Koje dvolične fore…
Sent from my iPhone using Tapatalk
Printable View
Koje dvolične fore…
Sent from my iPhone using Tapatalk
Dobar vam dan, ja sam nova tu, pozdrav vam svima... Ovu temu sam vidjela u novinama, onda sam, vodjena autodestrukcijom, citala komentare na portalima... Ono sto je meni jako cudno i sebicno je razmisljanje jednog dijela zena koje su, sudeci po fotkama na profilima, majke. Dakle, vidim komentare kako bi one rodile da bi im savjest bila mirna. Stavile su svoju mirnu savjest ispred onog sto je meni kao majci ocigledno: fetus ima ogroman tumor. Tumori bole. Nema nade da ce to postati dijete koje moze dozivjeti ikakvu radost, da i ostane zivo, zivjeti ce u boli koju nece moci ni pokazati. Moja savjest u tom smislu bi bila irelevantna. Ne mozes mislit na vlastito dobro i "savjest" dok ti dijete mjesecima u patnji umire a to si mogla sprijeciti! Na kraju, zar i to vec rodjeno dijete koje Mirela ima nije zasluzilo da se misli i na njega? Sto ako tumor sa fetusa predje na majku, ili ona umre od sepse? Dijete ostaje uskraceno zauvijek za majku, zbog ploda koji ionako nije imao sanse. Zbog "savjesti"!
Uzas. Ženi skidam kapu! Jako teška priča, koju se još otežava.
Mene je zabrinulo i hoce li fetus u nekom trenutku poceti osjecati veliku bol zbog tumora. Onda sam isla googlati kada pocinje fetus osjecati bol. Zanimljivo je da na svim "UIO bitno" stranicama pise 12. ili 13. tjedan, tvrde da stoji u udzbenicima, a ja među znanstvenim clancima ovog stoljeca nisam nasla jednoznacan odgovor, ali su svi iznad 20. tjedna. Naravno, oni pisu u kontekstu abortusa, osjeca li fetus abortus. Ali clanci koje sam ja gledala su bili vezani uz potrebu anesteziranja kod operacija fetusa.
A inace sve "to" nam se desava već desetljećima, sjeća li se tko još možda one jadne trudnice s viseplodnom trudnoćim tamo negdje 90-ih kad joj je onaj Anto Bakovic nesmetanu upadao u bolnicu sobu i mahao figuricama "nerodjene djece", razvlacilu je po novinama i odbijali joj napraviti selektivni pobačaj pa je na zalost na kraju imala spontani. Pitam se je li ikad više zatrudnila i da li je zauvijek otišla iz države kao i toliki drugi... ja svakako bi nakon onog što je proživjela. I tako nam je već desetljećima...
Ženi je jako teško :cry: grozna situacija...
Čitam što Slovenci pišu da za feticid treba imati i educirane stručnjake jer to nije tehnika koju svatko zna. Da u Slo ima ukupno 5 liječnika koji znaju tu metodu, da u RH nema nijedan.
Sve zajedno jedna jakoo teška i mučna situacija :-( Uf...koma...
Clanovi Komisije koja ce donijeti unaprijed poznatu odluku:
https://www.index.hr/mobile/clanak.a...sti&id=2362208
A opet ako Komisija i odluci drugacije, tko ce to u Hrvatskoj obaviti kad nemaju educirani kadar za feticid? Nije to "samo" inducirani porod.
Onda bi bilo ok da joj HZZO snosi trosak u Sloveniji, ako se tako nesto ne moze obaviti u RH jer nemamo educiran kadar.
Ma groznaaa situacija..uf....
Igzektli. Mislim da su planirano krenuli u narativ 'mi bismo pokusali lijeciti' kad su se upetljale vece bolnicke face i vjer. pr firma jer uz narativ 'mi nismo educirani' postavlja se pitanje, ok, ako niste, snosite joj troskove. Mislim da ideoloski nema sanse da bi proslo da placaju nekome usmrcrnje ploda vadi, uz to sto ga ne rade. Pa se nadaju da ce otic van, obavit to o svom trosku, a oni, eto, nece dobit priliku da 'lijece' i nitko se od njih crkvenom i strucnom establishmentu nece izlagat.
