Krizma, pokloni, pretjerivanja naša svagdašnja...

To je nešto što ja zovem folklor vjera. I stvarno to mislim. Danas sam prisustvovala jednoj krizmi i smučilo mi se sve. Od razgolićenih kuma i krizmanica, preživanja žvaka ( dakle kada kum stoji u redu i razvlači žvaku razjapljenim ustima, ono, ako si je već morao žvakati, barem diskretno žvači), glasnog, ružnog komentiranja biskupa, glasnog brbljanja (misa se otegla, nekima je očito dosadilo i zaboravili su gdje se nalaze), itd. Ali, to smo mi. Veliki Hrvati vjernici.
Ne znam što bih ti rekla. Na druge ne možemo utjecati, ali možemo na sebe i svoju djecu. Moja djeca su imala skromne proslave krštenja, a tako će biti i za pričest i krizmu. Ne znam koliko ti odgajaš svoju kćer u vjeri i koliko je ona uronjena u vjeru, ali ja bih joj na tvom mjestu objasnila da je krizma nešto više od poklonjenih eura. Ako je odmalena odgajana u vjeri, sigurna sam da će te razumjeti.

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

I sad se pitanje samo nameće: zašto?
Zašto to djeca rade?
E, to ja ne kužim.

---

Ja se time uopće ne bih zamarala. Pubertetlije rade kojekakve gluposti, pa i takve. Nisu svjesni kako ružno i glupo to izgleda. Glupo mi je čak i proučavati sa kćeri takve slike i gledati jesu li novčanice prave ili lažne. To nije bitno. Bitno je da tvoja kćer uvidi tvoj stav prema takvom proslavljanju krizme i da razmisli je li tvoj stav ono što je vrijedno ili ne.

Ja uopce ne kuzim princip "zaradjivanja" poklona. Onda to nije poklon, to je kompenzacija, placa, whatever. Nesto kao bonus u firmi ili sto?!

A pogotovo ne kuzim odnos skola - pokloni. Ja u zivotu za niti jednu jedinu ocjenu ili uspjeh nisam dobila nista. Niti jedan dinar, nakit, dojcmarku, nista, ni cokoladu. Jer mi je mama jos prvom osnovne rekla da u skoli ucim za sebe i svoju buducnost, ne za nju. Ja svojima svakako mislim davati poklone neovisno o skolskom uspjehu, a ako ce se netko zgrazavati sto djecu volim neovisno o rezultatima u skoli - a sto im ja mogu.

A sto se tice standardnog "o tempora o mores" zgrazavanja, sjecam se kad je kolega iz razreda na kraju prvog srednje imao iz dva predmeta zakljucenu jedinicu, ali se nije pojavio na prvom popravnom roku jer je s roditeljima isao na krstarenje karibima :mrgreen: Ta juga je stvarno bila cudo socijalizma :lol:

Citiraj:

---

Cathy prvotno napisa

X

Mi još moramo i platiti 130 kuna u crkvi za krizmu. :(

---

a mi 250 :-o
i mi našoj djeci nikad ne kupujemo poklone za pričest i krizmu.

Sillyme, koji genijalan poklon za jedinice. Dijete se treba opustiti prije drugog roka. :D

pa dečko je sigurno bolje učio na friškom zraku

Možda su ljudi unaprijed platili putovanje, a nisu imali kome ostaviti dripca... Evo ne znam jel ijedna od nas pala razred, ali što nam to vrijedi kad Kariba vidjele nismo :mrgreen: A malac vjerojatno ponovio razred, i kasnije dobio diplomu u ruke kao i mi :mrgreen:

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

a sad vidim da bi to mogao biti problem za koju godinu kad dodje krizma. no vjerujem da jako ovisi o djetetu, a msilim da je i Maria u pravu jednostavno se curi slozilo valjda na kraju dana tako nesto.

---

x potpisujem tvoj cijeli post, tako i mi.
ne brini, neće biti problem ako vi ne stvarate probleme oko toga i ako je on takav. moj ide idući vikend na krizmu. imat će treperice koje nosi i inače, košulju smo kupili u Tacco za 70kn, koju je već htio obući :-), a na nogama nešto između tenisica i sportskih cipela što isto već nosi. ok, naši svi imaju iste haljine, ali i da nemaju, on bi bio tako obučen.
e, sad s curkom je drukčije. njoj smo kupili novu haljinu za bratovu krizmu hahahah, jer želi bit zrihtana, a ruku na srce, doma nema niš za zrihtat se. al i ona je iznimno skromna i neće raditi drame za svoju krizmu.
poklone za takve prigode, od nas i dede i baka ne dobivaju, a ostalima koji dolaze odmah naglasimo "bez poklona"

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Neću se s tim zamarati, ni opravdavati zašto smatram da je moja kći zaslužila i to krvavo, svoje gadgete.
Ne mora me nitko kužiti.

---

Nda...samo SVI tako misle.

Razlika je u oku promatrača jer jednome je neukusna hrpa novčanica na fejsu, drugom 5-6000 kn za dječji mobitel,
trećem torbica za 30.000 kn itd., a sve vođeno logikom "jer ja to zaslužujem".
Zajednički im je nazivnik i (kao što si i sama primijetila) jedini problem - javna objava.

