Ma ne bum.
Uglavnom...drago mi je ipak da sam postavila tu temu da cujem i drugu stranu.
Imam svoje razloge zasto ranije nisam otisla i zasto nisam budila dijete. To uopce nije bitno.
Ni jedno ni drugo dijete nisu bili u zivotnoj opasnosti.
I ne nisam se inatila pedijatrici i dosla na kraj radnog vremena.
Naprosto je bio takav splet okolnosti taj dan.
Cim sam joj sve to izgovorila bilo mi je zao jer to nije nacin pristojne kokunikacije.
Ja radim posao u kojem nitko ne postuje radno vrijeme pa eto tako ocekujem i od drugih sto je krivo. Nekako sam imala u glavi da bi pedijatrica zastala, pogledala malog i na neki nacin ipak bila susretljivija. To se nije dogodilo i pukla sam.
Dosla sam unutar njenog radnog vremena i bez obzira na pravilo s knjizicama, a obzirom da nikoga nije bilo mislim da nam se mogla posvetit ili ako je negdje i zurila il sta vec mogla je imati normalniji pristup.
Pedijatricu cemo mijenjat sigurno jer opcenito nisam bila zadovoljna njenim nacinom rada, ali mislim si pa ni ne trebam ju tako cesto...kao nema veze....za ovo sto mi treba pregrmit cu.