Koga briga za zenu, za plod, za to da je drzavi 5k eur peanuts, a ovoj obitelji nije. Nisu imali srece, sad treba sacuvat obraz i ne izlozit se i ne ic protiv svojoh aktivnosti za koje se bore vec 20 plus godina na svim mogucim reproduktivnim frontovima da bi sad popustili.
Beroš jučer kaže da stručnjaci tvrde da to dijete može preživjeti i ova nova riječ- fetocid mi je pregenijalna.
Inače, sljedeću subotu je hod za život.
Pred crkvom u Zaprešiću je štand na kojem prodaju majice.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Nije to nova rijec, samo se u rh dosad ne izgovara jer se ni ne radi, to je ovo sto slovenci rade, a ova zena trazi. Ona ne trazi prijevremeni porod i 'spavasavnje' p bebe, nego feticid, prekid zivita ploda jos u maternici .Hod za zivot se naravno zahuktava svugde, dobro su financirani, vidim fensi koverte u svon kaslicu. Nazalost, i jedno i drugo ne moze postojati jer Hod za zivot direktno omogucuje ovo i oni su meni the enemy.
To su ona temeljna pitanja pred kojima se ne smije zatvarati oci. Po meni zena odlucuje i njeno je pravo vece od prava ploda.
Točno. Žena je osoba, sa identitetom, datumom rođenja, oibom, pravima i obavezama.
Pravo nerođenog djeteta ne smije niti može biti ispred prava osobe bez koje to nerođeno dijete ne može.
Život je igra vjerojatnosti i ne može se statistička greška postavljati za pravilo.
I
Kad je nekome pobacaj sredstvo kontracepcije (kao klinki sminkerici koja je bila u sobi sa mnom, njoj je bio vec 3. Ili 4., ne sjecam se vise, al bila je dosla lezerno ko da ide u setnju po Rivi). Tu sam na li-la odnosno meni je to osobno jako diskutabilno, svakome se svasta moze dogoditi,al opetovano ponavljanje a ono ...pa daj malo nauci na svojim greskama.
Mislim da bi neka dodatna edukacija trebala bit organizirana za takve slucajeve, da ne dodje i do 5.ili 6.og abortusa. Da ne spominjem koliko to kasnije utjece i na plodnost te zene te vjerojatnost ostvarenja zeljene trudnoce.
A sta li ce biti s ovom jadnom zenom, ....samo da se sto prije rijesi ta njena teska situacija jer zivjeti s takvom spoznajom svaki dan je tesko i zamislit, a kamoli zivjet svaki dan.
Možda se netko sjeća.. Prije nekih 10g otvorila sam temu o prijateljici kojoj je otprilike u istom tjednu otkrivena teška malformacija djeteta. I danas se s gorčinom sjećam koju je agoniju prolazila nekoliko tjedana. Kako su nabacivali dijagnoze, slali je u Sloveniju... Ma sve vrlo slično ovom slučaju. Dakle, ništa, baš ništa se nije promijenilo. Strašno! Nadam se da će hrabrost ove žene pokrenuti da se stvari počnu mijenjati.
E sad, nije mi jasno. Mojoj su prijateljici na kraju odobrili prekid trudnoće u 26.tj i inducirali porod. Ovdje se spominje feticid i da se to kod nas ne može obaviti pa se pitam kako se obavilo prije 10.g (iako, ne sjećam se da se spominjao feticid).
I ono što mi je ostalo urezano, kako su ju stavili nakon poroda u sobu s rodiljama i njihovim bebama. I danas kad o zome razmišljam steže me oko srca. Kako, zašto pa i u tim bolnicama rade i žene i majke i nečiji očevi i muževi. Zar nema drugog načina. Kako smjestiš ženu koja se iz rađaone vrati praznih ruku u sobu sa ženama koje svoju djecu imaju u naručju??!!
Strasno mitovski sto je prosla tvoja prijateljica.
Mozda ovisi o kojoj dijagnozi se radi i jel dijete ima sansu prezivjet porod, jer sto ako se rodi zivo dijete s tim teskim deformacijama? Pa nece ga po porodu netko usmrtit??
Zato rade feticid. Nema sanse da se rodi zivo jer ga usmrte u maternici.
Preteska mi je ova tema, zaista preteska i to ne samo s aspekta zene koja prolazi uzas.