Bas je mene danas sve ovo pogodilo...nije krizma vec je pricest u pitanju...

Ja sam "katolik"(necu napisati vjernica jer nisam)...muz nije katolik...upocetku smo se slozili da necemo djete ni na jednu vjeru "tjerat"odlucili smo da curku necemo ni krstit ni sve ostalo...
vjeronauku prisustuje...na pocetku 3raz.smo obavili razgovor sa vjerouciteljicom da na vje.ide ali da ju sve ostale "obaveze"oko pricesti oslobode...
s curkom smo obavili sve razgovore i obajsnili joj...nije ni jednom rekla nesto protiv nase odluke sve dok je danas cijeli dan bila pokisla...nisam htjela forsirati s pricom no "okolnim"putem smo nekako dosli do toga da klinci u raz.danima pricaju o VELIKIM festama ,skupim poklonima i sl.
nasoj curki je u petak bio rod.i dobila je od nas prvi svoj mob.mislili smo da cemo ju time razveseliti da nebude jedina i pon."bez poklona"no vidim da je danas bio tak neki."utjecaj,pritisak"...nazalost nismo ju danas nikuda mogli extra odvest jer imala je natjecanje iz karatea na kojem se takoder vidjela taj pad raspolozenja... :-/

Mi smo fala Bogu jucer obavili krizmu. Bez pretjerivanja, kupio si je za obuci sto je htio, proslavili smo kako je htio, zadovoljan je poklonima.
I na kraju, sinoc u krevetu, pita me mm : A zasto se to uopce slavi? Reko Nemam pojma...
I nemam.

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Apsolutno se s ovim slažem.
I da nadodam: stavila sam ovo namjerno na filozofski da čujem razna iskustva i mišljenja.
I ispalo je "da mene neki ne kuže"
Očekivano.
Neću se s tim zamarati, ni opravdavati zašto smatram da je moja kći zaslužila i to krvavo, svoje gadgete.
Ne mora me nitko kužiti.
Ako je nekome ok raditi kravale od svakog iole svečanijeg događaja u obitelji, neka im.
Ako je nekome ok davati nezaslužene poklone i nagrade , neka im.
Meni nije.
Ja sam u životu sve sama stvorila i zaslužila i to očekujem i od svoje kćeri.
I da se vratim na temu: danas smo proučavale te slike i zaključile da su lažne.
Odnosno novčanice nisu prave. Najgornja jest, ali donje ziher nisu.
Tak su složene da izgleda kao hrpa, ali se zapravo uopće ne može razaznati koliko je na slici novca.
I sad se pitanje samo nameće: zašto?
Zašto to djeca rade?
E, to ja ne kužim.

---

Na boldano se osjećam dužna odgovoriti, jer se osjećam prozvano:-) ti se ne želiš zamarati ni opravdavati zašto misliš da je tvoja kći to zaslužila. Mislim da od tebe nitko nije tražio opravdavanje, osobno sam ti samo htjela reći da mi nije jasno zašto se toliko čudiš da je netko drugi dobio, ono što tvoje dijete već ima? To su sve nečija djeca, ti eto svojoj kupuješ poklone kao nagrade za uspjeh u školi, netko kupuje kao nagradu za neki uspjeh u sportu, netko za rođendane, netko za krizmu i pričest, a netko ni ne treba povod za poklon i to je to.

Citiraj:

---

maria71 prvotno napisa

tanči ja razumijem tvoju curu.

bilo joj je teško, poklopio se horoskop, Mjesec, kaj ja znam.

bude to sve došlo na svoje .

svi mi imamo puno više materijalnog od žedne i gladne Afrike , ako ćemo tako postavljat kriterije .

---

Apsolutno.
Već je danas sve došlo na svoje.
Jučer je ona bila i umorna i iscrpljena od višednevnih priprema. Rano se ustala, a inače puno spava.
I sve ju je to igleda slomilo.
A ja, kao i svaka majka ne mogu gledati kako mi dijete pati, plače.
Ne mogu gledati njene suze.
Ona zbilja rijetko plače pa mi je tim više užasno teško gledati kako plače, kako se muči.

moji su imali vrlo skromne prve pričesti, poklone vezane za vjeru kako od koga: Bibliju u stripu, katekizam, križić, mali nasljeđeni zlatni privjesak od bake, krunicu i naravno Lego paketić.
Na temu usporedbi s drugom djecom slegnuli smo ramenima i rekli da nas se to uopće ne tiče i da svaka obitelj ima svoje prioritete.
Slavimo samo zato jer želimo da se sjećaju velikog dana ni zbog čeg drugog, a na pritisak okoline se moraju naviknuti.
Kad mi zbog bilo čega kažu da se osjećaju "drugačije" ili da im se rugaju ja im kažem da se ne brinu jer da ti koji se žele rugati uvijek će naći nešto ili imaš naočale ili prišteve ili nemaš novaca tko bi se zamarao s tim.

Mi imamo ove godine jednog krizmanika, iduće drugog.

