Tako mi je drago da se sve dobro raspetljalo... :sp:
Znam kako to izgleda, iz prve ruke.
Printable View
Bok, Iva1602!
Puuuuno ti hvala što si se javila.
Razumijem kako ti je bilo jer je meni bilo užasno teško kada je mala imala godinu i pol i kada smo uočili probleme. Nisam uopće mogla funkcionirati.
Sada je situacija puno bolja. Jako je napredovala i iako smo vježbali, mislim da se napredak većinom desio i spontano.
Sada idemo na floortime i to nam odlično odgovara, a čekamo senzornu na Goljaku i radnu terapiju također. Zanima me, znaš li gdje možemo na radnu terapiju? Dodala bih joj još neke vježbice pogotovo jer fina motorika malo šteka. Ne puno, ali malo ipak da.
Također me zanima kako je kod tvojeg L bilo sa igrom? Kod nas malo šteka ta igra, ima simboliku (npr da CD glumi telefon i slično), ali malo šteka imaginarna igra, igra pretvaranja, iako i tu ima pomaka.
Pokazna gesta se pojavila i baš traži stvari pogledom.
Da li bi mogla još nešto preporučiti (osim Greenspana, to znam).
Da li bi mogla opisati zašto su na ERF-u prvo dali dijagnozu iz spektra, a onda skinuli?
Još jednom ti hvala.
Mi smo također naručeni na ERF ali me sad malo strah ići tamo, pogotovo jer mislim da smo našli nekako svoj pravi put, zasada, Ne bih htjela neke preuranjene dijagnoze,
Maco, potraži knjige Renate Rade (Malo dijete i prostor, Malo dijete s komunikacijskim teškoćama, Kako poticati govorno-jezični razvoj itd...)
Evo još jedne: http://www.foma.hr/prirucnici-za-rod...icnog-razvoja/
Renata Rade i Silva Jug su iz Suvaga. Knjige nemoj kupovati, imaš ih po knjižnicama pa prvo vidi kako ti se dopadaju: http://katalog.kgz.hr/pagesResults/r...v0=Renata+Rade
Kupila sam tu knjigu gđe Rade, a Greenspana sam posudila u knjižnici.
Zanima me što se radi na radnoj terapiji? Čekamo je na Goljaku ali nikako dočekati red. A ne mogu nigdje na netu naći te vježbice za prstiće.
Također sam mislila možda privatno naći terapeuta?. Ne znam ni sama. Zasad nam je floortime stvarno super, samo što je tamo baš naglasak na toj socijalnoj komunikaciji i poticanjem simboličke igre, a htjela bih nekako pokriti i taj dio fine motorike.
Vježbe za prstiće imaš u knjizi Ilone Posokhove i Ivane Herljević "Govor - ritam - pokret"
To je ova knjiga: http://www.izvorznanja.com/index.php...product_id=162
Evo što sam ja zabilježila od svoje djece i također iz svog djetinjstva (kopiram iz dokumenta, pa se nemojte čuditi duljini posta):
Evo nekoliko primjera onoga što se ja sjećam iz vlastitog djetinjstva, a koji obuhvaćaju stihove (audio stimulacija), pokrete (vizualna stimulacija) i dodir (taktilna stimulacija):
IGRE PRSTIMA ZA MALU DJECU
Priča za 5 prstiju 1
Palac: ovaj ide u lov
Kažiprst: ovaj ide za njim
Srednji prst: ovaj kuću čuva
Prstenjak: ovaj papicu kuha
Mali prst: ovaj plače jer mora sam musti kravu – muzu muzu muzu (prstić potegnuti nekoliko puta)
Priča za 5 prstiju 2
Palac: ja sam palac, glavni prst – delija sam jak i čvrst
Kažiprst: prepoznat me može svak jer sam spretan, brz i lak
Srednji prst: poštujte me redom svi jer sam od vas najveći
Prstenjak: vredniji sam od svih vas jer ja imam zlatan pâs
Mali prst: to već znade cijeli svijet – bez mene vas nema pet!
