
Evo, mislim da treba obratiti pažnju na takve detalje, a ne na to je li vuk baku pojeo ili zatvorio u ormar...

Ovi obrasci lijepa/ružna, stara/mlada, koje Zuska spominje, ni meni se ne sviđaju (a najmanje to da se sve nedaće ženskih likova rješavaju udajom!), ali nisu ni klasične bajke baš bogomdana i jedina literatura koju trebamo ponuditi svojoj djeci :mrgreen:

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Opet ja po Bettelheimu :mrgreen: ali ovo je baš odličan primjer razlike između klasičnih i umjetničkih bajki.
U klasičnim bajkama, glavni lik uspijeva i dolazi do hepienda zahvaljujući svojem iskustvu, sazrijevanju, i sl. Npr. Ivica i Marica, od početne pohlepnosti (jedenje vještičje kućice) uspijevaju zajednički nadmudriti vješticu, a u povratku čak sazrijevaju toliko da se nakratko uspijevaju odvojiti jedno od drugog (patka koja ih prenese preko potoka jedno po jedno). Pritom to sve ostaju ta ista djeca s početka bajke, koja su u međuvremenu odrasla.
U Ružnom pačetu, glavni lik, tj. pače, ne sazrijeva i ne odrasta, nego se pokaže da je zapravo bilo životinja druge vrste, što zapravo sugerira fatalizam (drukčiji sam od drugih jer sam se takav rodio i ne mogu si pomoći).
Evo, mislim da treba obratiti pažnju na takve detalje, a ne na to je li vuk baku pojeo ili zatvorio u ormar...

Ovi obrasci lijepa/ružna, stara/mlada, koje Zuska spominje, ni meni se ne sviđaju (a najmanje to da se sve nedaće ženskih likova rješavaju udajom!), ali nisu ni klasične bajke baš bogomdana i jedina literatura koju trebamo ponuditi svojoj djeci :mrgreen:

---

moj bi zaključak bio da je sve to dobro čuti i znati, (možda bi trebalo dodati i "sve u svoje vrijeme" ali je nekad teško procijeniti) i još nadograditi modernijim pričama u kojima prenosimo neke druge vrijednosti.
Nikad se ništa pametno nije postiglo cenzurom. Možda djeca trebaju čuti i te stereotipe da bi jednom, čitajući dalje, shvatili i da su to stereotipi i odakle nam stižu. Zato posebno volim priče i crtiće koji se s tim sterotipima poigravaju i izokreću ih.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

U Ružnom pačetu, glavni lik, tj. pače, ne sazrijeva i ne odrasta, nego se pokaže da je zapravo bilo životinja druge vrste, što zapravo sugerira fatalizam (drukčiji sam od drugih jer sam se takav rodio i ne mogu si pomoći).
Evo, mislim da treba obratiti pažnju na takve detalje, a ne na to je li vuk baku pojeo ili zatvorio u ormar...

Ovi obrasci lijepa/ružna, stara/mlada, koje Zuska spominje, ni meni se ne sviđaju (a najmanje to da se sve nedaće ženskih likova rješavaju udajom!), ali nisu ni klasične bajke baš bogomdana i jedina literatura koju trebamo ponuditi svojoj djeci :mrgreen:

---

Ružno pače, po meni, ima jednu drugu pouku, ne sudi i ne odbacuj onu osobu koja je drukčija od većine. Pa ima i dalje...drugačijost ne utječe na nečije potencijale...

A oko obrazaca...ne mislim da ih nude (samo) bajke. Pa i mnoge današnje slikovnice, crtići, igračke i filmovi perpetuiraju upravo te obrasce. Zato mi je važno ponekad izmijeniti priču ili ponuditi, recimo, queer bajke...:)

Citiraj:

---

bella77 prvotno napisa

Ma bitno da je tako stvarno pisalo... 8-)