Ma strašno. Prije par godina je na žalost druga prijateljica prošla isto i završila je u Sloveniji.
Lili, da nisam uopće razmišljala, dijagnoza kod prijateljice je bila takva da dijete neće preživjeti porod.
Ma strašna tema, agonija za ženu, onda to sve traje tjednima. Strašno, ispalakala sam neki dan more suza.
Davno sam rodila pa sam pomalo zaboravila hodogram pregleda. Sjećam se samo da su me naručivali na preglede i nakon onog testa u 11. tj. napomenuli da je jako važan UZV u 20. (ili 21.?) tjednu, tada već svi organi formirani i radi se detaljan pregled da se vidi je li sve u redu "jer je onda još na vrijeme intervenirati". Te su me riječi šokirale pa su mi pojasnili što to znači.
Pitam se je li ovoj jadnoj ženi napravljen takav detaljan pregled jer mi je teško povjerovati da je tumor tijekom 3 tjedna narastao od 0 do 55x45 mm.
Između 18. i 22. tjedna se taj drugi važan uzv radi. Meni je u prvoj trudnoći ponuđena takva intervencija jer nije bilo sve u redu, očekivalo se da L sigurno neće preživjeti, da će u najboljem slučaju imati teška oštećenja, ja sam odbila iz svojih uvjerenja i razloga. Vjerojatno se ovdje neki i sjećaju te agonije.
Međutim, mislim da toj ženi treba omogućiti da postupi kako smatra da je najbolje za nju i za njenu obitelj i nadam se da će u ovoj preteškoj situaciji na kraju ipak pronaći svoj mir.
Coksa, i ja sam se pitala isto. Kako je moguce da to nije ustanovljeno ranije? Tad je procedura posve drugacija i sve bi se rijesilo u puno ranijoj trudnoci. Mislim da je sustav tu najvise zakazao.
Ovo sad je zaista strasno i za zenu, ali i za bebu (ne mogu prezalit sto sam citala opis te metode, strasno mi je bilo potresno).
Postoji mogucnost i da tumora nije bilo i da je narastao. Dogadja se. Ili je onaj tko je radio ultrazvuk gatao iz kave, umjesto da je citao nalaze kako treba. A mozda je nitko na pretragu nije ni poslao jer i pregled ima veze s prigovorima savjesti.
Ma sumnjam da pretraga nije napravljena zbog priziva savjesti. Možda se nije ranije vidjelo, ja sam anomaly radila u 16. tt baš zato što znam kakvi su rokovi kod nas, ali sam išla privatno gdje je bio dobar uzv, kod socijalaca je često stari uzv pa moraš u bolnicu pa dok dobiješ termin a tamo se pregled radi brzinski i tak... tko zna što je bilo osim nje, ipak ima dosta godina i po mom iskustvu čim predjes 35 tlgledaju trudnocu kao rizicnu.
Ne sjećam se u kojim sam tjednima imala zakazana uzv preglede, ali se dobro sjećam jer sam s prijateljicom tih dana to stalno prevrtala. Imala je uzv u 12tj i onda u 22-23 tj kad je ustanovljeno što je ustanovljeno. Tvorba je bila velika skoro kao i dijete. Znači ranijim uzv pregledom moglo se prije ustanoviti. Zato je bila redovito svaki mjesec pregledana vaginalno i sve je bilo u redu, vaginalno.
Ma joj kad se sjetim... svaki trenutak sam proživjela s njom. Najviše je bolila besćutnost, nerazumijevanje. Komentar liječnika, ajde gospođo pa bit će još djece.
Ona ta 3-4 tjedna dok, su tamo neki gore odlučuvali i nabacivali se dijagnozama i postupcima nije živjela, bila je kao zombi. Strašno je to bilo i jako mi je teško pratiti ovaj slučaj. Slušati ministra kako blebeće, a nema pojima što priča, kao da se ne radi o nečijem stvarnom životu, kao da nitko ne pati.
Najgore od svega je prihvatiti činjenicu da se ništa promijenilo nije. Teško je čitati komentare žena na portalima koje bi ju pribile na križ, a da nikada u njenim cipelama nisu bile, a i da jesu ona ima pravo na izbor kao i one.
O muškarcima koji iz svojih fotelja osuđuju nemam šta ni reći. Oduševio me komentar jedne žene koja je jednim odgovorila: 'Kad uzgojiš maternicu i rodiš bar jedno dijete, onda se javi, a do tad kuš!'
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrva...-zeni-15194533
Vrlo dobro objašnjena situacija. Ministar i njegova komisija s KBC-a muljaju sve u 16 :roll:
'Situacija koju imamo plod je lošeg braka između konzervativnih vlasti i Crkve u kojem je žena drugotna, a znanstveni argumenti koriste se uglavnom samo ako odgovaraju tom braku.'
Jednostavno "live and let live" stajalište, kažeš? Jer u slučaju abortusa, draga moja Svimbalo, ne možeš više tvrditi "live and let live" (sama si ovu tešku Mirelinu priču "proširila", nisam ja). Znaš i sama koliko se abortusa na godinu napravi (iz zaista nevjerojatno različitih razloga), a da često i prečesto, ni majka, a ni dijete nisu nimalo životno ugroženi (kako onda opstaje to tvoje "live and let live?!?). Ali svakome na dušu ili na njegovu savjest - njegov odabir. Nevino dijete će ionako uvijek biti spašeno.
Kada dokažu da je crno dijete u bijeloj majci (namjerno stavljam jedan vrlo slikovit primjer) njezino tijelo, onda više nećemo imati o čemu raspravljati. Kada dokažu da to crno dijete u bijeloj majci nema zasebni DNK, onda više nećemo imati o čemu raspravljati. Ni kada za koga počinje život i kada je dopušteno prekidanje života. U kojem danu, tjednu ili mjesecu.
S druge strane, to svoje "jednostavno" stajalište prebaci i u kontekst prošlih dviju godina (i današnjih ne baš ugodnih saznanja o svetom cjepivu čija se djelotvornost i svrsishodnost ni u jednom trenutku nije smjela dovesti u pitanje, a da ne dođe do linča i razapinjanja osobe koja je postavljala pitanja). Ja mogu, Svimbalo, shvatiti da ti osobno ne uviđaš vlastito licemjerje, ali evo, barem pokušaj, za početak.
Tanči je priupitala "Što nam se to događa?" s jednim motivom, zna se kojim, ali meni je samo palo na pamet kako su ovo zapravo dobra vremena (iako naizgled živimo u vrlo mračnim i teškim vremenima) jer je zaista konačno sve izišlo na vidjelo. Bez obzira na ishod. Ovozemaljski.
Paradoks o kojem pišem i djetetu je očit i njemu taj paradoks baš nikako ne drži vodu. Ako ništa, barem će se počeškati po glavi i priupitati se "What the .... is going on?"
Konkretni Mirelin slučaj svjesno zaobilazim (komentarima i sličnim) jer ne želim o nečemu tako bolnom i intimnom otvoreno raspravljati sa ženama koje ovdje tipkaju (uglavnom). Nema smisla. Been there, done that. Zato se i nisam nadovezivala na ostale postove, već na ovaj tvoj, kojim si cijelu ovu problematiku svojevoljno proširila.
Posebno se zamisli nad onim boldanim...i ne samo ti, već i svi oni koji se slažu s time što si napisala.
I neću vam dalje zagušivati temu. Ina, samo nastavi priču o nesretnom braku.
Crkvu treba izbaciti iz vlasti, škola, svega.
Crkvi nije mjesto u bolnicama, politici…
Licemjerni i dvolični doktori se trebaju maknuti iz bolnica.
Prilikom dodjeljivanja specijalizacija treba isključiti ekipu s “prizivom savjesti”.
Žena treba sama odlučiti o svom tijelu.
Fetus nije osoba.
Ekipu koja nas vuče natrag u srednji vijek treba ignorirati i stranke koje se ližu s njima treba kazniti na izborima.
Treba legalizirati eutanaziju za umiruće.
Treba omogućiti ženi koja ne želi roditi oštećeno dijete da tu trudnoću prekine.
Treba poštivati zakone, a zakon je jasan.