Priča za 5 prstiju 3
Stari palac kruha prosi
Kažiprst ga kući nosi
Srednjak šuti pa se ljuti
Što prstenjak sve pojeda
A mezimac samo gleda
KRIŠ-KRAŠ-MATIJAŠ
Kriš-kraš-matijaš (prstom crtati križić po dječjem dlanu nekoliko puta – stimulacija osjeta dodira)
Kaj mi daš – dam ti POČ (udariti dlanom o dječji dlan)
Kam ideš? V Stari Grad, kobile klat! Vrta vrta vrta vrta (prstom kružiti po dječjem dlanu)
Biba leze (za sasvim malu djecu)
Biba leze, torbu nosi, kuda ide – tu nutra, tu nutra, tu nutra, tu nutra, tu nutra!
(Hodati sa dva prsta po djetetovom tijelu, a na kraju završiti u pazuhu ili u ovratniku košulje!)
LICE I GLAVA
Šećer, kava…(za sasvim malu djecu)
Šećer (dotaknuti čelo)
kava (dotaknuti bradu)
Čaj (dotaknuti lijevi obraz)
Rum (dotaknuti desni obraz)
BUM! (šakom lagano udariti u nos!)
Stara istarska (za sasvim malu djecu)
Oltarić (prstom djetetu dotaknuti čelo)
Dvi svićice (pokazati oči)
Dva kušinca (prstima dotaknuti obraze)
Kapelan (dotaknuti bradu)
Bilim, bilim, bilam (uhvatiti dijete za nos i “pozvoniti”)
TIP-TIP-TIP
Prstićima tip-tip-tip (kažiprste u križ)
Glavicom pak nik-nik-nik (klimnuti glavom)
Ručicama klop-klop-klop (pljesak)
Nožicama top-top-top (udarac nogama o pod)
Naokolo jedan-dva (okrenuti se oko sebe za 360 stupnjeva)
Pa je igra gotova.
(Dakako, to se i pjeva).
IGRE ZA MALO VEĆU DJECU
Da se podsjetimo – vjerojatno svaka od ovih igara zaslužuje opis, upute i pravila, navest ću samo nekoliko, redoslijedom kako mi padnu na pamet:
IGRE BEZ POMAGALA
– Igra skrivača klasična
– Igra lovice (na čučanj ili na krug)
– Kume, kume, koliko je sati
– Crna kraljica jedan, dva, tri
– Ide majka s kolodvora
– Laste, prolaste
– Daj, care, vojsku
– Igra trule kobile
– Naokolo šalata
– Šambare, bambare, pretvorite se…
– Imali smo pile – igra skrivanja i traženja stvari s pjevanjem, na principu toplo-hladno
– Razne glazbene igre s pjevanjem:
– I rešeto srce ima
– U podrumu je tama
– U Zagrebu je kućica
– Glazbeni semafor
IGRE LOPTOM
– Godinice (loptom se udara u zid) – jedan ili više igrača; ovo bi zaslužilo detaljan opis dok se još sjećam kako je išlo
– Školice loptom (loptom se udara u zid) – 3 ili više igrača – jedan pokazuje, drugi ponavljaju
– Neka puca, neka puca…
– Graničara ili varijanta iste igre pod nazivom “između dvije vatre”
IGRE S DRUGIM POMAGALIMA - NA OTVORENOM– Preskakivanje konopca - uglavnom za djevojčice (razne varijante: crven bijeli plavi, “double Dutch”: dvije djevojčice drže se za ruke i zajedno preskaču, varijante kada dvije vrte konopac, a treća skače itd…)
– Hulahup – kolut koji se vrti oko struka
– Gumi-gumi – u “moje vrijeme” to je bila velika novost
– Oduzimanje zemlje (“nožićkanje”) – uglavnom za dječake (ne znam igra li se i danas)
– Školice, obične ili avionske
– Pikulanje, na rupu ili na gađanje
IGRE S DRUGIM POMAGALIMA - U ZATVORENOM ILI VANI, PO ŽELJI
– Igra mačke i miša (s maramicom koja se skriva)
– Igra skrivanja stvari (hladno, toplo, vruće…)
– Zujalica (veliki plosnati gumb na koncu)
– Frulica od bazge (moram pitati tatu točne upute za izradu)
– Vodenica od kukuruznog klipa (za to treba imati tekuću vodu)
– Kućica na drvetu ili slično (u današnje vrijeme česta je upotreba šatora za te svrhe, u kući može poslužiti velika kutija)
Igra pretvaranja tek sa 4 godine !!!