Tja, ne znam ni sama što ćemo s poklonima - moja djeca to ne očekuju, a ionako imaju sve što mi mislimo da bi trebali imati. Nabavit ćemo odjeću (i to ne za jednokratnu upotrebu nego nešto trajnije nosivo) i proslavu u krugu obitelji i kumova.

Ni sama ne znam što bih još. Moja mama mu je nabavila narukvicu od kirurškog čelika kakve sad mladi nose i to mi se čini ok. Da nije ona, mi bi vjerojatno kupili tako nešto. Ovako - lako je ženskom djetetu kupiti neku sitnicu od zlata, a što s muškim? Nemam pojma. Bolje je potrošiti lovu na njegove ne baš jeftine dioptrijske naočale, a za uspomenu - ne znam ni sama, možda neki mali zlatnik sa prigodnom slikom (Kamenita vrata ili slično)

Peterlin, ima nesto u ovom da je lakse kupiti zenskom djetetu neku sitnicu od zlata. Ja bih cak rekla i ne samo zlato..Meni je uvijek bilo lakse kupiti za curice i odjecu i igracku i bilo sto...Mozda zato sto imam dvije curice pa sam se ravnala po njima. A kad bi nekom muskom djetetu trebalo nesto kupiti, pa sad i mojem uvijek imam "problem". Moj brat je od svoga kuma dobio lancic sa krizem. Mislim da ga nikad poslije nije nosio, jer ne nosi nista od nakita, al svakako je to jedna lijepa, vjecna uspomena.

Zlatarna Celje ima jako zgodnu foru za poklon - karticu na kojoj je pričvršćena zlatna pločica gramaže po želji http://www.gifts-to-remember.si/zgp_...sp?lang=si&g=1 .


Inače, uvijek se pitam jesu li te svadba-krizme i pričesti i silni pokloni stvarnost ili samo urbana legenda o kojoj se sezonski piše u medijima i po forumima.

Bila sam na mnogobrojnim krizmama/pričestima u životu, pa nit' sam vidjela takve poklone o kakvima se piše, niti svadbena slavlja.
(dapače, mi smo lani napravili pričest u restoranu i to je u našoj sredini teška iznimka, jer gotovo svi slave kod kuće)
Isto tako sam lani vidjela kako se slavilo kod nekolicine prijateljica moje kćeri.

Znam da postoje sredine gdje se stvarno slavi naveliko i daju se skupi pokloni, ali imam osjećaj da kao i svadbe u takvim sredinama te stvari funkcioniraju na bazi reciprociteta, pa danas ti mom djetetu kupiš laptop, a sutra ću ja tvom.

btw. ja sam svojoj kćeri planirala kupiti komad zlata za pričest, ali jednostavno nisam imala novaca, i tako sam joj objasnila - da imamo velike troškove da financiramo odjeću i ručak i da joj nećemo kupiti poklon, bilo bi mi krivo da to nije shvatila.

bas sam htjela staviti ovaj poklin od zatarne celje, jer sam i sama poklonila mom necaku. to im se cini fora.

imam nekoliko krizmanika kao frendove na fejsu (još me nisu zblokali) - i nisam vidjela niti jednu fotku darova - ili objavljuju obiteljske fotke ili onak pokazuju haljine/frizure.

Mislim da sve stvarno ovisi o familiji - mi si i inače ne poklanjamo skuplje darove, što ne znači da nemaju nešto od toga - obično rješavamo stvari tako da neko vrijeme štede novce (a to traje, jer nemamo puno familije) pa mi nadodajemo kaj fali.

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

bas sam htjela staviti ovaj poklin od zatarne celje, jer sam i sama poklonila mom necaku. to im se cini fora.

---

a čemu to služi? to sam i ja mislila pokloniti za jedno krštenje, al onda sam poklonila bibliju, tvrdi uvez, po preporuci drage forumašice :mrgreen:
bile su mi fora te pločice, al poslije si mislim da mi je ipak nekako glupo kupiti nešto što će stajati u ladici. ili za kad prifali će se prodati?

pa ako je dijete tip baje patka njemu je to san snova poklon. zato sam i poklonila, jer krizic ga ne bi radovao kao ovo sto pise moje prvi gram zlata :lool:

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

a čemu to služi? to sam i ja mislila pokloniti za jedno krštenje, al onda sam poklonila bibliju, tvrdi uvez, po preporuci drage forumašice :mrgreen:
bile su mi fora te pločice, al poslije si mislim da mi je ipak nekako glupo kupiti nešto što će stajati u ladici. ili za kad prifali će se prodati?

---

Ja si nekako mislim ovo kao i ti, ali moja djeca su ovakva kako je spajalica opisala u slijedećem postu.

Ima svaki svoju vrećicu sa zlatom, a unutra darovi za rođenje, za krštenje, za ovo, za ono.... Dugo vremena su voljeli po tome prebirati dok su bili mali. Sve znaju - od koga su što dobili, a što naslijedili. Sad već odavno dobro kuže kaj je to, pa su ohanuli s tim prekopavanjem (to je imalo svrhu da zapamte porijeklo pojedinih predmeta), ali mislim da bi ih jednako veselilo investicijsko zlato.

S druge strane, bezličnu pločicu je lakše prodati ako bude huda sila (čini mi se), a neki zlatnik ili nakit malo teže. Ne znam.

