Psihoterapija i dozivljaj iste u drustvu

[sasa]

Nije mi trebalo, pa nisam probala, ali uz odgovarajuće obrazloženje vjerujem da bih prihvatila uzimanje antidepresiva. Zašto? To je stvar povjerenja. Sklona sam poslušati liječnika u kojeg imam povjerenja, pa bih se i ovdje i pridržavala savjeta i uputa. Osim toga, očekivala bih i odgovore na svoja pitanja (duljina terapije, uvjeti, nuspojave ...) itd.

Eh, tu ima još jedna dilema - koliko je osoba u određenom stanju koje zahtijeva liječenje (npr. u depresiji) u mogućnosti realno sagledati svoje potrebe?

Pa ne znam sto tocno znaci realno sagledati svoje teskoce- mislim da nitko ne moze potpuno objektivno sebe procijenjivati, i kad nije bolestan. Svi ljudi imaju pravo odbiti lijecenje, dok ne ugrozavaju sebe ili druge neposredno. No ipak su skloniji ne poslusati psihijatra, a poslusati ortopeda.

[Bubilo Bubich]

Pa ne znam sto tocno znaci realno sagledati svoje teskoce- mislim da nitko ne moze potpuno objektivno sebe procijenjivati, i kad nije bolestan. Svi ljudi imaju pravo odbiti lijecenje, dok ne ugrozavaju sebe ili druge neposredno. No ipak su skloniji ne poslusati psihijatra, a poslusati ortopeda.

A kod shizofrenije?

[Bubilo Bubich]

Pa ne znam sto tocno znaci realno sagledati svoje teskoce- mislim da nitko ne moze potpuno objektivno sebe procijenjivati, i kad nije bolestan. Svi ljudi imaju pravo odbiti lijecenje, dok ne ugrozavaju sebe ili druge neposredno. No ipak su skloniji ne poslusati psihijatra, a poslusati ortopeda.

Ovdje konkretno - ja mislim da je meni jasno zašto neće poslušati psihijatra, a ortopeda hoće.
A ti mi zvučiš kao da ti je to nepojmljivo.
Pa mi nije jasno kako bi ti moglo biti nepojmljivo .

[sasa]

Ovdje konkretno - ja mislim da je meni jasno zašto neće poslušati psihijatra, a ortopeda hoće.
A ti mi zvučiš kao da ti je to nepojmljivo.
Pa mi nije jasno kako bi ti moglo biti nepojmljivo .

Ma kako nepojmljivo? Pa to vidim svaki dan
Nego bas o tome jest tema, kako se to moze promijeniti?
Ja bih bila sklona misliti da pacijenti lijekove odbijaju prvenstveno zbog stigme, straha od gubitka posla, drustvene osude, vlastitih predrasuda prema psihickim bolestima, psihijatrima i lijekovima- a puno manje zato sto ih je psihicka bolest promijenila pa ne vide sto im treba.
Vecina psihickih bolesti nosi veliku patnju- ljudi zele pomoc.

[Mima]

Ma kako nepojmljivo? Pa to vidim svaki dan
Nego bas o tome jest tema, kako se to moze promijeniti?
Ja bih bila sklona misliti da pacijenti lijekove odbijaju prvenstveno zbog stigme, straha od gubitka posla, drustvene osude, vlastitih predrasuda prema psihickim bolestima, psihijatrima i lijekovima- a puno manje zato sto ih je psihicka bolest promijenila pa ne vide sto im treba.
Vecina psihickih bolesti nosi veliku patnju- ljudi zele pomoc.

Nisam se ufurala u ovu temu pa se nadam da ne lupam, ali zar ti zaista kao doktorica misliš da pacijenti odbijaju lijekove radi stigme?!
Pa zašto, tko bi uopće trebao znati da uzimaš lijekove?
Stvarno ne mislim da je to razlog za odbijanje lijekova.

[Bubilo Bubich]

Ja bih bila sklona misliti da pacijenti lijekove odbijaju prvenstveno zbog stigme, straha od gubitka posla, drustvene osude, vlastitih predrasuda prema psihickim bolestima, psihijatrima i lijekovima- a puno manje zato sto ih je psihicka bolest promijenila pa ne vide sto im treba.

Pa ja ne znam kako da ti to kažem, ali ja mislim da si u krivu .

Kao netko tko godinama živi kraj psihičkih bolesnika koji odbijaju terapiju, i nakon što sam sama x puta u sustavu (javnom i privatnom) pitala "što da radimo", a dobila odgovore "ako ne žele, tu ne možemo ništa", "ja njegov doktor tu ne mogu ništa", "samo ako su nasilni prema drugima, možete zvati policiju da ih odvedu" i slično...

Dakle, a s druge strane nema nikakve šanse nagovoriti osobu na lijek, iz osobnog iskustva tvrdim da je to zato što ta osoba misli da uopće nije bolesna.
Ne zato što bi da prizna da je bolesna to bilo da je priznala nešto za što postoji stigma.
Nego uopće iz niti jednog jedinog razloga ne želi pojmiti da ona ima ili nema problem, bila u vezi tog ikakva stigma ili ne.
Samo obično, najobičnije "nemam ja nikakav problem".

[sasa]

Pa ja ne znam kako da ti to kažem, ali ja mislim da si u krivu .

Kao netko tko godinama živi kraj psihičkih bolesnika koji odbijaju terapiju, i nakon što sam sama x puta u sustavu (javnom i privatnom) pitala "što da radimo", a dobila odgovore "ako ne žele, tu ne možemo ništa", "ja njegov doktor tu ne mogu ništa", "samo ako su nasilni prema drugima, možete zvati policiju da ih odvedu" i slično...

Dakle, a s druge strane nema nikakve šanse nagovoriti osobu na lijek, iz osobnog iskustva tvrdim da je to zato što ta osoba misli da uopće nije bolesna.
Ne zato što bi da prizna da je bolesna to bilo da je priznala nešto za što postoji stigma.
Nego uopće iz niti jednog jedinog razloga ne želi pojmiti da ona ima ili nema problem, bila u vezi tog ikakva stigma ili ne.
Samo obično, najobičnije "nemam ja nikakav problem".

Pa evo, ne mogu razgovarati o tvom individualnom iskustvu, jer ne poznajem osobu o kojoj govoris. Ja ne tvrdim da ne postoje slucajevi gdje psihicki bolesnici odbijaju lijecenje jer ne vide problem- npr manija je ponekad vrlo ugodna bolesnicima oboljelim od bipolarnog poremecaja, no iz svakodnevnog rada mislim da je stigma i strah i predrasuda prevladavajuci motiv za ne uzimanje terapije. Sigurno ima nekih studija, ako stigmem potrazit cu poslije da vidimo sto one kazu.

[Kaae]

no iz svakodnevnog rada mislim da je stigma i strah i predrasuda prevladavajuci motiv za ne uzimanje terapije.

S ovim se u potpunosti slazem. Ne iz svakodnevnog rada, vec iz 10+ godina zivota u okruzenju gdje je psihicka bolest samo jedna u nizu bolesti. Ok, mogu reci da je i iz relativno svakodnevnog (volonterskog) rada, s obzirom da sam svakodnevno u kontaktu s roditeljima beba i male djece (kroz podrsku dojenju) koji cesto uzimaju psihofarmake iz raznoraznih razloga.