Nemoj mi zamjeriti, ali nakon svih postova, ja bih se opet vratila na onaj prvi prvcati od Sirus, da "praviš ražanj dok je zec u šumi".Citiraj:
Evelina prvotno napisa
Zvučiš kao brižna osoba koja misli na potrebe svih njih četvero starih i bolesnih, no meni u tvojoj priči nešto ostaje u zraku - jesu li zbilja svi oni spremni na promjene, ili je to "neka mladi riješe" ono, neka priča, usputna rečenica. Da ti se ne dogodi da im sutra dođeš s zbilja dobrim financijsko-nekretninskim planom za 3 nove stambene opcije, svi bi se prvo međusobno pogledavali i na kraju se ne bi htjeli ni pomaknuti. Ja bih prvo prije nego "ja mlada počnem nešto riješavati" sjela ispred njih i bacila im par konkretnih prijedloga, može i lažnih što ne :mrgreen: (dokle se možeš izvući iz sitne laži). Npr. "vidjela sam u oglasu stan u odličnom kvartu, oni bi mijenjali stan u prizemlju baš za takav kakav vi imate, hoćemo ga ići pogledati". Pa vidi žele li ga pogledati sutra, ili "bit će još takvih oglasa".
Prvo ih sve suoči s pitanjem - da sutra pronađemo idealne stambene opcije, selite li vi ili ne?
Pišem to jer oko sebe isto imam starih i bolesnih ljudi, no koliko god kome bilo u toj situaciji teško (njima samima ili onima koji brinu o njima) svi su u stanju svijesti "samo me ne miči odavde gdje sam oduvijek". Možda tvoji nisu, ali provjeri.
Na stranu bolesti i teškoće kretanja (kao jedan od problema),zašto očekuješ da kroz par godina neće to moći financijski više hendlati? Već su sad svi u penziji? Misliš da će penzije padati? Režije, troškovi liječenja rasti?
Moja svekrva je stara, bolesna i sama, i živi u 120 kvadrata. Nas četvero živimo u 45. Prije 5-6 godina smo imali sto ideja što i kako, i vrlo brzo (u mjesec-dva) sam shvatila da je to "njezina kuća" i da nijedna od sto ideja nije važna. Isto nam nije bila ideja dokopati se njezine kuće i kvadrata nego njoj olakšati. I onda se pomiriš s tim, to je njezina kuća u kojoj živi 40 godina, njezino gospodarenje potrošnjom vode i plina, njezina kuhinja, njezine stepenice za gore-dolje i sl.
Mislim da, kad su starci u situaciji da još uvijek mogu koliko toliko sami hendlati svakodnevni život da im treba pristupiti na način: "reci mi koliko i oko čega pomoći trebaš, a ja ti u ovim uvjetima mogu dati toliko i toliko" (npr. ako stanujete tu gdje stanujete, ja vas mogu posjećivati najviše 2x tjedno). Ovo će zvučati užasno ružno - ali u najgorim scenarijima, kad se dođe do situacije da su zbilja potrebiti, ono da im treba konstantna fizička pomoć, a odbijaju svakaka riješenja (dom, plaćenu pomoć u kući), onda se čovjek ne treba osjećati isključivo odgovornim.
Ukratko, nemoj si nametati toliko osjećaj odgovornosti i obaveze da ti mlada riješiš situaciju, nego na sekundu pusti, i gledaj njih.
Prouči ih još jednom žele li riješiti "situaciju ili ne". Ako ne, možeš samo sebe (svoju obitelj) seliti.