Prije otprilike godinu dana je počela velika panika u našem domu, pisala sam prije ljeta, mislim da baš na ovoj temii isčitala sve što ima veze s govorom, kašnjenjem, pervazivnim razvojnim p.i autizmom. Prošli smo dosta od dijagnostike, dobivali svakakva mišljenja. Onda smo ovo ljeto odlučili prestati toliko panično hodati okolo tražeći dijagnozu i odlučili raditi s njim, pokušavali sve što smo čuli, pročitali, vidjeli. I polako idemo naprijed! Zapravo se javljam iz jednog drugog razloga :) Nisam bila na ovoj temi od ljeta i danas mi je pala na pamet. I kada sam došla i vidjela da je iva 1602 napisala da su im maknuli dijagnozu spektra bila sam preeeeesretna! Mislim da sam pročitala svaki tvoj post prije godinu dana i kada sam ovo pročitala, baš sam sretna, jako mi je drago!!!
I ne samo da mi je drago zbog vas, nego to ide u prilog svemu što sam u zadnjih pola godine čitala po stranim forumima i knjigama, kako stvarno ne treba žuriti s ozbiljnim dijagnozama, osobito dječaka. Treba detektirati slabija područja i moguće probleme, ali prije svega podučiti nas roditelje što i kako raditi. I s djecom se treba puno baviti i raditi i voljeti ih i davati im puno poticaja koje trebaju i prilika za učenje, zabavu i rast. Previše puta smo muž i ja čuli samo potencijalne dijagnoze (spektar, pervazivni, porem. soc. kom., kašnjenje u govoru...), a uz to slabo nekih pravih uputa i savjeta za dalje. A to nam najviše treba. Teško je ne opterećivati se dijagnozom i ne tražiti dijagnoze, ali to je stvarno najbolja stvar. Oprostite na dužem postu, samo sam htjela reći da mi je drago da tvoj malac Iva super napreduje!
Postovani svi
Vjerujem da je bilo vec prica na ovu temu ali bih jako molio za pomoc, pogotovo mame i nekoga sa slicnim iskustvima.
Naime, prije 21 mjesec smo supruga i ja dobili prekrasnu malu bebu koja je rodjena bez problema (doduse ranije nekih 2 tjedna carskim rezom). Ocjena je bila 10/10. Kako sam ja dosta visok tako je i ona dugacka za svoju dob-dapace ispada iz svih tablica . Ravoj je tekao malo sporije, sama je sjela sa 10 mjeseci, a prohodala sa 18 tek....dosta je oprezna beba pa nije forsirala a nismo ni mi. Brbljat je pocela dosta rano i bila je dosta otvorena, djelila puse davala 5, imala fond od preko 40 rijeci, pokazivala sve likove u knjigi cak i one koje je nismo ucili. E sad.... kako je krenula s hodanjem negdje pocetkom 6 mjeseca-,njen 18 mjesec, supruga i bebica su otisle na more na cijelo ljeto sa njenim roditeljima. Od tada kao da se skroz prebacila na hodanje..... prestala je govoriti toliko (samo mami.... tata.... piti ...njam njam i svoj neki jezik). Onda se pocela sama igrati bez da trazi nas dvoje da se ukljucimo, kada smo vani mi letimo za njom i ne odaziva se (odnosno vrlo rijetko) i ide svojim putovima pa stane gdje ju zanima i tako malo istrazuje.... doduse uvijek se oprezno okrene i gleda di smo mi ili bar jedan od nas ko je s njom. Ne gleda bas u oci (odnosno gleda i mene i zenu i nepoznate ali samo ko je interesira) pa i malo duze, povukla se u sebe ali i dalje se hoce igrati makar rijetko i ako joj je nesto bas zanimljivo. Bili smo kod pedijatra da pogleda hodanje zbog nogice koja malo bjezi u stranu i u ordinaciji se nije pedijatrici odazvala na zvanje niti ju