Obiteljsko nasljeđe

safran, ti esej napisa :mrgreen:
ja ne mislim baš da svatko može biti gari kasparov ili mozart.
da je mozart odrastao u drugoj familiji, ne bi bio mozart.
al da je drugo dijete odrastalo u mozartovoj familiji, isto ne bi bilo mozart.
nego možda frustrirani salieri :mrgreen:
a pa vidi, ako u jednoj obitelji fizički nalikuju jedan na drugog, ako dijete fizički liči na mamu, ako se prenose fizičke karakteristike, naravno dase prenose i one druge.
meni to uopće nije sporno.
i ne kontam baš što želiš reći.
naravno da su geni i naslijeđe samo jedan dio slagalice. i da tu ona ulazi i odgoj i okolina i životne okolnosti gdje dijete odrasta. ali dio slagalice - jesu. a sad koliko važan i koliko presudan, to je drugo.
to je ono - bi li mozartov talent isplivao da sam ga recimo ja usvojila :mrgreen:

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

i ne kontam baš što želiš reći.
naravno da su geni i naslijeđe samo jedan dio slagalice. i da tu ona ulazi i odgoj i okolina i životne okolnosti gdje dijete odrasta. ali dio slagalice - jesu. a sad koliko važan i koliko presudan, to je drugo.
to je ono - bi li mozartov talent isplivao da sam ga recimo ja usvojila :mrgreen:

---

Kako ne kontaš, kad kontaš:mrgreen: Pa upravo to podebljano! Samo sam otišla malo u širinu, svaki put krenem s namjerom napisati dva retka, pa ne znam više kako stat:mrgreen:

Da se vratim na Trinino pitanje, kod nas u gradu stvarno ima manje tog "obiteljskog" etiketiranja, jer naravno, niti ne znaš nečiju obitelj, no ima više onog etiketiranja na nacionalnoj i teritorijalnoj/geografskoj osnovi, ne znam da li da navodim te osobine, da se netko ne uvrijedi....dakle, za primjer, dok u dalmatinskom selu iz Trininog primjera će se obitelji međusobno etiketirati, njih će sve npr. zagrepčani etiketirati nekom osobinom...

Inače, i ja sam primjetila da su neke obitelji sklonije tome da su se stvari ovako posložile:

Citiraj:

---

Pa baš sam otvorila temu iz razloga što sam se uvjerila da je to stvarno tako. I ako obitelj koji slove za jako vrijedne, imaju npr troje djece, bar dvoje, ako ne i svi troje bit će vrijedni. Isto vrijedi i za obrnute slučajeve, di su roditelji teški neradnici, socijala po vlastitom izboru, jer ne žele raditi, i njihova djeca na kraju dođu na slično. Ali iopet, ima to svoju logiku-takva ista socijala rijetko će moći osigurati djetetu kvalitetno obrazovanje, ili uopće usaditi djetetu da je to važno. Pa onda jedno vodi drugom. Ili ovi vrijedni-ako ljudi rade konstatno, valjda djeci to bude normalno pa i oni izrastu u takve ljude. Ali baš me zanima jel samo to ili je i genetika

---

.

I pitam se isto kao i Trina?

Ima toga i u gradu, konkretno Zagrebu, u manjim (starijim) kvartovima npr u podsljemenskoj zoni... Šestine itd... :roll:

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

safran, ti esej napisa :mrgreen:
ja ne mislim baš da svatko može biti gari kasparov ili mozart.
da je mozart odrastao u drugoj familiji, ne bi bio mozart.
al da je drugo dijete odrastalo u mozartovoj familiji, isto ne bi bilo mozart.
nego možda frustrirani salieri :mrgreen:

---

Slažem se.
I takođe nisam razumela ostatak eseja.
Osim što bih još jednom naglasila da postoji suptilna, ali jasna razlika između predrasude da dete mora ponoviti roditeljske osobine i dela, i onoga o čemu Trina govori-o epitetu koji prati članove jedne porodice kroz veći broj ogranaka i veći broj generacija.

