Meni su drugi psi smrdili, ali moj nikad :lool:
Printable View
Eh kad bi život bio tako jednostavan ..
Odustala sam od šamponiranja pasa. Nema svrhe. Ne smije ih se često, a isti dan se uprljaju.
Mi nase cca jednom godisnje sa sampinom bez mirisa. Ostatak godine samo voda.
Ja sam prestala siziti zbog dlaka na stolu. I u hrani. :alexis:
Meni je grozno kad se voda iz pseće zdjelice istrese u sudoper. A to mi je svekrva uredno radila sa svojim, imam razgovor sama sa sobom kad idem kod nje na ručak, da nije to tako strašno.
ja to radim pod normalno. i zdjelice perem s našim suđem u suđerici
s jedne strane su me stvarno dirnuli vasi opisi ljubavi.
s druge strane, dobro da sam ovo procitala, posto nas kcer zeza da sad kada ona ide na studij, da si trebamo nabaviti macu ili psica.
a ja sam sad malcice zaprepastena vasim opisima...
nikad nisam mislila (dobro nisam se tim bavila) da to bas tako u pocetku izgleda. :-o
Pa nije to samo u početku.
Ok, imala sam tri psa u životu, i nijedan nije imao sklonost jest govna ni valjat se u lešine!
Ova naša divna mješanka (pravi se da je belgijski ovčar) se valja samo u čistoj travi, svježoj ili suhoj, i tek ponekad u šljunku. Najdraže joj je kad nađe visoki bus suhe trave (čiste!).
Dogodi se da povrati, ali to je stvarno rijetko. Ima neke svoje bisere, ali oni su sasvim drugog tipa.
edit: samo da se zna da to nije obavezno ponašanje :D
Uz pse bi trebalo dijeliti brošure koje bi na realan način informirale što je to pas. Vjerujem da bi bilo manje napuštanja pasa.
ni moja se ne valja u blatu niti ne jede govna. a i kad je kiša zaobilazi lokve da se ne sprlja :mrgreen: no većina nije čistunac kao moja
Meni je iskreno kod psa najteži taj socio-moment, ne to što ždere govna. Nego to što neki ljudi pse mrze, a ja i moj pas to teško podnosimo ahahah.
Naime, ako se njoj netko obrati (ima takvih, bipolar, obratili bi se psu, ali da im se pas ne obrati), ona se razveseli i krene toj osobi u susret, maženje, skakanje.
Onda nerijetko ljudi pošize.
Naravno da joj ne dam da se obraća ljudima koji joj se nisu sami obratili, ali ovi neodlučni me izlude.
Meni je tek četvrti pas jeo govna. Valjaju se u lešine zadnja dva.
Prva tri su savladala kućni red u roku tjedan dana, četvrtoj su trebali mjeseci.
Prvoj sam iz guzice izvukla komad gaze od pol metra. Tko zna čime je bio natopljen. Treći prestane jesti s poda čim ga pogledam, ne moram ni viknuti fuj... svi ostali su zgrabili i bježali.
Nema pravila, različiti su.
Moja "pasica" ima 13 i pol godina. Mogu se sjetiti da se jednom uvaljala u govna, na plaži, usamljenoj, pa smo je oprali u moru.
Imam veliko ograđeno dvorište i vrt i sigurno pojede svašta, ne mogu je stalno paziti.
Povraća otprilike jednom mjesečno, kad kakvu glupost pojede. Domestos i papirni ručnik to očiste za čas. Vrlo rijetko je imala proljev. No, zato se tjera dva puta godišnje sve ove godine.
Cijelo prizemlje nam je u pločicama, na kat ne ide. Pločice se lako čiste.
Dva puta godišnje joj silno pada dlaka, tada treba redovno češljati. I čistiti one pločice :)
Pas je ogromna obveza, mora ići van svaki dan, mora imati jesti i piti, mojoj treba rezati nokte, ima još tih obveza, i sad dolazi ALI...koju ona ljubav daje!
Ni jednom nisam rekla: što mi je ovo trebalo? Ni djeca. Muž da, ponekad(ali istovremeno najviše brine o njenom hranjenju).
Ona je član naše obitelji.