---

Jeste,ide jedna verzija tako.Baš sam skoro mamu ispitivala gde je ta knjiga ali ona ne može da se seti-a ja se sećam čak i ilustracije sa pticama.Prvo jedna sestra odseče deo prstiju da bi mogla da obuje cipelicu,pa je ptice s grane,možda baš i golubice odaju,nešto kao kaplje krv,pogrešna nevesta na konju i sl.Posle druga sestra iseče deo pete da bi obula cipelu pa je ptice opet otkucaju.I ja u jednom trenutku pomislila da izmislila,ali zbog te ilustracije sam bila sigurna da postoji i nije plod moje mašte-mada bi mi mašta bila baš morbidana da smislim ovakav kraj,hahahaha

gukni gukni golube
krv joj curi iz cipele
cipela joj premalena
zaručnice prave nema

Citiraj:

---

lovely___love prvotno napisa

Jeste,ide jedna verzija tako.Baš sam skoro mamu ispitivala gde je ta knjiga ali ona ne može da se seti-a ja se sećam čak i ilustracije sa pticama.Prvo jedna sestra odseče deo prstiju da bi mogla da obuje cipelicu,pa je ptice s grane,možda baš i golubice odaju,nešto kao kaplje krv,pogrešna nevesta na konju i sl.Posle druga sestra iseče deo pete da bi obula cipelu pa je ptice opet otkucaju.I ja u jednom trenutku pomislila da izmislila,ali zbog te ilustracije sam bila sigurna da postoji i nije plod moje mašte-mada bi mi mašta bila baš morbidana da smislim ovakav kraj,hahahaha

---

a jel im na kraju golubice iskopaju oči? meni nekako ovako zvoni u glavi - kad su polusestre ulazile u crkvu na svadbi, golubice su svakoj iskopale po jedno oko. na izlasku iz crkve su zamijenile mjesta pa su im golubice iskopale i drugo oko?

takoe

Jest !!!!!!!!!!!!!!

o svasta

ja se trudim nekako ublaziti...zapravo, trudila sam se, sad sa 5 mu citam kako pise...
al nisam ni naisla na neke brutalnosti u novijim pricama ,tj novijim knjigama sa pricama
vuk i sedam kozlica je u jednoj isprican tako da vuk otme kozlice, spremi u kavez kraj svoje kucice i zaspe, na kraju dođe mama koza sa puškom, pukne u zrak pa se vuk tako uplaši da pobjegne i više se nikad ne vrati
a i crvenkapica je skoro svugdje ispicana sa ormarom...ili izostane ilustracija, tako da se ima prostora izmisliti kraj

a jaako jako sam ljuta sto mijenjaju pinokia, kupila sam barem 3 slikovnice da bi nasla kompletnog, u jednoj nos uopce nije spomenut.... znaci cijela ponanta je izbrisana,

Ja se sjećam da mi je kod bajki najgore bilo ako su imale nepravedan kraj, npr. mala sirena, tu priču sam zbilja mrzila.

A krvoločni detalji mi nisu uopće smetali, čak mislim da sam uživala u njima. Imala sam jednu ilustriranu knjigu s ruskim bajkama koje su tog bile pune, npr. redovito bi negativci bili raščetvoreni konjima. A ja sam u tim horor detaljima uživala, bitno mi je bilo da je pravda na kraju zadovoljena.

Sent from my GT-I8190 using Tapatalk

Na Minimax-u (kanal s crtaćima) daju madjarske narodne priče.Danas je bila pričao o dve zajedljive starije setre koje su u šumi ubile najmladju i sakrile joj telo u violinu koje su ukrale od slepog muzičara koji je prolazio šumom.A sve zbog jagoda i crvene haljine koju je kraljica obećala onoj koja nabere najviše jagoda.I jednog dana drvo gde su sestre sakrile violinu drvoseča je posekao i kada je ciganin zasvirao na violini čuo se kako najmladja princeza plače i peva:O čoveče,ne prekidaj tužnu pesmu,moje ruke su gudalo violine ne krši ih,ja sam princeza Beatris il tako nešto slično.Na kraju ciganin stigne do kralja i kraljice,oni kad zasvirali violina im se obraća s majko i oče,a kad sestre sviraju pojavljuje se umesto cveća nekako malo čudovište.I na kraju mala izadje iz violine živa i zdrava,kralj baci starije ćerke u tamnicu da budu tamo dok ne umru od starosti,medjutim najmladja sestra ga nagovori da se predomisli i na kraju svi su dalje živeli srećno
Pitam ja moju skoro petogoišnjakinju o crtanom,ona kaže lep.Pitam da li joj nije strašan,ona kratko odgovori sa ne.Tako da deca definitivno drugačije percipiraju priče od nas velikih,jer ja sam juče krišom rasplakah dok gledali crtani - posebno kad violina zasvira,latice se rascvetaju a glasić počne da pevuši