(i treba imati u vidu da jednu "porodicu", tj. njene članove čine i muški i ženski članovi, tj. i žene koje su udajom promenile prezime nisu promenile sa prezimenom i ličnost; takođe, da jedinka nije samo član familije čije prezime ima, nego i majčine familije, i familije očeve majke, i majčine majke i dede, itd. itd. sve dalje i više se granajući u prošlost, i da nosi nasleđe svih tih ljudi. )
Iz mog iskustva, generalizacije o kojima Trina govori mogu biti potpune predrasude i ponekad zlobne glasine, ali takve najčešće ne traju duže od desetak-petnaest godina, dovoljno da nekome zagorčaju život ali i da se pokažu kao totalno netačne i polako padnu u totalni zaborav.
Više pažnje zaslužuju generalizacije koje poneki starac/starica daje o nekoj porodici koju poznaje preko pola veka ili čak duže. U njima obično ima manje ili više istine, i, iz mog iskustva, takve generalizacije vrlo retko imaju zlobni prizvuk.
Čak i kada se pominje nešto negativno, obično se to iznosi kao činjenica, bez osude-jer sve su to i dalje meštani koji dalje moraju živeti jedni sa drugima, i jednako će jedni drugima sutra reći "Dobar dan" i kupiti nešto iz komšijine radnje, iako su jedni "lenštine" a drugi "lažovi".
Osim toga, generalizuje se najčešće jedna jedina osobina, ja još nikad nisam čula da je neko dao ceo psihološki profil neke porodice.
Ja ne mogu da zamislim da se jednom jedinom osobinom može tako strašno diskriminisati i porodica i osoba, niti strpati u pretinac, tim pre što obično ni onaj koji sluša ni onaj koji govori, nisu ubeđeni u svoje reči kao u Sveto pismo, obično je to više vid zabave i prećutno se tako i shvata.
Problem i predstavljaju oni koji ovakve generalizacije shvataju ozbiljnije nego što treba, kao nekakve apsolutne istine.
Ti porodični epiteti više služe kao nekakve praktične smernice: ako je neki tinejdžer, inače lepo razvijen i jak, a iz porodice "svađalica", malo više popio i zapenio oko nečeg njemu bitnog, ostali će ga obično zaobići i povlađivati mu, i neće biti tuče i razbijenih noseva i glava :mrgreen:.
Ako se bakica na pijaci bez razloga izvikala na prodavačicu, posmatrači će saosećajno da zaklimaju glavama i da kažu: "da, da, njeni su svi malo luckasti, a danas je vreme nešto pred oluju :mrgreen:", i prodavačica se više neće osećati loše ni kriva ni dužna.
Meni se čini da je taj mehanizam generalizacije razvijen upravo da bi ljudi olakšali sebi suživot, jer ljudi tako donekle znaju šta da očekuju jedni od drugih. Tj. taj tip predrasuda mi je jedan od najbenignijih i u nekim slučajevima najistinitijih, jer, iako će nekog možda doveka pratiti epitet lopova ili lažova, to obično ne znači ništa posebno za praktičan život. Ako neko i izgubi neki posao jer mu je otac pijanica, možda je i bolje za njega tako. Kome treba takav poslodavac?
Mislim da je predrasuda da postoji čovek bez predrasuda.
I da svako za sebe treba da toga bude svestan.
A da mi je neko rekao da ću da pišem i pozitivne stvari o seoskim predrasudama, rekla bi mu da nije normalan :lol:.

Citiraj:

---

Deaedi prvotno napisa

Da se vratim na Trinino pitanje, kod nas u gradu stvarno ima manje tog "obiteljskog" etiketiranja, jer naravno, niti ne znaš nečiju obitelj, no ima više onog etiketiranja na nacionalnoj i teritorijalnoj/geografskoj osnovi, ne znam da li da navodim te osobine, da se netko ne uvrijedi....dakle, za primjer, dok u dalmatinskom selu iz Trininog primjera će se obitelji međusobno etiketirati, njih će sve npr. zagrepčani etiketirati nekom osobinom...

---

Točno, i baš zanimljivo. I smiješno. Pazi ovi se u malom mjestu ubiše od dokazivanja/percipiranja tipa Matići su ovakvi, e, al Mamići, oni su ti pak onakvi, ono, iz generacije u generaciju, ma ne pada jabuka itd. (obiteljski etiketirani). A Mamić i Matić dođu u ZG i budu isti (teritorijalno etiketirani). A da su došli u New York, možda bi ih vidili takvima kakvi zapravo jesu, taj konkretni Matić i Mamić. A možda i ne - možda bi bili grupa "Atlantic English", što Šerbedžija kaže. Mogla bi nastat neka pričica od Tomića na tom tragu - ono, zakleti neprijatelji, ne mogu bit različitiji (misle oni) a novo zrcalo (veća sredina) ih istima zrcali.

I sad... jel' genetika il' običaji ili šta? Pitam se pitam :). A moj neki odgovor je da su to različita kulturološka očekivanja i navike, sumnjam nešto da je baš u genetici upisano "lijen"/"zavidan" itd., ok sklonosti bolestima i takve stvari. Inače, to su sve moćne "predrasude" - poznato je da su oni dvojica koji su otkrili strukturu DNA napisali nekakav članak di su "dokazali" da su baš "Crnci" (njihovo "selo/obitelj" je obuhvatilo rasu) stastistički manje inteligentni (a radilo se o pristupu obrazovanju i lovi, zapravo, gledajući unazad), a neki pisci su isto tvrdili za ženski mozak. Na kraju... jedino retroaktivno možeš zanti. Ali onako, koji put je s tim etiketama brže, kad nemaš vremena za filozofsk kutak - zato valjda to i ima toliku prođu.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

I sad... jel' genetika il' običaji ili šta? Pitam se pitam :). A moj neki odgovor je da su to različita kulturološka očekivanja i navike, sumnjam nešto da je baš u genetici upisano "lijen"/"zavidan" itd., ok sklonosti bolestima i takve stvari. I

---

Još jednom da ponovim, ovaj put uz linkove:
Psihičke osobine imaju bar delom genetičku komponentu.
Bar neke psihičke osobine su vrlo visoko nasledne, uz sve više istraživanja da potkrepe ovu činjenicu.
NEKE nisu visoko nasledne,tj. neke puuuno zavise od vaspitanja i okruženja.
Generalizacija da ni jedna psihička osobina nema naslednu komponentu je neistinita.

http://www.nytimes.com/1986/12/02/sc...inherited.html

http://www.nature.com/mp/journal/v17...p2010128a.html

http://www.safetyperformance.com/The...ofBehavior.pdf

http://www.sciencedaily.com/releases...study-suggests

izvorni naučni rad koji je osnova gornjeg linka: http://onlinelibrary.wiley.com/doi/1...68DCD46.f03t03

http://www.telegraph.co.uk/science/s...cientists.html

http://www.livestrong.com/article/56...personalities/

Napominjem, da sam gornje linkove našla u brzini, da nemam pristup kompletnim tekstovima naučnih radova, da neki radovi pokazuju da neke osobine nisu nasledne i obrnuto,
Ali, poenta je da niko u naučnom svetu nije odbacio tezu o naslednoj komponenti kod pisihičkih osobina kao predrasudu, naprotiv, sa razvojem genetike otvorila su se nova polja istraživanja.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Inače, to su sve moćne "predrasude" - poznato je da su oni dvojica koji su otkrili strukturu DNA napisali nekakav članak di su "dokazali" da su baš "Crnci" (njihovo "selo/obitelj" je obuhvatilo rasu) stastistički manje inteligentni (a radilo se o pristupu obrazovanju i lovi, zapravo, gledajući unazad), a neki pisci su isto tvrdili za ženski mozak.

---

Dodaću da ovakav stav lako može da sklizne u vrlo ružnu, i po meni, puno opasniju predrasudu od ovih seoskih: da su svi naučnici ljudi vrlo sumnjivih moralnih kvaliteta koji su uvek oruđe u nečijim rukama i kojima poverenje treba poklanjati proizvoljno, po sopstvenom odabiru i nahođenju.
Znači, kažu da su fizičke osobine nasledne: da, biram da verujem.
Ali, kažu da su i psihičke velikim delom nasledne: e, to biram da ne verujem, zvuči nekako ružno. A i neki su napravili baš nečasna istraživanja o tome (btw. Votson i Krik su maznuli i tuđe otkriće strukture DNK i objavili ga prvi), pa to verovatno znači da su SVA istraživanja o tome nečasna i netačna.
Kako se takav stav tačno razlikuje od predrasuda neke druge vrste?
Kako se to tačno razlikuje od stava jednog kreacioniste, koji bira da veruje u gravitaciju ali ne u evoluciju?
Kako razgraničite sebi di je granica između fizičkih i psihičkih osobina? Recimo, nivo dopamina u krvi je izrazito fizička karakteristika nekog čoveka. Ali na psihu čoveka nivo dopamina ima ogroman uticaj....
I na kraju, malo mi oštro zvuči ton i napadački, izvinjavam se, pišem u žurbi, prekida mi se konekcija zbog olujnog vremena, pa nemam vremena da prerađujem puno, nemam nameru da napadam ad hominem i nadam se da ne zvuči tako.

Ja jako volim znanstvenike i nisam mislila prizivat predrasudu (danas turbo popularnu) "ludi/nemoralni znanstvenik", nije to bila moja poanta, nego kako je lako, i vrhunskim mozgovima, skliznut u šprance predrasuda. A naslijeđivanje karakternih osobina - pratim, linkovi mi ne znače puno (nemam pojma koja je literatura relevantna, koja ne - to je meni ko google - jedna velika super pašta, ali za koju mi ipak treba tumač), pa ću to protresti s mojim "kućnim znanstvenicima", kad budem u prilici.