***
Imate li kakve originalnije ideje, što bi se još moglo darovati djeci? Smartphone i laptope imaju, fotoaparate također, a osim toga elektronika tako brzo zastarijeva da mi to nije špica filma.

Novac? Možda.... jer moji su štedljivi do te mjere da me to ponekad brine i sigurna sam da ga neće neodgovorno potrošiti, ali ne znam... Ima argumenata "za" i "protiv", kao i sve ostalo.

Pa baš tako, prodat će kad mu bude trebao novac, to je kao da nekom daš novce, samo u boljem obliku.

Mi smo za krštenja uvijek poklanjali zlatnik od Franje Josipa i to djeci unutar familije.
Za kumstvo poklanjam lančić s križićem.
Na ljeto ću ponovno biti kuma jednoj bebici i dobit će to.
A što se tiče Krizme i pretjerivanja kod nas; čula sam jučer da je nekima čak i rodbina iz Njemačke došla.
Eto, ima nas zbilja svakakvih.
Nekome je važno imati čim više gostiju, nekome su važni pokloni, nekome ništa i svašta.
A meni je važan sakrament.
I ja sam se cijelo vrijeme plakala dok je to trajalo.
I zamišljala kako moja velika, pametna i lijepa cura stoji za nekih 10-20 godina u vjenčanici pred istim oltarom.
:romantika:

Tanci ovo sto cu napisati nije napad, ali mislim da su te jako pogodila suze tvoje ljepotice, pa i sama sad se osjecas previse tuznom.

ja sam napisala da mi nismo od velikih slavlja MM i ja, no u mojoj familiji su drugi ipak drugaiciji od nas. i ja u svakoj takvoj prilici uzivam, radujem se i veselim, svakom uzavniku, jer mi je drago vidjeti ih i uzivam u njihovom drustuvu. i drago mi je da moja djeca imaju priliku upoznati svoju rodbinu. nakon svako takvog druzenja sama sebi obecam, da cu sljedecu nasu priliku i ja tako napraviti, no eto ipak do tad "zaboravim" i uzivam u najuzem krugu meni bliskih ljudi. tako da iskreno ne razumijem u cemu je problem ako je dosla rodbina iz njemacke?
kao da je bitno od kud je ko dosao, i koliki put je prevalio. bitno je da su uzivali onako kako je njima drago, a da ste ti i tvoja familija imali slavlje kakvo se vama svidja.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

***
Imate li kakve originalnije ideje, što bi se još moglo darovati djeci? Smartphone i laptope imaju, fotoaparate također, a osim toga elektronika tako brzo zastarijeva da mi to nije špica filma.

Novac? Možda.... jer moji su štedljivi do te mjere da me to ponekad brine i sigurna sam da ga neće neodgovorno potrošiti, ali ne znam... Ima argumenata "za" i "protiv", kao i sve ostalo.

---

Sat možda? Ukoliko misliš da bi ga nosili.

Citiraj:

---

anabeg prvotno napisa

Sat možda? Ukoliko misliš da bi ga nosili.

---

Imaju, nose još od pričesti, ali lani smo im kupili nove.

Ali pitat ću, jer ne moraš imati samo jedan sat.

Od nakita mi pada na pamet igla za kravatu - ne zato što bi to nosili nego zato jer je to nosivi muški nakit za cijeli život. Vidjet ćemo. Nije to nikakva obveza, ali budući da imamo dvojicu, što kupimo jednom, iduće godine dobiva i drugi.

Ako mislis na iglu za kravatu, onda mozda da razmislite i o gumbima za mazete. ima ih predivnih, pa ih bar na svom piru mogu nositi.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Imaju, nose još od pričesti, ali lani smo im kupili nove.

Ali pitat ću, jer ne moraš imati samo jedan sat.

Od nakita mi pada na pamet igla za kravatu - ne zato što bi to nosili nego zato jer je to nosivi muški nakit za cijeli život. Vidjet ćemo. Nije to nikakva obveza, ali budući da imamo dvojicu, što kupimo jednom, iduće godine dobiva i drugi.

---

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Imate li kakve originalnije ideje, što bi se još moglo darovati djeci? Smartphone i laptope imaju, fotoaparate također, a osim toga elektronika tako brzo zastarijeva da mi to nije špica filma.

.

---

Uplati im neko putovanje - ili odite svi skupa - neki lijepi grad koji je blizu - tipa Budimpešta, beč, ili ono kaj djeca vole - Gardaland

Budimpešta - daaaaaaaaa

Gardaland - neeeeeeee (to JA ne volim, a moja djeca su potpuno ravnodušna, pa se ne bih žrtvovala). Ali Budimpešta, to bi zapravo bilo super.

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

Ako mislis na iglu za kravatu, onda mozda da razmislite i o gumbima za mazete. ima ih predivnih, pa ih bar na svom piru mogu nositi.

---

Možda... iako imaju i toga (obiteljska baština, ali to je više uspomena nego što je nosivo, iako sve te starine sada ponovno dolaze u modu). Tim prije što moj stariji sin obožava košulje.

Ali bit će još prilika - matura itd.... skupit će se još toga.