je pogledala nego je samo prebirala po stolu navirivala se i gledala sto moze dohvatiti. I pedijatrica nam dala uputnicu za psihologa jer bi se u toj dobi trebala odazivati i pricati povezano bar dvije rijeci. Obavili smo razgovor sa psihologicom i uglavnom nam je rečeno da ima odstupanja u komunikativnom razvoju (govor, pokazivanje i traženje što se želi) i da bi trebali raditi s njom puno jače na tome, pa i posjetiti logopeda i defektologa da nam pokažu vježbe. Po testiranju koje je napravila, bebica se nalazi u širem prosjeku za svoju dob, radila je neke stvari koje rade trogodišnjaci - slaganje oblika i razumjevanje zadataka, ali slabija joj je komunikacija, makar je doktoricu pogledala par puta kada ju je zvala :-). savjet je što više interakcije s drugom djecom i drugim ljudima - igraonice i sl. Kako su supruga i bebica otišle na more iz Zagreba što se poklopilo sa prohodavanjem, malo smo zanemarili raditi s njom neke vježbe za pričanje, komunikacije i sl, ona je tamo samo jurila po svome i išla okolo a nas dvoje kao luđaci trčali za njom, i naravno plačom je dobivala što je htjela pa se nije ni trudila naučiti reći što želi nego smo mi kad bi plakala nagađali nuđenjem raznih stvari dok se ne smiri (uključujući i TV nažalost)
u svakom slučaju nam je rekla da je sad još ona premala da bi se govorilo o ikakvoj dijagnozi i da je bilo puno gorih slučajeva od nje koji su se vježbom ispravili pa je sve na kraju bilo ok.
rekla je da dođemo za 6 mjeseci na pregled pa ćemo vidjeti što dalje
i dalje smo ukomirani jer svaki put kada je zovemo a ona se ne okrene nas rastuži, ali je počela sve više gledati u oči dok se spustimo na njenu visinu, i kad se glupiramo da joj je interesantno :-)... jučer je čak ponavljala i igru kada zatvorimo oči rukama, pa je preplašimo, pa je i ona zatvorila oči i prestrašila nas :-)
JELA101, znam puno sličnih slučajeva, pa i sa svojim vlastitim djetetom. Komunicira li ona s vama? Pokazuje li prstićem? Mumlja li? Ako to sve radi, rekla bih da joj samo treba vremena.
Dobro je što se pratite kod liječnika, nije dobro što ste ukomirani. Pa što ako bi dijete zaista i imalo neki problem? Uz puno ljubavi, volje i rada svašta se može napraviti.
Pokazuje prsticem na nesto kad joj se pokaze, pa ona ponovi. Ali ne komunicira bas previse s nama. Makar kad je neka igra zna se lijepo nasmijati i sudjelovati, npr, igramo se da nam nogice smrde pa joj pomirisimo nogu i onda se glupiramo da kao jako smjudi i da se mora zacepiti nos, pa ona sama gura nogu nama pod nos... dosta radimo kroz pjesmice pa je nekad uhvatimo kako pred ogledalom ponavlja sama.... glava ramena koljena i stopala, dodirujuci pritom dijelove koje pjeva, isto tako sa kad si sretan....kada je ispred ogledala, glupira se i radi face, pa hoce staviti neku kapu na glavu pa donese meni da joj stavim, ispred ogledala najbolje reagira i sa pogledom u oci. Zna jako dobro slagati oblike, voli stavljati magnete na frizidrer, zna dati bebi maloj piti iz bocice.... zabrinuti smo ali nas uvjeravaju svi (pa i defektologinja kod koje smo bili da treba raditi s njom i da ce samo jednom kliknuti. Zaboravio sam reci da mumlja sve u 16, doslovno se nekad ne gasi, pa u tom mumljanju izlete rijeci koje joj ponavljamo preko dana.