Evo što je meni palo na pamet.
Da sažmem temu novom etiketom osvrtom: Sve obitelji s troje djece su slične, piju kavu na terasi a klinci im bježe iz dvorišta jer bi valjda srednje dijete od 4-5 godina trebalo čuvati ono od 3, a onom najstarijem od npr 8 je toga već dosta pa neće i skakuće po trampolinu. To je observacija od 10-tak godina iznajmljivanja apartmana, a ne poznajem im ni obitelj, ne gledam jesu li iz sela ili grada, ne pitam za vjeru, znam samo zemlju iz koje su došli i ne vidim neke razlike. E, sad recite vi meni je l to nasljeđe il su ljudi s trećim djetetom malo ohladili il prolupali pa se skulirali. Zato smo uredili parkić za klince i ja ih pazim, što ću?! Znaju roditelji i spavati kad stignu umorni od puta (liječnici)... Sad ja etiketiram: sve obitelji su takve osim jedne (opet jedan cvjetić)...baš su me iznenadili (predrasuda).
I evo znanstvenog pitanja: Jeste li s trećim djetetom drugačiji? Ili ste iz obitelji s više djece sličnog ponašanja ili sam ja posebno simpatična pa ulijevam povjerenje i trebam veći uzorak nego ovih 100 do sada? Za etiketu dosta. Istina i ja sam htjela imat troje.
Možda Vam ovo sve zvuči glupo al ne mogu si pomoći, kad god netko s troje djece želi rezervirati - meni slika pred očima: jedno hoće izić na cestu, drugo lupa štapom po nečemu od dosade a treće ih čuvati neće (zbog rime)...

Čim netko pokaže interes za paženje i čuvanje moje djece, bez obzira odakle taj poriv proizašao, odmah se prepustim i pijem kavu. Najčešće taj poriv proizlazi iz straha ili uvjerenja da ja dovoljno ne pazim djecu pa će nastradat (kako su pobogu uopće preživjeli dosad????), a to mi je dobrim dijelom uvredljivo. S obzirom da nemam želju nikoga vrijeđati, umjesto da iskopam ratnu sjekiru, ja naručim kavu i sretno prepustim djecu tome koji će ih paziti bolje od mene. Al ja sam to radila i sa dvoje i sa troje i sad sa četvero, pa ne znam uklapam li se u statistički uzorak.
:alexis:

Hahaha

meni se nitko ne nudi za cuvanje. Biti ce da ostavljam izuzetno poudan dojam pa vjerojatno misle da ne mogu bolje od mene.
ali sto ja znam? Imam ih samo dvoje.

:alexis:Mislim, da se nude...sigurno bih ko marta.

Pa naravno da bi. To je onaj "pusti ja ću" sindrom.

Sad ste me oprale. Ali s terase se ne vidi dvorište, zbunj: ok slijedeći put ću se skulirati. I ja to sama sebi kažem: kako su do sad preživjeli dok nije bilo mene:oops: al neki su zbilja imali sreću...

Ako te doista brine sigurnost te djece u tvom vlastitom dvoristu, osiguraj dvoriste koliko možeš i složi kratke upute za roditelje. Al vrlo kratke, jasne i u pozitivu. Kućni red za djecu.

I natpis : koristenje dvorista na vlastitu odgovornost.

Imamo malo dječje igralište u dvorištu (ljuljačka na drvetu, tobogan i trampolin) ništa posebno, al je u hladu i super mi je to jer i sama imam klinku da se ne zamaram ako se i ona igra ili da nikome ne smeta ako nekad bude buke jer su i njihova djeca tamo, tako da je sve ok. Imam i natpis na stupu čisto zbog sebe,ono bla-bla u prisustvu roditelja ba-bla i imamo i igračke koje rijetki pospremaju za svojom djecom pa sam im malo smanjila broj :oops:, i ograđeno je, ali roditelji se znaju totalno opustit i ne silaze dolje pa se brinem, valjda pretjerujem ne znam... k'o u Zg u parkiću, starci u bircu a klinci od 4 g 100 m dalje, ili ja brijem jer sam mama jedinice, al ima i ekstrema koji su me potakli na ovu priču al neću sad to su izuzeci

Ja bih tu tipovala na mama jedinice kartu :). Sve smo mi iste, to je to naslijeđe - zezam se :). Super mi je ovih zadnjih par postova.

Zvrk, de mi zabiljezi termin za iducu godinu :D , jos jedna mama jedinice i uz to kontrol frik. Dok je moja u dvoristu i ja sam tam pa ces se ti odmoriti ;)

Evo nešto o temperamentu i karakteru,
Ličnost je temperament i karakter
ima i test, fora.

Ali na kraju stoji, čisti tipovi u stvarnom životu ne postoje, to mi se sviđa, tako i ja gledam na to, presložene smo mi životinje da bi se samo tako mogli potrpati u ladice, svaki mi je čovjek individua za sebe, tako ga promatram, i nekako uvijek ostavljam prostora za iznenađenja, durgim riječima ne uokvirujem ga.

Zbrojila ja svoje, puno toga ima, strpljenje nije moja vrlina, to sam već znala:mrgreen:
Ispade kolerik, zamalo sangivnik. Sa ostala dva tipa nemam puno dodirnoga, iako mi malo spokojne flegmatičnosti uopće ne bi škodilo:mrgreen: