čokolada prvotno napisa
Problem je kompleksniji kad znaš detalje koji stoje iza tog odličnog uspjeha. Gimnazija traži sve ono što ona nema: kakvu-takvu organiziranost, planiranje, ekonomično učenje s kakvim-takvim zapamćivanjem nakon 3 runde proučavanja istog gradiva, izradu prezentacije koja je gotova za 3, a ne 23 sata posla, i memoriju, memoriju, memoriju. Njoj je kratkoročna memorija - nepostojeća. Ne pamti ništa što čuje jednom. Ima ROM, ali nema RAM.
Problem joj je naučiti najbanalniji niz napamet - npr. da su nez.slož.rečenice: sastavna, rastavna, suprotna, isključna i zaključna. Za svaki si pojam mora stvoriti svoj niz asocijacija, i opet se u ključnom trenutku ne može dosjetiti izraza, zna točno gdje je na papiru, zna koji su mu veznici, zna definiciju, ali izrazu ni traga, ne može ga iščupati iz ladice mozga. Poremećaj pažnje. NE postoji ništa, nijedan predmet oko kojeg se ne bi morala potruditi. Tko to nije prošao, ne razumije.
Drugo, gimnazija s lošim prosjekom i slabom maturom ne vodi nikamo, to valjda znate.