Jela, uživajte u svome djetetu. Sigurno će uskoro progovoriti, samo što nije. :-)
Brine nas sto ne inicira komunikaciju, nego se dosta sama igra. A sto se tice pricanja, ona ima svoj neki jezik bez previse znacenja koji stalno prica. Ne znam jeli to dobro ili ne. Pogled u oci je svakim danom sve cesci, jos uvijek nedovoljan ali mogu reci da sve bolje.....
Motorika ide prije govora. Dajte joj olovku da s njom piše i imate na Fb Linit design koji rade svakakve predmete od drva za vježbanje fine motorike. Moja je tak ko vaša.
Nekada kada joj je nesto interesantno stvarno se igra s nama i ponavlja sto radimo, imamo par igara koje su joj u vecini puta smjesne, ali kad je nesto zainteresira drugo ne mozes doci do nje nikako, cak onako ramenom kao da se mice-sto tumacimo da zna da smo tu ali nas bas ne sljivi, makar oko nicega se ne zadrzava duze od 10 ak minuta.
Dosla nam je zena za igru pa ispocetka pokazuje nama sto da radimo i uglavnom se svodi na dosta glupiranja i ekspresija.... neke stvari djeluju ali nam se cini da idemo toliko malim koracima da je to za poluditi.... seciramo je dnevno svake minute i to je najgore. Opet, jucer smo se igrali dobrih 10 ak minuta da me bebica lupi po glavi pa ja kao padnem i onda mi ona da pusu i ja je zagrlim.... i tako 7 puta i ona se smije gleda u oci dolazi do mene, bas smo se razveselili.... a onda opet izvedemo je u park i tamo malo pogleda drugu djecu i onda.pici okolo svojim putevima. Najvise ju zanimaju stepenice jer savladava penjanje i spustanje. Nas stvarno ne dozivljava vani osim kad se hoce nositi pa dodje i gura rukice prema nama....
Lako može biti da je zbog naglog razvoja motorike govor u drugom planu. Ja bih se sa pedijatrom posavjetovala da li je rani razvoj djeteta uredan ili ima odstupanja, pa onda odlučila što dalje.
Za svoju mirnu savjest, možete potražiti stručnu pomoć. U Zagrebu ima više mjesta na kojima se to može, samo se svuda čeka, ali u ovoj dobi vjerojatno nije problem pričekati 2-3 mjeseca na red.
Moj stariji sin imao je kašnjenje u govorno-jezičnom razvoju i motorici, vodili smo ga u Suvag, jer se tamo nudi kompletna dijagnostika gdje se može provjeriti sluh i govor (liječnik (orl), psiholog, neurolog, logoped, u našem slučaju i fizijatar): http://www.suvag.hr/
Kabinet za ranu komunikaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta također dolazi u obzir: http://centar.erf.unizg.hr/index.php...ikaciju-o-nama
Bolnica na Goljaku isto je dobro mjesto gdje se može obaviti dijagnostika: http://www.sbgoljak.hr/
* * *
Mi imamo odlično iskustvo sa Suvagom za oba sina, ali druge ustanove ne poznajem, pa ne mogu iznijeti vlastite dojmove. Ima i privatnih logopedskih kabineta, ali u ovoj dobi najbolje je potražiti neku sveobuhvatnu dijagnostiku koju u pravilu nude ustanove koje su u zdravstvenom sustavu.