Citiraj:

---

penny prvotno napisa

a jaako jako sam ljuta sto mijenjaju pinokia, kupila sam barem 3 slikovnice da bi nasla kompletnog, u jednoj nos uopce nije spomenut.... znaci cijela ponanta je izbrisana,

---

Eh sad, originalni Pinokio toliko je različit od onog što se servira u Disneyevoj verziji i po slikovnicama, da nisam sigurna da ga zaista želiš ponuditi djetetu :mrgreen:

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

gukni gukni golube
krv joj curi iz cipele
cipela joj premalena
zaručnice prave nema

---

u mojoj verziji pepeljuge je ptičurina nakon tog citata pokljucala oči zločestih sestara :mrgreen: a i citat je sjećam se bio malo drugačiji...
gu, gu, grrrr
iz cipele curi krv
cipela je premalena
zaručnice prave nema

i na kraju je pepeljuga pozvala zločeste sestre na svoje vjenčanje s princom jer je bila dobra, al sestre su naravno bile slijepe, a zločestoj maćehi su obuli užarene cipele u kojima je cijelu večer morala plesati dok se nije srušila mrtva na pod.

sad dok to prepričavam mi djeluje ko teška hororčina, ali sam to potpuno drugačije shvaćala kao dijete. uživala sam u bajkama i gutala ih do iznemoglosti. necenzurirane.

i onda sam dobila svoju djecu i malo su me isto mučile iste dvojbe ko Mojcu, al sve bajke koje sam ja čitala svojim klincima su već bile moderirane tako da su bili izostavljeni oni najkrvaviji djelovi. klincima se sviđalo i tako, al ja sam bila malkice razočarana...nije to to 8-)

jedino sam na slikovnicu Modrobradi koju je kći izabrala jednom u knjižnici doslovce dobila fras i nisam je mogla pročitati u originalu. bila je prebrutalna čak i za mene.

http://www.novilist.hr/Kultura/Knjiz...jecjem-uzrastu

evo jedan link primjeren za ovu temu ;)

Citiraj:

---

rossa prvotno napisa

a jel im na kraju golubice iskopaju oči? meni nekako ovako zvoni u glavi - kad su polusestre ulazile u crkvu na svadbi, golubice su svakoj iskopale po jedno oko. na izlasku iz crkve su zamijenile mjesta pa su im golubice iskopale i drugo oko?

---

bravo, to je to! nisam pažljivo čitala cijeli topic pa mi je ovo promaklo. znala sam da su oči pokljucane, al sam zaboravila kako se to odigralo :D

Citiraj:

---

Bodulica prvotno napisa

jedino sam na slikovnicu Modrobradi koju je kći izabrala jednom u knjižnici doslovce dobila fras i nisam je mogla pročitati u originalu. bila je prebrutalna čak i za mene.

---

Evo to je bajka koje sam se zaista bojala kad sam bila dijete.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Evo to je bajka koje sam se zaista bojala kad sam bila dijete.

---

meni to čak nije ni ličilo na bajku, već na scenarij nekog groznog trilera sa serijskim ubojicom kao glavnim likom.

a ja jako volim trilere...pa čak me i serijske ubojice jako intrigriraju s psihološkog aspekta te sam iščitala nešto literature i s tom tematikom, ali kao priča za djecu je stvarno u najmanju ruku šokantno.

inače sam prilično normalna, časna pionirska :mrgreen:

Moja najgora trauma iz djetinjstva je ekranizacija Shakespeareovog Kroćenja goropadnice. Ja sam toliko plakala radi nepravde učinjene Kate.

U usporedbi s tim, to što je Tantal skuhao sina Pelopa za večeru bogovima mi je bio mačji kašalj :lol: