E, to. Kod nas se tata čudi kako mala smaže celu zdelu sira, vrnja i žganaca. Da on ne bi mogao toliko pojest.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Napisala si sve što je bilo potrebno za reći na temu.
Printable View
E, to. Kod nas se tata čudi kako mala smaže celu zdelu sira, vrnja i žganaca. Da on ne bi mogao toliko pojest.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Napisala si sve što je bilo potrebno za reći na temu.
Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Ti mene trolaš, majkemi :-D
Nije bad, pazsad:
Nisam rekla da itko slučajno nalijeće :)
Nego da ellica, koja zbog toga što joj dijete ima tip 1 zbilja poznaje puno takvih obitelji (to dakle nije sporno i u tome se ti i ja slažemo), U TOM SKUPU djece prepoznaje PODSKUP onih koji su jako rano dijagnosticirani, te da se taj podskup povećava.
U redu.
Aaaaajme u sto ode tema.....
Ja sam samo.pokretacici teme htjela reci da provjeri guk ako se nastavi trpanje slatkim.I mene su uvjeravali da je normslno.Nije bilo.
Ostalo je Danka rekla.
I naravno da poznajem jer se krecem u tim krugovima,ali nazalost obolila je i mala od frendice,kolege s posla i dijete zene koja radi s mojim tatom.A njih nisam upoznala "u krugovima".
Statisticki podaci za Rh su ti zuta zasatarjeli.
Nekad je broj oboljele djece bio nekoliko godisnje,a sada je to tjedno.
I samo endokrinolozi kazu da je "epidemija"dm.
A što kažu za uzrok epidemije?
Peterlin mene je moja ped.uvjeravala da je normalno da puno jede jer raste.
Je slazem se,al on je trpao,ne samo kolicinski.Nacin jela.Doslovno zderanje.Glad za sat vremena i sl .
Drukcije je to bilo od "puno"jede.
I nije prestajalo.
Mislim da svi vidimo promjene kod djece kako u ponasanju tako i u toj klopi.
I treba reagirat kao i za sve drugo.....
Ne zna se.Spominju se virusi,otrovi iz hrane,lijekova,netko se usudio spomenuti i cjepiva....
Da se zna uzrok bilo bi lakse ;).
No sad smo off.
Lamy nadam se da je samo faza.
Čini mi se da baš nema smisla uspoređivati tinejđere, koji zaista ponekad jedu kao vukovi (iz potrebe), s djecom u 2. razredu osnovne. To uopće nije period nekog intenzivnog rasta i nema baš nekog razloga da dijete jede dvostruko više od odraslog :/
Ako je ona svakodnevno u prilikama da se na druženjima jede puno slatkog i da se nose doma kolači, onda mislim da nema druge nego pokušati malo drugačiji ritam uvesti, i za nju i za sve uključene. To i nije baš jednostavno, ali nešto se vjerojatno može napraviti.
Ja znam više djece koja su bila debeljuškasta u nižim razredima osnovne škole, pa su se poslije istegli. I ja sam takva bila, i moj srednji, koji se počeo debljati baš tako nekako u 2. osnovne (nikad do nekih velikih razmjerna, ali ono - fino je bio debeljuškast), sad brine sam o sebi isteže se i višak je postao zaista mali. To ti je onako malo za utjehu.
Slažem se. Najbolje je obaviti pretrage i onda se zna sigurno o čemu je riječ.Citiraj:
ellica prvotno napisa
Pa pomislila sam na to kad sam rekla da joj je možda dosadno i možda jede iz tog razloga.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Inače, ja se sjećam sebe, kako sam obožavala jesti. Teško mi je reći šta je bilo iza toga i je li išta bilo, imala sam jako ispunjeno djetinjstvo i jako lijepo. Ali jelo mi je bilo jednostavno neodoljivo i neprikosnoveni užitak. Jesam li jela iz dosade - pa možda i to, kad nije bilo neke akcije, ali akcije je objektivno bilo jako puno. A nemam problem s težinom u odrasloj dobi, uvijek imam stabilnu, normalnu težinu.
Ja bih stvarno voljela cuti sto i koliko zapravo dijete jede kroz dan. Jer postoji mogucnost da zapravo ne jede previse , ali majka mozda nije realna.