I da - Suvag ima poseban vrtić za djecu s kašnjenjem u govorno-jezičnom razvoju. Ne moraju to nužno biti djeca sa smetnjama sluha. Ako imaju smetnje u razumijevanju govora (a opis mi u ovom slučaju malo vuče na to) Suvagov vrtić i njihovi radni terapeuti su definitivno najbolje mjesto gdje se u Zagrebu može dobiti učinkovita stručna pomoć. Osim toga, imaju sve prateće službe.
Definitivno ima odstupanja u komunikacijskom razvoju, rekli su svi da je inteligentna, stvarno nalazi brzo rjesenja za probleme. Nas najvise muci ta nekomunikacija i ne odazivanje na ime, cak je i kontakt ocima sve bolji. Neke stvari sto nam je pokazala gospodja za floor time funkcioniraju i daju rezultat. Ali kad je nesto zaintrigira ili ako joj nije interesantno ne mozes je dobiti nikako.
Da li reagira na druge zvukove?
Ovo spominjem iz iskustva, zato jer mi nismo shvatili na vrijeme da je kod našeg starijeg sina između ostalog u pitanju bila teška nagluhost. Kontakt očima je bio ok, ali isto nije reagirao na ime jer jednostavno nije čuo. Čak je i televizija bila zanimljivija od običnog govora. Ali s vremenom i uz terapiju sve se riješilo do polaska u školu, iako smo logopedu hodočastili još neke 3 godine, ali mogao je krenuti u redovnu školu. A u dobi od 2,5 godine fond riječi bio je manji od 20. Imam stare snimke - danas kad to pogledam ne mogu vjerovati kako mu je loš bio govor, a eno ga danas, klipan je odlikaš u zahtjevnoj gimnaziji.
Reagira na druge zvukove, i voli igracke koje sviraju i proizvode zvukove, i kad joj je zanimljiva igra odazove se na ime, ali vrlo nas tesko ukljucuje u komunikaciju, ponavljam, osim kad smo joj zanimljivi onda i donese neki predmet s kojim hoce da se bavimo. Makar nekada uzme ruku pa odvede do necega sto zeli. Svoj jezik stvarno melje 100 na sat, pa i ponovi neke stvari, ali najgore je jer mi ne razumijemo sto nam dijete zeli vecinu vremena. :( u totalnom smo mraku nazalost i ne znamo sto da radimo
Brbljanje je stepenica prije prvih riječi i govora.
Djeca često razumiju više nego što mi mislimo. Kod mog mlađeg (bez smetnji sluha i s urednim govornim razvojem) bilo je efikasno pogledati ga u oči i reći "Što želiš? Reci mi... Pokaži mi...."
Kod starijeg to nije palilo. Njemu je na kraju najbolji terapeut u ranoj dobi bio mlađi brat. Da nije on tako brzo progovorio, pitanje je da li bi mi prokužili da nešto nije u redu sa starijim. I da - iskusna odgajateljica u vrtiću uputila nas je na Suvag. Do danas smo joj zahvalni.
Postoji i literatura o poticanju govorno-jezičnog razvoja kod male djece. Ne treba se bacati u trošak, ima toga po knjižnicama: http://www.foma.hr/prirucnici-za-rod...icnog-razvoja/
Potrudite se da joj budete zanimljivi što češće :). Eto, napisah i ostah živa.
Uz sve moje saosećanje kao neko ko je i sam paničar i čije je dete konačno probrbljalo sa pune 2,5 godine, usudiću se:
Defektologica je rekla da je sve još u okvirima za dob. Defektologica je rekla da je dete inteligentno. Defektologica je rekla da će joj kliknuti.
Dete brblja svoje, pokazuje prstom, igra se imitativno, razvija se psihomotorički, ponovi poneku reč tu i tamo, odaziva se na ime kad hoće, veselo je, učestvuje u zajedničkoj igri, može da drži pažnju deset minuta.
Pobogu, takvo je 80-90% dece tog uzrasta. Šta više treba?
Sve ste već preduželi, sad uživajte u svome detetu.
Naučite da je razumete. posmatrajte je. Hvalite je. Ponosite se njome.
