Ovdje konkretno - ja mislim da je meni jasno zašto neće poslušati psihijatra, a ortopeda hoće.Citiraj:
sasa prvotno napisa
A ti mi zvučiš kao da ti je to nepojmljivo.
Pa mi nije jasno kako bi ti moglo biti nepojmljivo ;).
Printable View
Ovdje konkretno - ja mislim da je meni jasno zašto neće poslušati psihijatra, a ortopeda hoće.Citiraj:
sasa prvotno napisa
A ti mi zvučiš kao da ti je to nepojmljivo.
Pa mi nije jasno kako bi ti moglo biti nepojmljivo ;).
Meni se cini sadrzaj diplomskog znacajno bitnijim :)Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Sasa, meni se cini da smo mi preveliki laici da bismo komentirali. Ali nije lose sto si pokrenula temu. Mozda nesto sazrije u glavi.
Ako sam dobro shvatila, neovisno o tezini bolesti, skepticni smo vezano uz sposobnost samoprocjene pacijenta.
[QUOTE=betty blue;3141416]ja razumijem da je psihičko zdravlje puno nijansi sive
ali me muči to nazivlje "psihička bolest" za prvu ne-bijelu nijansu
ako me razumiješ
nekako je preoštro :škartoc:
dok pišem ovo sam svjesna koliko smiješno zvučim :lool:
teško je to prihvatiti :drama:[/QUOTE
Ja ne mislim da se svi trebaju outati kao psihicki bolesnici nego da je inzistiranje na tome da su ONI bolesni, a MI zdravi korijen i lice stigme. Zasto je potrebno razdvojiti psihoterapiju i lijecenje- samo zato da bi se oni koji idu samo na psihoterapiju osjecali bolje JER NE IDU NA LIJECENJE. Jer je grozno ici na lijecenje. Netko ide na terapiju, netko ide na terapiju i pije povremeno anksiolitik, netko ide na terapiju i pije redovno antidopresiv, netko ne ide na terapiju, pije redovno terapiju antipsihotika, netko je hospitaliziran. Zasto je ta linija tako vazna? Zbog stigme. Da nam drugi odjeljak nije neprihvatljiv ne bismo ju vukli.
Ne bih se složila :jošjedanokp: :mrgreen:Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Ma kako nepojmljivo? Pa to vidim svaki dan:mrgreen:Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Nego bas o tome jest tema, kako se to moze promijeniti?
Ja bih bila sklona misliti da pacijenti lijekove odbijaju prvenstveno zbog stigme, straha od gubitka posla, drustvene osude, vlastitih predrasuda prema psihickim bolestima, psihijatrima i lijekovima- a puno manje zato sto ih je psihicka bolest promijenila pa ne vide sto im treba.
Vecina psihickih bolesti nosi veliku patnju- ljudi zele pomoc.
Fakat cu bolje paziti, imam u svakom postu par gresaka. Pretvoriti cu se u Jelenu O:mrgreen::heart::heart:
Ma ja samo tražim alibi za svoju šlampavost :-)...Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Nisam se ufurala u ovu temu pa se nadam da ne lupam, ali zar ti zaista kao doktorica misliš da pacijenti odbijaju lijekove radi stigme?!Citiraj:
sasa prvotno napisa
Pa zašto, tko bi uopće trebao znati da uzimaš lijekove?
Stvarno ne mislim da je to razlog za odbijanje lijekova.
Pa ja ne znam kako da ti to kažem, ali ja mislim da si u krivu :lol:.Citiraj:
sasa prvotno napisa
Kao netko tko godinama živi kraj psihičkih bolesnika koji odbijaju terapiju, i nakon što sam sama x puta u sustavu (javnom i privatnom) pitala "što da radimo", a dobila odgovore "ako ne žele, tu ne možemo ništa", "ja njegov doktor tu ne mogu ništa", "samo ako su nasilni prema drugima, možete zvati policiju da ih odvedu" i slično...
Dakle, a s druge strane nema nikakve šanse nagovoriti osobu na lijek, iz osobnog iskustva tvrdim da je to zato što ta osoba misli da uopće nije bolesna.
Ne zato što bi da prizna da je bolesna to bilo da je priznala nešto za što postoji stigma.
Nego uopće iz niti jednog jedinog razloga ne želi pojmiti da ona ima ili nema problem, bila u vezi tog ikakva stigma ili ne.
Samo obično, najobičnije "nemam ja nikakav problem".
Apsolutno to mislis. Stigma je puno mocnija od ideje da ce susjedi znati. Stigma je u samim pacijentima npr, ideja da su psihicki bolesni im je neprihvatljiva jer je psihicka bolest neprihvatljiva, ako piju lijekove onda su bolesni, stoga ne piju lijekove. Nezamislivo puno pacijenata pita da li mogu izgubiti posao radi dijagnoze i lijekova. Nezamislivo puno pacijenata dozivljava pritisak od clanova obitelji da prestanu piti terapiju, da prestanu odlaziti na terapiju, da se izbore sami. Uzasno je snazna ideja da slabici trebaju terapiju i da se covjek treba sam izboriti, ono uzmi motiku i biti ce ti bolje.