Budimpešta ti je odličan izbor - vidim kako našoj djeci ta putovanja ostanu u lijepom sjećanju. Budimpešta nije skupa, a krasna je. sada bih išla opet jer mi baš frendica vele da imaju razgledavanje Parlamenta iznutra. ma divota. A u Budimpešti je krasan akvapark, ako ipak dečki vole malo akcije tog tipa.
Gardaland ne volim niti ja

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

Tanci ovo sto cu napisati nije napad, ali mislim da su te jako pogodila suze tvoje ljepotice, pa i sama sad se osjecas previse tuznom.

ja sam napisala da mi nismo od velikih slavlja MM i ja, no u mojoj familiji su drugi ipak drugaiciji od nas. i ja u svakoj takvoj prilici uzivam, radujem se i veselim, svakom uzavniku, jer mi je drago vidjeti ih i uzivam u njihovom drustuvu. i drago mi je da moja djeca imaju priliku upoznati svoju rodbinu. nakon svako takvog druzenja sama sebi obecam, da cu sljedecu nasu priliku i ja tako napraviti, no eto ipak do tad "zaboravim" i uzivam u najuzem krugu meni bliskih ljudi. tako da iskreno ne razumijem u cemu je problem ako je dosla rodbina iz njemacke?
kao da je bitno od kud je ko dosao, i koliki put je prevalio. bitno je da su uzivali onako kako je njima drago, a da ste ti i tvoja familija imali slavlje kakvo se vama svidja.

---

Ovako i ja. Da mene Tanči gleda sa strane, sigurno bi mislila o meni isto što i o roditeljima o kojima piše ovaj post :mrgreen:

Ali ja pretjerujem kada su pokloni i druženja u pitanju. Imam veliku obitelj i širok krug kumova i prijatelja i jako volim proslave i zabave svih vrsta (svadbe, rođendane), volim pomoći u pripremi, volim se družiti, ama ne pada mi teško ni pospremiti poslije :mrgreen:

Znam pozvati drage ljude na okupljanje i ručak/večeru čak i kada za to nema posebne prigode.

Nije mi drago vidjeti da djeca dobivaju skupe gadgete i skutere, ali volim poklanjati odjeću, knjige, nakit i mislim da su to sasvim ok i primjereni pokloni za djecu svake dobi. Mislim da stvari za uspomenu kao što su naušnice koje si poklonila kćeri ostaju kao uspomena za cijeli život i mislim da to ima veliku sentimentalnu vrijednost. Ja svakako brižljivo čuvam sav nakit koja su moja djeca dobila za krštenje, svaki komad ima svoju priču i vezan je uz onoga tko im je to poklonio i drago mi je što im mogu sačuvati takvu materijalnu i sentimentalnu vrijednost za cijeli život.

Ono što mi nije drago, a što su i drugi primijetili, a mislim da sam to već spominjala u nekoj drugoj temi, jest to što za tebe veliku vrijednost imaju petice i uspjesi u školi. I ja bih nesumnjivo bila ponosna na takve uspjehe da je moje dijete u pitanju, ali mislim da nije ok identificirati dijete sa tim uspjesima. Slično sam nešto prošla i sama - uvijek sve petice, uvijek najbolja i uvijek sam bila promatrana kroz tu prizmu. A ja nisam htjela da budem "vrednovana" na temelju svog uspjeha. Često bi me sreli moji profesori koji su mnogo godina poslije predavali mojoj sestri i rekli bi mi kako su je pitali - "zašto ti nisi kao xy". Ili i sami moji roditelji koji i dan danas nabrajaju hvalospjeve o mojoj školskoj prošlosti.

Meni osobno je to grozno te sam i jednima i drugima "začepila usta" jer ne želim više biti moja svjedožba/sastavak/ispit/diploma u roku i slično. A pogotovo to nije relevantno danas, skoro 10 godina nakon što sam završila svoje školovanje. Ja sam kompletna osoba sa svojim manama i vrlinama, nedostacima i neuspjesima kao i uspjesima, majka, domaćica, supruga, poslovna žena i kao takva želim biti i vrednovana.

I ti učenici koji ne postižu uspjehe kao tvoja kćer su osobe sa svojim ljudskim kvalitetama, sa potencijalom, to su nečija djeca čiji roditelji ipak vide i njihove druge pozitivne odlike i koji žele svojoj djeci priuštiti ono što smatraju da zaslužuju radi onoga što jesu. Neka djeca imaju poteškoća u učenju i ponašanju, neka jednostavno prolaze kroz taj period u svom životu, a pogotovo je pubertet krizno razdoblje.

Neka su uistinu i neodgojena i njihovi roditelji ne žele prihvatiti istinu o sebi i svojoj djeci i slavlje krizme je ujedno i stvar njihove taštine i ega. Ali ne bih rekla da se radi baš o svih 90% (je li taj postotak spomenut na početku cijele priče, nisam sigurna?) krizmanika koji su se krizmali sa tvojom kćeri i neskromno proslavili taj događaj.

Ukratko, djeca ne trebaju biti vrednovana samo na temelju svojih školskih uspjeha i ocjena, to je samo dio čitavog mozaika koji ih čini osobama, niti bi roditelji svoju ljubav, pažnju, naklonost i darivanje trebali temeljiti samo na tome.

A tvoju kćer će mnogo toga zaboljeti u životu. Jedan put će to biti skuplji i mnogobrojniji pokloni, drugi put će biti ljepša frizura, treći put dečko za kojim ona čezne. H...ga, bolit će i nju i tebe, ali to je život, nasreću ili nažalost, nisam sigurna.

Mm je sad bio kum jednom krizmaniku i to nam/mu je sveukupno 9 kumstvo djeci i još dva puta vjenčani. pokloni su uvjek bili skromni i nitko njega/nas nije zvao radi love i poklona osim možda jednog s kojima više nismo u kontaktu (još uvijek ne znam da li to ima veze jedno s drugim, želim misliti da nema). Za krštenje je poklon uvijek bio skromni lančić sa križićem i za cure i za dečke. Za vjenčanja lova ili poklon (tu smo se svaki put dogovorili) a za krizmu bicikl.
Za ovog zadnjeg smo kupili sat i to sam ja išla u kupovinu i prije toga sam se malo raspitivala kakve satove sad nose klinci.... dakle sat koji nose 14-ogodišnjaci je u rangu (po izgledu ne po cijeni) sa onim što nosi moj predsjednik uprave!! ja sam imala u glavi sat koji nije ono kina nije jeftinjava ali je narukvica gumena i sat ide pod vodu :lol: ali ono što njih zanima je daleko od toga i ovaj što sam ja imala u glavi nosi se i kupuje valjda za prvu pričest??

Što se tiće sad tih velikih poklona za krizmu to je rekla bih i prije bilo tako, možda ne u tolikoj mjeri ali bila je. Pa čak i sama prošnja kume ili kuma nije prolazila bez velikih poklona. Ja sam moju krizmanu kumu/tad najbolju prijateljicu pitala samo tako iz ničega hoćeš mi biti kuma dok je moja frendica iz razreda mjesecima prije sa svojom mamom pripremala poklone za njenu kumu i kuminu obitelj! A o pokolonu koji je ona dobila za krizmu smo pričali još mjesecima poslije, to je između ostalog bila neka velika kugla šminke od Pupe koja je tad bila vrh vrhova što se tiće šminke... radili smo prave maškare iz te kugle u školi! A s druge strane ja sam od svoje kume dobila prekrasan prsten jednostavan sa srcima i još dugo godina poslije bilo mi ga je strah nositi da ga ne izgubim i da još i buketić cvijeća i bile smo obje tako ponosne što smo kao mi sad okrunile naše prijateljstvo.
e da jedna cura je od svog oca dobila čak i plac (halo), a bilo je tu i skutera.

U ovom kraju gdje ja sad živim (prigorje) veliki pokloni za krizmu nisu nikakva novost ali zato u kraju iz kojeg dolazim (istočna slavonija) je to danas velika novost ali opet ima obitelji/kumova koji idu u nebesa sa poklonima a s druge strane ima i još uvijek prizemljenih.

Ono što ja mislim da je bitno je kako se ja tj. sada naša djeca nose sa materijalizmom današnjice tj. kojim vrijednostima ih učimo.

PS oprostite na dugom postu ali baš ova teme i mene potiče na razmišljanje.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Možda... iako imaju i toga (obiteljska baština, ali to je više uspomena nego što je nosivo, iako sve te starine sada ponovno dolaze u modu). Tim prije što moj stariji sin obožava košulje.

Ali bit će još prilika - matura itd.... skupit će se još toga.

---

Evo mi preživjeli Krizmu prošli vikend, pa čisto da podjelim iskustvo...
Imali smo ručak u restoranu najuža rodbina i najbliži prijatelji. Da je Krizma bila kasnije i da nam je vrijeme omogućilo imali bi doma na terasi najvjerovatnije u istom angažmanu. Osobno volim fešte i volim se podružit sa familijom,mojih je doduše jako malo i daleko su nažalost ali od supruga familija je blizu i ima ih puno i kad bi išli raditi feštu da zovemo tako i malo širi krug(bratiće i sestirčn njegove) nakupili bi bez problema 80-ak ljudi :lol: no za ovakav događaj to mi je previše.
Što se poklona tiče, sve je bilo skromno-koga sam zvala tako sam i rekla.Većinom je dobila novce i par sitnica.Od kumova je dobila 600 kn + torta, a od ostalih po 200-300 kn. Po meni sasvim pristojno-sve više od toga smatrala bih previše.
Ljudi danas malo pretjeruju sa vrijednošču pokolona pa se tako da čuti da kumovi kupuju mobitele od 2-3 tisuće kuna i sl. Ja kao roditelj bih na prvom mjestu zabranila da se kupi takav poklon i našim kumovima sam jasno dala do znanja da si je ona kumu izabrala zato jer ju voli a ne zato da joj kupuje neke kerefeke.

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

Ovako i ja. Da mene Tanči gleda sa strane, sigurno bi mislila o meni isto što i o roditeljima o kojima piše ovaj post :mrgreen:

Ali ja pretjerujem kada su pokloni i druženja u pitanju. Imam veliku obitelj i širok krug kumova i prijatelja i jako volim proslave i zabave svih vrsta (svadbe, rođendane), volim pomoći u pripremi, volim se družiti, ama ne pada mi teško ni pospremiti poslije :mrgreen:

Znam pozvati drage ljude na okupljanje i ručak/večeru čak i kada za to nema posebne prigode.

Nije mi drago vidjeti da djeca dobivaju skupe gadgete i skutere, ali volim poklanjati odjeću, knjige, nakit i mislim da su to sasvim ok i primjereni pokloni za djecu svake dobi. Mislim da stvari za uspomenu kao što su naušnice koje si poklonila kćeri ostaju kao uspomena za cijeli život i mislim da to ima veliku sentimentalnu vrijednost. Ja svakako brižljivo čuvam sav nakit koja su moja djeca dobila za krštenje, svaki komad ima svoju priču i vezan je uz onoga tko im je to poklonio i drago mi je što im mogu sačuvati takvu materijalnu i sentimentalnu vrijednost za cijeli život.

Ono što mi nije drago, a što su i drugi primijetili, a mislim da sam to već spominjala u nekoj drugoj temi, jest to što za tebe veliku vrijednost imaju petice i uspjesi u školi. I ja bih nesumnjivo bila ponosna na takve uspjehe da je moje dijete u pitanju, ali mislim da nije ok identificirati dijete sa tim uspjesima. Slično sam nešto prošla i sama - uvijek sve petice, uvijek najbolja i uvijek sam bila promatrana kroz tu prizmu. A ja nisam htjela da budem "vrednovana" na temelju svog uspjeha. Često bi me sreli moji profesori koji su mnogo godina poslije predavali mojoj sestri i rekli bi mi kako su je pitali - "zašto ti nisi kao xy". Ili i sami moji roditelji koji i dan danas nabrajaju hvalospjeve o mojoj školskoj prošlosti.

Meni osobno je to grozno te sam i jednima i drugima "začepila usta" jer ne želim više biti moja svjedožba/sastavak/ispit/diploma u roku i slično. A pogotovo to nije relevantno danas, skoro 10 godina nakon što sam završila svoje školovanje. Ja sam kompletna osoba sa svojim manama i vrlinama, nedostacima i neuspjesima kao i uspjesima, majka, domaćica, supruga, poslovna žena i kao takva želim biti i vrednovana.

I ti učenici koji ne postižu uspjehe kao tvoja kćer su osobe sa svojim ljudskim kvalitetama, sa potencijalom, to su nečija djeca čiji roditelji ipak vide i njihove druge pozitivne odlike i koji žele svojoj djeci priuštiti ono što smatraju da zaslužuju radi onoga što jesu. Neka djeca imaju poteškoća u učenju i ponašanju, neka jednostavno prolaze kroz taj period u svom životu, a pogotovo je pubertet krizno razdoblje.

Neka su uistinu i neodgojena i njihovi roditelji ne žele prihvatiti istinu o sebi i svojoj djeci i slavlje krizme je ujedno i stvar njihove taštine i ega. Ali ne bih rekla da se radi baš o svih 90% (je li taj postotak spomenut na početku cijele priče, nisam sigurna?) krizmanika koji su se krizmali sa tvojom kćeri i neskromno proslavili taj događaj.

Ukratko, djeca ne trebaju biti vrednovana samo na temelju svojih školskih uspjeha i ocjena, to je samo dio čitavog mozaika koji ih čini osobama, niti bi roditelji svoju ljubav, pažnju, naklonost i darivanje trebali temeljiti samo na tome.

A tvoju kćer će mnogo toga zaboljeti u životu. Jedan put će to biti skuplji i mnogobrojniji pokloni, drugi put će biti ljepša frizura, treći put dečko za kojim ona čezne. H...ga, bolit će i nju i tebe, ali to je život, nasreću ili nažalost, nisam sigurna.

---

Svakom njegovo.
Netko će nagraditi rad, a netko neće. Nekome je svejedno.
I jasno da svatko svoje dijete voli najviše na svijetu i da se u skladu sa time i ponaša.
Ja lijenost i nerad ne nagrađujem, ali kužim one koji idu linijom manjeg otpora i rade drugačije.
Kužim i da su ljudi jalni. Sve je to normalno.
Moj suprug i ja smo sve sami stekli, niš nismo dobili od nikoga. Ni plac, ni kuću, ni svadbu, ni auto, ništa! I tako učimo i jedinu kći. Šta sama napravi, napravila je.
I ona tako radi. Uči i trudi se. I unatoč bolesti napreduje i dalje, a vjeruj mi da ju ne tjeram. Ne forsiram. Ne znam ni kaj uči sada.
Uostalom, kaj god da napravi za sebe, bit će joj u životu lakše.
Iako mislim da uspjesi i petice moje kćeri nemaju veze s Krizmom, ali kad se već spominje, moram komentirati.

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Svakom njegovo.
Netko će nagraditi rad, a netko neće. Nekome je svejedno.
I jasno da svatko svoje dijete voli najviše na svijetu i da se u skladu sa time i ponaša.
Ja lijenost i nerad ne nagrađujem, ali kužim one koji idu linijom manjeg otpora i rade drugačije.
Kužim i da su ljudi jalni. Sve je to normalno.
Moj suprug i ja smo sve sami stekli, niš nismo dobili od nikoga. Ni plac, ni kuću, ni svadbu, ni auto, ništa! I tako učimo i jedinu kći. Šta sama napravi, napravila je.
I ona tako radi. Uči i trudi se. I unatoč bolesti napreduje i dalje, a vjeruj mi da ju ne tjeram. Ne forsiram. Ne znam ni kaj uči sada.
Uostalom, kaj god da napravi za sebe, bit će joj u životu lakše.

---

Ajme tanči, mislila sam dalje ne komentirat, al ne mogu..zašto misliš ako neko nema sve petice da je lijenost i nerad u pitanju? Nekoj djeci škola, učenje jednostavno ne ide. Zar je to tako teško shvatiti?

A ovo, zadnje boldano, si sama ti pokrenula, kad si se osvrnula na to kako ta djeca ne redaju petice, ni nagrade. Znači ti si učenje i ocjena uvela u cijelu ovu priču.

Citiraj:

---

dodagoda prvotno napisa

Evo mi preživjeli Krizmu prošli vikend, pa čisto da podjelim iskustvo...
Imali smo ručak u restoranu najuža rodbina i najbliži prijatelji. Da je Krizma bila kasnije i da nam je vrijeme omogućilo imali bi doma na terasi najvjerovatnije u istom angažmanu. Osobno volim fešte i volim se podružit sa familijom,mojih je doduše jako malo i daleko su nažalost ali od supruga familija je blizu i ima ih puno i kad bi išli raditi feštu da zovemo tako i malo širi krug(bratiće i sestirčn njegove) nakupili bi bez problema 80-ak ljudi :lol: no za ovakav događaj to mi je previše.
Što se poklona tiče, sve je bilo skromno-koga sam zvala tako sam i rekla.Većinom je dobila novce i par sitnica.Od kumova je dobila 600 kn + torta, a od ostalih po 200-300 kn. Po meni sasvim pristojno-sve više od toga smatrala bih previše.
Ljudi danas malo pretjeruju sa vrijednošču pokolona pa se tako da čuti da kumovi kupuju mobitele od 2-3 tisuće kuna i sl. Ja kao roditelj bih na prvom mjestu zabranila da se kupi takav poklon i našim kumovima sam jasno dala do znanja da si je ona kumu izabrala zato jer ju voli a ne zato da joj kupuje neke kerefeke.

---

Mi isto svojim najbližima kažemo da ne pretjeruju i do sad je upravo tako bilo. Uostalom, to su ljudi koji dijele naše nazore. Iskoristit ćemo prigodu da se malo proveselimo i to je sve.

A moja djeca jako dobro znaju što mi mislimo o "špinčenju" na FB i sličnim društvenim mrežama s kojekakvim poklonima i materijalnom imovinom.

S druge strane, klinci koji stavljaju slike poklona i novaca na FB sigurno imaju okruženje koje tako slično misli. Tja, ne može se tu ništa. Isto kao svadbe - netko je već gore napisao. Netko će skromno, netko malo šire. I svi misle da imaju svoje razloge zašto su baš tako postupili.

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Svakom njegovo.
Netko će nagraditi rad, a netko neće. Nekome je svejedno.
I jasno da svatko svoje dijete voli najviše na svijetu i da se u skladu sa time i ponaša.
Ja lijenost i nerad ne nagrađujem, ali kužim one koji idu linijom manjeg otpora i rade drugačije.
Kužim i da su ljudi jalni. Sve je to normalno.
Moj suprug i ja smo sve sami stekli, niš nismo dobili od nikoga. Ni plac, ni kuću, ni svadbu, ni auto, ništa! I tako učimo i jedinu kći. Šta sama napravi, napravila je.
I ona tako radi. Uči i trudi se. I unatoč bolesti napreduje i dalje, a vjeruj mi da ju ne tjeram. Ne forsiram. Ne znam ni kaj uči sada.
Uostalom, kaj god da napravi za sebe, bit će joj u životu lakše.
Iako mislim da uspjesi i petice moje kćeri nemaju veze s Krizmom, ali kad se već spominje, moram komentirati.

---

Nešto sam zbrčkala u gornjoj poruci, pa ću ponoviti:

Ajme tanči, mislila sam dalje ne komentirat, al ne mogu..zašto misliš ako neko nema sve petice da je lijenost i nerad u pitanju? Nekoj djeci škola, učenje jednostavno ne ide. Zar je to tako teško shvatiti?

A ovo, zadnje boldano, si sama ti pokrenula, kad si se osvrnula na to kako ta djeca ne redaju petice, ni nagrade. Znači ti si učenje i ocjena uvela u cijelu ovu priču.

Što se tiče Fejsbuka (koji je ZLO) baš sam nedavno čitala neke članke o tome kako izaziva depresiju jer se ljudima čini da je svim njihovim "prijateljima" život ljepši i zabavniji, i da su zgodniji - jer ljudi naravno na FB stavljaju najbolje trenutke svog života, i uređene fotografije. Ako odrasli tako reagiraju, kako će onda tek djeca.