Ne zato što ona sigurno nema komunikacijskih poteškoća. Možda ima.
Ali ni jedno dete ne voli da komunicira sa dva odrasla bića koja je gledaju zastrašeno i ispitivački sve vreme.
Puno, puno više će komunikacijski postići dva roditelja koja ne seciraju svoje dete, već je prihvataju takvu kakva je.
Uz terapiju i kontrole, ali bez tog osećaja panike i dečje "neispravnosti".
Hvala na pomoci svima. Moramo jako puno raditi ali se stvarno nadam da cemo uz puno ljubavi i rada uspjeti izvuci pui potencijal nase male bebice. Trenutno smo u ogromnoj brizi od nepoznatog i to se naravno osjeti na bebi jer ona najbolje reagira kad smo svi opusteni, tesko je biti dobre volje i umirati od brige. Nadam se da cemo se skockati malo i uspjeti sa nasim andjelom
Dat cemo joj koliko treba, naravno, ali definitivno moramo raditi jer je ocigledno da s komunikacijom nesto nije u redu. Poceli smo stavljati stvari koje zeli gdje ih moze vidjeti a ne dohvatiti pa tako pokusavamo nekako uspostaviti komunikaciju da nas trazi a ne samo da pokusava sama dohvatiti ali nam nekako ne ide. Najvise imamo interakcije kroz igranja nekih tzv People games (skakljanje, zajednicko pjevanje pjesmica, lovice, pa beba lupi mene po glavi i onda se ja pretvaram da sam se pokvario i onda ona dodje i stavi mi glavu u moj vrat pa me probudi kao). Sve te igre su joj super ali nikako da ih sama pocne traziti a smije se uvijek jako kad se igramo i kad se uhvati neke stvari nema toga sto joj moze paznju zaokupiti. Jos uvijek tapkamo u mjestu sa tim pokazivanjem sto zeli sve pokusava sama dohvatiti i jos uvijek placom trazi. :(
Tv i tablet smo skroz izbacili tako da je od 0-24 samo igra i sto vise interakcije. Normalno je da smo zabrinuti i ne cekamo skrsenih ruku, dajemo sve od sebe da ju zabavimo maksimalno i primjecujemo napredak da nas vise trazi pogledom vise dolazi do nas i sl.... nije nam lako se u ovom trenutku totalno opustiti i bezbrizno uzivati kad je sve svjeze, ali dajemo najbolje sto mozemo
i ja mislim da je dijete urednog razvoja, ali onaj paničar u meni razumije brigu roditelja jer sam i sama nažalost takva, ali imam na sreću muža koji me je uvijek nekako spuštao na zemlju. sa svojom djecom nisam imala briga ovakve vrste, ali bih zabrijavala na neke druge stvari.
nisam baš pohvatala postove, ali da li ste kod djeteta primjetili stereotipije u ponašanju i repetativne radnje? imam nećaka koji je autističan i iako ima već 18 godina jako dobro se sjećam kako je to otprilike kod njega išlo i bilo je tu puno više znakova od nezainteresiranosti za igru s roditeljima. dugo bi trajalo da sad počnem nabrajati neuobičajena ponašanja u toj dobi, ali znam da je nedostatak riječi bio zapravo jedan od manjih problema.
no, ako ste stvarno tako jako zabrinuti možda da potražite još jedno mišljenje, a možete se i učlaniti u grupu roditelja koji imaju ili sumnjaju da su im djeca u spektru. grupa je zatvorena, ali će vam vjerujem brzo odobriti ulazak.
https://www.facebook.com/groups/1611...10422/?fref=nf
Ne znam sto tocno znaci repetativne radnje, ali mozemo reci da voli slagati neke oblike, zna se zaigrati sa magnetima na frizideru, skine pa ih stavi dva tri puta, pa zna i neke igracke slagati na ormar pa sa ormara, ali kazem vrlo kratko - do dva puta. Imamo osjecaj da dosta prstima istrazuje, kao da vjezba finu motoriku. Voli kad joj damo kremu koja ima poklopac na zavrtanje pa ju ona zatvori i otvori dva tri puta. Ali najvise sto vidimo da joj privlaci paznju i da voli su pjesmice sa popratnim kretnjama (kad si sretan, ringe raja, glava ramena koljena..., pogotovo ako ona sudjeluje, pa onda za nama ponavlja). Cini nam se da je sve vise tu s nama i da nas cesce primjecuje, ali nikako da krene sama nesto traziti ili inicirati, makar bih rekao da nekad dodje i zeli nesto ali se ne zna izraziti sto.
Ne, to nije stereotipija. Pogledaj na Youtubeu. To ti je kao neko cikličko ponavljanje radnje poput zamahivanja glavom, zamahivanja rukom u krug, ponavlja se i ponavlja kao da radi nesvjesno i bez kontrole. Kao medo u ZOO koji bez prestanka ide u krug, zamahuje glavom i tako stoput na dan.
Ne, takve stvari definitivno nema. Mogu reci da je od ponedjeljka, od kada nam je cura koja ce dolaziti na floor time s njom pokazala neke sitne trikove (anticipacija pa radjenje nekog iscekivanja, pa usred necega se zaustaviti da ona nastavi) bebica dosta napredovala u igranju s nama, pogleda u oci, da znamo kako joj u svakom trenutku zaokupiti paznju ako zelimo. Sve cesce ponavlja neke stvari kad joj kazemo, nekad iz prve. Mi smo isto sve smireniji pa ona reagira puno bolje kad smo svi mirni. Priznajem, mama iako je zabrinuta je puno bolje od mene koji sam zqdnjih dana bio neprepoznatljiv :(. Naglasavam da smo i supruga i ja introverti i dosta individualno nastrojeni, pa mozda i genetika nesto ima u tome. Ali dizemo se svakim danom sve vise
Eto, ići će to, samo polako i bez panike.
Hvala na utjesnim rijecima. Toplo se nadamo da ce sve sjesti na svoje mjesto :(. U svakom slucaju radimo sve sto su nam rekli i cini se da reagira
I ja mislim da je to sve ok. Ovoj curici je razvoj motorike jednostavno usporio razvoj govora. To ne ide linearno. Isto kao što ne rastu linearno. Jedne sezone narastu ruke i noge u duljinu, a onda se polako popunjava meso u širinu.
S druge strane, razumijem oprez jer rana intervencija je važna u slučaju smetnji. Treba naći pravu mjeru baš za to dijete. Meni je logoped savjetovao da ne ispunjavam djetetove potrebe prije nego mu ostavim vremena da ih sam izgovori i da nešto zatraži. Ali svako dijete je drugačije. Često se problem riješi sam od sebe taman kad roditelji krenu tražiti pomoć.
Mislim da nije samo govor u pitanju, makar zna tu i tamo nesto izlanuti :). Najvise nas brine komunikacija, da nas nesto trazi umjesto da sama pokusa dohvatiti ili napraviti, da nas hoce ukljuciti u igru (makar je zadnja dva dana imala dvije igre u koje nas je ukljucila :)). I dalje se ne odaziva na ime cesto :(, i kad hoce nesto sto joj je izvan dohvata stalno place a nece nas pogledati ili bar pokusati ponoviti kad joj kazemo. Ne znam jeli pametnije ju pustiti da place i bude frustrirana dok ne shvati da je dovoljno samo nam uputiti pogled ili da joj pokazemo mirno i ako se previse isfrustrira da joj damo sto zeli? Interaktivne igre nam dobro idu i kroz to cemo pokusati sve vise uciti ostale stvari, ali trebamo raditi na trazenju umjesto da sama pohvata sve. Toplonse nadam da je faza koja ce proci.... i zamjetio sam neato sto me brine a to je da dosta slaze stvari, npr ako je tepih savinut na kutu ona ga ispravi, ako je neka igracka na boku ona ju ispravi i sl..... ne znam treba linse oko toga brinuti.