Razumijem ovo zadnje, ali ipak mislim da ima dosta i u tome da bolesna osoba sama po sebi nije ni svjesna da je bolesna. Bez ikakve stigme.
Ili vitamin C :)Citiraj:
sasa prvotno napisa
Pa evo, ne mogu razgovarati o tvom individualnom iskustvu, jer ne poznajem osobu o kojoj govoris. Ja ne tvrdim da ne postoje slucajevi gdje psihicki bolesnici odbijaju lijecenje jer ne vide problem- npr manija je ponekad vrlo ugodna bolesnicima oboljelim od bipolarnog poremecaja, no iz svakodnevnog rada mislim da je stigma i strah i predrasuda prevladavajuci motiv za ne uzimanje terapije. Sigurno ima nekih studija, ako stigmem potrazit cu poslije da vidimo sto one kazu.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Možda su nam iskustva različita jer ti poznaješ samo ove osobe koje su došle do tebe, a ja one koje nisu :lol:.
Ni ja ne vjerujem da je stigma zanemariva u tome. Vec da je kombinacija sklonosti negiranju bolesti opcenito (to se nekom drugom dogadja), plus stigma.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
To ima smisla.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Stvarno ne znam, ja bih uvijek pretpostavila da je razlog strah od nuspojava, strah od promjene osobnosti, strah od stvaranja ovisnosti o lijekovima.
Na temelju onog što sam vidjela na svoje oči, moram se složiti upravo s ovakvim tumačenjem.Citiraj:
sasa prvotno napisa
Nije bilo šanse da itko sazna da uzima lijekove, ali osoba ih je rezolutno odbijala (upravo s gornjim argumentom!) i na kraju prekinula terapiju. Na žalost, bojim se da sad, godinama nakon toga, neliječena depresija dolazi na naplatu :|
Je l se smijemo smijati :lol:Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Ali to su pitanja na koje psihijatar daje detaljne odgovore. Npr ako ja objasnim da na antidepresiv osoba ne moze razviti ovisnost, a ona i dalje misli da moze, sto je to nego predrasuda povezana uz stigmu psihickih bolesnika i percepciju “ nadrogiranih ludjaka”. Vec sam to jednom spominjala kad mi je jedna moja rekla nakon 45 minuta razgovora o lijeku, nacinu djelovanja, potencijalnim nuspojavama etc.- sve je to u redu doktorice, ali ja imam svoje misljenje:mrgreen:.
Pa zar i taj denial nije uzrokovan stigmom? Ne postoji denial bezveze, denial je tu jer je tesko prihvatit tu cinjenicu
Ja mislim da je djelomicno.Citiraj:
betty blue prvotno napisa
Iako u mnogim ljudima postoji inherentni strah od ludila i gubitka kontrole- koji nije drustveno uvjetovan.
Mozda ponavljam napisano...
Lijekovi se ne uzimaju jer postoji uvrijezeno misljenje da za psihicke bolesti moras samo dovoljno zeljeti biti izlijecen. Moras si u glavi posloziti...
Pa onda ljudi radije pokusavaju biti "pozitivni"… opustiti se, kako to vele i neplodnima...
Bolesti za koje si sam kriv ili si sramota obitelji igoriraju i pacijenti i okolina.
ok, to je svakako istina, ali tu se radi o samo jednoj vrsti bolesti (depresiji)
Cubana, dobar point s paralelom s neplodnima koji se srame priznati bolest. Sebi i drugima. Al kad priznaju sebi oni krecu na lijecenje i slijede uputu. Vjerojatno i ovdje da sebi priznaju, da bi uzeli terapiju.
Ma nije, to je cijeli spektar anksioznih poremecaja, poremecaja raspolozenja, ponekad ovisnosti, poremecaja osobnsoti, cak i psihoza.
ovo sam i ja jednom doživjela (nisam liječnica) od jedne relativno istaknute javne osobeCitiraj:
sasa prvotno napisa
nakon to sam pola sata objašnjavala metodologiju svog rada, način uzrokovanja itd mi je gospođa rekla: možete vi pričati što god hoćete, ali moje mišljenje je formirano
tako bih izvukla paušalni zaključak da ljudi često miješaju mišljenja i činjenice
psihoterapiju rade psihijatri
psiholozi rade - terapiju?
koja je razlika? pacijenti na psihoterapiji imaju neku postavljenu dijagnozu, a ovi drugi nemaju dijagnozu, vec samo neke teskoce?
Sasa, kako bi se drustvo trebalo ponasati s psihickim bolesnicima? U svakodnevici. Imas pola sata pauze na poslu, koga ces si odabrati za drustvo? Znas li uopce razgovarati s takvom osobom... Mene je jedan s posla uporno zvao na kavu, ja sam se izvlacila na sve nacine, nisam otisla. Nisam imala pojma ima li dijagnozu, ni danas ne znam, ali je pocinio suicid.
Za taj konkretan slucaj mislim da je nebitno je li uzimao terapiju ili nije, vezano uz to hocu li ja na tu kavu ili necu. Meni je neki unutarnji senzor branio da odem.
Nemoj, da se ne zakljuca tema iz istog razloga :)Citiraj:
betty blue prvotno napisa
Apsolutno nemam predrasude o farmakoterapiji , ali imam o ucinkovitosti lijecenja ( izljecenja) za odredene psihicke probleme. Mislim opcenito , ne za neku posebnu dijagnozuniti na posebnu terapiju.. Sto se tice stigme u drustu ocito postoji.
Jer iako nije mentalni poremecaj nego organski , koliko sam se od strucnih osoba u skolskom sustavu samo gluposti naslusala o poremecaju paznje.
Na kavu ides s kim ti se ide. Nisi obavezna provoditi svoju pauzu s nekim s kim ne zelis. Bila osoba na psihoterapiji ili pila aspirin zbog srca.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Ma znam. Htjela sam reci da ce velik broj ljudi izbjegavati psihicki labilne osobe bez da promisljaju jesu li bolesni ili ne. To je vec neka stigma.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Citiraj:
Cubana prvotno napisa
E ovo ne kužim. Kaj si si za psihičku bolest sam kriv? Mislila sam da se s njom rodiš- bipolarni, shizofrenija npr. Drugo su neke stresne situacije u životu
mislim da je cubana htjela reći da se mentalne bolesti percipiraju kao bolesti za koje si sam krivCitiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
tj. tako sam ja to shvatila
Stigma postoji. Moji dojmovi su svakakvi. Nekom pomogne, nekom odmogne, ima ih super, ima losih, govorim i o psihijatrima i o psiholozima. U nasem drustvu stigma postoji, mozda je to u Americi ranga higijene. Bavit sw samim sobom, pokusat lakse zivjet sa svijetom, rad na sebi meni je super.
Ali, za teske bolesti, kao i za teske mpo slucajeve, kao vjer i za onko, mislim da su psihijatri u nekoj vrsti pozitivmog odmaka (za mene iluzije) da se nekim stanjima moze pomici. Tako da im dijelom ne vjerujem jer ne moraju oni a tom osobom s neizljevivom bolescu zivjet doma. Sto je njima 'lijepp pod kontrolom', nekom drugom iz obitelji ne svakodnevni pakao. Opet, mislim da ne bi mogli obavlkat sboj posao kad bi unaprijed odustali od sizofrenicara i bipolaraca npr., njima ta vjera treba, treba i pacijentu...a obitelji - a o tome nek neko drugi misli. Tj ako je na duge staze, mislim da i.oni pistaju pacijenti.
Dakle, ko i jelena, uzimam svakog cum grano salis, a moj nacelan stav je ovaj gore.
A blage nuspojave su.isto drugacije gledano iz perspektive dr, persp pacijenta, persp obitelji. Nemam crno-bijelo. Nacelno svakok tbl pristupam isto, psihofarmacima ko i lijekovima za astmu itd.
Psihoterapiju mogu raditi i psihijatri i psiholozi. Ima razlika u skoli koja se primjenjuje, npr analiza, KBT, gestalt etc. Dijagnoze i lijekove daju samo psihijatri- mislim da generalno psiholozi ne rade s populacijom s ozbiljnijom psihopatologijom.Citiraj:
emily prvotno napisa
Mislim da u privatnom settingu dijagnoza nije nuzna, u javnom je.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Koliko znam psihoterapiju rade psihoterapeuti- ljudi koji su se školovali za psihoterapiju, mogu biti i psihijatri ali ne moraju.Citiraj:
emily prvotno napisa
Ne mora pacijent imati dijagnozu da bi išao na psihoterapiju.
Da odgovorim na temu. Da, društvo stigmatizira psihičke bolesti, poremećaje, psihoterapije, psihološke radionice i sl.
Kad je J. krenula psihologu, a onda na psihoterapije, ja sam naivno pričala o tome kao kad je vodim zubaru, pa sam vidjela da me ljudi gledaju i gutaju knedle raširenih očiju. Rekla bih da 90% ljudi smatra da je to čisto naša roditeljska izmišljotina. Nedavno sam od par ljudi čula i da su ADHD i disleksija izmišljene bolesti i da ih se može istjerati dobrim batinama. Što li onda misle za psihičke bolesti i poremećaje.
Troje meni vrlo bliskih ljudi godinama se bore s anksioznošću, paničnim napadajima, raznim fobijama. 1 ide samo na psihoterapije sada (prije 5 godina je 2g pio antidepresive), 1 pije već godinama antidepresive i rijetko tj povremeno ide na psihoterapije (rado bi išla ali su joj preskupe, a u sustavu nije našla odgovarajuću) i treća pije lijekove i ide na psihoterapiju u sustavu. I da, ljudi ih ne razumiju, smatraju da su to izmišljotine, samo malo pozitivnog razmišljanja, sunčan dan, život je lijep i u čemu je problem, a pogotovo slavna rečenica, ma baci te lijekove, što će ti to.