Moj pas je član obitelji, kako ja znam reći; on je osoba.
Pazimo ga ko bebu.
Zovemo ga, naša beba :heart:
Nema podlaku i uopće nema mirisa.
Osim kad ga kći namaže Nuxe uljem pa tada miriši ko ružica :lol:
Prije si nisam mogla zamisliti da mi pas dođe u krevet, a sada uredno dođe, pomazi se i ode.
Ne voli spavati u našim krevetima. Ima svoja dva. U kuhinji i u našoj sobi.
Ima desetak dekica bez kojih ne ide nikuda.
Dlaku gubi, ali to je tako sitno, poput trepavice da uz moje i kćeri lasi je zanemarivo.
Voli jesti ljudski drek. Lani na putu za plažu se netko olakšao. Proljev.
Pesonja je bio pušten s lajne i poslužio se. Dok sam došla do njega i skužila kaj radi već je trećinu pojeo.
Inače je jako osjetljiv i čist.
Nema šanse da hoda po kiši, blatu...
Kad pada kiša nosimo ga van pod jedan veliki bor na pišanje.
S nama je pet godina i otada nismo bili nigdje duže od par sati bez njega. Što znači da ne idemo u toplice, na javne i hotelske plaže i k nekim ljudima koji ne vole pse.
Moje higijenske navike su se isto drastično promijenile.
Više ne perem ni ruke, ni stan sumanuto u Domestosu.
I gle čuda, živa sam.
Obožavamo našeg malog "vrapčića" i ne možemo si zamisliti život bez njega ili da mu se ne daj Bože nekaj loše dogodi.
Uzeli smo ga na nagovor kćeri i nismo požalili.
Ona ga "maltretira" kao i mala od Alex i njoj sve dozvoli.
Meni i mužu ne.
Sa svakim ima drugi sistem ponašanja.
Mene pak najviše sluša i uvijek odmah dođe kad ga zovem.
S mužem najviše šeta i provodi vremena i kad je muž bio u bolnici, on je toliko patio za nevjerovat.
Svaki čas je znao doći do muževog kreveta i tražiti ga i onda bi otišao u hodnik pred ulazna vrata i čekao. Spuštenog repa i tiho cvilkajući.
Ma da ti se srce slomi.
Moja je kao štene jela drekove, valjda znatiželja, a jednom se u Dva potoka najela konjskog dreka i to je bilo užasno jer se razbolila nakon toga.
Tako da ne garantiram da ne bi opet jela drek druge životinje ili čovjeka da naleti.
Valjala se u smradovima nije nikad, ali nedavno smo bili u Maksimiru i tamo je bilo nešto što je stvarno grozno smrdilo, na livadi, je li crkotina ili neki mulj iz jezera, ne znam, uglavnom u to je izvaljala njušku. To je bilo znači jednom.
Ali povraća i ima probavne problema, čitaj proljev, često, ima gastritise i osjetljivu probavu, i sklona je i virozama crijevnog tipa.
Ali nije to nama neki problem, to je normalno i očekivano za psa, samo je dobro to unaprijed znati da se ljudi ne zgroze ovako kao žena koja je otvorila temu.
Ja sam isto kad nam je pas došao čistila više i više prala ruke, a sad sam se opustila :mrgreen:
Naša isto ne ide k nama u krevet, nije nikad pokazala interes, dapače sama je otišla iz naše spavaće sobe u dnevnu spavati kad je malo porasla.
Što reče krumpirić jedini problem koji imam u vezi psa je interakcija s ljudima, drugo ništa.
naš cucak isto ima gastritis i urinarne kamence pa moramo paziti na hranu.
Previše proteina mu škodi.
Sad upravo jede lubenicu sa mnom :-)
moja se isto ne valja u crkotine. srećom. i ne jede kakicu.
ali ko i mimin pas baš je osjetljivog želuca i smije jesti samo svoju hranu- jede samo orijen- ako jede bilo što drugo povraća, primjerice bijelo kuhano nezačinjeno pileće meso.
također naša je užasno sklona klasovima, ovo ljeto ih ima baš puno, iz svake šetnje donese ih 20ak valjda i već smo ove sezone imali jedan kojeg je vet vadio iz šape i jedan koji joj je jadnici otišao jako duboko u uho. spava na krevetu od male, njoj pod nogama. ne smeta joj kupanje- ja nju perem nakon svakog Sljemena, dakle dobar dio godine jednom tjedno.