Npr. meni nije nikakva drama da dijete pojede velike kokice i 3 dcl kole kad ide u kino jednom mjesecno. I nije mi drama da pojede 2 komada torte i vrecicu cipsa na nekom rodendanu. To su rijetki dogadaji i ne bih to zvala nikakvim natrpavanjem.
Podsjetila si me na sina naših prijatelja. U nekoj dobi se počeo debljati od pretjeranog unosa slatkiša (i sve ostale hrane) pa su izbacili iz kuće sve slatko i nezdravo. Pa je mali počeo jesti valjda troduplo slatkog po tuđim kućama. Kod mene (sinov prijatelj je i redovito je kod nas), kod drugih prijatelja, kod baba...To je otišlo toliko daleko da bi tražio od bake da mu kupi nešto slatko pa manično to trpao u usta odjednom da što prije pojede, da ga roditelji ne vide. Sad je stvarno buco. Rekla sam mami i tati da su izazvali kontraefekt ali nisu me ozbiljno shvatili, valjda ne mogu ni pojmiti u kolikim količinama jede van kuće. Treba im dati slatko da jedu ali nekako to ograničiti i dogovoriti se s babama i prijateljima da se svi pridržavaju istoga
Ja mojima ne dramim i uvijek ima čokolade i keksa u kući
I koji puta sliste cijelu Milku u pola sata a koji puta zna u ormaru biti 10 Milki i ne dirnu ih po mjesec-dva. Ne smije se napraviti priča od hrane jer onda nastaje problem.
Ne slazem se generalno s tim jer je, za SAD, takva generalizacija prilicno besmislena. Naravno da imaju brojke (ove iz posta od zute, na primjer) jer moraju imati brojeve na razini drzave. No opet, tesko je nesto toliko raznoliko i toliko veliko kao SAD svesti pod zajednicki nazivnik i reci da djeca ovdje jedu samo fast food i slatko.Citiraj:
LolaMo prvotno napisa
Ako zagrebes dublje u sve te statistike, jasno je (i objavljeno) da glavninu tih brojeva cine, uglavnom, dvije etnicke skupine koje, cesto ali ne uvijek, spadaju u kategoriju istog socioekonomskog statusa. I to je glavnina problema, puno slozenija od cinjenice da se "mali Amerikanci" prezderavaju slatkisima.
Možda je problem baš u ovoj tvojoj rečenici. TI imaš problem, kažeš i to veliki.Citiraj:
lamy prvotno napisa
Pa ga probaj riješiti sama sa sobom. :) Možda je problem samo u tebi i u tvom viđenju količine hrane. Nađi negdje tablice u kojima piše koliko bi kalorija trebalo uzimati na dan dijete dobi i konstitucije tvoga djeteta. Ili to pitaj njenog liječnika. Ali, tako da to tvoja kći ne zna. Jer, ona očito nema (još uvijek) problem. Probaj da tako i ostane.
Hrana neka bude nešto što je normalno, jesti moramo, hrana nije nagrada ni uskrata, ona je neophodna. Ali je i zadovoljstvo, itekakvo.
Probaj biti ležerna prema ishrani neko vrijeme, Možda upali.
Naravno, ako misliš da se radi o bilo kakvoj bolesti, mora se to isključiti.
Ja sam kriva jer sam uzela " male Amerikance " bez naglaska na etickim skupinama i socijalekonomski status. Da je kod nas kulturoloski uobicajeno i ekonomski dostupno , nasa skupina slicnog socijalekonomskig statusa bi imala isti problem. Ovako nasi jedu jako puno skroba, ali u tim slojevima izostaje velika kolicina glukoznofruktoznog sirupa i losih masnoca, pa ih dijabetes ne napada kao preko oceana.Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Zutaminita u Hrvatskoj nema službeno niti jedno dijete (<16g) koje ima tip 2. Znači da mu je dana ta dijagnoza.Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
Tko tvrdi da je za tip 1 odgovoran način života?
Da ne idemo više u dubioze oko dijabetesa, postoji nešto što se zove "dupli" dijabetes..javlja se kod američke djece..tip 2 trigerira tip 1. Grozno teško se liječi.
Naravno, potpuno si u pravu. Postoje i detaljniji podaci, ali kad se razgovara ovak "ugrubo" onda je lakše uzet cijele SAD iako je to u rangu uzimanja cijele europeCitiraj:
Kaae prvotno napisa
Uzme se statistika.
Kako tako pouzdano tvrdiš da nema nijedno dijete?
Meni je dr.u Vinogradskoj rekla 2012.da nitko.od djece kod nas nema tip 2.Poslije nisam pitala....ali pitat cu na iducoj kontroli.
Ima tip 2 od poznanika mala od 12 godina, a nekih već, 5-6godina
Nema šanse da ja ne bi čula za taj slučaj. I to još da ga je dobila tako mala. Možda se radi o mody-ju
Svuda piše da je dijabetes tip 1 dominantan ili da se javlja u 90 do 95 % slučajeva kod djece oboljele od dijabetesa. To znači da na 1000 djece oboljele u Hrvatskoj mora biti bar jedno jedino koje ima tip 2.
Odnosno, prema ovom tekstu, na 1000 ih mora biti 20:
"U SAD-u dijabetes tipa 2 čini od osam do čak 45 posto dijabetesa u djece. U Njemačkoj i Austriji, primjerice, od 1996. do 2003. godine, postotak tipa 2 utrostručio se u djece. U Europi i Hrvatskoj dijabetes tipa 1 ipak ima 98 posto oboljele djece, dok dijabetes tipa 2 zauzima svega dva posto ukupnog broja oboljele djece."
http://www.novilist.hr/Zivot-i-stil/...aru-dijabetesa
te ovdje:
"Nažalost, u Hrvatskoj je gotovo 20 posto djece i adolescenata pretilo i opasno sklono razvoju dijabetesa 2."
http://www.vecernji.hr/moje-zdravlje...u-zasto-515982
"S druge strane dijabetes melitus tip 2 (inzulin neovisni dijabetes melitus) u djece i adolescenata postaje važan javno zdravstveni problem u cijelom svijetu. Iako je u nas učestalost ovog oblika dijabetesa značajno manja, obzirom na epidemiju pretilosti koja u nas također poprima značajne razmjere pitanje je vremena kada će ovaj obik dijabetesa po učestalosti činiti značajan dio naših bolesnika. "
http://www.poliklinika-arista.hr/dijabetes-u-djece/
Značajno manja kaže. Što ne znači nepostojeća.
Sigurno postoji netko. Ako vjerojatno ne u ranoj djecjoj dobi nego OŠ i kasnije. Ali to mi se ne cini tako bitno jer u tom postotku dijabetes tip 2 u ranoj djecoj dobi kod nas ulazi skoro medu rijetke bolesti.
Jelena od kuda su?I na tabletama je?
Na jednoj stranici, nisam mogla kasnije naći opet.Citiraj:
LolaMo prvotno napisa
Jutros sam bila nešto nabrijana na ovu temu, pa sam skinula tekst istraživanja, Incidence of type 1 diabetes mellitus in 0-14 year old children in Croatia - 2004 to 2012 study, gdje kaže:
"Lower T1DM incidence rates and consequently higher annual increase in incidence in Croatia in the study conducted from 1995 onward could be in a certain extent explained with previously reported changes in socioeconomic status and lifestyle."
Tu nastavljaju s objašnjenjem vezanim uz oporavak nakon rata, ali i vesternizacijom.
"In any case, it is yet to be determined which factors (most likely exogenous) play crucial role in an increase in T1DM incidence rates. Among several possible causes of this phenomenon, vitamin D deficiency and obesity are one of the most frequently proposed explanations."
Vitamin D ipak isključuju jer Hrvatska ima uveden program profilakse D vitaminom.
"However, the increasing prevalence of obesity in Croatia (28) might contribute to the increasing incidence of T1DM."
ne znam znam baš pojedinosti, mala je iz samoborskog krajaCitiraj:
LolaMo prvotno napisa
Ja imam slican problem sa 6-godisnjakom. Sad se pokusavamo drzati dogovora da si odabere 1 slatkis dnevno, sto je dosta tesko, pogotovo na moru, zna biti scena i placa.... On se vec poceo debljati, a nije sportski tip, a moram priznati da ni mm ni ja bas nismo nikad bili nesto sportski orijentirani...sto je netko rekao, sjecam se sebe u toj dobi, isto sam stalno mislila na hranu, to mi je bila glavna opsesija, nisam nikad bila bas debela, al ono malo buckasta sam bila...