Trebamo konačno postati suvremena država, “mala Śvicarska”
Ja ne želim da o mojem tijelu, tijelu moje kćeri i svih ostalih źena odlučuju popovi i nepismeni političari kao ni dvolični doktori koji glumataju u državnoj bolnici, a u privatnoj će za novce napraviti sve pa i više od toga.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Razmišljala sam nakon napisanog da sam upotrijebila nespretnu frazu za koju bi se netko mogao uhvatiti.
Očekivano, to si bila ti.
Mislila sam da sam jasno dala do znanja prije koji mjesec da s tobom nemam o čemu raspravljati, ali očito trebam ponoviti.
Ne pada mi na pamet da se na TVOJ poziv zapitam o bilo čemu, taman kad i ne bih imala davno izgrađeni, nepokolebljivi stav, posebno nakon što si povezala nepovezivo (svrsishodnost cjepiva i pravo na pobačaj imaju otprilike jednake veze kao krava i kamion).
Napisala si jasno - live and let live. U to si ubacila i priču o gay brakovima. Proširila si je, dakle - i time dala do znanja kako se ne ograničavaš samo na zadanu temu. To što si se po ne znam koji put nespretno izrazila, nije moj problem.
A live and let live vrijedi samo u određenim tebi prihvatljivim uvjetima? Ponavljam, licemjerna si i to je jednostavno tako. Očekivano, to si ti, da.
A zašto i dalje raspravljaš sa mnom, doista ne znam.
Sve pet, Tanči, imaš pravo na svoje mišljenje. Ali ne razmišljaju svi poput tebe, srećom. Međutim, nitko ti ne može osporiti to pravo na izražavanje vlastitog mišljenja ni da se uime njega boriš za ono što smatraš ispravnim. Evo, za početak, ja ti to pravo ne osporavam niti ću ikad...
Po meni, u cijeloj prici oko abortusa nebitan je religijski stav odredjene osobe. Nebitno je hoce li to dijete prezivjeti ili nece. Bitne su samo dvije cinjenice - u utrobi se nalazi ljudsko bice, a majka ima po zakonu pravo otici na abortus ako je dijagnoza takva da ce se dijete roditi sa teskim tjelesnim i mentalnim smetnjama.
Kao prolife osoba, jasno je da je za mene abortus nedopustiv osim u situacijama kada je ugrozen zivot majke.
Kao zena i kao osoba i majka koja ima osobno iskustvo s djecjim tumorima u obitelji i koja je rodila dijete s teratomom - benignim doduse, duboko suosjecam sa svakom osobom koja se suocava s takvom dijagnozom kod djeteta.
Kao zena i kao majka koja je prosla spontani pobacaj, duboko suosjecam sa svakom zenom koja je prosla pobacaj namjerni ili spontani.
Ne smatram da je feticid rjesenje. Ne smatram da se problem treba promatrati iskljucivo sa majcinog stajalista. Smatram da to dijete zasluzuje dostojanstvenu smrt i dostojanstven ukop. Od svega me najvise smeta sto se na djecu s bilo kakvim ostecenjima gleda iskljucivo kroz prizmu boli, jada, muke i nesretnog zivota. Zaboravljamo da i zivot sa zdravim djetetom moze biti tegoban. Zaboravljamo da mozemo imati potpuno zdravu i uredni trudnocu, da se porod moze zakomplicirati i da mozemo dobiti dijete "biljku" kako se kolokvijalno kaze. Zaboravljamo da dijete i kasnije moze oboljeti od tumora i drugih strasnih dijagnoza koje mu mogu donijeti te teske tjelesne i dusevne mane o kojima sad govorimo, pa i smrt. Pitam se dokle seze granica ? Nekad davno smo raspravljali o abortusu u ranoj trudnoci, sad smo vec na feticidu. Do kuda ce to ici ?
Evo, ostavljam svoje misljenje u zelji za nekom kvalitetnom raspravom. Ne bih voljela da krene plitka rasprava u stilu " ti mrzis zene - ne, vi mrzite djecu".
Granicu spustaju pro life udruge. Granica je za mene bila tamo gdje i sad treba biti - nitko nikoga ne treba prisilkavati na pobacaj, ali ni na radjanje. Ni u kom slucaju, a pogotovo ne u ovome. Abortus treba biti siguran i legalan, a spolni odgoj u skolama i mladi educirani. To je jedini put za smanjenje abortusa.