Moja jede posebnu veterinarsku hranu, to su dijetne konzerve za gastritis. Kupujemo joj i Orijen, ali to jede u jako malim količinama, pa joj nije dovoljno.
Nakon zadnjeg incidenta tj. napada gastritisa (ili virusa) smo joj prestali davati i nagradice, inače smo joj davali one kockice sušenog čistog mesa.
Sad joj dajemo samo neke dijetne keksiće.
Obicno se na dnu sljemena lijepo sama opere u potoku. Ljeto, zima.
čuvala sam svakakve pse...
prvo pravilo mi je bilo da se u startu ide van 7-8 puta dnevno (nije svaki izlazak šetnja). čisto da pas shvati kamo se ide nešto obaviti.
samo jedan (jednom) se "olakšao" u stanu - al to je bilo zato što me nije uspio probuditi. ja čvrsto spavala - a on nježno njuškicom po meni. u hodniku je bio ručnik na ulazu (zbog njega, jer se nije dao kupati pa da skinemo "ulazno" blato) - i iako nikad nije bio na peleni, sve je tamo obavio.
što se tiče čvakanja po vani, svi su pokušavali :mrgreen: ... i svima sam vadila svašta iz njuške. čak i zadnjem pitu koji je bio prilično nepredvidiv i povremeno agresivan.
jedna pesica je imala fetiš na mravinjake... kako ih je detektirala - pojma nemam. al sve je našla....
što se kreveta tiče, ne smeta me pas na krevetu, ali mora znati da tamo može samo s dozvolom. to mi je iskustvo nakon prvog čuvanja...
naime, dozvolila sam pesu krevet, a onda sam ja smjela u krevet samo kad sam bila u pidžami. on si je "prisvojio" teritorij.
Pozdrav svima!!!
Želim svima javiti da su epizode kakanja I pišanja po stanu gotove.
Već dva tjedna nije ništa obavila u stanu, ili je mi samoinicijativno odvedemo van ili stane pored vrata I tiho zacvili.
Bili smo s njom na moru, u apartmanu također nije ništa obavljala.
Ovo ljetovanje s pesicom nam je bilo najljepše do sada.
Nikad nismo toliko šetali svi zajedno, uključujući stariju kćer tinejđericu.
Svaku večer bi odlazili u duge šetnje po otoku I to bi pesici i nama bio najdraži dio dana.
A koliko smo se samo nasmijali- njoj I njenom upoznavanju cvrčaka, skakavaca, žabica, puževa s kućicama, mora I valova!!!
Drugi tjedan krećem s njom u školicu za štence, čisto da nauči neke jednostavne stvari.
Recimo, sinoć su nam došli prijatelji s malom kćerkicom od 1,5 g. I dva puta je u igri skočila na nju I srušila je..
I vise puta nam je u igri poderala odjeću..
Nadam se da će školica pomoći...
Pusa svima!!!
Super, baš mi je drago. Imate očito pametnu malu psicu, kad tako brzo savladava stvari. Zato super da idete u školicu jer će sigurno svašta naučiti.
Mi smo u tu školu išli obiteljski, tako da bih ja na tvom mjestu svakako povela i tu tinejdžericu :mrgreen:.
Meni je isto genijalno gledati kako se naša ponaša kad dođe na neko novo mjesto, koje je to njuškanje, istraživanje i uživanje. Na moru poludi od svih tih silnih novih mirisa, a tek trčanje sa našom kćeri po plaži - čista sreća.
bas mi je drago da ste se lijepo sazivili.
skolica za peseke je najbolja stvar koju sam napravila kad smo udomili kujicu. ne zbog nje, nego zbog sebe. ja sam naucila kako reagirati na dobro i lose ponasanje, kako postaviti granice i sto ocekivati od psa, a sto od ukucana
sretno!)
Drago mi je da pesica brzo uči... Sretno u školici!