Kako je tvoj sin barem malo slican mom dogovor oko SAMO jednog slatkisa mozes zaboraviti. Kod njega je ili sve ili nista.
( neki dan sam dosla kuci i nasla potpuno praznu kutiju domacice , koja je prije mog odlaska bila zapakirana).
Mi isto nismo niti blizu sportski tipovi , ali dijete guramo u sport . Jer jedina aktivnost kojom bi se on navio je pomicanje misa i slova na tipkovnici.
zelim reci da kod odredenih tipova karaktera jednostavno je ne pali ta prica. Stvar je u ugodi koju izaziva slatko jer im pozitivno utjece na serotonin i dopamin u mozgu.
Sirius, znam to za sport, isao je 3 god u sportski vrtic bas zbog toga ali to sad mogu okaciti macku o rep. Ja sad preko ljeta svaki dan s njim moram vjezbati istezanje jer je nakon 3 godine sportskog vrtica on toliko nefleksibilan da uopce je moze sjesti na pod s rasirenim nogama, on je toliko odbijao rad da treneri valjda nisu mogli nista s njim, iako za njih imam samo rijeci hvale. Bio je upisan kratko na judo, ali smo zbog raznih komplikacija odustali. Bas je trapav (to je valjda genetski), i onda ga to vodi u frustraciju i odbijanje. Sad smo na moru i jucer ga je neki decko zvao da idu vjezbati u park on je rekao ne hvala da ide doma igrati drustvene igre. I sto da mu radim...
Ma nista. Vrebaj. Kad vidis truknu interesa za nesto - djeluj. Ili cete se morati baviti sportom obiteljski. :D
Ne mora biti sport, moze biti i neki ples. Glavno da je kretanje. ( to sa fleksibilnosti je i genetika. M. se bavi sportom 7 godina, a fleksibilnost nula bodova. Niti to rade na treninzima, niti on ima vremena se uopce time baviti. Par godina smo ga vodili i kiroprakticaru zbog naglog rasta i posebnog polozaja u sportu.)
Neki ljudi su više za samačke sportove. Planinarenje, biciklizam, plivanje, a ne ovo gdje je obavezno partnerstvo ili ekipa. Probaj.
Joj, obiteljski sport, samo to ne.... :D
Kako ne? Ti i muz nakon posla u tajce i majice pa -udri po kvartu.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Za dizanje utega dizes ovog manjeg u cucnju. :)))
Ne mozete nadmasiti MM koji je doveo psa lutalicu kuci najvise iz razloga da ide s njom u duge setnje po sumi ( koja nam je uz kucu). I tako proslo je 4 godine , a on jos nogom u sumu nije usao.:mrgreen:
Plivanje je najbezbolnije od svega. :)
K tome ste i na moru.
Ma nije on za sport uopce, on je knjiski moljac.... Sport smo mi forsirali. Njemu se svidja ideja sporta, on je mislio kad upise judo da ce bit nindza. A onda je doslo dosadno vjezbanje... Razmisljala sam o ragbiju najesen, da iskoristi svoju masu (visok i krupan), a ne cini mi se da treba puno suptilnosti. Samo sto je on jos i njonjo pa vristi na svaku i najmanju ozljedu...... Jao nama.
Mozes i hokej. Tamo je nesuptilnost pozeljna, a svi su prilicno trapavi zbog puno opreme.
Osim toga ne moze sebe niti druge ozljediti. :)
Zuta, pokusavamo vec par godina s plivanjem, jos uvijrk ne zna plivati, boji se, a ktome jos mrzi kad mu voda udje u oci pa se dere da ga cijela plaza cuje da mu donesem rucnik u more da se obrise. A jucer se jos derao iz petnih zila upoomooc osljepio saaam...... A obozava more, al se brcka u plicaku.
Budem vidjela za hokej, nemam pojma o tom sportu, zapravo o sportu opcenito :skartoc: